Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-747/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-852/2022-24 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-852/2022-24 od 29. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-852/2022-24 od 29. svibnja 2024. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2021. do isplate, a sve za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, naknaditi tužitelju HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.863,26 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u točki I. izreke preko iznosa od 1.500,00 EUR do dosuđenih 2.200,00 EUR i pod točkom II. izreke preko iznosa od 1.675,76 EUR do dosuđenih 1.863,26 EUR, radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Ističe da je preinaka tužbe nakon provedenog medicinskog vještačenja nedopuštena jer da je tužitelj u mirnom postupku tražio iznos od 6.875,04 EUR pa da je imao saznanja prije zaključenja prethodnog postupka (ročište od 2. veljače 2023. – list 53 do 54 spisa) da mu pripada pravo na naknadu štete u iznosu višem od 1.500,00 EUR koliko je utužio. Pobija i odluku o trošku za sastav podneska od 28. prosinca 2022. navodeći da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači (podredno ukine) prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te da obveže tužitelja na naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Pobijana odluka sadrži jasno, valjano i neproturječno navedene razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi nisu proturječni sami sebi niti su u suprotnosti s ispravama sadržanim u spisu, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj kao vozač pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. studenog 2019., a koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

7. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika nastanak štetnog događaja, visina štete u iznosu od 1.406,86 EUR (10.600,00 kn) koji iznos je isplaćen tužitelju prije utuženja, a sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu.

8. Prvostupanjski sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, obzirom da je sporna visina štete, te je utvrđeno da je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi trzajnu povredu vrata i istegnuće lijevog ramena, te da je liječenje završeno 12. svibnja 2021. Vještaci dr. Jakša Filipović Čugura i dr. Branka Vidrih su naveli da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta šest dana te manjeg intenziteta 45 dana, a primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta četrnaest dana i blažeg intenziteta tri mjeseca, te da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od dva posto, dok s psihijatrijske strane nema trajnih posljedica. Utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega četrdeset dana po dva sata dnevno, te da nije nastalo naruženje.

9. Tuženik u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda kojom je rješenjem na zapisniku od 2. svibnja 2024. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. studenog 2023., dakle, nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon što je već bio zaključen prethodni postupak (2. veljače 2023.).

10. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. U stavku 2. propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U stavku 3. propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud odlučio dopustiti preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 24. studenog 2023., bez obzira što je u mirnom postupku potraživao i viši iznos naknade štete, obzirom da je tek nakon što je provedeno medicinsko vještačenje mogao zaključiti o realnom iznosu naknade štete koja mu zbog pretrpljenih posljedica prometne nezgode (trzajna povreda vrata i istegnuće lijevog ramena) pripada. Stoga pravilno argumentira prvostupanjski sud da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, već da je isto mogao učiniti tek nakon što je medicinsko vještačenje provedeno. Valja još dodati da, iako se tuženik protivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 24. studenog 2023., da je sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, sud mogao dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što je slučaj u ovom predmetu, obzirom da je tuženik platio nesporni dio štete te je bilo svrsishodno dopustiti preinaku na način da u ovoj parnici tuženik ostvari pravo na naknadu štete do punog iznosa koji mu obzirom na pretrpljene povrede pripada.

12. Naime, imajući u vidu rezultate provedenog medicinskog vještačenja, kojima stranke nisu prigovarale, težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio (trzajna ozljeda vrata i istegnuće lijevog ramena), trajanje i intenzitet pretrpljenih boli i straha, kao i činjenicu da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 2%, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je bilo opravdano usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. To znači da je pravilno odlučio prvostupanjski sud da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.286,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu iznos od 320,00 EUR (80 sati x 4,00 EUR), odnosno ukupno naknada štete u iznosu od 3.606,86 EUR, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno u cijelosti usvojio konačno specificirani tužbeni zahtjev (podnesak od 24. studenog 2023.) u iznosu od 2.200,00 EUR (3.606,86 EUR umanjeno za 1.406,86 EUR plaćenih prije utuženja).

13. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Suprotno žalbenim navodima, sastav podneska od 28. prosinca 2022. je bio potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a obzirom da se radi o obrazloženom podnesku u kojem se tužitelj očituje na cijeli niz navoda iz odgovora na tužbu koji su bili važni za daljnje raspravljanje i donošenje odluke u ovom postupku.

14. Slijedom navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, a sve temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić