Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-604/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Britvec, kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja mlt. ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku EF, a ovaj zastupan po punomoćniku Tomislav Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dalmaland d.o.o., Biograd na Moru, Ulica Crvena luka 2, OIB: 65661166370, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2851/2023-16 od 13. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2851/2023-16 od 13. svibnja 2026. potvrđuje pod točkom II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev:

- za platež iznosa od 920,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od 18. kolovoza 2023. pa do isplate,

- za platež zakonske zatezne kamate na iznos od 1.900,00 EUR za vrijeme od 18. kolovoza 2023. do 27. studenog 2023.,

- za platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 164,92 EUR od 18. kolovoza 2023. do 12. svibnja 2026.,

- te za platež zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od 400,00 EUR od 18. kolovoza 2023. do 30. rujna 2025.,

dok se u ostalom dijelu usvajanjem žalbe odluka preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i točkom III. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored već dosuđenog novčanog iznosa od 2.464,92 EUR pod točkom I. izreke, na ime naknade štete plati daljnji iznos od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počam od 1. listopada 2025. pa do isplate.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.313,59 EUR sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 54,69 EUR, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 54,69 EUR do zatraženog iznosa od 156,25 EUR) tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2851/2023-16 od 13. svibnja 2026. odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.464,92 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-1.900,00 eura od 28. studenog 2023. do isplate

-400,00 eura od 1. listopada 2025. do isplate

-164,92 eura od 13. svibnja 2026. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu:

-iznosa od 1.420,00 eura sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2023. do isplate

-zateznih kamata na iznos od 1.900,00 eura od 18. kolovoza 2023. do 27. studenog 2023.

-zateznih kamata na iznos od 400,00 eura od 18. kolovoza 2023. do 30. rujna 2025.

-zateznih kamata na iznos od 164,92 eura od 18. kolovoza 2023. do 12. svibnja 2026. III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.129,55 eura sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu u dijelu u kojem je odbijen s tužbenim zahtjevom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu usvoji u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju kako je isti potraživan troškovnikom, uvećanu za trošak žalbe, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka presude je razumljiva i u skladu s razlozima presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda koje su posljedica stradavanja tužitelja prilikom vožnje aquapark atrakcijom tuženika "Biograd Royal Rush" 8. kolovoza 2023.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije u spisu, provedenog medicinskog vještačenja i saslušanjem roditelja mlt. tužitelja ČF (u trenutku ozljeđivanja imao je pet godina) utvrdio sljedeće činjenice:

- da su majka tužitelja ČFN i tužitelj išli na vožnju kroz toboganski sustav u kojem se tobogani isprepliću,

- da je bila velika gužva dok su se njih dvoje penjali stepenicama do ulaza na tobogan,

- da su dobili jedan "luftić" u obliku brojke osam namijenjen za vožnju dvije osobe,

- da se na vrhu (na ulasku u tobogan) nalazi semafor koji zelenom bojom označava da se može krenuti,

- da su se na ulazu u tobogan nalazila i dva djelatnika tuženika,

- da su tužitelj i njegova majka krenuli na "luftiću" niz tobogan kad se upalilo zeleno svjetlo,

- da se tužitelj nalazio ispred svoje majke na "luftiću" koja ga je obgrlila,

- da je majka tužitelja u jednom trenutku čula nalet vode nakon čega su se u njih zaletjele dvije žene (kako je kasnije saznala, a u tom trenutku ih nije vidjela),

- da je majka tužitelja osjetila udarac od siline kojeg su ona i tužitelj izletjeli s "luftića" te da joj je tužitelj izletio iz naručja, nakon čega su završili u različitim tubama tobogana,

- da je majka tužitelja iz tube izletjela u bazen,

- da su dvije žene, koje su se u njih zaletjele, uspjele uhvatiti tužitelja i da su njih troje niz svoju tubu prošli na njihovom "luftiću",

- da su joj se te dvije žene, u dobi od 40 do 50 godina, ispričavale te objasnile da su krenule na crveno svjetlo jer su ih požurivali djelatnici tuženika na vrhu tobogana zbog gužve,

- da je tužitelj plakao, da je osjećao bol te da se ispostavilo da je zadobio prijelom ključne koste,

- da je pozvana hitna pomoć i da je tužitelj odvezen u bolnicu,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne ključne koste, da je tužitelj liječen po ortopedu i dječjem kirurgu konzervativno, da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, te blagog intenziteta tri tjedna,

- da je tužitelj doživio intenzivan i kratkotrajan primarni strah u trenutku ozljeđivanja te da je trpio sekundarni strah tijekom liječenja i trajanja tegoba jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana i manjeg intenziteta još tri tjedna,

- da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna tijekom dva tjedna po dva sata dnevno,

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede tijekom cijeljenja prijeloma ključne kosti ulagao pojačane napore u svakodnevnom životu s razmjerno 10% tijekom godine dana.

9. Sud je na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da radnici tuženika nisu osigurali pravilnu dinamiku spuštanja korisnika zabavnog parka niz tobogan te je izveo zaključak o odgovornosti tuženika za naknadu štete, a prihvaćen je i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u cijelosti, kojem ni stranke nisu prigovarale.

10. U žalbenom postupku sporna je visina neimovinske štete koju je prvostupanjski sud dosudio mlt. tužitelju.

10.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari došlo do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje) pa da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Pritom je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir kvalifikatorne okolnosti (pretrpljenu bol, strah, smanjenje životne aktivnosti) kao i dob tužitelja u vrijeme stradavanja (pet godina), no pravilno ukazuje tužitelj u žalbi da je pritom dosuđen prenizak novčani iznos na ime naknade neimovinske štete. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je tužitelj kao petogodišnje dijete u štetnom događaju zadobio prijelom ključne kosti, da je trpio liječenje po ortopedu i dječjem kirurgu, zatim cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih boli i straha, a osobito imajući u vidu da je tužitelj tijekom cijeljenja prijeloma ključne kosti ulagao pojačane napore u svakodnevnom životu srazmjerno 10% u relativno dugom periodu od godine dana, primjenjući pritom Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, povišene za 50% na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/2) održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., valjalo je uvećati već dosuđeni iznos pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti (2.300,00 EUR) za daljnji iznos od 500,00 EUR.

10.2. Stoga je valjalo prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti u točki II. izreke i naložiti tuženiku platiti tužitelju pored već dosuđenog iznosa od 2.464,92 EUR (2.300,00 EUR neimovinske štete uvećano za 164,92 EUR na ime tuđe pomoći i njege) daljnji iznos od 500,00 EUR, na koji zakonska zatezna kamata teče od 1. listopada 2025. do isplate, obzirom da je za daljnji iznos neimovinske štete (koji premašuje u tužbi utuženih 1.900,00 EUR) tužitelj zahtjev postavio tek u podnesku od 1. listopada 2025. (kada je preinačio tužbu i istaknuo zahtjev za naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu – preko iznosa od 1.900,00 EUR). Kako je već dosuđena kamata tekuća od 1. listopada 2025. do isplate na iznos od 400,00 EUR (koji iznos je također dosuđen po preinaci tužbe od 1. listopada 2025.) valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na način da sada kamata od 1. listopada do isplate teče na daljnji dosuđeni iznos od 500,00 EUR.

11. Slijedom naprijed iznesenog potvrđena je točka II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za platež iznosa od 920,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od 18. kolovoza 2023. do isplate.

12. Kada se radi o žalbenim navodima kojima tužitelj osporava odbijajući dio presude u odnosu na utužene zakonske zatezne kamate, valja utvrditi da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da u ovom postupku nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.) jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti nastaloj u prometu.

12.1. Nadalje, neosnovano u žalbi tužitelj ističe da se odštetnim zahtjevom obratio tuženiku 17. kolovoza 2023., te da je time tuženikova obveza prema tužitelju dospjela, obzirom da tužitelj niti uz tužbu niti kasnije tijekom postupka nije dostavio na spis dokaz da se odštetnim zahtjevom tuženiku obratio 17. kolovoza 2023. Stoga je osnovano prvostupanjski sud odbio isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.900,00 EUR (koliko je utuženo na ime neimovinske štete u tužbi) za period od 18. kolovoza 2023. do 27. studenog 2023. i dosudio je tužitelju zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 28. studenog 2023. do isplate.

13. Neosnovano tužitelj osporava u žalbi odluku o dosudi zakonske zatezne kamate za naknadu tuđe pomoći i njege od donošenja prvostupanjske presude. Pravilno prvostupanjski sud ističe da se radi o trošku koji tužitelj nije imao prema trećim osobama nego u nenovčanoj imovinskoj šteti pri čemu je visina naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (u zatraženom iznosu od 5,89 EUR po satu, odnosno ukupno 164,92 EUR), pa da je primjenom odredbe članka 1089. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) zakonsku zateznu kamatu potrebno dosuditi od dana donošenja prvostupanjske odluke. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda iz istih razloga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu još valja i dodati da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-702/2022-2 od 6. srpnja 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećenik nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke.".

14. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, no istu je po žabi tužitelja potrebno preinačiti jer je došlo do promjene uspjeha stranaka u parnici.

14.1. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio sa 76%, pa je sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a njegov uspjeh u sporu 88%. Kada se od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u parnici oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (12%) dobije se iznos od 76% u kojem omjeru je potrebno dosuditi naknadu troškova postupka. Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) tužitelju osnovano priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 3. travnja 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava podneska od 1. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta 8. listopada 2024., 31. ožujka 2025. i 9. travnja 2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 525 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.312,50 EUR, a kojem trošku valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,45 EUR te na presudu u iznosu od 85,30 EUR, odnosno ukupno 1.465,25 EUR. Obzirom da je tužitelj uspio sa 76%, to mu sukladno uspjehu u postupku pripada trošak u iznosu od 1.113,59 EUR, što valja uvećati za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, tako da trošak tužitelja iznosi ukupno 1.313,59 EUR.

14.2. Slijedom iznesenoga valjalo je preinačiti odluku o trošku u točki III. izreke i naložiti tuženiku da plati tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.313,59 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 13. svibnja 2026. do isplate.

15. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem članka 368. i članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

16. Tužitelj je sa žalbom uspio sa 35% (osporio je iznos od 1.420,00 EUR, a uspio je s 500,00 EUR) pa mu je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 54,69 EUR (potraživao je 156,25 EUR – Tbr. 10/1 Tarife), sve temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 30. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić