Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: Povrv-102/2026.-7.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sutkinji Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o., Hrvatska Dubica, Ulica Petra Berislavića 39, OIB 88124811471, zastupan po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika FĐ, [adresa] Dubica, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, poslovni broj: Ovrv- 898/2024., javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-112/2024. od 11. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku FĐ da tužitelju Komunalac d.o.o. plati iznos od 43,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku;
- na iznos od 3,60 eura od 1. ožujka 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 31. ožujka 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. svibnja 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. lipnja 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. srpnja 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. kolovoza 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. rujna 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. listopada 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 31. listopada 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 1. prosinca 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 31. prosinca 2023.
- na iznos od 3,60 eura od 31. siječnja 2024.
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023., određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku FĐ da tužitelju Komunalac d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 50,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, poslovni broj: Ovrv-898/2024., javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-112/2024. od 11. travnja 2024. određena je ovrha općenito na imovini tuženika kao ovršenika radi naplate tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 43,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga (kartice potrošačkog mjesta LOK3 1007-019 od 1. siječnja 2024.) radi naplate duga za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa] u Hrvatskoj Dubici, za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2023. što predstavlja 12 mjesečnih obveza u iznosu od po 3,60 eura.
2. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: 32 Su 607/2025.-2. od 3. listopada 2025. određen je ovaj sud kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetnu te da je predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovrv-898/2024. ustupljen ovom sudu.
3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor u kojem spori osnovu i visinu potraživanja. U prigovoru je u bitnome naveo da su računi "falsifikat", da ne postoji potpisani ugovor između njega i tužitelja, te da nema dokaza da je usluga ikada izvršena na njegovoj adresi. Pozvao se i na presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Povrv-26/2023.-7. od 1. lipnja 2023.
4. Sud je rješenjem od 15. srpnja 2026. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tužitelj se u podnesku od 12. srpnja 2024. očitovao na prigovor tuženika, u cijelosti osporivši njegove navode. Prvenstveno je istaknuo da je prigovor neuredan i neobrazložen po članku 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ). Podredno je pojasnio da se potraživanje odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge (MJU – fiksni dio) prema Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada od 31. siječnja 2022. i Cjeniku od 29. ožujka 2022. sa suglasnošću općinske načelnice od 24. svibnja 2022. Pozvao se na Zakon o gospodarenju otpadom (ZOGO), Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom te pravno shvaćanje Ustavnog suda RH iz odluke broj U-II/2492/2017.
6. Tuženik je dana 7. rujna 2026. podnio pisano očitovanje u kojem ponovno osporava zahtjev navodeći da mu usluga nije izvršena te da se nepostojeća usluga ne može naplatiti temeljem članka 33. stavaka 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, da nema zadužen spremnik (kantu) niti potpisani ugovor s tužiteljem, da je Odluka Općinskog vijeća niži pravni akt koji mora ustupiti pred Zakonom o zaštiti potrošača koji je donio Hrvatski sabor, da financijski ne stvara otpad ("nema smeća"), da osporava pozivanje na praksu Ustavnog suda RH pitajući "jesmo li društvo prakse ili zakona", da se poziva na druge predmete (NĐ) i odluke Vrhovnog suda RH, te iznosi opće prigovore o navodnim nepravilnostima, korupciji i radu općinskih tijela.
7. Sud je sukladno čl. 461. a. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. , dalje: ZPP) obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kome je propisano da se radi o pisanom postupku, u kome niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, donio presudu bez održavanja ročišta.
8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, poslovni broj: Ovrv-898/2024., javnobilježnički predmet: UPP/OS Ovrv-112/2024. od 11. travnja 2024. (stranica 18-32 spisa), Fin.kartica potrošačkog mjesta s otvorenim stavkama na dan 2. veljače 2024 (str. 30 spisa), prigovor tuženika s prilozima od 10. svibnja 2024. (stranica 40-44 spisa), podnesak tužitelja od 12. srpnja 2024. sa priloženom dokumentacijom – suglasnost na Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 24. svibnja 2022., Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 29. ožujka 2022., Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 31. siječnja 2022. (stranica 47-70 spisa), podnesak tužitelja od 22. srpnja 2026. sa priloženom dokumentacijom – računi od siječnja 2023. do prosinca 2023., presuda ŽS u Splitu Gž-2597/2024. od 3. listopada 2024., suglasnost na cjenik od 24. svibnja 2022., dopis općinske načelnice od 24. svibnja 2022., Odluka o izmjeni i dopuni odluke o načinu pružanja javnih usluga od 29. studenog 2018., cjenik javne usluge od 29. ožujka 2022., cjenik javne usluge skupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 18. lipnja 2018., Izjava direktorice tužitelja, Prethodna suglasnost na cjenik usluga od 20. lipnja 2018., dopis tužitelja Općini Hrvatska Dubica od 18. lipnja 2018., Odluka o načinu pružanja javne usluge od 31. siječnja 2022. (stranica 82-141 spisa), podnesak tuženika od 7. rujna 2026. (stranica 144 spisa).
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), sud je savjesno i brižljivo ocjenjivao svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
Tuženik je vlasnik i korisnik nekretnine na adresi [adresa] u Hrvatskoj Dubici. Na cijelom području Općine Hrvatska Dubica organizirano je pružanje javne usluge sakupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, pri čemu je ovlašteni davatelj usluge tužitelj Komunalac d.o.o. temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada od 31. siječnja 2022. (objavljene u Službenom vjesniku). Cjenikom javne usluge od 29. ožujka 2022., na koji je općinska načelnica Općine Hrvatska Dubica dala suglasnost dana 24. svibnja 2022. (s primjenom od 1. srpnja 2022.), propisana je struktura cijene javne usluge prema izrazu CJU = MJU + C.
Cijena obvezne minimalne javne usluge (MJU – fiksni dio) za kategoriju kućanstvo iznosi 0,40 kn/litri mjesečno bez PDV-a. Za jednočlana kućanstva i kuće za odmor određen je popust od 50% na minimalnu javnu uslugu.
Za standardnu posudu od 120 litara, uz primjenu popusta od 50% i stope PDV-a od 13%, mjesečna obveza tuženika za fiksni dio iznosi točno 27,12 kn, odnosno 3,60 EUR.
Iz financijske kartice potrošačkog mjesta LOK3 1007-019 od 2. veljače 2024. razvidno je da tuženik za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2023. nije izvršio nikakvo plaćanje, pa njegov dug za 12 mjeseci iznosi ukupno 43,20 eura.
11. Prigovor tuženika da između stranaka ne postoji potpisani ugovor u potpunosti je neosnovan u smislu pozitivnih propisa Republike Hrvatske. Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom i članku 22. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada Općine Hrvatska Dubica, ugovorni odnos nastaje po samoj snazi zakona i općeg akta jedinice lokalne samouprave (ex lege). Članak 22. navedene Odluke izričito određuje da se za postojeće korisnike smatra da je ugovor potpisan ako je javna usluga korištena ili ako je korisniku stavljen na raspolaganje spremnik za primopredaju otpada, odnosno ako je nekretnina obuhvaćena sustavom. Prema tome, fizičko potpisivanje ugovornog pismena nije pravna pretpostavka za nastanak obveze plaćanja javne usluge.
12. Nadalje, tuženik neosnovano ističe da lokalna Odluka mora ustupiti pred Zakonom o zaštiti potrošača (članak 33. stavci 2. i 3. ZZP-a) i da se nepostojeća usluga ne može naplatiti. U pravnom sustavu RH, Zakon o gospodarenju otpadom i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom predstavljaju poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opće propise o zaštiti potrošača (lex generalis). Posebni zakon i na njemu utemeljena Odluka izričito uređuju specifičnu strukturu cijene javne komunalne usluge.
13. Prema članku 25. Odluke i članku 3. stavku 1. točki 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, cijena javne usluge sastoji se od dva dijela: obvezne minimalne javne usluge (MJU – fiksni dio) i cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (C – varijabilni dio). Minimalna javna usluga (MJU) predstavlja naknadu za pokrivanje osnovnih troškova funkcioniranja i trajne pripravnosti sustava ("hladni pogon"), što uključuje nabavu i održavanje specijaliziranih vozila, zbrinjavanje, stacionarna i mobilna reciklažna dvorišta te radnu snagu. Ovu naknadu dužni su plaćati svi vlasnici nekretnina obuhvaćeni sustavom neovisno o tome jesu li u pojedinom mjesecu stvarno predali otpad.
14. Sud u potpunosti prihvaća argumentaciju tužitelja temeljenu na pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-II/2492/2017 od 25. rujna 2019. (točka 25.3.). Ustavni sud je izričito utvrdio da je plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela) neophodno kako bi se sustav gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati ekonomski održivim po načelu "onečišćivač plaća". Ustavni sud naglašava da poslovanje davatelja usluge koje bi ovisilo isključivo o količini predanog otpada ne bi moglo funkcionirati te bi usluga bila ekonomski neodrživa i upitne sigurnosti i redovitosti.
15. Ovakvo uređenje u potpunosti je usklađeno i s Okvirnom direktivom o otpadu 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, koja nalaže državama članicama primjenu načela "onečišćivač plaća" i osiguranje cjelovitog sustava zbrinjavanja otpada. Stoga su prigovori tuženika kojima osporava mjerodavnost ustavnosudske prakse i načela naplate fiksnog dijela neosnovani.
Jedini zakonski razlog zbog kojeg vlasnik nekretnine može biti oslobođen plaćanja obvezne minimalne javne usluge jest dokaz da se nekretnina trajno ne koristi. Prema članku 32. Odluke i njezinim izmjenama, trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju pisane odjave vlasnika te dostave potvrde ovlaštenog pružatelja električne energije da je godišnja potrošnja 0 kWh. Tuženik u postupku nije dokazao niti tvrdio da je pokrenuo postupak odjave nekretnine sukladno članku 32. Odluke, niti da je njegova potrošnja električne energije 0 kWh, već u nekretnini nesporno stanuje. Njegove tvrdnje da "financijski ne stvara otpad" nemaju pravni značaj jer svako kućanstvo u upotrebi potencijalno stvara otpad i koristi komunalnu infrastrukturu.
16. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Povrv-26/2023.-7. od 1. lipnja 2023. na koju se tuženik poziva. Analizom obrazloženja te presude utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom pojedinačnom postupku bio odbijen isključivo iz razloga što tužitelj tada nije dostavio dokaze o pravnoj osnovi i visini duga (Odluku o načinu pružanja usluge, Cjenik te suglasnost općinskog načelnika). U ovom parničnom postupku tužitelj je priložio sve navedene opće akte, cjenik i suglasnost načelnice, čime je u potpunosti ispunio teret dokazivanja iz članka 219.
stavka 1. ZPP-a. Tvrdnje tuženika o drugim predmetima i osobama (NĐ) bez utjecaja su na činjenično i pravno stanje ovog spora.
17. Navodi tuženika da su računi "falsifikati" te uopćeni prigovori o nepravilnostima predstavljaju paušalne tvrdnje bez ikakve dokazne potkrepe. Izvadak iz poslovnih knjiga (financijska kartica) predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno članku 30. OZ-a, a iznosi zaduženja potpuno odgovaraju javno objavljenim odlukama i cjeniku.
18. Slijedom svega navedenog, budući da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja, a tuženik nije istaknuo niti jedan pravno valjan razlog oslobođenja od obveze, temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, održan je u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.
19. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga pri čemu se ne razdvajanju troškovi ovršnog i troškovi parničnog postupka, već se radi o troškovima cjelokupnog postupka.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, slijedom čega mu pripada naknada nužnih troškova u ukupnom iznosu od 50,00 eura, koji se sastoje od troška sastavljanja prijedloga za ovrhu po punomoćniku u iznosu od 20,00 eura uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 25,00 eura i troška javnog bilježnika u iznosu od 20,00 eura uvećanog za 25% PDV-a što iznosi 25,00 eura, a koliko je tuženiku i naloženo pod točkom II izreke presude zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata temeljem odredbe čl. 30. OZ-a.
U Kutini 30. rujna 2026.
Sutkinja
Dragana Lazarević-Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku