Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-556/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Doriću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Sindikata pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj-Anzelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja , nakon glavne javne rasprave, zaključene 8. rujna 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Skočibušića, odvjetnika u Rijeci i punomoćnika tuženika, objavljene 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sindikatu pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, da vrati tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad na poslove ITF inspektora, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku Sindikatu pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, da tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u slučaju nemogućnosti vraćanja na rad na poslove ITF inspektora rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, radnom iskustvu i dosadašnjim poslovima kod tuženika Sindikat pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, odnosno na usporedive poslove iste ili slične složenosti i odgovornosti kao poslovi koje su obavljali radnici usporedive organizacijske razine kod tuženika Sindikat pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202, uz pravo na plaću i druga materijalna prava koja su usporediva s plaćom i pravima tih radnika, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do donošenja odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije izjavljenog protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž R-52/2025-2 od 30. listopada 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2015., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2015., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2017. i Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2017., sklopljenog 8. svibnja 2018., u radnom odnosu kod tuženika, te obavlja poslove ITF inspektora, da je tuženik 21. svibnja 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), te da mu je istu dostavio 23. svibnja 2019. Dalje, tužitelj da je u zakonom propisanom roku protiv Odluke o otkazu ustao s Zahtjevom za zaštitu prava, da se tuženik oglušio na Zahtjev tužitelja i nije u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana dostave Zahtjeva udovoljio zahtjevu tužitelja. Stoga, da u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Nadalje, da tuženik Odluku o otkazu temelji na gospodarskim razlozima, da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, da tuženik ne obrazlaže svoju odluku već samo paušalno navodi kako je do otkaza ugovora o radu došlo uslijed odluke ITF-a (International transport workers federation) od 17. travnja 2019., a kojom navodnom odlukom da je ITF odlučio smanjiti broj ITF inspektora s dosadašnja tri inspektora na dva, da tuženik tvrdi da je ITF od njega navodno zatražio da smanji broj ITF inspektora na dva, te da je, uslijed zahtjeva ITF -a, tuženik odlučio otkazati ugovor o radu upravo njemu, a s kojim odabirom i raskidom ugovora o radu s tužiteljem da se navodno suglasio i ITF u svom dopisu od 16. svibnja 2019. Tužitelj tvrdi da takvo obrazloženje tuženika u cijelosti neutemeljeno, da nije imao uvid u navedene dopise ITF-a, osporava i samo postojanje odluka na koje se poziva tuženik, da tuženik namjerno zanemaruje činjenicu da bi ITF, ukoliko bi doista i donio odluku o smanjenju broja ITF inspektora, morao svom inspektoru, sukladno dokumentu Memorandum of understanding, dati prethodnu pisanu obavijest minimalno šest tjedana prije ukidanja mjesta. Tvrdi tužitelj da takvu obavijest nikada nije dobio, da se postavlja pitanje zašto niti tuženik niti ITF, na čiju se odluku poziva tuženik i na čijoj se odluci uostalom i temelji Odluka o otkazu, nisu obavijestili tužitelja, a bili su dužni sukladno Memorandum of understanding koji da je potpisan između poslodavca i ITF-a. Tužitelj ukazuje na činjenicu da je u radnom odnosu s tuženikom te da, sukladno ugovoru o radu, obavlja poslove ITF inspektora, da je nejasno zašto bi odluka ITF-a rezultirala otkazom ugovora o radu tužitelju, kada bi on u tom slučaju samo prestao obavljati poslove ITF inspektora i nastavio obavljati ostale poslove koje da je obavljao kao zaposlenik tuženika, da je 12. travnja 2019. , za vrijeme radnog vremena, a nakon saznanja za činjenicu podnošenja tužbe protiv tuženika radi zaštite dostojanstva radnika, odnosno mobbinga, bio fizički napadnut od strane nadređenog kolege, da je protiv napadača podnio kaznenu prijavu, da je bio primoran zatražiti liječničku pomoć i otvoreno mu je bolovanje koje je zatvoreno 22. travnja 2019. Uz to, da je ITF navodnu odluku od 17. travnja 2019. donio za vrijeme dok je bio na bolovanju zbog fizičkog napada motiviranog činjenicom saznanja za sudski postupak radi mobbinga kojeg da je tužitelj pokrenuo protiv tuženika. Tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu da navodi da je nakon analize odlučio od tri ITF inspektora raskinuti ugovor o radu upravo s tužiteljem pritom paušalno objašnjavajući zašto je upravo njemu otkazao ugovor o radu, a ne primjerice ITF inspektorima HS ili BS. Tužitelj ističe da je upravo on pokrivao područje sjevernog Jadrana, pa tako i najprometniju luku, luku Rijeka te ostale luke sve do granice s Republikom Slovenijom. Uvidom u dokumentaciju o provedenim inspekcijskim nadzorima, izvješćima i kvartalnim izvješćima od strane tužitelja, razvidno je koliko je bitno da postoji ITF inspektor na području sjevernog Jadrana. Stoga, a pogotovo ako se objektivno sagleda razmjer posla, njegova uspješnost u obavljanju posla, kao i rezultati koje on nedvojbeno ostvaruje. Tužitelj ističe da pouzdano zna da nema nikakve potrebe za ukidanjem njegovog radnog mjesta, te da je Odluka o otkazu samo nizak i proziran pokušaj tuženika da se na bilo koji način, pod svaku cijenu, riješi radnika koji se usudio "podignuti glas" i ukazati tuženiku na gruba kršenja njegovih radničkih prava, i to na način za koji tuženik smatra da je na zakonu osnovan, da se pred Općinskim sudom u Rijeci između istih stranaka u istim stranačkim ulogama vode dva postupka i to postupak pod posl.br. Pr-702/18 radi povrede prava radnika, pokrenut tužbom 20. prosinca 2018., te postupak pod posl.br. Pr-154/19 radi mobbinga, pokrenut tužbom 29. ožujka 2019. Pored toga, da ga se tuženik već pokušao riješiti donošenjem upozorenja pred otkaz po saznanju za činjenicu da je zatražio zaštitu svojih prava pred sudom, da je protiv upozorenja pred otkaz podnio tužbu (posl.br. Pr-4/2019), da je tuženik upozorenje pred otkaz stavio izvan snage, da je u trenutku primitka Odluke o otkazu, tužitelj bio na bolovanju, na kojem se nalazi i u vrijeme podnošenja tužbe. Tužitelj smatra indikativnim što je tuženik Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu donio nakon što on protiv njega u posljednjih sedam mjeseci pokrenuo tri sudska postupka, nakon što je zbog postupanja tuženika bio na dugotrajnom bolovanju uslijed teško narušenog zdravlja i na kojem se i danas nalazi, nakon što je bio dva puta hospitaliziran, nakon što ga se tuženik već jednom neuspješno pokušao riješiti, nakon što je bio fizički napadnut na svom radnom mjestu za vrijeme radnog vremena i nakon što je pokrenuo kazneni postupak protiv napadača. Tužitelj ističe da iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je Odluka o otkazu samo još jedan od pokušaja tuženika da odstrani tužitelja iz radnog kolektiva, a nikako rezultat gospodarskih razloga na koje se neosnovano poziva tuženik. Stoga, takva Odluka o otkazu da je nedopuštena. Predlaže donošenje odluke sa sadržajem kao u izreci presude.

