REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-194/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 Impact d.o.o. iz [adresa], OIB:32235033898 zastupan po punomoćnici Jeleni Guljaš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec i partneri iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, 21.rujna 2026. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika stranaka, 30.rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom izravna naplata, te pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika, po svim njegovim računima prema njegovom osobnom identifikacijskom broju, a koja izravna naplata se provodi po zahtjevu tuženika B2 KAPITAL d.o.o. OIB: 57509775367, [adresa], kao ovrhovoditelja od 22.04.2026. godine, temeljem Zadužnice Javnog bilježnika Nike Bagarića, iz Požege, OV-1124/2006, od 25.01.2006. godine, uz dostavu navedenog rješenja Financijskoj agenciji.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku B2 Impact d.o.o. iz [adresa], OIB:32235033898, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj DF podnio je tužbu protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. radi tvrđenja nedopuštenosti ovrhe. U tužbi navodi da je 22.travnja 2026. godine, tuženik, kao ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu, a na temelju kojeg zahtjeva je tuženik zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Zadužnice Javnog bilježnika Nike Bagarića, iz Požege, OV-1124/2026, od 25.siječnja 2026. godine, po svim računima tužitelja kao ovršenika.

1.1. Temeljem zaprimljenog Zahtjeva za izravnu naplatu, Financijska agencija je dala nalog tuženikovoj banci/Zagrebačkoj banci d.d., te je ista na temelju zaprimljenog naloga Fine, provela zapljenu sredstava sa tužiteljevog računa u iznosu od minimalno 10.480,34 EUR.

1.2. Tužitelj je na temelju članka 210. Ovršnog zakona, a uz odgovarajuću primjenu članka 50. Ovršnog zakona, podnio sudu žalbu, odnosno prijedlog za obustavu ovrhe, pozivajući se na čl.50.st.1.toč.11. Ovršnog zakona, ističući prigovor zastare potraživanja. Naslovni sud je svojim Zaključkom Ovr 225/2026-5, od 27.svibnja 2026. godine, uputio tužitelja na pokretanje ove parnice.

1.3. Postupajući po navedenom Zaključku, tužitelj je podnio tužbu, te predlaže da se proglasi nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata budući je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja. Naime, Zadužnica OV-1124/2006, na temelju koje je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak, izdana je dana 25.siječnja 2006. godine. Budući je od dana izdavanja zadužnice kao ovršne isprave, pa do pokretanja postupka izravne naplate proteklo više od 10 godina, tužitelj smatra da je u ovom slučaju nastupila zastara potraživanja. Slijedom toga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom izravnu naplatu te pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika, po svim njegovim računima prema njegovom osobnom identifikacijskom broju, a koja izravna naplata se provodi po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja od 22.travnja 2026., na temelju Zadužnice Javnog bilježnika Nike Bagarića, iz Požege, OV-1124/2006, od 25.siječnja 2006. godine, uz dostavu navedenog rješenja Financijskoj agenciji, kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sa zateznim kamatama.

2. Kako je društvo B2 Kapital d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda posl. broj Tt-26/22595- 2 od 1. srpnja 2026. godine pripojeno društvu Veraltis Asset Management d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 32235033898 (u daljnjem tekstu: Veraltis Asset Management d.o.o.). Time je društvo Veraltis Asset Management d.o.o. stupio u pravni položaj društva B2 Kapital d.o.o. te preuzeo svu njegovu imovinu i obveze, sukladno čl. 541. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima. Dana 2. srpnja 2026.g. došlo je do promjene tvrtke društva Veraltis Asset Management d.o.o., na način da ista sada glasi B2 Impact d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 32235033898, sve temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Tt- 26/23514 2 od 2. srpnja 2026.g.Pripajanjem društva B2 Kapital d.o.o. drugom trgovačkom društvu tuženik B2 Kapital d.o.o. je prestao postojati te je stoga sud na ročištu održanim 21.rujna 2026. donio rješenje o prekidu i istodobnom nastavku postupka.

