REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-303/2026-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari neimenovanih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, a oni zastupani po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27.kolovoza 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 40106/19 od dana 12. studenog 2020. donesenog po javnom bilježniku Mladenu Ježeku u Zagrebu, u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti iznos od €721,31, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od €42,43 od 16.02.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 21.04.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.02.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.04.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.05.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.06.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.07.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.08.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.09.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.10.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.11.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.12.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.01.2019. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.02.2019. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.03.2019. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.04.2019. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.05.2018. godine pa do isplate, na iznos od €42,43 od 16.06.2018. godine pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka u visini od ----, sa zateznim kamatama na taj trošak tekućima od dana donošenja ove odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], nadoknaditi tuženiku u ovom postupku troškove parničnog postupka u visini od € 647,41 iz sredstava pričuve zgrade, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U ovom postupku podnesen je prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, u kojem je navedeno kako tuženik duguje ovrhovoditeljima, koji su u inicijalnom ovršnom prijedlogu bili navedeni imenom, prezimenom, OIB [osobni identifikacijski broj]om i adresom, temeljem izvoda iz poslovnih knjiga utužen iznos, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a u odnosu na što je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, pobliže naznačeno u izreci ove presude.

Tuženik u prigovoru na navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navodi da osporava utuženi iznos, ali isto tako i u kasnijim podnescima posebno aktivnu legitimaciju tužitelja (list 101 spisa).

U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvadak iz gruntovnice za tuženika, međuvlasnički ugovor s popisom suvlasnika, ugovor o upravljanju stambenom zgradom, gruntovni izvadci za pojedine suvlasnike (A, F, E i I).

Druge dokaze sud nije izvodio, sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

Prvenstveno valja reći da kod tužitelja odnosno njihovog punomoćnika postoje određene dvojbe oko aktivne legitimacije.

1) Naime, tuženik je u prijedlogu jasno osporio aktivnu legitimaciju inicijalnih tužitelja koji su u prijedlogu za ovrhu, a sve do podneska od 20. veljače 2024. bili poimence navedeni s time da je tužitelj reagirao na tu dispoziciju tužitelja kao u podnesku od 20. veljače 2024. godine na način da je jednostavno svojom dispozicijom uklonio sve fizičke osobe koje su bile popisani kao suvlasnici stambene zgrade na koju se utuženje odnosi, te je jednostavno označio sada tužitelja kao "suvlasnici stambene zgrade u [adresa]". Koji suvlasnici više nije naveo, a po stavu ovog suda bilo bi riječi o subjektivnoj preinaci tužbe na koju se može protiviti tuženik.

2) Tužitelj je ovakvim postupkom ne samo potvrdio valjanost prigovora tuženika oko nepostojanja valjane aktivne legitimacije, jer uopće nije dokazao niti da su inicijalni tužitelji u postupku – oni koji su bili popisani imenom i prezimenom doista uopće i suvlasnici zgrade, već jednostavno te osobe sada više nisu niti stranke u ovom parničnom postupku po dispoziciji punomoćnika tužitelja, odnosno je tužitelj kao stranku u postupku označio neke neimenovane - paušalne suvlasnike stambene zgrade, čiji se identitet niti ne može provjeriti jer ih nema, a drži punomoć ne od tih fizičkih osoba nego samo od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva.

Sukladno odredbi čl. 77. pa i dalje Zakona o parničnom postupku, a posebno u vezi s čl. 82. i 83. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička ili pravna osoba - "suvlasnici stambene zgrade u [adresa]" nisu ništa od toga, a sud kad utvrdi da osoba koja se pojavljuje u postupku ne može biti stranka u postupku jer taj nedostatak se ne može ukloniti.

U konkretnom slučaju je neuklonjiv jer je upravo jasna dispozicija punomoćnika inicijalnih tužitelja da baš tako sada označi tužitelje u ovoj pravnoj stvari kako je izričito potvrdio na ročištu dana 01. srpnja 2024. godine , zbog čega sud može jedino ukinuti sve radnje u postupku koje su zahvaćene tim nedostatcima i odbaciti tužbu, što je u konkretnom slučaju i inicijalno učinjeno.

Nemoguće je dakle više provjeriti status fizičkih osoba inicijalnih tužitelja u ovoj parnici.

Jer, za tužitelje u ovom parničnom postupku naravno bi trebala vrijediti ista procesna pravila kao i za sve druge tužitelje u parnicama, a zbog broja tužitelja ili bilo kojeg drugog razloga ne može se držati da bi tužitelji u ovakvom tipu parnice u bilo kojem pogledu bili privilegirani u smislu da ne moraju dokazati relevantne činjenice poput navedenih, odnosno tko su uopće tužitelji kao fizičke osobe u ovoj parnici.

U konkretnom slučaju suvlasnici stambene zgrade u [adresa] POIMENICE SU NAVEDENI U PRIJEDLOGU ZA OVRHU PROCESNO GLEDANO AKTUALNI TUŽITELJI, a za koje je uopće upitno da li i znaju da se ova parnica vodi u njihovo ime i za njihov račun (NAJVEROJATNIJE NE) – a na što je aktualni punomoćnik tužitelja višestruku upozoravan kroz dugi niz godina u parnicama identičnog tipa, a na što se redovito oglušuje.

Sukladno stavu Županijskog suda u Zagrebu, u istovrsnoj situaciji - jasno je navedeno da tužitelji koji se prezentiraju kao suvlasnici, moraju dokazati valjanim ispravama aktivnu legitimaciju svih popisanih suvlasnika koji su u procesnoj ulozi tužitelja bez obzira na njihov broj, imajući u vidu i pitanje pravnog interesa za vođenje ovakve parnice od strane osoba koje se navode u prijedlogu za ovrhu, a uopće nisu suvlasnici, u suprotnom se tijekom postupka isti nepotrebno komplicira pogotovo ako tužitelji izgube parnicu.

Odvjetnici koji navodno zastupaju neimenovane tužitelje nisu ničim dokazali da bi imali taj status, dapače izgleda smatraju da to uopće nisu niti dužni dokazivati.

Međutim, takvo njihovo shvaćanje podržava sada drugostupanjski sud - Županijski sud u Puli, koji u svojoj odluci Gž-516/25 smatra da je ovaj sud u izraženom mišljenju u inicijalnoj odluci Povrv-212/21 od 31. srpnja 2024. godine sve prethodno navedeno o procesnom statusu tužitelja "pogrešno zaključio" iako je – opet se ponavlja – u toj odluci bio upravo izražen stav sukladan odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

Stoga je sada, zbog takvog stava drugostupanjskog suda, očito i prigovor promašene aktivne legitimacije koji ističe tuženik, tako neosnovan.

Posljedično, sada izgleda da više nije niti bitno znaju li tužitelji popisani u prijedlogu za ovrhu a koje ""zastupa" aktualni punomoćnik vodi li se ova parnica u njihovo ime i za njihov račun, što predstavlja odstupanje od svih drugih parničnih postupaka.

Stavom drugostupanjskog suda u odluci Gž-516/25 iz prethodno navedenih procesnih razloga je teško shvatljiv a i direktnoj suprotnosti s odlukama drugih drugostupanjskih sudova i istim situacijama, jer se time punomoćniku tužitelja omogućuje nešto što se apsolutno ne omogućuje nikom drugom u parničnim postupcima a to je da se – uz sve navedeno – uopće niti ne zna (a izgleda nije niti bitno) da li svi navedeni tužitelji uopće znaju da se vodi ova parnica kao niti predstavnik suvlasnika, s time da je svi plaćaju.

Unatoč tome, ovaj sud postupio je po uputi tog drugostupanjskog suda zbog poštivanja hijerarhije sudova po toj drugostupanjskoj uputi u ovoj odluci, pa je dosudio tužiteljima sve što su tražili što se tiče glavnice i sporednog potraživanja kamata, osim u dijelu troškova ovršnog postupka koji je dosuđen samo u opravdanim kriterijima (sud ga je po istom principu preračunao u €) - 1.168,75 kn/ € 155,21.

Napominje se da isto tako nije jasno iz kojeg razloga drugostupanjski sud nije sam preinačio inicijalnu prvostupanjsku odluku, a to nije jasno niti punomoćniku tuženika (l.152).

U preostalom dijelu - "materijalni trošak", pribave "klauzule pravomoćnosti i ovršnosti" pribave isprava, trošak dostave javnog bilježnika (?) i sl. trošak nije dosuđen jer se uopće ne da ispitati kao niti njegova osnovanost.

Napominje se da "tužitelji" – neimenovani suvlasnici, uopće nisu niti potrudili preračunati svoje potraživanje u kunama u valutu €, pa je to umjesto njih učinio ovaj sud kako oni ne bi gubili svoje vrijeme.

Slijedom nađenoga, valjalo je odlučiti analognom primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a, a u vezi sa odredbama čl. 77., 82. i 83. istog zakona.

Što se tiče troška ovršnog i parničnog postupka, isti je dosuđen primjenom čl. 154. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za: sastav podneska od 31/03/2021 75 bodova Tbr. 8/1, 2 ročišta po 75 bodova Tbr. 9/1, i sastav žalbe 93,75 bodova Tbr. 7/1, ukupno 318,75 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, ukupno iznosi 4.8765,00 kuna / € 398,43. Na ovaj iznos valja pridodati i trošak pristojbi €60 i 53,09, te trošak ovršnog postupka €155,21, ukupno € 666,73.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku).

Naime, unatoč nedvojbenoj (novoj) predvidljivoj žalbi tužitelja u vezi troškova, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, galopirajuće inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo ( u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

Tuženik je sada izgubio ovu parnicu pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 30. rujna 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana sukladno Zakonu o parničnom postupku, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA

1. tužiteljima po pun.

2. tuženiku po pun.