REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-109/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Setovia Voće d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Slavonska avenija 7, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Kapetanović, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Jurja Žerjavića 19, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, iz Zagreba, Savska cesta 41, radi utvrđivanja iskorištavanja značajne pregovaračke snage nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi pri otkupu lubenica, nakon održane javne rasprave, 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA: UP/I 034-03/18-04/023, URBROJ:580-16/123-2022-045 od 19. listopada 2022., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je tužitelj iskorištavajući značajnu pregovaračku snagu nametnuo dobavljačima: Stjema promet d.o.o., S.G. PROMET d.o.o., GMB LOGISTIC OOD, UL (dalje GMB LOGISTIC), KUJTIM LIKA IMP-EKS (dalje: KUJTIM LIKA) te NEW SOM S.p.A (dalje NEW SOM), nepoštenu trgovačku praksu na način detaljno opisan izrekom osporavanog rješenja te je tužitelju zabranjeno svako daljnje postupanje opisano u točki I. izreke osporavanog rješenja i izrečena mu je upravno kaznena mjera u iznosu od 120.000,00 kuna.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da tužitelj uopće nije otkupljivao lubenice u dolini Neretve, već je to činilo isključivo njegovo povezano društvo Agrogold d.o.o. Opuzen, protiv kojeg je također podnesena predstavka, protiv kojeg je pokrenut postupak i u kojem je također izrečena upravno-kaznena mjera zbog nepoštenih trgovačkih praksi. U odnosu na izrečeno upravno-kaznenu mjeru ističe kako Agencija nije utvrdila iznos uzimajući u obzir kriterije iz članka 27. stavka 1. Zakona te tako utvrđeni osnovni iznos umanjila s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, već je samo paušalno odredila kaznu. Navodi kako je Upravni sud u Zagrebu, u upravnom sporu tužitelja Lidl Hrvatska d.o.o. naveo da je Agencija dužna naznačiti koje teške povrede poduzetnik počinio te odmjeriti upravno kaznenu mjeru za svaku povredu ponaosob uz obrazloženje glede primjene kriterija iz članka 27. stavka 1. ZNTP-a. Nadalje, navodi kako su dobavljači veletrgovci koji se bave otkupom lubenica od primarnih proizvođača od kojih se lubenica otkupljuje samo u slučaju potrebe i to onih količina koje ne uspijeva otkupiti od primarnih proizvođača lubenica od kojih otkupljuje putem svog povezanog društva Agrogold, te pod uvjetom da navedeni dobavljači – veletrgovci imaju viška lubenica za prodaju. Kao dokaz tome, činjenica je, ističe tužitelj, da je isti tijekom 2018. godine otkupio lubenica u vrijednosti od 300.000,00 HRK dok je ukupni prihod tužitelja u istoj godini iznosio oko 68,5 milijuna HRK iz čega proizlazi da je omjer vrijednosti kupljenih lubenica i prihoda svega oko 0,4 %, iz čega jasno proizlazi, smatra tužitelj, da tužiteljeva primarna djelatnost nije bila otkup lubenica. Dakle, ne radi se o nikakvom odnosu jači – slabiji već o odnosu između stranaka koje se bave istim poslom i koje ponekad kupuju lubenice jedna od druge. U odnosu na zaključak tužitelja da isti nije s dobavljačem U odredio mjesto isporuke, tužitelj napominje da se tužitelj i navedeno društvo nalaze u istom skladištu, odnosno susjednim boksovima, a tužitelj kupuje i preuzima robu tek nakon što od predmetnog dobavljača dobije informacija da isti ima raspoloživih lubenica za prodaju što je potvrdio svjedok R na usmenoj raspravi 7. rujna 2021. Stoga zaključak tuženika, tužitelj smatra pretjeranim formalizmom. U odnosu na zaključak o nedostatku odredbi o roku isporuke, tužitelj ističe kako smatra da nema govora o nametanju nepoštene prakse, pogotovo ne u odnosu na dobavljača STJEMA PROMET i S.G. PROMET, koji se nalaze u istom skladištu kao i tužitelj u vezi s čime se ponovno poziva na iskaz svjedoka direktora društva U, te svjedoka RL, prokurista Društva S.G. PROMETA, na usmenoj raspravi 7. rujna 2021. U odnosu na Zaključak tuženika vezan uz zakašnjenje u plaćanjima, ističe kako je u 2018. godini zakasnio s plaćanjem samo 5 računa od kojih 1 samo tri dana, te da je tuženik zanemario činjenicu da se radi o samo 4 računa prema navedenom dobavljaču u 2018. godini, od oko 5.000 ulaznih računa tijekom 2018. godine. Stoga, s obzirom na opseg povrede od samo 5 računa i zanemarivu posljedicu, tužitelju nije jasno u kojem omjeru je kazna za povredu kašnjenja plaćanja 5 računa sudjeluju u iznosu ukupno izrečene upravno kaznene mjere od 20.000,00 kuna. U odnosu na Zaključak tuženika o nedostatku odredbi o vrsti i kvaliteti robe, tužitelj ističe da je od dobavljača – veletrgovca GMB i KUJTIM LIKA naručivao lubenice samo ako su imali na stanju, te da isti ne bi odgovarali za nemogućnost dostave niti je takva mogućnost propisana ugovorom, očigledno je da se ne radi ni o kakvom sustavnom nametanju nepoštenih trgovačkih praksi. S obzirom na beznačajnu težinu navedene povrede odnosno da dobavljači nisu dužni imati lubenicu na stanju, već prodaju tužitelju samo kada imaju raspoloživih količina, povreda se odnosi samo na dva dobavljača, na trajanje navodne povrede od samo 9 mjeseci, u odnosu na GMB i na nedostatak ikakve posljedice za dobavljače, tužitelju nije jasno u kojem omjeru nedostatak odredbe o vrsti i kvaliteti robe sudjeluje u ukupnom iznosu izrečeno upravno kaznene mjere od 120.000,00 kuna. Konačno, tužitelj smatra da utvrđenje da je u konkretnoj situaciji došlo do nametanja nepoštenih praksi iskorištavanja značajne pregovaračke snage, iako nedostatak istih nije bio ni od kakvog utjecaja na odnos tužitelja i dobavljača, te da su povrede ograničenog opsega, utvrđenje navedenih povreda se može smatrati samo pretjeranim formalizmom. Također ponavlja da je upravno-kaznena mjera izrečena paušalno i nerazmjerno, ne navodeći obrazloženje kriterija iz članka 27. stavak 1. Zakona.

3. Predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji te poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da naknadi trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su netočni navodi tužitelja o tome da se tuženik nije osvrnuo na specifičan način poslovanja tužitelja, budući da je detaljno utvrđen način poslovanja, te sve okolnosti u vezi poslovanja s tim dobavljačima opisane su u rješenju, u obrazloženju rješenja pod točkama 5.1, 5.1.1. i 5.1.2. i s tim u vezi ispravno je donesena odluka u izreci rješenja pod točkom 3. izreke. Ističe kako je tuženik utvrdio činjenično stanje detaljno navedeno i obrazloženo u točki 5. i to u odnosu na dobavljača STJEMA pod točkama 5.1., 5.1.1. i 5.1.2., u odnosu na dobavljača S.G. PROMET u točkama 5.2., 5.2.1. i 5.2.2. te u odnosu na dobavljača GMB LOGISTIC i TODOR MITROVSKI te KUJTIM LIKA IMPEX, pod točkama 5.3., 5.3.1 i 5.3.2. u odnosu na navode tužitelja da se radi o samo četiri izdana računa u kojim je prekoračen rok plaćanja dobavljaču. Nadalje, u točkama 5.1.1. i 5.4.1. te u izreci rješenja u točki 4. Sadržano je i utvrđeno činjenično stanje svih pregledanih računa i utvrđenja koja su nastala analizom istih, te je utvrđena povreda iz odredbe članka 4. stavka 2. točke 6. u vezi s odredbom članka 11. točke 9. ZNTP-a. Nadalje, ukazuje da je nesporno utvrđeno i u izreci rješenja navedeno da u ugovorima s dobavljačima KUJTIM LIKA i GMB LOGISTIC nije određena vrsta i kvaliteta robe, a razlozi za donošenje ovakve odluke, detaljno su obrazloženi u točkama 5.3., 5.3.1. obrazloženja rješenja. U odnosu na navode tužitelja da tuženik nije prihvatio njegovu izjavu o tome da bi povrede bile izoliranog karaktera, iz razloga što predmet postupka nisu bili odnosi s drugim dobavljačima te da stranka nije dostavila dokaze u prilog svoje tvrdnje kako bi dokazala izolirani karakter počinjenih povreda, tuženik ukazuje na to da, ako tužitelj iznosi određenu tvrdnju, takvu tvrdnju nije dovoljno samo navesti, već je potrebno i dokazati, a tužitelj tijekom cijelog postupka, nije dostavio bilo kakav dokaz ili naznaku u smislu ispravljanja povreda utvrđenih u obavijesti utvrđenom činjeničnom stanju od 12. rujna 2021., odnosno nije poduzeo bilo koju radnju kojom bi ispravio utvrđene povrede što bi bilo dokaz o prekidu protupravnog postupanja. Tužitelj se poziva na izolirani karakter povreda dok je nesporno utvrđeno da su prakse koje su utvrđene povredama primjenjivane iz godine u godinu, u više ugovora prema više dobavljača, a tužitelj ih nije otklonio. Navodi kako je u rješenju analizirao poslovanje tužitelja s predmetnim dobavljačima te uzeo u obzir sve okolnosti koje tužitelj ponovno u tužbi ističe. Poziva se na članak 27. ZNTP-a, te ističe kako se detaljno referirao na kriterije iz navedenog članka Zakona. Navodi kako Zakon ne predviđa izricanje upravno kaznene mjere za svako pojedinačnu povredu, već uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja uz primjenu Zakonom određenih kriterija izriče upravno kaznenu mjeru. Također nije riječ ni o kakvom samostalnom mijenjanju zakonskog okvira kako to pogrešno pokušava sugerirati tužitelj, već je tuženik primjenjujući ovlasti koje proizlaze iz ZUP-a i ZNTP-a, pravilno utvrdio činjenično stanje, te na takvo utvrđeno činjenično stanje prilikom odmjeravanja upravno kaznene mjere, primijenio kriterije određene ZNTP-om uzevši u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti kao one koje je istaknuo tužitelj u svojoj obrani, tako i one koje je tuženik uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Smatra da je izrečena upravno kaznena mjera sasvim odgovarajuća i primjerena počinjenim povredama. Naime, najviši iznos upravno kaznene mjere koju tuženik može izreći za teške povrede kao prisilnog propisa, iznosi 3.500.000,00 kuna, a u ovom slučaju kazna od 120.000,00 kuna koju je tuženik izrekao uzimajući u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, predstavlja 3.43% od maksimalnog iznosa upravno kaznene mjere koja se može izreći. Također ukazuje i na činjenicu da iznos od 120.000,00 kuna, odnosno 15.926,74 eura, čini 0,08% ukupnih godišnjih prihoda tužitelja u 2021. koja iznose 19.090.532,00 eura, dakle, tužitelju je, smatra tuženik, izrečena kazna mjerljiva u promilima u odnosu na njegove prihode koje tuženik utvrdio sukladno financijskim izvješćima za 2021.

5. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je održao usmenu i javnu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik u konkretnom slučaju, pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti uvažavajući cilj i svrhu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (Narodne novine, broj: 117/17- dalje: ZNTP), a to je, uspostava, za osiguranje i zaštita poštenih trgovačkih praksi kojima se štite sudionici u lancu opskrbe hranom, te se definiraju nepoštene trgovačke prakse, što dalje znači da je tuženik, ako utvrdi potrebu odredbi tog propisa i postojanje uvjeta za izricanje upravno kaznene mjere, dužan pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja osporavanog rješenja, proizlazi da je tužitelj kao trgovac povrijedio odredbe članka 5. stavka 1. točke 4. ZNTP-a što predstavlja nepoštenu trgovačku praksu iz odredbe članka 4. stavka 2. točke 1. ZNTP-a (u odnosu na dobavljače STJEMA i KUJTIM LIKA, te S.G. PROMET i GMB LOGISTIC), nadalje povrijedila odredbu članka 5. stavak 1. točka 2. ZNTP-a što predstavlja nepoštenu trgovačku praksu iz odredbe članka 4. stavka 2. točke 1. ZNTP- a, u odnosu na dobavljača KUJTIM LIKA i GMB LOGISTIC, zatim povrijedilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 5. ZNTP-a, što predstavlja nepoštenu trgovačku praksu iz odredbe članka 4. stavka 2. točke 1. ZNTP-a (u odnosu na dobavljača STJEMA) te nametnula nepoštenu trgovačku praksu iz odredbe članka 4. stavka 2. točke 6. u vezi s odredbom članka 11. točke 9. ZNTP-a u odnosu na dobavljača STJEMA i NEW SOM.

10. Člankom 5. stavkom 1. ZNTP-a propisano je da ugovor između dobavljača i kupca mora biti sklopljen u pisanom obliku prije isporuke poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i sadržavati sve odredbe bitne za poslovni odnos ugovornih strana, a osobito odredbe o:

1. cijeni poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i/ili načinu određivanja odnosno izračuna cijene

2. kvaliteti i vrsti poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji se isporučuje kupcu

3. uvjetima i rokovima plaćanja isporučenog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

4. uvjetima i rokovima isporuke poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji su predmet ugovora

5. mjestu isporuke poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda odredivog i/ili određenog adresom mjesta isporuke i

6. trajanju ugovora.

11. Odredbom članka 4. stavak 2. ZNTP-a propisano je da nepoštene trgovačke prakse u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima koji obuhvaća sve sudionike u proizvodnji, preradi i/ili trgovini poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodima koje se iskorištavanjem značajne pregovaračke snage nameću dobavljačima jesu:

1. nepostojanje pisanog ugovora između kupca i dobavljača, kao i pisani ugovor između kupca i dobavljača koji nije sastavljen u skladu s odredbama ovoga Zakona ili obveze nametnute dobavljaču koje nisu predviđene u pisanom ugovoru između kupca i dobavljača

2. plaćanja koja nisu jasno istaknuta i specificirana na računu ili otkupnom bloku

3. opći uvjeti poslovanja kupca koji nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona

4. mogućnost jednostranog raskida ugovora s dobavljačem od strane kupca u nepisanom obliku ili bez navođenja osnovanih razloga za raskid ugovora ili mogućnost otkaza ugovora s dobavljačem bez primjerenog otkaznog roka ili mogućnost jednostrane izmjene ugovora od strane kupca

5. nerazmjerno visoke ugovorne kazne s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze i

6. ostale nepoštene trgovačke prakse propisane člancima 11. i 12. ovoga Zakona.

12. Člankom 11. točkom 9. ZNTP-a propisano je da osim nepoštenih trgovačkih praksi iz članka 4. i 5. te članaka 7. do 10. ovoga Zakona ostale nepoštene trgovačke prakse u odnosu na dobavljača i otkupljivača i/ili prerađivača u trgovini poljoprivrednim ili prehrambenim proizvodima je izvršenje roka plaćanja dobavljaču duljeg od 60 dana od dana primitka poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji je predmet isporuke, odnosno duljeg od 30 dana od dana primitka svježeg proizvoda koji je predmet isporuke.

13. Člankom 3. stavkom 3. ZNTP-a propisano je da se smatra da ima značajnu pregovaračku snagu u smislu ovoga Zakona otkupljivač čiji ukupni godišnji prihod i ukupan godišnji prihod povezanih društava s otkupljivačem ostvaren u Republici Hrvatskoj prelazi iznos od 50.000.000,00 kuna.

14. Stavkom 5. istog članka 3. ZNTP-a propisano je da u prihodi stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka ne uračunava se prihod ostvaren prodajom robe, odnosno pružanjem usluga između povezanih društava (društava unutar grupe).