3. Univerzalni pravni slijednik tuženika, društvo B2 Impact d.o.o. je preuzeo postupak u ovom predmetu te u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti kao i prigovor zastare. Ističe da početak tijeka zastarnog roka nije datum izdavanja predmetne Zadužnice nego datum kada je tražbina dospjela, a to je u konkretnom slučaju raskidom Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 97019551/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama sklopljenom dana 25. siječnja 2006. godine, solemniziranom po javnom bilježniku Niki Bagariću iz Požege pod posl. brojem OU- 38/06 dana 25. siječnja 2006. godine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), radi čijeg je osiguranja izdana predmetna Zadužnica. U situaciji kada bi se na zadužnicu primjenjivao rok od dana izdavanja, a ne rok od dana dospijeća tražbine, to bi značilo da vjerovnik ne bi mogao tražiti ovrhu na temelju zadužnice, odnosno zastara za zadužnicu bi počela teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje cjelokupne obveze od ovršenika. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu raskinut 2. prosinca 2009. godine pa je zastara počela teći prvi dan nakon dospijeća osnovnog pravnog posla, odnosno 3. prosinca 2009. godine, sve sukladno članku 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje u tekstu: ZOO). Tuženik ističe kako je zastara naplate tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu više puta prekinuta podnošenjem na naplatu predmetne Zadužnice.

3.1. Među strankama nije sporno da je predmetna tražbina iz Ugovora o kreditu prenesena na B2 Kapitald.o.o. od strane H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 13667298928 (dalje u tekstu: H ABDUCO d.o.o.) temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. godine na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba pod posl. brojem OV 10113/15 dana 29. srpnja 2015. godine, a koju tražbinu je H-ABDUCO d.o.o. stekao od prethodnog vjerovnika Addiko Bank d.d. (ranije: Slavonska banka d.d. i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (dalje u tekstu: Banka), temeljem Sporazuma o prijenosu sredstva osiguranja od 18. lipnja 2014. na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba pod posl. brojem OV-7887/14 od 18. lipnja 2014., zajedno sa svim pravima i sredstvima osiguranja, pa tako i predmetnom Zadužnicom. Zbog neplaćanja dijela rata iz Ugovora o kreditu predmetna Zadužnica je prvi puta aktivirana dana 5. svibnja 2008. godine od strane banke kao ranijeg vjerovnika za naplatu dijela dospjelih rata. Nakon toga je banka, nakon raskida Ugovora o kreditu od 2. prosinca 2009. godine, dana 22. travnja 2010. godine podnijela Povećanje zahtjeva za naplatu predmetne Zadužnice čime je obuhvaćen cjelokupni dug po navedenom Ugovoru o kreditu. Predmetna Zadužnica je isknjižena s naplate dana 27. travnja 2021. godine temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/2018, 2/2020, 46/2020, 47/2020, 83/2020, 133/2020 – dalje u tekstu: ZPONS). Nakon toga je B2 KAPITAL d.o.o. (sada: B2 Impact d.o.o.) ponovno dana 30. ožujka 2026. godine podnio Zahtjev za naplatu predmetne Zadužnice koja je upućena Financijskoj agenciji dana 31. ožujka 2026. godine, a Financijska agencija je isti zaprimila dana 1. travnja 2026. godine.

3.2. Slijedom navedenoga tuženik ističe da je zastara prvi puta prekinuta dana 05.svibnja 2008. kada je prethodni vjerovnik Slavonska Banka d.d. (sada Addiko Bank d.d.), podnio zahtjev za naplatu predmetne Zadužnice protiv ovršenika, a zatim povećanjem zahtjeva za naplatu Zadužnice koji je prethodni vjerovnik Hypo-Alpe- Adria Bank d.d. (sada: Addiko banka d.d.) podnio dana 22.travnja 2010., a koji zahtjevi su bili aktivirani sve do 27.travnja 2021. kada je predmetna Zadužnica isknjižena temeljem čl. 12. ZPONS-a, obzirom da u roku od 3 (tri) godine tražbine nisu naplaćene u cijelosti, a zadnjih 6 (šest) mjeseci nije bilo nikakvih plaćanja. U daljnjem slijedu B2 KAPITAL d.o.o. (sada: B2 Impact d.o.o.) je podnio novi zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj Zadužnici protiv ovršenika upućen Financijskoj agenciji dana 31.ožujka 2026. godine, a zaprimljen 1. travnja 2026. godine, dakle unutar roka od 5 (pet) godina.

3.3. S obzirom da je predmetna Zadužnica isknjižena dana 27.travnja 2021.g. zbog nemogućnosti naplate po članku 12. ZPONS-a, to proizlazi da FINA nije prestala postupati po istoj zbog razloga koji bi se mogao pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovim računu nije bilo sredstava, a na što tuženik kao vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na prethodno navedeni način, a što potvrđuje i sudska praksa u Presudi Županijskog suda u zagrebu posl. broj GŽ Ovr 3397/2022 i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. godine.

3.4. Tuženik smatra da je iz svega navedenog razvidno da je tuženik kao vjerovnik istu tražbinu pokušao kontinuirano naplatiti čime je zastara kontinuirano prekidana te je zastarni rok tekao iznova pa stoga predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za izravnu naplatu od 17.travnja 2026., obavijest o zapljeni sredstava temeljem naloga Fine izravna naplata od 22.travnja 2026., sporazum o prijenosu sredstava osiguranja od 18.lipnja 2014., ugovor o ustupu tražbine od 17.prosinca 2014., stanje duga na dan 18.rujna 2014., raskid ugovora o kreditu od 2.prosinca 2009., ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 97019551/2006 od 25.siječnja 2006., zahtjev za naplatu po zadužnici broj Ov-1124/06 od 28.travnja 2008., zadužnicu od 25.siječnja 2006., povećanje zahtjeva za naplatu zadužnice od 22.travnja 2010., zahtjev za nastavkom provedbe na novčanim sredstvima u korist novog ovrhovoditelja na temelju zadužnice od 30.ožujka 2006., zahtjev za izravnu naplatu od 30.ožujka 2026., potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl.12. ZPONS-ovršenik od 16.ožujka 2026., te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Zadužnica ima pravnu snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi, zbog čega, prema odredbi članka 233.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO), za tražbine iz zadužnice vrijedi zastarni rok od 10 godina.

6.1. Podnošenjem zadužnice FINA-i na izravnu naplatu, tuženik je poduzeo zakonsku radnja pred nadležnim tijelom radi naplate potraživanja i ta radnja prekida tijek zastare. Nakon prekida, zastarni rok od 10 godine počinje teći ponovno ispočetka od dana kada je poduzeta radnja, odnosno od podnošenja ili od dana kada je prekinuti postupak naplate završen ili povučen. Sve dok se zadužnica nalazi na čekanju u FINA-i i provodi se blokada računa, smatra se da postupak naplate neprekidno traje i u tom razdoblju zastara ne teče.

7. Budući je zadužnica izdana prije dospijeća, odnosno kao jamstvo pri potpisivanju kredita, zastarni rok od 10 godina za naplatu po toj zadužnici počinje teći dan nakon što je ugovor o kreditu raskinut.

8. Tužitelj nije osporio navode tuženika da je zbog neplaćanja dijela rata iz Ugovora o kreditu predmetna Zadužnica prvi puta aktivirana dana 5. svibnja 2008. godine od strane banke kao ranijeg vjerovnika za naplatu dijela dospjelih rata, da je banka, nakon raskida Ugovora o kreditu od 2. prosinca 2009. godine, dana 22. travnja 2010. godine podnijela Povećanje zahtjeva za naplatu predmetne Zadužnice čime je obuhvaćen cjelokupni dug po navedenom Ugovoru o kreditu, da je predmetna Zadužnica isknjižena s naplate dana 27. travnja 2021. godine na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/2018, 2/2020, 46/2020, 47/2020, 83/2020, 133/2020 – dalje u tekstu: ZPONS) te da je nakon toga B2 KAPITAL d.o.o. (sada: B2 Impact d.o.o.) ponovno dana 30. ožujka 2026. godine podnio Zahtjev za naplatu predmetne Zadužnice koja je upućena Financijskoj agenciji dana 31. ožujka 2026. godine, a Financijska agencija je isti zaprimila dana 1. travnja 2026. godine.

9. Iz navedenoga nedvojbeno proizlazi da su tuženik i njegovi prednici poduzimali radnje koje su dovele do prekida zastare potraživanja po predmetnoj zadužnici. Zadužnica je isknjižena s naplate dana 27. travnja 2021. te je od tada zastara počela ponovno teći, ali je ponovno prekinuta 30.ožujka 2026. podnošenjem Zahtjeva za naplatu predmetne Zadužnice od strane B2 Kapitala d.o.o.(sada B" Impact d.o.o.) upućenog Financijskoj agenciji.

10. Iz navedenoga nedvojbeno proizlazi da nije protekao zastarni rok od 10 godina iz članka 233.ZOO-a zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te ga je stoga sud s istim odbio.

11. Budući je sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 250,00 EUR koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku na ročištu održanom 21.rujna 2026. s PDV-om.

12. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 30.rujna 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude . Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Krešimir Rastija, odvjetnik, Osijek

2. OD Zec & Partneri, Osijek