REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-522/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Matić, odvjetnik u Poreču , protiv tuženika JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed, 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da iseli, isprazni i preda u posjed tužitelju LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Pula, oznake k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., obje upisane u k. o. [katastarska općina], (adresa Vodnjan, Bioasoletto 16), slobodne od svih osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnične troškove u iznosu od 858,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. kolovoza 2022. tuženik u svojstvu najmoprimca s RT, tadašnjom vlasnicom kuće na adresi [adresa], zaključio Ugovor o najmu na neodređeno vrijeme (čl. XII. Ugovora o najmu), a u kojem su kao članovi obiteljskog domaćinstva navedeni tuženik, AT te L i OT. Istim Ugovorom o najmu ugovorne stranke su ugovorile mjesečnu najamninu u iznosu od 1.500,00 kuna (čl. III. Ugovora o najmu), te obvezu tuženika kao najmoprimca da uredno plaća režijske troškove (čl. VI. Ugovora o najmu) i otkazni rok od 30 dana, koji se ima računati od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani (čl. XIV. Ugovora o najmu). Kuća koja je predmet Ugovora o najmu nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., obje upisane u k. o. [katastarska općina] (na adresi [adresa]). Tužitelj je na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 22. kolovoza 2025. postao vlasnik nekretnina RT, između ostalih, i nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., obje upisane u k. o. [katastarska općina] (na adresi [adresa]), u čijem se posjedu trenutno nalazi tuženik. Na temelju odredbe čl. 570. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom na to da je RT kao najmodavac iznajmljenu stvar otuđila tužitelju, i to nakon što je istu predala najmoprimcu, tužitelj je kao stjecatelj nekretnine stupio umjesto najmodavca u prava i obveze iz Ugovora o najmu (tako i prema čl. 24. st. 1. Zakona o najmu stanova). Nakon stjecanja prava vlasništva, tužitelj je u brojnim telefonskim pozivima i usmenim razgovorima izvijestio tuženika da ne priznaje uvjete najma kojeg je zaključio s bivšom vlasnicom nekretnine (u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno) te ga je pozvao na razgovor o novim uvjetima pod kojima će se njegov objekt iznajmiti. Tuženik je navedene pozive ignorirao, slijedom čega mu je tužitelj poslao pisanu opomenu putem punomoćnika 29. rujna 2025. Tuženik je, što je razvidno iz e-maila kojeg je tužitelju poslao tadašnji punomoćnik tuženika – odvjetnik Valter Šram iz Pule 12. studenog 2025., bio upoznat sa sadržajem opomene od 29. rujna 2025., kao i s činjenicom da je objekt u kojem se nalazi na temelju zaključenog Ugovora o najmu otuđen tužitelju još u kolovozu 2025. Na temelju odredbe čl. 571. st. 2. Zakona o obveznim odnosima najmoprimac može, od trenutka primljene obavijesti o otuđenju iznajmljene stvari, pravovaljano platiti najamninu samo stjecatelju. Unatoč svemu navedenom i jasnom pozivu da napusti posjed nekretnine ukoliko nastavi s neurednim podmirenjem obveza plaćanja najamnine (e-mail tužitelja od 12. studenog 2025.) tuženik nije tužitelju podmirio ugovorenu najamninu za rujan, listopad, studeni i prosinac 2025., kao niti najamninu za siječanj i veljaču 2026., slijedom čega je tuženiku, putem tadašnjeg punomoćnika Valtera Šrama, odvjetnika iz Pule, u privitku e-maila od 21. veljače 2026. dostavljen otkaz ugovora o najmu stana. Neplaćanjem dužne najamnine uzastopno u trajanju od šest mjeseci tuženik je postupio protivno čl. 563. Zakona o obveznim odnosima i čl. 19. st. 1. t. 1. Zakona o najmu stanova. Tužitelj je 30. siječnja 2026. zatražio od tuženika da mu dozvoli ulazak u stan radi razgledavanja nekretnine, odnosno preuzimanja ključeva nekretnine, sve kao bi se provjerilo stanje nekretnine i provjerila eventualna oštećenja. Iako je o takvom traženju tuženik uredno obaviješten, isti se na navedeni poziv oglušio. Time je tuženik postupio protivno odredbi čl. 16. Zakona o najmu stanova. Pored činjenice da tuženik tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca 2025., kao i tijekom siječnja, veljače, ožujka i travnja 2026. odbija napustiti posjed nekretnine u vlasništvu tužitelja te cijelo vrijeme odgađa iniciranje parničnog postupka za iseljenje navodeći da će nekretninu napustiti kroz nekoliko dana, tuženik neuredno podmiruje režijske troškove za nekretninu zbog čega tužitelju učestalo dolaze opomene pred pokretanje ovršnog postupka, čime tuženik također postupa protivno čl. 19. st. 