1                           

 

                     

                                                                                                                Poslovni broj: P-67/2024-32

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužiteljice S. Č. V., OIB: … iz Đ., zastupane po punomoćnici S. D.-P., odvjetnici iz K., protiv tuženika P. banka Z. d.d., OIB: …, Z., zastupana po punomoćniku A. Š. M., odvjetniku u O. društvu Š. M., M., S. & P. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 7. svibnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 13. svibnja 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 9011059442, od 03. ožujka 2006. g. sklopljenog između tužiteljice S. D. iz Đ., sada S. Č. V. iz Đ., OIB: … i tuženika P. B. Z. d.d., Z., OIB: …, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi: „Kredit u iznosu od 14.699,79 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora, otplaćuju se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“.

 

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici S. Č. V. iz Đ., OIB: …, isplati iznos od 1.065,85 EUR-a (slovima:tisućušezdesetpeteura i osamdesetpetcenta) sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB, te za razdoblje od 01. siječnja 2023. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3%-tna poena, koja se obračunava na svaki pojedinačni novčani iznos od isplate do konačnog plateža, kako slijedi:

- na iznos od 22,24 €, počevši od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 68,34 €, počevši od 10.12.2010. do isplate

- na iznos od 77,63 €, počevši od 10.01.2011. do isplate

- na iznos od 897,64 €, počevši od 21.03.2011. do isplate

sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici S. Č. V. iz Đ., OIB:…, naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 1.825,18 EUR-a (slovima: tisućuosamstodvadesetpeteura i osamnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom na trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3%-tna poena, tekućom od dana presuđenja 13. svibnja 2024.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tuženikom dana 03. ožujka 2006. g., tužiteljica i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu broj: 9011059442, solemniziran kod Javnog bilježnika M. O. iz K., pod brojem OU-234/06, dana 07. ožujka 2006. g., temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 14.699,79 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan korištenja kredita. U pogledu predmetnog ugovora, tužiteljica smatra kako je istim povrijeđeno njeno pravo kao potrošača, jer je tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke čime je omogućena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Takvo ponašanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je nepoštenu poslovnu praksu a samim tim takva nepoštena ugovorna odredba koja je u Ugovoru je ništetna. Tužiteljica nije imala utjecaj na njihov sadržaj jer su ove odredbe bile sastavni dio ugovora. Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. takav način utvrđen je nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužitelja tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača a dana 13.6.2014.g. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/16 od 14.6.2018.g. Tužiteljica stoga traži da tuženik vrati preplaćeni iznos od 1.065,85 EUR-a/8.030,64 kn.

 

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te stavlja prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja a dospjeli su prije 26.siječnja 2017.g. jer je tužiteljica pogrešno koncipirala tužbu jer se ne može preslikati utvrđenja iz Parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini odnos. tuženik stavlja prigovor promašene aktivne legitimacije jer proizlazi iz prometa po kreditu da za veliki broj anuiteta nema podataka o osobi uplatitelja. Tuženik navodi kako je valutna klauzula dopuštena a tužitelj je potpisao Sporazum tako i akt o solemnizaciji što dokazuje da nema pretpostavki za ništetnost jer ni sam tuženik nije mogao niti morao znati za rast tečaja. Tuženik je tužiteljici pružio sve potrebne i dostupne informacije je sam po svojim potrebama i mogućnostima mogla procijeniti da li joj odgovara ugovor te ga nije morala niti potpisati, a tuženik prigovara i zastari potraživanja.

3. Sud je donio presudu dana 14.veljače 2023.g. broj P-108/2022-23 kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, međutim povodom žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu je odlukom broj Gž-398/2023-3 ukinuo prvostupanjsku odluku uz obrazloženje da je potrebno provesti saslušanje svjedoka S. S., djelatnicu banke na okolnost informiranosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu s valutom obveze vraćanja kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan dospijeća odnosno uplate anuiteta, te radi utvrđenja je li tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti pristala na ugovaranje takvog ponuđenog joj Ugovora o kreditu.  U ponovljenom postupku u svrhu dokazivanja je pročitan Ugovor o kreditu br. 9011059442 (list 8-12), Oglas od 7.3.2006. (list 13), knjigovodstvena kartica (list 14-22), otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope ( list 23-24), plan otplate (list 25-26), pregled uplata po kreditu (list 27-28), presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3.9.2019. (list 29-56), prilozi (list 57-63), presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatska br. Revt 249/2014-2 od 9.4.2015. (list 64-102), presuda Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. (list 103-173), Opći uvjeti poslovanja s građanima (list 187-197), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost pretplate s osnova promjene tečaja CHF tijekom trajanja kredita, u odnosu na tečaj CHF koji je bio važeći u vrijeme sklapanja Ugovora, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja. Sud međutim nije saslušao svjedokinju S. S. jer je tuženik odustao od njenog saslušanja na ročištu od dana 7.svibnja 2024.g.

 

4. Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

 

5. Nesporno je da su stranke sklopile dana 03. ožujka 2006. g., Ugovor o kreditu broj: 9011059442, solemniziran kod Javnog bilježnika M. O. iz K., pod brojem OU-234/06, dana 07. ožujka 2006. g., temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 14.699,79 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan korištenja kredita.

 

6. Sud smatra kako je ugovorna odredba predviđena člankom 6. Ugovora o kreditu a koja se odnosi na valutnu klauzulu nepoštena, što proizlazi iz kolektivnog postupka u kojem je ništetnost utvrđena Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. jer je takav način ugovoranja utvrđen nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužiteljice tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/16 od 14.6.2018.g. Vrhovni sud je već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

 

7.Sud je na okolnost preplaćenih iznosa zbog vezanosti iznosa za valutnu klauzulu kroz za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije S. P. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tuženiku, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, platila više iznos od 1.065,85 EUR-a/8.030,64 kn. Punomoćnici stranaka nisu prigovorili matematičkom izračunu visine dugovanja pa ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i sud jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke. Tuženik nije prigovorio matematičkom nalazu i mišljenju vještaka, već je podnio prigovore koji su izneseni već u odgovoru na tužbu, pa ovakav nalaz sud prihvaća u cijelosti jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke.

 

8. Sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužiteljicu koja navodi kako je kredit podignut za vozilo u auto kući P. koji su joj rekli da imaju sklopljen ugovor s tuženikom s tim da su već cijene bile u CHF a drugi kredit joj djelatnici banke nisu niti ponudili već su joj rekli da je to najstabilnija valuta. Tužiteljici je to bio prvi kredit u CHF tako da je kasnije podigla drugi kredit u EUR-ima kojim je otplatila ovaj kredit. Sud nije saslušao djelatnicu banke S. S. jer se svjedokinja nije pojavila na dva ročišta iako je uredno pozvana, pa sud smatra kako je takvim ponašanjem tuženik samo nastojao odugovlačiti postupak jer da je doista želio da se sasluša svjedok omogućio bi svjedokinji, koja je djelatnica banke, da se sasluša u svrhu dokazivanja.

 

9. U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, te iz svih provedenih i utvrđenih dokaza sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 1.065,85 EUR-a/8.030,64 kn, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja zadnjeg iznosa kako ga je postavila tužiteljica.

 

10. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave, sud smatra da je tuženik nadoknaditi trošak parničnog postupka u cijelosti, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe u iznosu 150,00 EUR-a, za pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 EUR-a i isto toliko na presudu, za zastupanje na ročištima od 25.5.2022.g., 15.12.2022.g., 19.1.2023.g., i na ročištu od 31.1.2023.g. svakog u iznosu od 150,00 EUR-a, za podnesak od dana 16.11.2022.g., 19.1.2023.g. svako u iznos od 150,00 EUR-a, za predujam za vještačenje u iznos od 265,45 EUR-a te za ročište za objavu u iznosu od 75,00 EUR-a, a nakon donošenja odluke Županijskog suda nastao je trošak zastupanja na dva ročišta i to dana 20.ožujka 2024.g. i 7.svibnja 2024.g. svakog u iznosu od 150,00 EUR-a, te za dolazak na ročište za objavu iznosu od 75,00 EUR-a a na cjelokupan trošak obračunat je PDV od 25% u iznosu od 300,00 EUR-a odnosno sveukupno 1.825,18 EUR-a,

 

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Koprivnica, 13. svibnja 2024.

 

Sudac

Darko Magdić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

 

Dostaviti:

1.Odvj. S. D.-P., K.-neposredno

2.Odvj. A. Š. M., OD Š. M., M. i dr., Z. - preko e-oglasne ploče