1

Poslovni broj: Gž Ovr-109/2023-2

                                                                                                  Poslovni broj: Gž Ovr-109/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja banka, OIB … Z., zastupan po predsjedniku uprave mr.sc. H. Č., članu uprave mr.sc. A. H. i članu uprave J. P., te po punomoćniku po zaposlenju M. G., protiv ovršenika L. V., OIB … i A. V., OIB … oboje iz R. zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva J. & V. iz R., rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-46472023-3 od 7. srpnja 2023., dana 9. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Ovr-46472023-3 od 7. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 113.826,11 eura, zateznih kamata i troškova ovrhe, temeljem ovršne isprave  Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja  novčane tražbine od 3. svibnja 2006. potvrđenog od strane javnog bilježnika L. H. M. O.-302/2006 od 5. svibnja 2006., određena je ovrha na nekretnini ovršenika.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, rješenje o ovrsi pobijaju ovršenici zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se rješenje o ovrsi preinači i odbije ovršni prijedlog, podredno da se isto ukine i odbaci  ovršni prijedlog.

2.1. U sadržaju žalbe ovršenici ukazuju na odredbu članka 91. Ovršnoga zakona prema kojoj ne mogu biti predmet ovrhe poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji, te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, da je prvo ovršenica  nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva zajedno sa drugo ovršenikom, da je nekretnina na kojoj bi se trebala provesti ovrha nužna i potrebna za normalno funkcioniranje OPG-a koji je jedini i najvažniji prihod ovršenika, da bi provedbom ovrhe bilo onemogućeno normalno poslovanje OPG-a, te bi se dovelo u pitanje uzdržavanja ovršenika. U tom smislu smatraju da bi predmetnu nekretninu bilo neophodno izuzeti iz ovrhe, jer bi u protivnom za ovršenike nastala teška i nenadoknadiva šteta. Nadalje ukazuju kako bi razmjernost tražbine ovrhovoditelja sa pravom vrijednosti nekretnine trebalo utvrditi na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, jer bi u protivnom provedba  ovrhe značila povredu pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da su ispunjeni i drugi uvjeti iz članka 80.b stavka 3. OZ-a, odnosno da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, da nije dokazao niti da ima opravdani interes za hitnim namirenjem svoje tražbine. Konačno ovršenici smatraju spornim i iznos tražbine, jer da ovrhovoditelj nije dokazao na koji način je utvrdio iznos svog potraživanja, te se osporava i obračun kamate. Nastavno ističu da je ovrhovoditelj proveo  ovrhu nad nekretninom ovršenika oznake k.č. zgr. … kuća površine 100 m2 i k.č. … vrt u D. površine 443 m2, upisano u zk.ul. … k.o. O., te je iz kupoprodajne cijene za navedenu nekretninu ostvaren iznos od 1.275.581,90 kuna prema rješenju o namirenju donesenom dana 28. travnja 2020. od strane Općinskoga suda u Dubrovniku, stalna služba u Korčuli pod poslovnim brojem Ovr-362/2015, stoga smatraju upitnim  postojanje bilo kakvog daljnjeg potraživanja ovrhovoditelja.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava navode istaknute u žalbi ovršenika, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

3.1. U navodima odgovora ovrhovoditelj ističe da se ovršenici ne mogu pozivati na odredbu članka 91. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona, jer je u članku  91. st. 3. OZ-a određeno da se odredbe ovog članka o izuzimanju od ovrhe poljoprivrednog zemljišta i gospodarske zgrade poljodjelca, ne primjenjuju u slučaju iz članka 77. OZ-a, odnosno ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži. Nadalje, ističe da se ovršenici ne mogu pozivati ni na odredbu članka 80.b.st.3. Ovršnog zakona obzirom da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja, pa imajući u vidu i zaključak na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom od 11. ožujka 2022. na kojemu je prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom članka 80.b stavak 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo. Osporava i žalbene navode da je namiren sa tražbinom u ovršnom postupku  Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj Ovr-362/2015 na nekretnini II. ovršenika oznake k.č. zgr. … kuća površine 100 m2 i k.č. … vrt u D. površine 443 m2, upisano u zk.ul. … k.o. O. jer da iz rješenja o namirenju proizlazi da se namirio samo za jedan dio potraživanja, te da je visinu preostalog potraživanja dokumentirao kao i obračun kamata.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći  po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20 dalje: OZ), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, te da bi rješenje o ovrsi bilo doneseno protivno odredbama  članka 50. stavak 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a.

6. U ovom ovršnom postupku, radi naplate tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja  novčane tražbine potvrđenog od strane javnog bilježnika L. H. M. O.-302/2006 od 5. svibnja 2006., određena je ovrha na nekretninama ovršenika  svakog ½ dijela, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskoga suda u Slavonskom brodu, Zemljišnoknjižni odjel Nova gradiška, k.o. R., zemljišnoknjižni uložak broj …, kč.br. … MJESNA RUDINA, GOSPODARSKA ZGRADA-FARMA ZA MUZNE KRAVE (STAJA I LAGUNA), DVORIŠTE, ukupne površine 1 jutro, 553 čhv.

6.1. Prema izvatku iz zemljišne knjige, proizlazi da je 8. svibnja 2006. pod brojem Z-1743/06 na nekretnini koja je predmet ovrhe, u korist ovrhovoditelja uknjiženo založno pravo temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 3. svibnja 2006. i ugovora o kreditu broj GOVE 13/6 od 19. travnja 2006  za iznos od 2.200.000,00 kuna, što na dan 14. ožujka 2006. predstavlja protuvrijednost od 300.428,08 Eur-a uz kamatnu stopu od 4% godišnje. 

7. Odredbom članka 77. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom  stekao na nekoj nekretnini  ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavak 1. i članka 76. stavak 1. OZ-a, te na druge odredbe tog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavak 4., 5. i 6. tog Zakona. Stoga suprotno navodima žalbe kojima se želi ukazati kako predmetne nekretnine ne bi mogle biti predmetom ovrhe u smislu članka 91. stavak 1. i 2. OZ-a, valja ukazati da je u stavku 3. članka 91. OZ-a izričito propisano da se odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju u slučajevima iz članka 77. OZ-a, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

8. Nadalje, u konkretnom slučaju nisu osnovani ni navodi žalbe o narušenoj pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 80.b.stavak 3. OZ-a, obzirom da je radi naplate tražbine na nekretnini ovršenika upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja. U tom smislu valja ukazati i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl. broj Su IV-87/2022  od 11. ožujka 2022. gdje je prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, kao što je ovdje slučaj.

9. Ostali žalbeni navodi kojima se osporava visina tražbine, odnosno ukazuje da je tražbina podmirena, u smislu članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. OZ-a, predstavljaju činjenice koje sud može utvrđivati samo u skladu sa 52. OZ-a

10. Radi iznesenog je žalba ovršenika kao neosnovana odbijena temeljem članka 380. točka 2.ZPP-a u vezi sa člankom 

U Požegi,  9. svibnja 2024.

                                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                                                                 Branka Ribičić