Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-169/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM invest III AG, OIB: 4249789050, Landis&Gyr Strasse 1, CH-6300 Zug, Švicarska, zastupanog po punomoćnici Slađani Rajačić Grof, odvjetnici iz Zagreba protiv I. ovršenika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenika MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhom, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-737/2016-95 od 20. svibnja 2026., 30. rujna 2026.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-737/2016-96 od 20. svibnja 2026. na način da se rješava:

"Odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 6. rujna 2024. do pravomoćnog pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-785/2024."

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odgađa se ovrha u ovoj ovršnoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-785/2024.

II. Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ovrha provodi.

III. Odgođena ovrha nastavit će se po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena."

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava na jednakost svih pred zakonom i pošteno suđenje. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu odluku.

3. Na žalbu ovrhovoditelja nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovrhovoditelja i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a) i članka 381. ZPP-a, utvrđeno je da je pobijano rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

6. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja je utvrdio da su kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a stoga je prihvatio prijedlog za odgodu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u kojem bi se trebalo utvrditi postojanje i visina obveze ovršenika prema ovršnoj ispravi, a o čemu zavisi daljnja provedba ovrhe.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretninama I. ovršenika DN i II. ovršenika MN (dalje: ovršenici) temeljem ovršne isprave radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, a koje rješenje je doneseno 30. ožujka 2016. pod posl.br. Ovr-737/16,

- da isprave na temelju koje je prvostupanjski sud odredio ovrhu na nekretnini ovršenika predstavljaju - Ugovor o hipotekarnom kreditu sklopljen 10. veljače 2015. i solemniziran po javnoj bilježnici Sandri Palinić – Čulin iz Samobora dana 20. veljače 2015. pod brojem ovjere OV-1015/15 kojim je zasnovano založno pravo radi osiguranja iznosa od 250.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama temeljem kredita broj: 3241119005, - Ugovor o založnom pravu od 11. prosinca 2013. godine, solemniziranog po javnoj bilježnici Sandri Palinić – Čulin iz Samobora dana 29. travnja 2014. godine pod brojem ovjere OV-2344/14 radi osiguranja mjenične tražbine u iznosu od 65.512,38 kuna,

- da su predmetne tražbine osigurane založnim pravom na nekretninama koje u predmetom ovog postupka,

- da su ovršenici založni dužnici koji su dali suglasnost da Kreditor protiv njih može neposredno na temelju Ugovora zatražiti ovrhu na njihovim nekretninama radi prisilne naplate tražbine,

- da su ovršenici pokrenuli parnicu na koju su upućeni zaključkom od 31. srpnja 2024. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-737/16 od 30. ožujka 2016. zbog osporavanja osnove i visine potraživanja ovrhovoditelja odnosno prestanka tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave što čini razlog iz članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a,

- da su ovršenici podneskom od 6. rujna 2024. predložili odgodu ovrhe pozivanjem na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. kao i pozivom i na pravo na dom ističući da se radi o jedinoj nekretnini u kojoj žive .

7.1. Polazeći od naprijed navedenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da su pokretanjem parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a ovršenici ispunili jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. OZ-a. Obrazlažući svoju odluku su navodi da nije oportuno provoditi ovršni postupak u situaciji kada ovršenicima nije poznat opseg ispunjenja obveze i koji su ovršenici voljni dobrovoljno platiti nakon što se on utvrdi u parničnom postupku u koji su upućeni.

7.2. Nadalje, postojanje druge pretpostavke, odnosno nenadoknadive ili teško nadoknadive štete za ovršenike iz članka 65. stavak 1. OZ-a, je po mišljenju prvostupanjskog suda notorna činjenica jer je vrlo izgledno da će nekretnina biti prodana za iznos daleko ispod njezine realne tržišne vrijednosti, za dug koji je znatno manji od procijenjene vrijednosti nekretnina, dok će nekretnina biti nepovratno izgubljena. Prodajom nekretnine za ovršenike bi preostala zaštita samo u vidu novčane restitucije koja pretpostavlja vođenje višegodišnje parnice na ništetnost ugovora ili ugovornih odredaba i povrat svih nepripadno stečenih koristi, sa rokom pravomoćnog okončanja koji je daleko van roka za protuovrhu ili bilo kakvih životnih rokova. Takva zaštita nije u skladu sa odlukom Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije od 25. travnja 2017. u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede podnositeljeva prava na mirno uživanje vlasništva upravo zbog nerazmjera između mjere (prodaje nekretnine) i iznosa koji se u postupku namirivao.

8. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odgodio ovrhu na nekretninama ovršenika, u ovoj pravnoj stvari.

9. Naime, ovršenici tijekom postupka nisu tvrdili da tražbina ovrhovoditelja ne postoji, niti su osporavali valjanost ovršnih isprava i ovršivost istih , a niti su osporili založna prava upisana u zemljišnim knjigama nego pokrenutom parnicom nastoje dokazati da bi eventualno njihova novčana obveza mogla biti manja, čime po mišljenju ovog suda evidentno nije učinjen vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz članka 65. OZ-a, jer eventualni uspjeh u parnici neće dovesti do nestanka predmetne tražbine, nego eventualno do drugačijeg obračuna njezine visine. Isto tako ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer nisu dokazali nemogućnost ovrhovoditelja da im u slučaju proglašenja ovrhe nedopuštenom vrati koristi stečenu u ovršnom postupku i naknadi i daljnju eventualnu štetu koju bi ovršenici pretrpjeli prodajom nekretnina.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da ovršenici nisu dokazali vjerojatnost postojanja konkretne opasnost trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koja bi se mogla otkloniti upravo odgodom ovrhe. U situaciji kada se ovrhovoditelj protivi prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, kao u ovoj ovršnoj stvari, to moraju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, što ovdje nije slučaj. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta, koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a što ovršenici po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u ovom postupku nisu dokazali.

11. Nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete valjalo je ocijeniti ne prema subjektivnom kriteriju u odnosu na ovršenike, već onom u odnosu na ovrhovoditelja jer se ocjena vjerojatnosti štete odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da vrati korist stečenu u ovršnom postupku i naknadi i daljnju eventualnu štetu koju bi ovršenik pretrpio prodajom nekretnine, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

12. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi navodi da odluka Europskog suda za ljudska prava, /br. zahtjeva 31371/12/, u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije od 25. travnja 2017., a na koju se u pobijanoj odluci poziva prvostupanjski sud, ne odražava činjenično stanje konkretnog predmeta. Tako u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije, u postupku pred sudom u Strasbourgu, Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je u predmetnom slučaju došlo do povrede podnositeljeva prava na vlasništvo iz članka 1. Protokola 1. Konvencije upravo u odnosu na nerazmjer između mjere (prodaje kuće – i to za polovicu njene tržišne cijene) i iznosa koji se u postupku namirivao. Također je primijetio i to da ovršni sud nije razmatrao mogućnost alternativnih načina ovrhe usprkos tome što mu je bilo poznato da ovršenik ima stalna novčana primanja i da je znatno veći iznos novčanog duga prema trgovačkom društvu uspješno namiren ovrhom na njegovu bankovnom računu. U tom predmetu podnositelju zahtjeva ovršena je dražbom nekretnina vrijednosti 140.000,00 eura i to za pola procijenjene vrijednosti zbog duga od 124,00 eura sa kamatama i troškovima postupka, a što ovdje nije slučaj. Dakle, i po stavu ovog suda navedena presuda je neprimjenjiva u ovom slučaju. To iz razloga što u ovom predmetu tražbine ovrhovoditelja potječu iz dva kreditna odnosa, ovršenici su dobrovoljno zasnovali založno pravo, a ovrha na nekretnini je upravo zato jedini mogući predmet ovrhe.

13. Treba napomenuti i to da su, ovršenici, kao založni dužnici dali suglasnost u članka 18. Ugovora o hipotekarnom kreditu od 10. veljače 2015 . i u članku 4. Ugovora o založnom pravu od 11. prosinca 2013. na temelju kojih je određena ovrha u ovom predmetu, da se u slučaju neisplate tražbine iz tih Ugovora, može na temelju istih Ugovora provesti neposredna i prisilna ovrha na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Stoga se ne mogu s uspjehom pozivati na pravo na dom kada je založno pravo ugovoreno kao instrument osiguranja kredita, jer su svjesno raspolagali svojim vlasničkim pravom i pristali na posljedice neispunjenja obveza, uključujući prodaju nekretnine u ovršnom postupku.

14. Stoga slijedom svega navedenog, kako je utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a, to je temeljem odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti rješenje suda prvog stupnja.

U Gospiću, 30. rujna 2026.

Sutkinja:

Tatjana Radak ović Bašić