REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-414/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, radi utvrđenja, 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 51400607-5102367367 sklopljenog 26. travnja 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao Banke s druge strane, koja odredba glasi: „NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.''
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 331,55 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu, za iznos od 243,45 EUR, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom 26. travnja 2005. u Puli sklopila Ugovor o kreditu broj: 51400607-5102367367, te da je u čl. 14. Ugovora o kreditu ugovorena za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Ističe da je prorogacijska klauzula ugovorena čl. 14. Ugovora o kreditu sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je nepoštena odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je u konkretnom slučaju tužiteljica potpisala Ugovor s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužiteljici uz uvjet da prihvati sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Takvu ugovornu odredbu tuženik da je uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe. Kako se smatra da ništetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nikad nije bila ni postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc), to dolazi do primjene odredbi o nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku te u tom smislu tužiteljica ukazuje kako prema članku 59. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, da je nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Slijedom gore navedenoga, tužiteljica da podnosi tužbu naslovnom sudu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tuženika u Puli, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli sukladno čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova. Nadalje, navodi kako je u članku 10. st. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužiteljica dužna za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to prije korištenja kredita u visini od 01,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna, obračunate s datumom plasmana, te da će se obračunati iznos naknade naplatiti prilikom isplate plasmana. Pri tome ukazuje kako je tuženik od tužiteljice 28. travnja 2005. na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio iznos od 1.659,77 HRK (sada 220,29 EUR). Navodi kako je tuženik o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog ga je dao na potpis tužiteljici kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužiteljica nije bila informirana, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogla znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 01,500 % od iznosa odobrenog kredita. Ističe kako je stoga predmetna odredba nepoštena odnosno ništetna te tužiteljica ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu. Potražuje parnični trošak uvećan za zatezne kamate .
2. Tuženiku je dopisom ovog suda od 12. svibnja 2026. dostavljena tužbu na odgovor u roku od 45 dana uz upozorenje da će sud, ako u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom i prilozima tuženiku uručen 19. svibnja 2026. Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor na tužbu nije dostavio.
4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP te je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u t. I izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Pri tome je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP tužitelj ici valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u uplaćenom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 EUR u skladu s Tar. br. 1. st. 1. i 2. u vezi s Tar. br. 2. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine” broj 37/23), dok je u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za priznanje troškova ovog parničnog postupka odbijen kao previsoko postavljen, a u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava opomene pred tužbu jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola, 30. rujna 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a odluku o žalbi donosi nadležan županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dostaviti:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku
