REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Poslovni broj: Pr-2184/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, 21000 Split, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.g. do 28.01.2023.g. u ukupnom iznosu od 3.325,26 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

65,32 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

47,98 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

60,79 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

60,79 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

74,38 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

57,04 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

45,01 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

37,51 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

32,98 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

60,79 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

26,26 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

48,76 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

75,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

48,76 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

7,50 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

48,76 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

60,79 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-34,54 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

-65,32 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

-3,75 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

-17,97 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 60,79 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 11,25 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 65,32 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 56,26 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 137,80 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 92,50 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 83,44 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 155,92 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 128,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 56,26 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 7,50 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 11,25 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 56,26 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 101,56 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 128,74 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 81,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 108,37 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 72,13 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 72,13 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 42,82 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 65,32 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 117,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 72,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 157,30 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 49,31 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 91,69 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 104,30 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 105,60 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 50,93 EUR koja teče od 15. siječanj 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.525,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 13. prosinca 2023. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika – više medicinske sestre na Klinici za dječje bolesti, te da ista ima prebivalište na adresi [adresa], a koje da je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 34,13 km. Nadalje se navodi da tužiteljica ima pravno na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno onome što je propisano odredbom članka 66. stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20), te članka 65. stavka 11. TKU-a (''NN'' br. 56/2022, 127/22), a kojim odredbama da je propisano da redovni dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Istaknuto je da je odredbom članka 66.st. 12. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), a koji se primjenjivao od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine-ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak sa posla) kao i u slučaju naknade troškove prijevoza zaposlenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Navodi se da je odredbom članka 65. stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022, 127/2022) koji s primjenjuje od 01.05.2022. godine prethodno navedena naknada povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Ističe se da obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, a slijedom čega da tužiteljica ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru i to posebice iz razloga što da tužiteljica kad radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Navodi se da je tužiteljica prisiljena koristiti osobni automobil i da ima pravo sukladno citiranim odredbama TKU-a na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Također je istaknuto da je tuženik pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza jer da je odredbama članka 66.stavka 16. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/2019, 66/20), te odredbom članka 65.st. 21. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23), a koji se primjenjuju od 01.12.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. U navedenom smislu tužiteljica navodi da potražuje sukladno citiranim odredbama TKU- a razliku neplaćenih troškova prijevoza smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 27.08.2026.godine (list 211-219 spisa) postavila sukladno odredbi članka 188.st. 2.ZPP-a glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.godine do 28.01.2023.godine po prijeđenom kilometru u iznosu od 3.325,26 EUR , te ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev kao osnovan tad ista postavlja podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 152,66 Eur-a, a prema cijeni mjesečne karte.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-13 spisa) navodi da osporava i osnov i visinu potraživanja. Također tuženik u podnesku od 26.05.2025.godine (list 32-33 spisa) ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan za razdoblje od 28.siječnja 2023.godine do 30.rujna 2024.godine i to u iznosu od 30,00 Eur-a uvećano za kamatu. Navodi da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 28.siječnja 2023.godine.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HAK-a (list 4-5 spisa);obračunske liste plaće tužiteljice (list 7 spisa); očitovanja Autobusnog kolodvora Split uz dostavu rasporeda voznih linija na relaciji [adresa], te mjesečne pokazne karte za 2021., 2022, 2023. i do rujna 2024.godine (list 29-31 spisa); potvrde HZMO- a, Prijave o prestanku osiguranja (list 41 te 189 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena (list 47-188 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 194-204 spisa); odluke tuženika od 22.102024.godine (list 220 spisa); izvatka iz Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 128/17)(list 244-257 spisa). Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice (članak 265.stavak 2.ZPP-a), a ujedno je navedeni dokaz suvišan.

4. Glavni tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan, dok obzirom da je sud usvojio glavni tužbeni zahtjev isti o podrednom nije odlučivao.

5. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice [adresa], do mjesta rada Spinčićeva 1, 21000 Split, a za utuženo razdoblje od 01.11.2018. do 28.01.2023.godine, a do kada je tužiteljica prema potvrdi HZMO-a (list 41, te 189 spisa) bila kod tuženika u radnom odnosu.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala stalno prebivalište na adresi, [adresa], 21230 Sinj, te da je radila kod tuženika do zaključno 28.01.2023.godine kad joj je prestao radni odnos temeljem otkaza, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice i iz pregledane potvrde HZMO-a (list 41, te 189 spisa) kao i da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 34,13 km, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa). Nije sporna ni činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao viša medicinska sestra na Klinici za dječje bolesti. Tužiteljica je tijekom postupka uredila tužbeni zahtjev na način da je obuhvatila isključivo razdoblje kad je radila kod tuženika od 01.11.2018. do 28.01.2023. kad je njen radni odnos prestao otkazom.

7. Ono što je sporno je da li tužiteljica u utuženom razdoblju od 01. studenog 2018. do 28.01.2023. godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tuženik tužiteljici u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza da li tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza po prijeđenom kilometru ili u visini mjesečne karte. Neosnovan je i prigovor zastare istaknut od strane punomoćnice tuženika na ročištu od 22.rujna 2026.godine budući potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina (članak 139. ZR-a), a nije proteklo 5 godina od dospjelosti svakog pojedinačnog potraživanja.

8. Iz pregledanog očitovanja Autobusnog kolodvora Sinj (list 27 spisa) proizlazi da isti navodi da su postojale određene iznimke uslijed nepredviđenih situacija kroz godine, a vezano za vozni red autobusnih linija na relaciji [adresa].

9. Iz pregledanih platnih lista tužiteljice te evidencija radnog vremena dostavljenih uz podnesak tuženika od 23.10.2025.godine (list 47-188 spisa) proizlazi da je ista radila i kroz jutro od 7,30 do 15,30, ali u turnusima od 7-19, te od 19-7,00.

10. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

11. Iz pregledanog očitovanja Autobusnog kolodvora Split (list 26 spisa), a uz koje očitovanje je isti dostavio raspored autobusnih linija na relaciji [adresa], te cijene pokaznih karata za 2021, 2022. i 2023.godine te do rujna 2024.godine proizlazi da postoje i određena odstupanja u rasporedu voznih linija na navedenoj relaciji uslijed nepredviđenih situacija koje su se zbile kroz godine. Iz pregledanih voznih linija prijevoznika Litre Tours (list 29 spisa) proizlazi da iz [adresa] za Split autobus radnim danom polazi ujutro u 5:45, 06:30, 07:45, 08:55, 10:30, 12:30; 13:30, 14:58, 16:50, 19:30, a iz [adresa] u [adresa] u 06:45, 09:55, 10:55, 11:555, 12:59, 13:45, 14:30, 15:27, 16;30, 18:30, 19:25, 20:30. Subotom iz [adresa] za Split postoji vozna linija u 5:45, 07:45, 12:30, a na relaciji Split-Sinj 06:45, 09,55, 14:30. U odnosu na autobusne linije prijevoznika Promet Sinj d.o.o. proizlazi da radnim danom autobus polazi iz [adresa] za Split u 05:00, 06:00, 07:00, 09:00, 11:00, 12:00, 13:00, 14:00, 15:00, 17:00, 19:00, 21:00, dok iz Splita za [adresa] autobusna linija polazi u 06:00, 07:00,08:00, 10:00, 12:00, 13:00, 14:00, 15:00, 16:00, 18:00, 20:00, 22:00, dok subotom iz [adresa] za Split autobusna linija polazi u 06:00, 08:00, 10:00, 12:00, 14:00, 15:00, 16:00, 18:00, 20:00, a iz Splita za [adresa] u 07:00, 09:00, 11:00, 13:00, 15:00, 17:00, 18:00, 19:00, 21:00, dok nedjeljom iz [adresa] za Split autobusna linija polazi u 06:00, 10:00, 14:00, 15:00, 18:00, 20:00, te iz Splita za Sinj 07:00, 11:00, 15:00, 16:00, 19:00, 21:00.

12. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica kod tuženika zaposlena u utuženom periodu od 01.11.2018. do 28.01.2023. kao viša medicinska sestra na Klinici za dječje bolesti na adresi tuženika Spinčićeva 1 u Splitu, te da joj je radno vrijeme kod tuženika u utuženom razdoblju bilo prema evidencijama radnog vremena koje prileže spisu uglavnom u turnusnim smjenama od 7-19, te od 19,00 do 7,00 uz povremeni rad jutro – popodne od 7,30 do 15,30 . Tužiteljica, a što među strankama nije sporno za prijevoz koristi osobni automobil. Sporna je činjenica da li tužiteljica ima organizirani adekvatni mjesni i međumjesni javni prijevoz od mjesta prebivališta na adresi [adresa] do mjesta rada kod tuženika , a koji joj omogućuju redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla. U tom pravcu je potrebno istaći da uspoređujući navedeno radno vrijeme tužiteljice iz evidencija o radnom vremenu, a koje sadrže početak i završetak rada tužiteljice u utuženom razdoblju sa dostavljenim voznim redom nedvojbeno proizlazi da kad se uzme u obzir vozni red javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o za relaciju [adresa] da obzirom da tužiteljici dnevna smjena uglavnom počinje u 7,00 sati ujutro, ako bi tužiteljica dolazila voznom linijom Prometa Sinj koja polazi u 5,00, a uzimajući u obzir duljinu putovanja (više od sat vremena) tada bi došla na posao prerano i čekala više od 45 minuta na početak radnog vremena, dok ukoliko bi tužiteljica dolazila u dnevnu smjenu autobusnom linijom Prometa Sinj koja polazi u 6,00 sati ista bi došla prekasno u mjesto rada. Uz redovnu autobusnu vožnju potrebno je uzeti u obzir da bi tužiteljica prilikom dolaska iz [adresa] u [adresa] morala presjedati u gradski autobus u Splitu za prijevoz do mjesta rada, a što također iziskuje određeno vrijeme. Tužiteljičina noćna smjena prema evidencijama radnog vremena započinje u 19,00 sati, te ukoliko bi tužiteljica dolazila u noćnu smjenu Promet Sinj autobusom koji polazi u 17,00 sati ista bi došla u mjesto rada prerano te bi morala čekati na početak rada duže od 45 minuta. Prema voznim linijama Prometovog autobusa ukoliko tužiteljica radi subotom i nedjeljom ista ne može stići na početak dnevne smjene u 7,00 sati jer prva autobusna linija Promet [adresa] iz [adresa] kreće u 6,00 sati pa bi ista zakasnila na posao, a također ne može stići ni u noćnu smjenu koja počinje u 19,00 sati jer autobus iz [adresa] za Split polazi tada ili u 16,00 sati ili u 18,00 sati pa bi ista ili zakasnila na posao ili bi čekala na početak rada duže od 45 minuta. Ukoliko se vrši usporedba voznog prijevoznika Litre Tours za istu relaciju [adresa] sa navedenim radnim vremenom tužiteljice obzirom da tužiteljičina noćna smjena počinje u 19,00 sati tužiteljica bi autobusnom linijom koja polaz, i u 16:50 došla na radno mjesto prerano i čekala bi duže od 45 minuta na početak radnog vremena, a nakon završetka noćne smjene u 7,00 prva autobusna linija kreće iz Splita u 9,55, a nakon završetka dnevne smjene u 19,00 prva autobusna linija kreće u 20,30 pa je vrijeme čekanja duže od 45 minuta. Subotom vozna linija Litre Tours kreće iz [adresa] u 5:45 pa tužiteljica obzirom da kad dođe u Split mora presjedati u gradski autobus ili pješačiti ne bi na vrijeme došla na posao. Također subotom nakon završetka noćne smjene u 7,00 ujutro prva autobusna linija iz Splita kreće u 9,55 sati, a čime je vrijeme čekanja na autobus duže od 45 minuta. Nema autobusne linije Litre Tours nedjeljom. Iz svega navedenog u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da premda tužiteljica ima organizirani javni prijevoz prijevoznicima Litre Tours i Promet Sinj na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada, a koja udaljenost po potvrdi HAK-a (list 4 spisa) iznosi 34,13 km, ali da taj prijevoz nije adekvatan budući joj onemogućava da na radno mjesto kod tuženika redovito dođe na vrijeme te da se na vrijeme vrati kući unutar vremena čekanja na početak rada od dolaska u mjesto rada, te vremena čekanja od završetka radnog vremena do polaska autobusne linije prema mjestu prebivališta, a unutar vremena od 45 minuta. Sve navedeno proizlazi nedvojbeno usporedbom podataka o radnom vremenu tužiteljice u utuženom razdoblju iz dostavljenih evidencija o radnom vremenu od strane tuženika i pregledanih voznih linija Prometa Sinj i Litre Tours. Obzirom da iz provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužiteljica od mjesta prebivališta do mjesta rada nema adekvatan javni prijevoz koji bi joj omogućio redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla istu prema mišljenju ovog suda pripadaju troškovi prijevoza prema prijeđenom kilometru i to sukladno onome što je propisano odredbom članka 66.stavka 12. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN''128/17, 47/18, 123/19, 66/20), a koji je bio na snazi od 01.12.2017. do 30.04.2022., te TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/22,127/22,58/23,128/23), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine.

13. U svrhu utvrđenja visine predmetnog potraživanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja Split.

14. U svom nalazu i mišljenju od 11.06.2026. vještakinja Ines Lozić - Centar za vještačenja Split ističe da će sukladno postavljenom zadatku te temeljem dokumentacije u spisu izraditi dvije varijante. U varijanti I. da se daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada za utuženi period, dok se u varijanti II. daje izračun očekivane naknade troškova prijevoza temeljem cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] te prema prijeđenim kilometrima za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa], a uzevši u obzir da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020.g. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza slijedom čega bi tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru. Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje da je razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. U varijanti I. izračuna vještak je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 01.11.2018. godine do 31.03.2023. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužiteljice za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da joj pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. U Tabeli 1. daje prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna. U Tabeli 2. daje se usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visinu naknade troškova prijevoza usklađenu s promjenama cijene goriva (iskazano u Tabeli 1), u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama. Temeljem prethodnog, a pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na naknadu prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, te pod pretpostavkom da udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada iznosi 34,30 km, razlika između primljenih naknada za prijevoz i očekivane naknade za prijevoz da iznosi 3.325,26 EUR.U varijanti II. vještak navodi da temeljem dokumentacije u spisu, Autobusni kolodvor Split dostavio je dopisom Cjenik mjesečne karte za relaciju [adresa]– [adresa]– [adresa], prijevoznika Promet Sinj d.o.o., koji da je vrijedio u utuženom razdoblju. Napominje da je iz dopisa vidljivo da Autobusni kolodvor Split ne posjeduje podatke za 2018., 2019., i 2020. godinu. Stoga da je vještak izvršio izračun sukladno dostavljenim podacima. Slijedom navedenog, vještak daje pregled cijena mjesečne pokazne karte na relaciji [adresa], za pojedino razdoblje. U Tablici 3. vještak je dao pregled iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o., te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018.godine do 28.01.2023.godine, te razlika koja bi pripadala tužiteljici. Vještak u tom smislu napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora ne ulazeći u pravna pitanja. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.11.2018.godine do 28.01.2023.godine pod pretpostavkom da ostvaruje naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.godine te za razdoblje od 01.05.2022. u visini od 1,35 kn/0,18 Eur-a po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva iznosi 3.325,26 Eur-a (Tabela 2. stupac 8). Također se navodi da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.godine do 28.01.2023.godine pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 01.11.2018. do 20.03.2020. i od 12.05.2020. do 28.01.2023. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet Sinj d.o.o. te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru iznosi 152,66 Eur-a (Tabela 3. stupac 9. ).

15. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja Split ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji dostavljenoj u predmetni spis i nalogu ovog suda.