1.1. U istom podneskom, tužitelj podnosi i prijedlog za donošenje privremene mjere. Navodi da mu po isteku otkaznog roka, iz Odluke o otkazu, prestaje radni odnos kod tuženika s danom 7. srpnja 2019., da on ostaje bez posla, a time i bez plaće, odnosno bez ikakvih primanja. Ističe da je protiv predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu, podigao tužbu radi utvrđenja nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju predlagatelja na rad, da je konzumirao svoje pravo propisano čl. 133. st. 1. Zakona o radu, te će se po provedenom postupku utvrditi osnovanost, odnosno dopuštenost predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu. Citira čl. 124. st.2. ZR -a. Smatra da iz predmetne tužbe nedvojbeno proizlazi da osporava dopuštenost otkaza, a čime da je legitimiran tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži vraćanje na posao. Tvrdi da je u braku i ima troje malodobne djece od kojih dvoje živi s njim i suprugom, dok jedno živi s majkom i za kojeg plaća uzdržavanje, da ima kredit i dug po kreditnim karticama, da mu ukupni mjesečni troškovi premašuju iznos od 13.000,00 kn, da njegova supruga ima primanja u iznosu od 8.000,00 kn, da njezina plaća nije dostatna za pokrivanje redovnih mjesečnih troškova, da mu je uslijed kršenja njegovih radnih prava i sustavnog i dugotrajnog mobbinga od strane protivnika osiguranja, ozbiljno narušeno zdravlje, da nije izvjesno kada će se liječenje okončati, da postoji vjerojatnost da će Odluka o otkazu biti proglašena nedopuštenom, a ukoliko sud ne donese predloženu mjeru osiguranja, da bi mu nastupila nenadoknadiva šteta i da bi tuženik, ukoliko se ne donese predložena mjera osiguranja, spriječio ostvarenje tražbine koju ima tužitelj prema njemu. Pri određivanju privremene mjere činjenice se ne utvrđuju do stupnja izvjesnosti već do stupnja vjerojatnosti, a iz iznesenih činjenica tužitelj smatra da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i da je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da se spriječi nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Poziva se na čl. 346. i čl. 347. Ovršnog zakona. Predlaže donošenje rješenja o osiguranju sa sadržajem kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu u cijelosti. Ističe da je tužitelj putem pošte zaprimio 23. svibnja 2019. otkaz ugovora o radu od 21. svibnja 2019., no da je o otkazu ugovora o radu usmeno obaviješten još 21. svibnja 2019. od strane neposredno nadređenog, a pisani otkaz ugovora o radu da mu je uručen istog dana, ali da je bezrazložno odbio primitak navedenog pismena. Nadalje, da mu je Zahtjev za zaštitu prava upućen 3. lipnja 2019., dok da je tužba Općinskom sudu u Rijeci predana 4. srpnja 2019. Citira čl. 133. Zakona o radu, da je tužitelj morao najkasnije do 3. srpnja 2019. podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu, da je izgubio pravo na zaštitu svojih prava pred sudom. Nastavno, tuženik smatra kako je otkaz ugovora o radu opravdan te dan u skladu sa zakonskim odredbama. Citira sudsku praksu: «Obrazloženje razloga ne bi trebalo biti paušalno,…, potrebno je konkretizirati koja je tehnologija uvedena i što je posljedice uvođenja iste, koja su radna mjesta zbog toga postala višak ili koliko su smanjenje potrebe za brojem izvršitelja na određenom radnom mjestu. Naime, da bi se ispunile pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz, nije potrebno da radno mjesto bude ukinuto, već je dovoljno i da se smanji broj izvršitelja koji rade na određenom radnom mjestu. (VSRH, r. Rev. 710/04 od 12. siječnja 2005.). Nakon što u otkazu poslodavac navede razloge otkazivanja ugovora o radu, poslodavac u sudskom postupku nema obvezu daljnjeg obrazlaganja razloga za otkaz. To stoga što sud nije ovlašten ispitivati valjanost poslovne politike poslodavca. Ovo iz razloga što sudsko utvrđivanje razloga za poslovno uvjetovani otkaz ne smije dovesti do takvog ograničenja slobode poduzetništva, koje bi pretvorilo suce u osobe koje odlučuju o poslovnoj politici poduzeća u svezi sa radnicima.». Pored toga, tuženik ističe da je tužitelj bio njegov zaposlenik, ali kao ITF INSPEKTOR imenovan od strane ITF (International transportation workers federation) temeljem Izjave od 27. travnja 2015., da se navedenom izjavom ITF obvezao tuženiku refundirati sredstva potrebna za rad radnika dok je isti u svojstvu ITF inspektora zaposlenog kod tuženika, sve dok ITF ima potrebu za tolikim brojem ITF inspektora. Nakon toga, da je dopisom od 17. travnja 2019. izviješten od strane ITF-a kako je potonji izvršio potrebu procjene za ITF inspektorima u Hrvatskoj. Po ITF-u broj od tri ITF inspektora da je prevelik te da su stoga oni odlučili smanjiti broj ITF inspektora na dvojicu. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik prepisuje dijelove obrazloženja Odluke o otkazu, konkretno da je prilikom navedene odluke usporedio broj i veličinu brodova koji dolaze u hrvatske luke uspoređujući isti s drugim zemljama i lukama na Mediteranu i svijetu, broj radnji i poslova koje obavljaju inspektori ITF-a u Hrvatskoj, broju inspektora u omjeru na broj članova sindikata, predviđenom proračunu ITF-a za ovu godinu te projiciranim potrebama za ITF inspektorima u budućnosti. Slijedom navedenog ITF je zatražio od tuženika da smanji broj ITF inspektora na dva, budući će isti podmirivati financijska sredstva samo za dva ITF inspektora. Tuženik je stoga, a nakon analize, odlučio od tri ITF inspektora raskinuti ugovor o radu sa radnikom. ITF inspektor VS pokriva luke Split, Šibenik i Zadar, sjedište mu je u Šibeniku a barem dva dana u tjednu radi u uredu tuženika u Splitu, kada je potrebno odlazi u luku Zadar, isti je mijenjao radnika u Rijeci kada je tužitelj zbog bolovanja (ili GO) bio odsutan. ITF kooridnator ZS jedini je zaposlenik poslodavca u Dubrovniku i pokriva luke Dubrovnik i Ploče, a ujedno je isti Koordinator ITF inspektora te nije u istom položaju kao preostala dva inspektora (koordinatore bira i imenuje ITF u posebnom postupku). Tuženik ima glavni ured u Rijeci te tri regionalna ureda. U uredu Dubrovnik zaposlen je samo ITF koordinator ZS, u uredu Split zaposlen je samo MS, u uredu Zadar zaposlen je samo ŽS, u glavnom uredu u Rijeci zaposleno je sedam radnika (glavni tajnik AS, zamjenik glavnog tajnika ĆS, tajnica ĐS, finacijer JS, pr. djelatnik RS, pravni savjetnik OS i radnik). Uzevši u obzir da glavni ured u Rijeci (osim radnika) ima šest zaposlenih te da isti mogu pružiti logističku podršku ITF inspektorima, tuženik je odlučio da Koordinator ITF inspektora ZS i ITF inspektor VS nastave raditi u svojim zadanim regionalnim uredima te da po potrebi (i uz logističku pomoć zaposlenika u glavnom uredu u Rijeci) dolaze obavljati poslove u luci Rijeka. S navedenim odabirom i raskidom ugovora o radu s radnikom suglasio se i ITF u svojem dopisu od 16. svibnja 2019. U nastavnom dijelu odgovor na tužbu tuženik ističe da je temeljem valjanih gospodarskih razloga - uskrate isplate sredstava odlučio izvršiti smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu ITF inspektora, te se odlučio iz objektivnih razloga dati otkaz ugovora o radu tužitelju, čime da su u cijelosti ispunjeni naprijed navedeni zakonski uvjeti, a poslovna politika poslodavca da ne može biti predmet ovog postupka, da su netočni navodi tužitelja kako mu je dao otkaz zbog njegovih zdravstvenih problema te mnogobrojnih postupaka koje je tužitelj pokrenuo protiv tuženika. Suprotno tome, razlozi za otkaz ugovora o radu da su navedeni i obrazloženi u tekstu otkaza ugovora o radu, i samo isti da mogu predstavljati osnovu o kojoj se može raspravljati u ovom postupku, da su druge tvrdnje ili navodi tužitelja predmet su drugih sudskih postupaka u kojima će se u konačnici utvrditi osnovanost ili neosnovanost istih. Tuženik se protivi i prijedlogu za izdavanje privremene mjere jer za to da nisu ispunjeni zakonski uvjet, da bi se usvajanjem privremene mjere konzumirao tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži povrat na , što nije smisao privremene mjere, jer ona po svojem smislu, predstavlja samo privremeno reguliranje odnosa medu strankama do okončanja postupka pred sudom, da tužitelj nikakvim dokazima ne potkrjepljuje tvrdnje o svojem financijskom statusu, da nije priložio nikakve dokaze o prihodima drugih članova obitelji, kao što nije priložio dokaze niti o svojem imovinskom stanju (nekretnine, pokretnine) kao ni imovinskom stanju drugih članova obitelji. Tuženik ukazuje kako po njegovim saznanjima tužitelj ima u vlasništvu stan u [adresa], i dva stana u [adresa] koji su u najmu, te stoga predstavljaju mjesečni izvor prihoda tužitelja, a u konačnici isti predstavljaju i vrijednost te se u slučaju prodaje mogu ostvariti znatna sredstva kojima tužitelj može zatvoriti postojeće kredite i ostvariti sredstva za život, tužitelj odnosno supruga i njezina obitelj imaju u vlasništvu apartmane u Baškoj Vodi koje iznajmljuju i od kojih ostvaruju dodatne prihode, da je tužitelj kapetan/zapovjednik broda većeg od 3.000,00 BT ili većeg, da trenutno u Republici Hrvatskoj ne postoji nezaposleni kapetan (osim onih koji nisu zainteresirani za posao), te da kao iskusni pomorac koji nema problema naći posao (zadnji posao bio je zapovjednik kontejnerskog broda tvrtke E.R. Ship Management) potvrđuje i u svojem dopisu tuženiku od 23. ožujka 2018., dakle da tužitelj nije u tako bezizlaznoj situaciji kako to želi prikazati. Tuženik predlaže da se odbije tužbeni zahtjev i zahtjev za izdavanje privremene mjere i potražuje parnični trošak.

3. Ovdje se napominje kako je o tužbenom zahtjevu tužitelja i prijedlogu radi izdavanja privremene mjere ovaj sud odlučio presudom pod poslovnim brojem Pr.302/2019-44 od 27. veljače 2025. (stranica 244-264 spisa) kojom je u točki I. izreke utvrdio nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 21. svibnja 2019. i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao, dok je točkom II. izreke nalaženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, u roku od 8 (osam) dana. Rješenjem istog poslovnog broja odbijen je zahtjev za određivanje privremene mjere sadržan u prijedlogu radi osiguranja, dok je odluka o trošku sadržana u točki II. izreke (svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka).

4. Odlučujući povodom žalbe tuženika, Županijski sudu Varaždinu je presudom poslovni broj Gž R-52/2025-2 od 30. listopada 2025. (stranica 289-299 spisa) potvrdio navedenu presudu ovoga suda u točki I. izreke, dok je rješenjem istog poslovnog broja djelomično uvažio žalbu tuženika i ukinuo navedenu presudu ovoga suda u točki II. izreke, kao i u točki II. izreke rješenja, te u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08.

- ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

6. U ovoj fazi postupka sporno je na koje poslove, odnosno radno mjesto je tuženik dužan vratiti tužitelja, sve imajući na umu nespornu činjenicu da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 21. svibnja 2019. pravomoćno utvrđena nedopuštenom (nezakonitom).

7. Kako je tuženikova odluka o otkazu tužiteljeva ugovora o radu utvrđena nedopuštenom pravomoćnom presudom, to znači da radni odnos tužitelja nije prestao odlukom o otkazu čime je došao u pravni položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo, odnosno kao da otkaza nije ni bilo. Navedeno iz razloga što se u slučaju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu radniku uspostavlja njegov radno pravni status koji je postojao prije otkazivanja.

8. Radi pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu , te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka OS (stranice 205-209 spisa), BS (stranice 209-214 spisa), HS (stranice 235-236 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 102-102 i 191-192 i spisa), te zakonskog zastupnika tuženika AS (stranice 186-191 spisa).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra postavljene tužbene zahtjeve osnovanim, ali ne u cijelosti.

9.1. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 24. svibnja 2026. (stranica 376-379 spisa) na način da prvopostavljenim tužbenim zahtjevom traži povratak na poslove ITF inspektora odnosno druge odgovarajuće poslove), a drugopostavljenim tužbenim zahtjevom povratak na poslove ITF inspektora odnosno na druge poslove odgovarajuće tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju i dr.), sve nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda i temeljem upute sadržane u obrazloženju te odluke, slijedom čega se ovdje ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a (kako to pogrešno navodi tuženik), već o ispravku i dopuni tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a.

10. Među stankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 29. prosinca 2017. (stranica 11-13 spisa) radi obavljanja poslova ITF inspektora (čl. 1. st. 2. Ugovora o radu) i drugih poslova, prema nalogu poslodavca, koji su sukladni naravi i vrsti posla za koje se zasniva ugovor o radu (čl. 1. st. 4. Ugovora o radu), kao i Anexa tog ugovora od 8. svibnja 2018. (stranica 14-15 spisa). Prije toga, tužitelj je kod tuženika radio po osnovi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2015. za obavljanje poslova inspektor SPH/ITF (stranica 9 spisa), potom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2015. za obavljanje poslova ITF/SPH inspektora (stranica 10 spisa), te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2017. za obavljanje poslova ITF inspektora (stranica 11-13 spisa). Također, utvrđeno je da tužitelj prethodno tome izjavom od 27. travnja 2015. (stranica 171-172 spisa) bio imenovan ITF inspektorom od strane Međunarodnog udruženja transportnih radnika (International transport workers federation - dalje u tekstu: ITF), čiji je član tuženik.

11. Sporno je na koje radno mjesto tuženik treba vratiti tužitelja, odnosno može li tužitelj i dalje obavljati poslove inspektora ITF-a.

12. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stanke (stranica 102- 103 i 191-192 spisa) ovaj sud utvrđuje da je bio pomorac i kao pomorac da je bio učlanjen u Sindikat pomoraca Hrvatske. Od strane ITF-a da je izabran za inspektora ITF-a za Luku Rijeka, a nakon toga da je potpisao ugovor o radu s tuženikom za obavljanje poslova ITF-a inspektora, a kako je tog posla bilo 50 dana godišnje, da je u ugovoru o radu navedeno da će obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca, što da je i činio. Za obavljanje ostalih poslova da mu nije bilo nužno to što je bio imenovan ITF inspektorom, u nekim situacijama to da mu je bilo korisno, no te poslove da je mogao obavljati bez toga.

13. Iz iskaza z.z. tuženika AS ovaj sud utvrđuje (stranica 186 -191 spisa) da inicijativu za zapošljavanje na radno mjesto ITF inspektora daje ITF federacija koju spušta prema tuženiku, potom tuženik raspisuje natječaj između članova, popis kandidata (koje predlaže Središnji odbor tuženika) dostavlja u London, London s kandidatima obavlja intervju i onda izvješćuje o svojoj odluci, a nakon toga ITF federacija, tuženik i izabrani kandidat zaključuju Memorandum of undestanding, a tuženik i radnik ugovor o radu. Nadalje, z.z. tuženika je naveo da 13. studenoga 2020. javila potreba za novim ITF inspektorom u Rijeci, a na upit zašto od strane tuženika to radno mjesto nije bilo ponuđeno tužitelju, isti je naveo da je razlog tome to što u tom trenutku tužitelj više nije bio član tuženika, tako da nije ni mogao biti kandidat. Također je naveo da što se tiče poslovne politike tuženika u odnosu na radno mjesto ITF inspektora, ona da je zapravo minimalna i da se sastoji u tome da svi zaposlenici tuženika sudjeluju u radu izvršnog odbora i u suradnji s koordinatorom ITF-a (kojeg također nominira ITF) obavlja eventualno inspekcijske poslove za brodove koji su od interesa tuženika.

14. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok BS, ITF koordinator, zaposlen kod tuženika, koji je naveo (stranica 209-214 spisa) da su u Memorandumu opisane primarne pretpostavke da bi netko mogao postati inspektor, zatim da tuženik objavljuje natječaj za kandidate, a Sekretarijat ITF-a da obavlja razgovore s kandidatima i izabiru najboljeg kandidata, koji potom prolazi obuku u Londonu, koja obuka traje mjesec dana, a nakon toga da se obavlja pravni dio posla koji u konačnici rezultira zaključenjem ugovora o radu s tim kandidatom, uz napomenu da se taj ugovor zaključuje između tuženika i radnika. Također je potvrdio i navod z.z. tuženika da je tužitelj kao ITF inspektor vršio i preglede (inspekcije) hrvatskih brodova u stranim lukama.

15. I svjedok HS, ITF inspektor zaposlen kod tuženika, na pitanje tko predlaže kandidate za ITF inspektore u svom iskazu navodi (stranica 234-237 spisa) da to uglavnom ide putem dugogodišnjih članova tuženika, ali da je ITF s vremenom pooštrio kriterije u smislu da više nije dovoljan samo jedan kandidat nego više njih, i onda ITF da kandidate poziva na intervju u London.

16. Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda da je tužitelj, kao radnik tuženika, prošao postupak izbora od strane ITF-a te je imenovan ITF inspektorom, koje poslove je obavljao od imenovanja 24. travnja 2015. pa sve do nedopuštene odluke o otkazu od 21. svibnja 2019.

17. Ističe se da je tužitelj u trenutku donošenja nedopuštene odluke o otkazu bio član tuženika, čije članstvo je prestalo nakon donošenja te odluke, uz napomenu da je posljedica donošenja takve odluke bio i dopis ITF-a od 17. srpnja 2019. (stranica 78 spisa) kojim obavještava sve pomorske podružnice i ITF inspektore kako je tužitelj s danom 7. srpnja 2019. napustio ITF Inspektorat. Argumentum a contrario, da nije dana 21. svibnja 2019. donesena odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja, tužitelj bi ostao članom tuženika, a ITF ne bi obavijestio pomorske podružnice i ITF inspektore da tužitelj više nije ITF inspektor.

18. Ovdje se ponavlja da je posljedica nedopuštenosti otkaza da je ugovor o radu na snazi jer radni odnos nije prestao obzirom da se radno pravni status radnika vraća u stanje kao da otkaza nije ni bilo, a u tom trenutku tužitelj je bio član tuženika i zaposlen kod tuženika na obavljanju poslova ITF inspektora temeljem odobrenja ITF- a.

19. Slijedom iznijetog, neosnovan je i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg tuženik ističe u podnesku od 8. lipnja 2026. obzirom da je tuženik poslodavac tužitelja i jedino od njega tužitelj može zahtijevati povratak na rad.

20. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

21. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ITF, nakon donošenja nedopuštene odluke o otkazu, točnije dopisom od 13. studenoga 2020. naknadno zahtijevalo još jednog zaposlenika na radnom mjestu ITF inspektora, ali na određeno vrijeme (navedeno u svom iskazu potvrđuje z.z. tuženika AS ) dok iz iskaza svjedoka BS, ITF koordinatora zaposlenog kod tuženika proizlazi da se radi o FS, to proizlazi da na području Republike Hrvatske ITF sada opet ima potrebu za tri ITF inspektora, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja radi povratka na rad na poslove ITF inspektora, a ako to nije moguće, onda na rad na druge odgovarajuće poslove (obzirom da vraćanje na rad u slučaju nedopuštenosti otkaza obuhvaća i vraćanje radnika na rad na druge odgovarajuće poslove, pobliže navedeno u izreci), obzirom da sud prihvaća dio iskaza tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o poslovima koje je obavljao za tuženika (posla za ITF inspektora bilo je za 50 dana godišnje, zbog čega je u ugovoru o radu navedeno da će obavljati i druge poslove, po nalogu poslodavca, i sukladno naravi i vrsti posla za koji je zasnovao radni odnos – inspekcije za nacionalne kompanije i predavanja na fakultetima), obzirom da je navedeno u suglasju s iskazom z.z. tuženika DS i svjedoka OS, pravnice kod tuženika (stranica 205-209 spisa) koja je potvrdila navod tužitelja da je držao predavanja, koja da se i dalje održavaju od strane ITF inspektora, kao i materijalne dokumentacije u spisu tj. Ugovora o radu od 29. prosinca 2017. kojim je u čl. 4. st. 2. ugovoreno da će tužitelj pored poslova navedenih u st. 2. citiranog članka (poslovi ITF inspektora) obavljati, prema nalogu poslodavca, i druge poslove koji su sukladni naravi i vrsti poslova za koje se zasniva radni odnos.

22. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari istaknuo dva zahtjeva za povratak na rad, međutim oba zahtjeva se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, bitno su istovrsni (povratak na rad), i u višem zahtjevu sadržan je niži, slijedom čega se ovdje ne radi o glavnom i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

22.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio o prvo postavljenom tužbenom zahtjevu i odlučio o njegovoj osnovanosti u dijelu u kojem tužitelj traži povratak na poslove ITF inspektora, dok isti u preostalom dijelu odbija te prihvaća drugopostavljeni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na vraćanje na rad na druge odgovarajuće poslove, pobliže navedeno u izreci. Navedeno iz razloga što kad vraćanje tužitelja kao radnika na radno mjesto za koje je sklopio ugovor o radu s poslodavcem više nije moguće, tuženik kao poslodavac ima obvezu rasporediti tužitelja na drugo odgovarajuće radno mjesto.

23. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 . - dalje: Tarifa) i postavljenom zahtjevu.

24.1. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), koja obuhvaća trošak zastupanja na ročištima od 22. srpnja 2019., 12. rujna 2019. i 30. siječnja 2020., te sastav podneska od 11. rujna 2019. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 12. ožujka 2020., 24. kolovoza 2020., 10. veljače 2022. i 25. siječnja 2024. (100,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 17. rujna 2020., 24. lipnja 2024., 19. rujna 2024. i 3. siječnja 2025. (50,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 4. srpnja 2024., 3. listopada 2024., 13. siječnja 2025. (100,00 eura x 3; Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 27. veljače 2025. (50,00 eura; Tbr. 9. t. 3. Tarife), trošak sastava odgovora na žalbu (100,00 eura; Tbr. 5. t. 2. Tarife), kao i trošak zastupanja u ponovljenom postupku u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl . 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

25. Tuženik je na ročištu od 26. svibnja 2026. predložio prekid ovog postupka do okončanja postupka koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi među istim strankama, odnosno po prijedlogu za dopuštenje revizije ovdje tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž R-52/2025-2 od 30. listopada 2025.

25.1. Po mišljenju ovoga suda, kada je o prethodnom pitanju odlučeno u drugom sudskom postupku pravomoćnom presudom, kao što je ovdje slučaj, tada činjenica što je protiv te pravomoćne presude izjavljen prijedlog za dopuštenje revizije, kao izvanredni pravni lijek, ne predstavlja razlog za prekid postupka prema čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je riješeno kao u izreci.

U Rijeci 30. rujna 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu u Varaždinu, a putem ovog suda.