1. t. 1. Zakona o najmu stanova . Tužitelj je 19. veljače 2026. tuženiku pisanim putem poslao formalni otkaz Ugovora o najmu stana, sve kako bi zadovoljio zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 19. st. 1. i 3. Zakona o najmu stanova, a u kojem otkazu je pojašnjeno da tuženik, iako je na to pozvan u više navrata, nije podmirio niti jednu najamninu za nekretninu u kojoj boravi, da neredovito podmiruje režije za nekretninu u kojoj boravi, da ustrajno izbjegava omogućiti tužitelju/vlasniku da pristupi nekretnini kako bi izvršio provjeru stanja u kojem se nalazi i (moguće) prouzročena oštećenja, odnosno preinake koje su vršene na objektu, kao i provjeru broja osoba koje trenutno borave u nekretnini. Pisani otkaz ugovora o najmu poslan je preporučenim putem na adresu koju je tuženik naznačio u Ugovoru o najmu (kao i na adresu [adresa]) , izravno tuženiku (putem broja telefona kojeg koristi), kao i tadašnjem punomoćniku tuženika, s time da mu je ostavljen rok od 30 dana (sukladno čl. XIII . zaključenog Ugovora o najmu) za iseljenje i predaju ključeva stana, odnosno za predaju stana vlasniku slobodnog od osoba i stvari. Tuženik je pisani otkaz ugovora o najmu stana zaprimio 1. travnja 2026. i do dana podnošenja predmetne tužbe nije napustio posjed stana. U skladu s odredbama čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o najmu stanova kako je tuženik otkaz ugovora o najmu zaprimio 1. travnja 2026., ostavljeni rok od 30 dana za iseljenje (koji je ugovoren čl. XIV. zaključenog Ugovora o najmu) započeo je teći 1. svibnja 2026. te je istekao 1. lipnja 2026. S obzirom na to da je tužitelj, kao vlasnik, tuženiku u nekoliko navrata ukazao da mu opoziva suglasnost za daljnji boravak u nekretnini, odnosno da mu je pisanim putem otkazao ugovor o najmu stana, to isti više nema valjani razlog odnosno osnov svog boravka te je dužan iz nekretnine iseliti, odnosno istu isprazniti i predati ju u posjed tužitelju kao vlasniku slobodnu od stvari i osoba. Na navedeno upućuje i sadržaj odredbe čl. 22. st. 4. Zakona o najmu stanova koja propisuje da ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca. S obzirom na sve ranije navedeno tužitelj je primoran ustati ovom tužbom (prava vlasnička tužba – reivindikacija) na temelju čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i tražiti povrat stvari – nekretnine. Ističe da je tuženik nepošteni posjednik još od trenutka kada mu je opozvana suglasnost za daljnji boravak u nekretnini pod uvjetima koje je dogovorio s ranijim vlasnikom (dopis od 29. rujna 2025.), kada je ujedno pozvan da, ukoliko ne pristupi potpisivanju novog ugovora o najmu, preda posjed nekretnina tužitelju, a što do današnjeg dana nije učinio, iako mu je ugovor o najmu naknadno i formalno – pisanim putem otkazan i protekao je rok za iseljenje (otkazni rok). Sukladno čl. 165. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga, tužitelj podnosi ovu vlasničku tužbu – reivindikaciju te predlaže sudu da donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev i tuženiku nalaže da iseli, isprazni I preda u posjed tužitelju predmetnu nekretninu slobodnu od svih stvari i osoba, jer je tužitelj dokazao sve pretpostavke za istu: svoje vlasništvo, da se nekretnina nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari. Tužitelj potražuje i parnični trošak.
2. Tuženiku je dopisom ovog suda od 11. lipnja 2026. dostavljena tužba na odgovor u roku od 45 dana uz upozorenje da će sud, ako u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom i prilozima tuženiku uručen 17. lipnja 2026. Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor na tužbu nije dostavio.
4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku te je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točci I izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Pri tome je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 625,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 98,22 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu i to u iznosu od 135,00 EUR umjesto zatraženog iznosa od 196,44 EUR, a u skladu s Tar. br. 2. st. 2. u vezi Tar. br. 1. st. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26). Međutim, tužitelju u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP nisu priznati troškovi sastava opomene, otkaza i obavijesti, kao ni trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2026., budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
U Puli-Pola 30. rujna 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa ove presude, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dostaviti:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