16. Tužiteljica nije imala primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja Split, te je ista sukladno navedenom nalazu i mišljenju podneskom od 27.08.2026.godine uredila tužbeni zahtjev na način da ista tužbenim zahtjevom potražuje za utuženo razdoblje od 01.11.2018.g do 28.01.2023..2024. godine glavnim tužbenim zahtjevom ukupan iznos od 3.325,26 Eur-a, prema prijeđenom kilometru, a podrednim tužbenim zahtjevom ukoliko sud ne prihvati glavni zahtjev iznos od 152,66 Eur-a po mjesečnoj karti.

17. Tuženik je u podnesku od 16.09.2026.godine (list 221-223 spisa) istakao protivljenje nalazu i mišljenju Centra za vještačenja kao nepotpunom ističući da je vještak vještačio isključivo po parametrima koje je postavila tužiteljica, te ističući da je vještak trebao utvrditi i iznose koje je tuženik platio tužiteljici na ime troškova prijevoza a kad tužiteljica nije dolazila na posao te uzeti obzir preplaćene iznose i izračunati negativnu razliku, te je ujedno istaknut i procesni prigovor prijeboja kojim tuženik predlaže da se sa tužiteljičinim potraživanjem iz ove tužbe prebiju iznosi koje je tuženik tužiteljici preplatio na ime troškova prijevoza pa da će potom tuženik nakon dopune vještačenja specificirati iznos radi prebijanja. Međutim, navedeni prigovori su u cijelosti neosnovani. Naime, tuženik nije ni u odgovoru na tužbu ni do zaključenja pripremnog ročišta predlagao parametre po kojima smatra da je trebalo provesti vještačenje, te je u tom smislu ovaj sud po prijedlogu tužitelja odredio predmet vještačenja sukladno stanju u predmetnom spisu na jedini mogući način nalažući vještaku da izračuna visinu potraživanja u dvije varijante i to prema prijeđenom kilometru i prema mjesečnoj karti. Također je neosnovan i istaknuti prigovor prijeboja potraživanja te zahtjev za utvrđivanje negativne razlike. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene razlike troškova prijevoza. U navedenom smislu je zadaća vještaka bila utvrditi postoji li dugovanje s osnove visine potraživanja koje tužiteljica u ovom postupku zahtijeva, a ne utvrđivati eventualna samostalna potraživanja tuženika prema tužiteljici. Čak i ukoliko je u pojedinom mjesecu tužiteljici isplaćen veći iznos troškova prijevoza od onoga koji mu je prema mjerodavnim kriterijima pripadao navedeno ne predstavlja „negativnu razliku“ koja bi se automatski uračunavala u tužiteljičino potraživanje. Takav eventualno preplaćeni iznos predstavlja zasebno pitanje, odnosno eventualno potraživanje tuženika prema tužitelju, koje se ne može samo zbog činjenice da je nastalo u istom obračunskom razdoblju pretvoriti u sastavni dio izračuna tužiteljičina potraživanja. U tom smislu činjenica da bi tuženik eventualno imao potraživanje prema tužiteljici ne znači da se time umanjuje činjenična i pravna osnova tužiteljičina potraživanja. Ako tuženik tvrdi da prema tužiteljici ima dospjelo novčano potraživanje koje želi prebiti s potraživanjem tužiteljice, tada je riječ o prigovoru prijeboja, a ne o pitanju pravilnosti obračuna tužiteljeva potraživanja. U konkretnom slučaju tuženik je tek podneskom od 16.09.2026. godine istaknuo procesni prigovor prijeboja, navodeći da traži da se s eventualnim potraživanjem tužitelja prebije iznos za koji tvrdi da je tužiteljici pretplaćen na ime troškova prijevoza, dok je istodobno naveo da će tek nakon dopune vještačenja specificirati iznos koji potražuje radi prijeboja. Dakle, tuženik u trenutku isticanja prigovora nije konkretizirao visinu svog protupotraživanja, niti je njegovo postojanje i visinu moguće utvrđivati tako da se ono prethodno „ugradi“ u obračun tužiteljičina potraživanja. Stoga nije osnovan zahtjev da vještak, mimo predmeta tužbenog zahtjeva, za svaki pojedini mjesec utvrđuje eventualne preplate i potom ih automatski oduzima od eventualnih manje isplaćenih iznosa. Takav način obračuna doveo bi do toga da se eventualno potraživanje tuženika prema tužiteljici utvrđuje po službenoj dužnosti i bez jasno određenog zahtjeva tuženika, što nije predmet ovog postupka. U navedenom smislu vještak je stoga osnovano trebao utvrditi samo razliku između pripadajućih i stvarno isplaćenih troškova prijevoza u dijelu u kojem ta razlika predstavlja potraživanje tužiteljice, dok eventualne preplate mogu biti predmet razmatranja samo u okviru pravodobno i određeno istaknutog prigovora prijeboja, uz postojanje i dokazivanje svih pretpostavki tog protupotraživanja. Posebno valja imati u vidu da tuženik nije tijekom postupka podnio protutužbu kojom bi prema tužiteljici ostvarivao eventualno potraživanje po osnovi preplaćenih troškova prijevoza, već je takvo potraživanje pokušao ostvariti tek isticanjem prigovora prijeboja pred zaključenje raspravljanja. Stoga se pitanje eventualnog protupotraživanja tuženika ne može poistovjetiti s pitanjem visine tužiteljičina potraživanja niti se vještačenjem može, umjesto tuženika, konstruirati i specificirati takvo potraživanje. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika da se nalaz i mišljenje dopune izračunom navodnih „negativnih razlika“, odnosno da se eventualne mjesečne preplate automatski prebije s mjesečnim manjkovima, valjalo je odbiti kao nerelevantan za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku.. U navedenom smislu neosnovani su svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja Split, kao i prijedlog tuženika za dopunom vještva u smislu utvrđivanja negativne razlike. Vještakinja je prilikom izračuna po prijeđenom uzela u obzir dane kad tužiteljica dolazi na posao, a kod izračuna temeljem mjesečne karte je uzela u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Navedeno je u skladu s onim što je propisano navedenim odredbama TKU-a za državne službenike i namještenike.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a kojim tužiteljica potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru ukupan iznos od 3.325,26 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a prema varijanti 1. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te obzirom da je sud usvojio glavni tužbeni zahtjev o podrednom nije ni odlučivao.

19. Na dosuđeni ukupni iznos tužiteljici s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljici isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a uz iznosu od 3.325,26 EUR tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 4.110,62 EUR izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala trošak u podnesku od 27.08.2026.godine. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 15.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 05.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 27.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 26.08.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 22.09.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a 850 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur- a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a ukupno iznos 2.125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 2.525,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik tužiteljici dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik u podnesku od 16.09.2026.godine ističe prigovor preinake tužbe. Name, tužiteljica je podneskom od 15.11.2024..g. postavila kondemnatorni zahtjev potražujući iznos glavnice od ukupno 2.130,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 15.11.2024. godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 23.10.2025.godine dostavio evidencije radnog vremena i isprave za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenje temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova neplaćenih troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 27.08.2026.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Budući tužiteljica uređenim glavnim tužbenim zahtjevom, a koji je u predmetnom postupku prihvaćen kao osnovan u konačnici potražuje veći iznos sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja u odnosu na svoj raniji tužbeni zahtjev od 15.11.2024..godine u predmetnom slučaju je riječ povećanju-preinaci tužbenog zahtjeva iz istog činjeničnog osnova, a kojoj se preinaci tuženik ne može protiviti. (članak 191.stavak 2. ZPP-a) Naime, tužiteljica je u tužbi već iznijela činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev te sad iz istog činjeničnog osnova potražuje drugi iznos, te je u tom smislu citiranim podneskom od 15.11..2024..godine konačno uredila tužbeni zahtjev. U navedenom smislu tuženik neosnovano prigovara djelomičnom povlačenju tužbe budući je riječ o preinaci koja je dozvoljena i kojoj se tuženik ne može protiviti iz navedenih razloga, a ne o djelomičnom povlačenju tužbe.

21. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužitelja budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je isti izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice, te se može smatrati u tom smislu da je tužiteljica izdala specijalnu punomoć. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ ove presude.

U Splitu, 30. rujna 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis