Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-234/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordani Šibenik, odvjetnici u Županji, protiv tuženika Erste&Steiermȁrkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji, poslovni broj P-381/2021-36 od 17. studenog 2023. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-381/2021-38 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-381/2021-38 od 8. prosinca 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke, dok se u odnosu na točku VI. izreke žalba tuženika djelomično usvaja te se odluka o trošku preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.327,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17. studenog 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka (preko dosuđenog iznosa od 2.327,56 EUR do iznosa od 2.481,87 EUR) tužitelj odbija. r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj P-381/2021-36 od 17. studenog 2023. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-381/2021-36 od 17. studenog 2023. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2006., ovjeren od javnog bilježnika Kate Marošević u Županji **.**.2006. pod brojem OU-425/06, u dijelu u kojem se navodi: „kamatna stopa je promjenjiva…“ te u dijelu koji glasi: „ Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke „ a bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Erste & Steiermȁrkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od **.**.2006., ovjeren od javnog bilježnika Kate Marošević u Županji **.**.2006. pod brojem OU-425/06, kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: “ 2. iznos kredita: CHF … protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“ te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 7 u dijelu koji glasi: „valutna klauzula: Povrat obveze iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Erste& Steiermȁrkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, te stoga isti članci ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Odbija se tužitelj sa tužbom i dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku Erste& Steiermȁrkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplati novčani iznos od 109,00 eura/ 821,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. svibnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. lipnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. srpnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. kolovoza 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. rujna 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. listopada 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. studenog 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. prosinca 2009.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. siječnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. veljače 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. ožujka 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. travnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. svibnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. lipnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. srpnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. kolovoza 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. rujna 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. listopada 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. studenog 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. prosinca 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01 siječnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. veljače 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. ožujka 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. travnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. svibnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. lipnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. srpnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. kolovoza 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63 kn počev od 01. rujna 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,74 eur / 20,63kn počev od 01. listopada 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. studenog 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. prosinca 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. siječnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. veljače 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. ožujka 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. travnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. svibnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. lipnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. srpnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,44 eur / 18,38 kn počev od 01. kolovoza 2012.godine do isplate,

- na iznos od 2,45 eur / 18,47 kn počev od 01. rujna 2012.godine do isplate, sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a, vrijedeći zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotna poena do 31.srpnja 2015.g, te nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena."

IV. Nalaže se tuženiku Erste& Steiermȁrkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati novčani iznos od 1.538,91 eura¹ (slovima: tisuću pet stotina trideset osam eura i devedeset jedan cent)/11.595,13 kn (slovima: jedanaest tisuća pet stotina devedeset pet kuna i trinaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom :

- na iznos od 1,19 eura¹/9,15 kn počev od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 7,19 eura¹/54,21 kn počev od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 6,98 eura¹/52,58 kn počev od 1. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 9,61 eura¹/72,40 kn počev od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 11,72 eura¹/88,30 kn počev od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 14,48 eura¹/109,09 kn počev od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 13,81 eura¹/104,07 kn počev od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 18,56 eura¹/139,84 kn počev od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 17,53 eura¹/132,09 kn počev od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 18,06 eura¹/140,59 kn počev od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 31,29 eura¹/235,77 kn počev od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 28,50 eura¹/214,71 kn počev od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 38,78 eura¹/292,19 kn počev od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 33,68 eura¹/253,77 kn počev od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 29,28 eura¹/220,62 kn počev od 1. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 42,42 eura¹/319,65 kn počev od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 49,13 eura¹/370,16 kn počev od 1 siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 44,11 eura¹/332,37 kn počev od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 45,66 eura¹/344,02 kn počev od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 41,46 eura¹/312,37 kn počev od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 41,92 eura¹/315,88 kn počev od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 55,25 eura¹/416,25 kn počev od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 57,45 eura¹/432,86 kn počev od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,62 eura¹/547,18 kn počev od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 70,48 eura¹/531,01 kn počev od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 58,57 eura¹/441,27 kn počev od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 58,18 eura¹/438,37 kn počev od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 57,35 eura¹/432,10 kn počev od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 60,43 eura¹/455,28 kn počev od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 63,86 eura¹/481,17 kn počev od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 63,94 eura¹/481,78 kn počev od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 61,80 eura¹/465,60 kn počev od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 62,50 eura¹/470,92 kn počev od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 63,83 eura¹/480,89 kn počev od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 62,57 eura¹/471,41 kn počev od 1. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 62,66 eura¹/472,12 kn počev od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 61,46 eura¹/463,09 kn počev od 1. rujna 2012. do isplate, sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a, vrijedeći zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotna poena do 31.srpnja 2015.g, te nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena

VII. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja za iznos od kn 107,45 eura¹ (slovima: stotinu sedam eura i četrdeset pet centi)/809,51 kn (slovima: osam stotina devet kuna i pedeset jednu lipu), zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,29 eura¹/9,71 kn od 2. siječnja 2007. pa do isplate,

- 2,57 eura¹/19,38 kn od 2. veljače 2007. pa do isplate,

- 1,98 eura¹/14,89 kn od 2. ožujka 2007. pa do isplate,

- 2,32 eura¹/17,51 kn od 2. travnja 2007. pa do isplate,

- 5,58 eura¹/42,01 kn od 2. svibnja 2007. pa do isplate,

- 6,37 eura¹/48,03 kn od 2. lipnja 2007. pa do isplate,

- 7,43 eura¹/55,97 kn od 2. srpnja 2007. pa do isplate,

- 7,42 eura¹/55,91 kn od 2. kolovoza 2007. pa do isplate,

- 5,98 eura¹/45,03 kn od 2. rujna 2007. pa do isplate,

- 8,13 eura¹/61,22 kn od 2. listopada 2007. pa do isplate,

- 8,18 eura¹/61,62 kn od 2. studenog 2007. pa do isplate,

- 6,67 eura¹/50,26 kn od 2. prosinca 2007. pa do isplate,

- 6,84 eura/51,50 kn od 2. siječnja 2008. pa do isplate,

- 3,61 eura¹/27,18 kn od 2. veljače 2008. pa do isplate,

- 1,47 eura¹/11,05 kn od 2. ožujka 2008. pa do isplate,

- 4,31 eura¹/32,49 kn od 2. svibnja 2008. pa do isplate,

- 5,69 eura¹/42,87 kn od 2. lipnja 2008. pa do isplate,

- 4,18 eura¹/31,53 kn od 2. srpnja 2008. pa do isplate,

- 7,18 eura¹/54,13 kn od 2. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 6,51 eura¹/49,05 kn od 2. rujna 2008. pa do isplate,

- 3,55 eura¹/26,73 kn od 2. listopada 2008. pa do isplate,

- 0,19 eura¹/1,44 kn od 2. prosinca 2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VIII. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, da tužitelju CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.481,87 eura¹ (slovima: dvije tisuće četiri stotine osamdeset jedan euro i osamdeset sedam centi)/18.699,65 kn (slovima: osamnaest tisuća šest stotina devedeset devet kuna i šezdeset pet lipa) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 2.581,41 eura tužitelj odbija.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika u pogledu mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji za postupanje u ovom predmetu.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povišenjem istoga na način kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 30. siječnja 2023. (list 306 do 308 spisa)."

2. Rješenjem o ispravku Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-381/2021-38 od 8. prosinca 2023. odlučeno je:

"I. Ispravlja se presuda ovoga suda, poslovni broj 16 P-381/2021-36 od 17. studenog 2023., u izreci, na stranici 4. presude, redak dvadeset drugi, tako da se briše broj: "VII.", a umjesto toga treba stajati broj: "V.", te na stranici 5. presude, redak četrnaesti, tako da se briše broj: "VIII", a umjesto toga treba stajati broj: "VI.", II. U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

3. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u točkama I., II., IV., V. i VI. izreke te pobija rješenje broj P-381/2021-36 od 17. studenog 2023. u točki I. izreke, a sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i da odbije tužbene zahtjeve tužitelja uz naknadu troškova tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i pristojbu na žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o trošku u točki VI. pobijane presude.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF.

9. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu tuženik, kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 16.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita na 72 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 8,25%, s time da je člankom 8. istog ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje u skladu sa važećim odlukama banke. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

10. U žalbenom postupku je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužiteljica kao korisnik kredita uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna osnovanost prigovora zastare.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi kao zakonite i pravilne prihvaća i ovaj sud. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezano za CHF niti su utvrdile na koji će način promjena CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica temeljem promjene tečaja preplatila kredit i to za ukupni iznos od 1.538,91 EUR.