15. Naime, tuženik je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja detaljno utvrdio način i uvjete poslovanja tužitelja s dobavljačima navedenim u izreci osporavanog rješenja koje činjenično stanje je detaljno navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja (stranice 4-14, te 17-28 osporavanog rješenja), a kojem utvrđenom činjeničnom stanju tužitelj suštinski niti ne prigovara, već prigovara načinu na koji su predmetne činjenice ocjenjene od strane tuženika i to prvenstveno, uzevši u obzir na temelju tako utvrđenih činjenica utvrđene povrede, iznos izrečene upravno kaznene mjere.

16. Naime, osnovni prigovor koji tužitelj ističe u tužbi jest kako upravno-kaznena mjera nije utvrđena uzimajući u obzir kriterije iz članka 27. stavka 1. ZNTP-a za svaku od utvrđenih povreda, te tako utvrđeni osnovni iznos umanjila s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, već da je samo paušalno odredio kaznu u visini od 120.000,00 kuna.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kojeg tužitelj suštinski niti ne dovodi u sumnju, po ocjeni ovog suda, pravilno su postupanja tužitelja ocjenjena kao nametanje poštene trgovačke prakse iz razloga detaljno navedenih u točkama 5.1, 5.1.1., 5.2., 5.2.1., 5.3., 5.3.1., 5.4. i 5.4.1. obrazloženja osporavanog rješenja na način koji ovaj sud u cijelosti prihvaća te ih ne nalazi potrebe ponavljati.

18. Imajući u vidu prigovor tužitelja koji se odnosi na visinu utvrđene upravno kaznene mjere, ističe se kako je navedeni prigovor tužitelja neosnovan budući da iz obrazloženja osporavanog rješenja (stranice 28, 29, 30 i 31) jasno proizlazi da je tuženik nakon utvrđenja da postoje uvjeti za izricanje upravno-kaznene mjere uzeo u obzir cilj upravno-kaznenih mjera, težinu povrede, tj. okolnost da je povreda u mjerodavnom propisu sukladna odredbi članka 24. ZNTP-a kvalificirana kao teška povreda ZNTP-a za koju je moguće izreći upravno kaznenu mjeru u iznosu do najviše 3.500.000,00 kuna za pravnu osobu. Uzeo je u obzir i opseg povrede, vrijeme trajanja povrede i posljedice, te povrede za dobavljače pri čemu je utvrdio olakotne okolnosti (kratkoća trajanja povrede – ne dulje od godine dana) naveo je i otegotne okolnosti koje je uzimao u obzir prilikom odmjeravanja upravno kaznene mjere kao i razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine navode stranke kao olakotne okolnosti.

19. Na temelju tako ocjenjenih okolnosti tuženik je izrekao upravno kaznenu mjeru u iznosu od 120.000,00 kuna od ukupno mogućih 3.5 milijuna kuna, dakle, po ocjeni ovog suda, u odnosu na visinu izrečene sankcije, tužitelj je u obrazloženju osporavanog rješenja dao potpuno i razložno obrazloženje za odmjeravanje upravno kaznene mjere, kakva je izrečena u izreci osporavanog rješenja.

20. U odnosu na daljnji prigovor tužitelja da u rješenju nisu obrazložene i uzete u obzir sve olakotne okolnosti koje utječu na visinu kazne, već sam izričito propisana olakotna okolnost vezana uz trajanje povrede, ističe se kako je iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno da je tuženik razmatrao sve navode koje je tužitelj navodio kao olakotne okolnosti pri čemu je naveo razloge zbog kojih određene okolnosti nije prihvatio kao olakotne i to uz obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća. Stoga se u tom dijelu prigovor tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

21. Također neosnovano prigovara tužitelj da upravno kaznena mjera nije zakonito određena. Ovo stoga što ZNTP ne propisuje obavezu izricanja pojedinačne kazne za svaku pojedinačnu povredu, slijedom čega se osporavano rješenje i u tom dijelu ocjenjuje zakonitim.

22. Budući da tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24: dalje. ZUS) odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu, 30. rujna 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnik Marko Kapetanović – e-komunikacija

2. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

3. U spis