REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Psp-52/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice RBS iz [adresa], Starjak, I. Ogranak 9, koju zastupa punomoćnik RB, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ŽB iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Alemka Šodan i Jasna Detelj Marković, odvjetnice u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika RB, tuženika i punomoćnica tuženika, odvjetnica Alemke Šodan i Jasne Detelj Marković, 30. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Tuženik ŽB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je dana 30. srpnja 2024. posjed tužitelja RBS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], I Ogranak, 910257 Brezovica i to na nekretnini u posjedu tužitelja u [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zagreb, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel Novi Zagreb, zkč. [katastarska čestica], DVORIŠTE SELIŠĆE, ukupne površine čhv. 236 i to na način da je tuženik fizički spriječio tužitelja da pristupe smetanoj nekretnini na način da je zaključao vrata lokotom za zaključavanje bicikala i time je onemogućio tužiteljima korištenje nekretnine na svakodobni uobičajen način.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti ovog rješenja uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni lokot za bicikl koje je postavio na vrata tužitelja, te da omoguće nadalje nesmetano uživanje tužiteljeva posjeda.
3. Nalaže se tuženiku kloniti se ovakvog i sličnog smetanja posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne od 5.000,00 eura.
4. Tuženik je dužan nadoknaditi parnični trošak."
II. Nalaže se tužiteljici RBS naknaditi tuženiku ŽB trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica RBS podnijela je ovom sudu 26. kolovoza 2024. tužbu u kojoj je navela da je vlasnica nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao kuća, garaža, dvorište i oranica, da je tuženik suvlasnik nekretnine koja se nalazi istočno od njenih te je upisana u zemljišnim knjigama na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao kuća, dvorište i oranica, da su njene nekretnine međusobno odvojene ogradom od lovor višnje i vratima koja omogućuju prelazak sa jedne na drugu, a i da je nekretnina tuženika ograđena ogradom od lovor višnje. Dalje je navela da joj je tuženik 30. srpnja 2024. smetao posjed njene nekretnine upisane na k. č. br. [katastarska čestica] na način da je stavio lokot za zaključavanje bicikla na vrata između njenih nekretnina, da stoga nije mogla ući na svoju nekretninu upisanu na k. č. br. [katastarska čestica], a da je na njoj do tada svakodnevno obavljala radove sukladno sezoni (skupljala lišće, rezala živicu, kosila travu, sadila biljke, čupala korov, uređivala površinu) pa da ju je tuženik tako samovoljno i nezakonito spriječio posjedovanju. Slijedom navedenog predložila je da sud utvrdi ovo smetanje posjeda, da mu naloži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i da se kloni ovakvog i sličnog smetanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne. Predložila je i da sud tuženiku naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.
2. Tuženik ŽB podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da je tuženi zahtjev već konzumiran u parničnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Psp-62/2023, da tužiteljica u tom postupku tvrdi da nije u posjedu predmetne nekretnine još od 23. listopada 2023., da smatra da postoji dvostruka litispendencija, a i da se između stranaka vodi i još jedna parnica radi smetanja posjeda koja je prekinuta. Još je naveo kako smatra da su on i njegova supruga vlasnici nekretnine koja je upisana na k. č. br. [katastarska čestica], a ne tužiteljica. Također je naveo da je on sa svojom obitelji u posjedu te nekretnine još od 1989. godine i da je taj njegov posjed miran i pošten, a da tužiteljica nije po njoj neometano prolazila. Još je naveo da je tužiteljica postavila u tužbi navedena vrata između njene i predmetne nekretnine i to zato da bi lažno prikazala da je predmetna nekretnina njena, no da nije točno da kroz njih prolazi na predmetnu nekretnini i na njoj radi što je u tužbi navela. Slijedom navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike fotografija (list 4, 17 do 19 spisa), presliku izvoda (list 14 spisa), preslike rješenja (list 15, 32 do 46 spisa) i spise ovog suda poslovni broj Psp-68/2023 i P-723/2023, proveo je uviđaj predmetne nekretnine (list 61 do 66 spisa) te je saslušao svjedoke HB (list 74 do 76 spisa), OB (list 76 spisa), FB (list 77 i 78 spisa), TB (list 78 spisa), ŠB (list 79 i 80 spisa) i ŽBS (list 82 spisa) te tužiteljicu (list 83 i 84 spisa) i tuženika (list 84 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Tužiteljica predmetnom tužbom traži sudsku zaštitu posjeda u smislu odredaba čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV), a slijedom ovih zakonskih odredaba te obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu sud je stava da je na tužiteljici u ovom postupku bio teret dokazati istinitost svog navoda da je u trenutku kada je tuženik, među strankama nesporno, 30. srpnja 2024. stavio lokot za zaključavanje bicikla na vrata između predmetne nekretnine i nekretnine tužiteljice, bila u posljednjem i mirnom posjedu predmetne nekretnine.
6. Tužiteljica je kao dokaz toga predložila da sud čita isprave koje mu je dostavila (list 4 te 56 spisa), da ju sasluša kao stranku te da sasluša svjedoke, njenog supruga ŽBS i njene roditelje FB i TB. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da se oko predmetnih vrata uvijek moralo nešto dotjerivati i raditi i da su ona i njen suprug to uvijek radili, da su uređivali živicu, no saslušan kao svjedok na njen prijedlog, njen suprug ŽBS to nije svojim iskazom potvrdio obzirom nije iskazivao ni o kakvom načinu korištenja predmetne nekretnine. I tužiteljica i njen suprug su, pak, sudu iskazivali da ima više sudskih postupaka između tužiteljice i tuženika oko posjeda (i vlasništva) ove nekretnine, tužiteljica da sve u vezi toga doživljava kao poniženje, a njen suprug da ga je tuženik u vezi toga i fizički napadao. Svjedok FB je iskazao da tužiteljica i njen suprug predmetnu nekretninu nisu obrađivali jer ne žive tamo (dolaze više puta godišnje po nekoliko dana), a da im je tuženik kada su i pokušali sve maknuo dok je istodobno i iskazao da su tužiteljica i njen suprug uređivali postojeću živicu, no da je tuženik spriječio prilaz pa to nisu mogli činiti. Svjedokinja TB je iskazala je njena obitelj na predmetnoj nekretnini imala ciglu i vrtni namještaj, no da je tuženik to izbacio te da su ona i suprug bili došli pomagati rezati živicu kada su vidjeli ovdje predmetan lokot.
7. Svi su ovi iskazi prema ocjeni suda nejasni, nelogični, kontradiktorni i stoga neuvjerljivi, a da bi predstavljali dokaz ovdje spornog posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice predmetne nekretnine uoči ovdje utuženog smetanja . Naime nitko od saslušanih toj posjed zapravo dovoljno jasno ne opisuje (dotjerivanje, nešto su radili, uređivali živicu) dok svi govore da je isti, ako je i postojao, gotovo odmah sprječavao upravo ovdje tuženik u vezi čega se vode sudski postupci, a što navodi na zaključak da taj posjed tužiteljice, ako je i postojao, nije bio miran (nesmetan, bez osporavanja i protivljenja), a sud bi zapravo isti prije opisao samo kao pokušaj posjedovanja koji je tuženik u više navrata spriječio.
8. Uvidom u sadržaj isprave koju je tužiteljica predložila čitati (list 56 spisa) sud je samo učvrstio utvrđenje da među strankama postoji spor oko posjedovanja ove nekretnine obzirom iz istog proizlazi da je na dan ovdje predmetnog smetanja tužiteljica "iz preventivnih razloga" zatražila intervenciju policije, a jer su joj na predmetno j nekretnini nakon ovdje utuženog zaključavanja vrata ostale tačke i alati, što ukazuje na trajnije poremećene odnose stranaka u vezi ovog posjeda, a sadržaj ove isprave ponovno ne dokazuje da bi bilo kakav posjed tužiteljice predmetne nekretnine pa makar ostvaren držanjem alata, bio miran.
9. Sud je na prijedlog tuženika u dokaznom postupku izvršio uvid u predmete ovog suda poslovni broj Psp-68/2023 i P-723/2023, čiji sadržaj postojanje sporova između stranaka oko predmetne nekretnine dodatno potvrđuje. Saslušao je i svjedoke, kćer i zeta tuženika HB i OB, suprugu tuženika ŠB i tuženika, a oni su svi prema ocjeni suda jasno, logično, životno i suglasno i stoga vjerodostojno iskazali da je predmetna nekretnina u stvarnosti dio dvorišta kuće tuženika koji tuženik i njegova obitelj koriste kao svoju dugi niz godina dok je tužena sa svojom obitelji na tu nekretninu počela "provaljivati" nakon što je tuženik, a radi upisa svog vlasništva u zemljišnim knjigama, podnio tužbu (2023.) i to na način da ju nasilno nastoje koristiti za bacanje zelenog otpada koji potom tuženik sa obitelji uklanja.
10. Da je upravo tako sud je nedvojbeno utvrdio i na temelju sadržaja sudskih odluka koje mu je dostavio tuženik (list 32 do 46 spisa) jer iz istog proizlazi da je sud odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu njenog posjeda predmetne nekretnine od smetanja tuženika izvršenog 23. listopada 2023. i to upravo slijedom utvrđenja suda da su tužiteljica i njen suprug tek kada je tuženik pokrenuo sudski postupak za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini počeli odlagati svoje stvari na istu (kako bi se stekao dojam da su u posjedu) te da sudu nije dokazala da je bila u mirnom posjedu ove nekretnine do tamo utuženog smetanja tog posjeda, a ovaj sud je uslijed u ovom postupku izvedenih dokaza te osobito činjenice da prethodno navedeni sudski postupci između stranaka u vezi daljnjeg smetanja posjeda predmetne nekretnine te njenog vlasništva još nisu dovršeni, a i slijedom upravo ovdje utužene radnje smetanja posjeda, stava da se situacija između stranaka u vezi predmetne nekretnine u međuvremenu nije promijenila.
11. Konačno valja reći i da je sud na prijedlog tuženika izvršio uviđaj predmetne nekretnine i na istom nedvojbeno utvrdio da predmetna nekretnina u stvarnosti predstavlja dio dvorišta kuće tuženika (na nekretninu je sudu ulazak omogućio tuženik kroz svoje dvorište), da je fizički (visokom živicom od lovor višnje) odijeljena od nekretnine tužiteljice te da se na nju može pristupiti jedino kroz vrata na kojima je učinjeno ovdje utuženo smetanje posjeda, a koja se nalaze u sklopu navedene živice, koje utvrđenje sudu dodatno potvrđuje pravilnost prethodnog utvrđenja da tužiteljica predmetnu nekretninu zapravo ne posjeduje (jer zašto bi ju inače od svoje nekretnine tako jasno odvajala), a da ju kako do početka sporova između stranaka tako očito i danas kao dio svog dvorišta posjeduje tuženik sa svojom obitelji. Sud je, pak, na ovom uviđaju utvrdio i da lokot koji se navodi u tužbi više nije na predmetnim vratima.
12. Na temelju utvrđenog, a kako tužiteljica, dakle, u ovom postupku nije dokazala da je uoči utuženog smetanja posjeda predmetne nekretnine istu mirno posjedovala (a i da utuženog smetanja više nema jer je lokot uklonjen), sud je primjenom odredaba čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a ocijenio neosnovanim njen zahtjev da joj pruži sudsku zaštitu posjeda predmetne nekretnine od u tužbi opisanog smetanja 30. srpnja 2024. pa je odlučio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
13. Valja reći i da prema ocjeni ovog suda ova stvar nije već presuđena u smislu odredaba čl. 333. st. 2. ZPP-a odlukom ovog suda poslovni broj Psp-62/2023 niti su ta parnica kao niti parnica koja se kod ovog suda vodi pod poslovnom brojem Psp- 68/2023) u tijeku u pogledu istog zahtjeva u smislu odredaba čl. 194. st. 3. ZPP -a jer je predmet tog i ovih sporova između stranaka različit (smetanje posjeda 23.10.2023. sprečavanjem tijelom da se otvore predmetna vrata te 30.7.2024. stavljanjem lokota na predmetna vrata i smetanje posjeda stavljanjem cigli na cestu, postavljanjem betonskih stupova i gomile šljunka) pa nije bilo mjesta odbačaju tužbe prema prijedlogu tuženika.
14. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška ocijenjen je neosnovanim obzirom je ista ovaj spor izgubila pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja. Tuženiku je priznat kao potreban trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku obračunat prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 250 bodova (tbr. 7/2) i zatraženog troška zastupanja na ročištu 8.9.2026. kao radnje preko prethodne četiri (tbr. 7/2) od 50 bodova (tbr. 7/2) pa tako ukupno 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 750,00 EUR. Stoga je riješeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. rujna 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnicama