Poslovni broj: Us I-4601/2026-
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AC, iz mjesta Tirana, Albanija, državljanin Albanije, s prebivalištem u mjestu [adresa], Albanija, s faktičnim boravkom na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Ždravac, iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska postaja Umag, Ispostava Buje, 52470 Umag, Jadranska 1, OIB:36162371878, radi ograničenja kretanja, nakon usmene rasprave, 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Umag-Umago s ispostavom Buje – Buie, KLASA: UP/I-216-01/26-03/95, URBROJ: 511-08-23-26-6 od 15. lipnja 2026., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom I. izreke tužitelju, državljaninu Albanije, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom II. izreke određeno da ograničenje kretanja iz točke I. ovog rješenja određuje se za razdoblje od 1 mjeseca, počevši od 3. veljače 2026. do izvršenja prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako su njome faktički povrijeđena sloboda i prava koji su zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske, međutim, tužitelj iznad svega upire da je osporavani i upravni akt nezakonit, pa čak i ništav uslijed toga što je njegov sadržaj pravno i stvarno apsurdan, a njegovo izvršenje pravno i stvarno nemoguće. Naime, tuženik na dan 15. lipnja 2026. donosi rješenje koje bi se imalo početi izvršavati s danom 3. veljače 2026., a njegovo izvršenje imalo bi trajati mjesec dana, dakle do početka ožujka 2026. godine, što je više od tri mjeseca prije nego je akt donesen. U odnosu na obrazloženje osporavanog rješenja, ističe kako je tuženik rješenje donio bez ikakvog razumijevanja pravnog i stvarnog okvira, te smatra da je jedino zakonito i razumno postupanje tuženika obustava tog upravnog postupka. Poziva se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-555/2015 od 9. srpnja 2015.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja, a u odnosu na prigovor da je rješenjem naloženo ograničenje kretanja u razdoblju prije nego je isto doneseno, ističe kako je osporavano rješenje doneseno u trenutku kada je dio razdoblja na koje se smještaj već protekao, no tuženik navedeni prigovor tužitelja smatra neosnovanim jer, kako navodi isto se ne može procjenjivati samo na temelju datuma navedenih u tužbi, već je potrebno uzeti u obzir sadržaj izreke rješenja, datum njegova donošenja i dostave, te podatke o stvarnom početku izvršenja mjere. Samo postojanje vremenskog razmaka između pojedinih radnji koje su prethodile donošenju odluke, ne znači automatski da je rješenje djelovalo retroaktivno. Ako bi iz sadržaja upravnog spisa proizlazilo da je početak izvršenja određen za datum koji prethodi donošenju rješenja, ta bi okolnost morala biti posebno razmotrena i pravno opravdana. Suprotno tomu ako je početak smještaja vezan uz dan stvarnog smještaja u Prihvatni centar, tada se ne može prihvatiti tvrdnja o retroaktivnom djelovanju samo zbog toga što je u postupku postojao vremenski razmak između pojedinih radnji. U odnosu na ranije donesenu presudu, ističe kako činjenica da je ranije upravni akt poništen, sama po sebi ne znači da je sud unaprijed utvrdio da se tužitelju nikada ne može odrediti smještaj u Prihvatni centar, a poništenje upravnog akta i vraćanje predmeta na ponovni postupak znači da je nadležno tijelo dužno ponovno odlučiti u predmetu uz poštivanje pravnog shvaćanja suda i otklanjanja utvrđenih nedostataka, a što je u konkretnom slučaju učinjeno.
5. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 214. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u Centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP, odnosno Republike Hrvatske, sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu rizik od izbjegavanja).
9. Člankom 213. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona mjerama koje su blaže od smještaja u Centar, smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja, 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
10. Naime, osporavano rješenje doneseno je o izvršenju presude ovog suda, poslovni broj UsI-1223/26-11 od 20. svibnja 2026., a u kojoj presudi je sud zaključio da je u obrazloženju osporavanog rješenja izostalo detaljno obrazloženje vezano uz konkretne okolnosti predmetnog slučaja u dijelu koji se odnosi na razloge zbog kojih nisu primijenjene blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima.
11. Postupajući po navedenoj presudi suda, tuženik je donio novo rješenje detaljno obrazloživši razloge zbog čega nisu primijenjene blaže mjere na način koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, obrazložio zašto odaziv na poziv tuženika nije dostatan razlog za primjenu blažih mjera također uzeo je u obzir i činjenicu da je supruga tužitelja zajedno sa maloljetnom djecom 28. veljače 2026. napustila područje Republike Hrvatske (nakon odluke o izvanrednom otkazu i prestanka boravka u svrhu rada i ukidanje radne dozvole) kao i da je pokrenut postupak ukidanja privremenog boravka za maloljetnu djecu A i ŽC. Također je vidljivo da je tuženik uzeo u obzir članak 5. i 15. Direktive 2008/115/EZ slijedom čega prigovori tužitelja u vezi s izricanjem mjere ograničenja kretanja se ocjenjuju neosnovanim, a tuženik je u cijelosti postupio sukladno presudi ovog suda, poslovni broj Us I-1223/26.
12. Konačno, budući da je osporavano rješenje doneseno u izvršenju presude ovog suda kojom je predmet bio vraćen na ponovni postupak radi donošenja nove odluke u već pokrenutom postupku, prigovor retroaktivnosti ocjenjuje se neosnovanim (u vezi s navedenim upućuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1012/18-2 od 19. rujna 2019. i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-5214/2019 od 27. travnja 2023.)
13. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog suda budući da je tuženik otklonio sve nepravilnosti koje je sadržavalo ranije rješenje te je postupio u skladu sa presudom ovog suda, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je odlučeno kao u izreci, dok se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 30. rujna 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Branimir Ždravac, OD Ždravac, e-komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska postaja Umag, Ispostava Buje, [adresa] Umag, Jadranska 11
3. U spis