12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019. - dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/2022. - dalje: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž - 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

14. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019. - dalje: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

17. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

18. Kako nema dokaza da je tužiteljica kao korisnik kredita bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obavijšten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023.; 21.7.).

19. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

21. Pravilno je prvostupanjski sud u točki V. izreke utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja za iznos od 107,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama, obzirom da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u skladu sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka umanjio utuženi iznos preplate po osnovi promjene tečaja CHF za iznose kada je tečaj bio niži od početnog, pa da stoga ne postoji tuženikova tražbina po tom osnovu. Valja još dodati da neosnovano tuženik svoj zahtjev postavlja kao povrat stečenog bez osnove u situaciji kada nikakva imovina tuženika kao kreditora nije prešla u imovinu tužiteljice kao korisnice kredita zbog valutne klauzule odnosno zbog tzv. negativnih razlika kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Pritom činjenica da je prvostupanjski sud utvrdio kako tražbina tuženika nije osnovana nije od utjecaja na zakonitost ovog dijela odluke jer utvrđivanje nepostojanja i neosnovanosti tražbine proizvodi isti pravni učinak.

22. Međutim, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

23. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni pr imijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

24. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 23. kolovoza 2021. tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 23. kolovoza 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima. Tražbina s osnove promjenjive kamatne stope je u zastari kako je to obrazložio prvostupanjski sud, no to nije predmet ovog žalbenog postupka.

25. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd - 1294/2021 od 12. listopada 2011.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju tvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. Žalbeni navodi tuženika u kojima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nisu osnovani.

26.1. Naime, i prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, nakon provedenog dokaznog postupka, u kojem je saslušao tužiteljicu kao stranku te svjedokinju ŽN te izvršio uvid u predmetni ugovor o kreditu, zaključio da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu od strane tuženika, te da s obzirom na sadržaj prorogacijske klauzule sadržane u članku 16. ugovora tužiteljica kao potrošač nije ni na koji način mogla utjecati na istu, zbog čega se na temelju zakonske presumpcije iz članka 81. stavak 2. ZZP-a smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Imajući u vidu udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice ([adresa]) i sjedišta tuženika u Rijeci ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda na temelju kojih je utvrdio nepoštenost navedene ugovorne odredbe. Naime, i prema shvaćanju ovog suda, upravo uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu sjedišta banke i time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, sagledavajući pritom sve okolnosti sklapanja ugovora, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, te dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26.2. Iz navedenih razloga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da ugovorna odredba iz članka 16. predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 81. stavak 2. ZZP, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 87. stavak 1. ZZP, posljedično čemu u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

27. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, kao i primjenom članka 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

27.1. Međutim, pravilno u žalbi ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava pet obrazloženih podnesaka, što je suprotno Tbr. 8/1 Tarife kojim je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje obrazloženih podnesaka ali ne više od ukupno četiri takova podneska u prvostupanjskom postupku. Stoga je valjalo preinačiti odluku o trošku na način da je za jedan od obrazloženih podnesaka trebalo priznati tužitelju trošak sukladno Tbr. 8/3 Tarife, odnosno u visini od 25% nagrade. Slijedom toga, trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife, troška zastupanja na 5 ročišta prema Tbr. 9/1 Tarife (i to od 5. travnja 2022., 8. studenog 2022., 4. travnja 2023., 17. kolovoza 2023. i 3. listopada 2023.) troška sastava 4 obrazložena podneska prema Tbr. 8/1 Tarife (i to od 3. studenog 2021., 27. travnja 2022., 30. siječnja 2023. i 8. ožujka 2023.), i to za svaku radnju po 199,08 EUR te za sastav podneska od 18. travnja 2023. sukladno Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 44,77 EUR, što ukupno iznosi 2.035,57 EUR, a koji trošak je potrebno uvećati za trošak predujma financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, tako da sveukupno trošak tužitelja iznosi 2.327,56 EUR, a ne kako je dosuđeno u pobijanoj odluci 2.481,87 EUR, odnosno trošak je manji za 154,31 EUR. U preostalom zatraženom dijelu prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev za naknadu troškova postupka, što se žalbom niti ne osporava.

28. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I., II., IV. i V. i preinačiti u odluci o trošku u točki VI. izreke te potvrditi pobijano rješenje u točki I., pa je odlučeno kao u izreci presude i točki I. izreke rješenja ove drugostupanjske odluke.

29. Obzirom da tuženik u glavnoj stvari nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Karlovcu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić