REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2093/2025-13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja MTHL j.d.o.o. (OIB: 44538444026), Zagreb, Hrelićka zavrtnica 4C, zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Loboji, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Primorsko-goranske županije (OIB: 32420472134), Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Adamićeva 10, zastupanog po službenoj osobi OZR, radi uklanjanja građevine, 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja/oglašavanja ništavim rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-04/25-01/64, URBROJ: 2170-03-08/6-25-2 od 21. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Raba, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-04/25-01/03, URBROJ: 2170-13-04/05-25-1 od 17. travnja 2025. kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja sa javne površine ukloni uzdignutu ugostiteljsku terasu sačinjenu od metalne konstrukcije na kojoj je postavljena ravna ploča od pleksiglasa, te kamenje koje se nalazi u pripadajućoj konstrukciji položeno na tlo javne površine, stolove i stolice na pleksiglasu, šank koji se nalazi na istoj površini – pleksiglasu, te metalnu nosivu konstrukciju – nadstrešnicu, koja se nalazi iznad cijele javne površine, te sve ostale predmete postavljene na tu javnu površinu koji se koriste u svrhu ugostiteljskog objekta (škrinja za sladoled, kutije za ambalažu i sve ostalo), sve postavljeno bez pravne osnove tj. bez postojanja ugovora o korištenju javne površine za 2025.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka te u tužbi i tijekom spora (održana rasprava, podnesak od 16. rujna 2026.), u bitnom, izlaže kao i u žalbi. Ne čini spornim da za 2025. nije imao zaključen ugovor o korištenju javne površine s Gradom Rabom no ističe da se predmetni ugostiteljski objekt nalazi a istom mjestu već 40 godina dok je u njegovom vlasništvu već 30 godina te da je za svo to vrijeme imao ugovor o korištenju javne površine i uredno podmirivao sve obveze koje iz istog proizlaze. Navodi kako iz obrazloženja pobijanih rješenja nije razvidno zbog čega Grad Rab nakon više desetljeća, jednostrano i bez valjanog razloga, odlučio ne produžiti ugovor i za turističku sezonu 2025. Smatra da je takvim postupanjem doveden u nepovoljan položaj budući da je rješenje u uklanjanju doneseno nakon što je bila u tijeku turistička predsezona a on je već imao zaključene ugovore sa sezonskim radnicima i dobavljačima kao i značajne troškove uređenja i opremanja ugostiteljskog objekta. Navodi da je u žalbi istaknuo prijedlog da mu se odobri privremeno korištenje javne površine temeljem posebne odluke ili zaključka nadležnog tijela ili gradonačelnika. Ističe se da je ovdje tužitelj Gradu Rabu podnio zahtjev za produljenje predmetnog Ugovora o korištenju predmetne javne površine na kojoj se nalazi predmetna ugostiteljska terasa, a uz koji zahtjev je, sukladno odredbama članka 25. Odluke o korištenju javnih površina Grada Raba (dalje: Odluka), priložio sve potrebne priloge. Smatra da Grad Rab nije bio ovlašten odbiti odnosno ignorirati predmetni zahtjev, obzirom isti ne smije arbitrarno odlučivati u pogledu davanja na korištenje javnih površine, nego je dužan kao jedinica lokalne samouprave držati se svih zakonskih i podzakonskih propisa kojima je vezena, a time i predmetnom Odlukom. Tužitelj napominje i to da ostvaruje sve uvjete za pravo prvenstva za korištenje javne površine u situaciji kada bi se ista davala na korištenja nakon raspisnog javnog natječaja (čl. 18. Odluke).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja.

4. Podneskom od 16. rujna 2026. tužitelj proširuje tužbu i postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da se naredi Gradu Rabu da, sukladno odredbama Odluke, odobri njegov zahtjev za korištenje predmetne terase za predstojeće razdoblje te pristupi sklapanju Ugovora o korištenje javne površine.

5. Odredbom čl. 100. st. 1. i 2. ZUS-a propisano je da tužitelj može proširiti tužbeni zahtjev do zaključenja glavne rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda. Proširenje tužbenog zahtjeva mora biti u okviru istog predmeta spora. Sukladno čl. 3. st. 1. ZUS-a predmet upravnog spora je: (1) ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, (2) ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, (3) ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, (4) ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. Sud nije dopustio proširenje tužbenog zahtjeva budući da tako postavljeni zahtjev nije u okviru istog predmeta spora.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja, ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno, a isto proizlazi i iz stanja spisa, da je prema Ugovorima o privremenom korištenju javne površine br. 036/2024 i 037/2024 od 26. ožujka 2024. tužitelju imao pravo korištenja ukupno 225,50 m2 javne površine u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. na lokaciji Šetalište Markantuna de Domisa 1, ispred MTHL j.d.o.o. u svrhu postavljanja stolova, stolica i šanka ispred ugostiteljskog objekta; da je tužitelju u 2025. godini koristio istu javnu bez pravne osnove odnosno bez zaključenog ugovora o korištenju javne površine.

11. Prema odredbi čl. 62. Odluke o komunalnom redu Grada Raba (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 20/19, 30/19; dalje: Odluka o komunalnom redu) nitko ne može zauzimati javnu površinu bez odobrenja ili ugovora o korištenju javne površine.

12. Čl. 63. st. 2. Odluke o komunalnom redu propisano je da je po isteku roka korištenja korisnik je dužan javnu površinu osloboditi od svih stvari u suprotnome će to učiniti komunalno redarstvo na trošak korisnika.

13. Prema čl. 109. Odluke o komunalnom redu predmeti koji su na javnoj površini te na zemljištu i objektima uz javne površine postavljeni suprotno odredbama ove Odluke smatraju se protupravno postavljenim predmetima (st. 1.). Komunalni redar rješenjem će naložiti uklanjanje predmeta iz prethodnog stavka ovog članka (st. 2.).

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da je osporavana odluka tuženika utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nije doveo u sumnju. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika i prvostupanjskog tijela iznijetu u obrazloženjima pobijanih akta budući iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj koristio dio javne površine bez pravne osnove, odnosno protivno odredbama Odluke o komunalnom redu, te je stoga ispravno postupio komunalni redar naloživši tužitelju uklanjanje objekata i stvari koji su na istu bili postavljeni.

15. Neosnovanim Sud nalazi navod tužitelja da mu nikad nije dostavljeno rješenje o uklanjanju budući da spisu prileži dostavnica iz koje proizlazi da prilikom prvog pokušaja dostave rješenja o uklanjanju, dana 23. travnja 2025., tužitelj nije zatečen na mjestu dostave te mu je stoga ostavljena obavijest o vremenu slijedeće dostave – 2. svibnja 2025. Budući da tužitelj niti u drugom pokušaju nije zatečen na adresi dostave pismeno je ubačeno u poštanski sandučić.

Iz prethodno navedenog razvidno je da dostava osporavanog rješenja izvršena primjenom odredbe čl. 85. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) kojom je propisano da ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.

16. Obzirom na nespornu činjenicu da tužitelj u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke nije imao pravni osnov za korištenje javne površine to Sud nalazi da na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari nije od utjecaja navod tužitelja da je Gradu Rabu podnio uredan zahtjev za produljenje ugovora o korištenju javne površine. Valja istaknuti i to da je predmetni zahtjev podnesen 18. srpnja 2025., dakle 3 mjeseca nakon donošenja rješenja o uklanjanju.

17. Zaključno valja istaknuti da i to da je presudom ovog Suda posl. br. Us I- 2092/2025-9 od 2. veljače 2026. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, odnosno oglašavanja ništetnim rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-04/25-01/63, URBROJ: 2170-03 08/6-25-3 od 25. kolovoza 2025. Tim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Raba, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-04/25-01/03, URBROJ: 2170-13-04/05-25-3 od 11. lipnja 2025., kojim je određeno je izvršenje rješenja o uklanjanju od 17. travnja 2025. Prvostupanjska presuda donesena u tom predmetu potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-1435/26-2 od 1. srpnja 2026.

18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijano rješenje tuženika zakonito te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da se odluka tuženika oglasi ništavom, ističe se da je Sud u sporu utvrdio da u odnosu na navedenu odluku ne postoje razlozi ništavosti taksativno propisani odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a.

19. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.

U Rijeci 30. rujna 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Krešimiru Loboji, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Borne 14

- tuženiku Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Adamićeva 10