Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: Povrv-340/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u pravnoj stvari tužitelja AJSTER d.o.o. OIB 21012756709, Zagreb, Hrvatska ulica 10, protiv tužene RGH OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Ivić Juratovac, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, u pisanom postupku temeljem odredbe članka 461.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP), 30. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-17117/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-235/2025 od 19. veljače 2025. te se tužbeni zahtjev odbija.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-17117/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-235/2025 od 19. veljače 2025. naloženo je tuženoj kao ovršenici, isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 62,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2024. pa do isplate kao i naknaditi mu trošak ovrhe u iznosu od 50,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. pa do isplate , a radi namirenja tih tražbina određena je ovrha općenito na imovini ovršenice.
2. Ovršenica je pravovremeno podnijela prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem u bitnome osporava osnovanost utuženog potraživanja navodeći da nje korisnik usluge po računu broj 311/001/001 od 16. srpnja 2024. koji je primila tek uz obavijest javnog bilježnika o podnesenom prijedlogu za ovrhu. Stoga je predložila ukinuti izdano rješenje o ovrsi, nastaviti postupanje po pravilima parničnog postupka i odbiti tužbeni zahtjev.
3. Ovom sudu dostavljen je na postupanje navedeni predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu temeljem rješenja predsjednika Županijskog suda u Zagrebu broj Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025.
4. Postupajući po podnesenom prigovoru rješenjem poslovni broj Povrv- 340/2025-6 od 24. listopada 2025. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinute provedene ovršne radnje, a po pravomoćnosti toga rješenja postupak je nastavljen u parnici kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Budući da je vrijednost predmeta spora isplata novčanog potraživanja od 62,50 eur radi se o sporu male vrijednosti u skladu sa odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a pa su istim rješenjem stranke upozorene na odredbe članka 461.a ZPP-a o postupanju u sporovima male vrijednosti.
5. Kako ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a niti sud to smatra potrebnim da bi se osiguralo pravično suđenje, o zahtjevu tužitelja odlučeno je na temelju savjesne i brižljive ocjene pisanih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a i to: uvidom u račun tužitelja (list 6 spisa), izvod iz bankovnog računa tužitelja (list 34), elektroničku komunikaciju tužitelja sa RG (list 34-37) te uplatnice, radni nalog i račune (list 45-49) te stavljajući te dokaze u kontekst navoda stranaka.
6. Predmet spora je opstojnost platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 62,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2024. do isplate.
7. Zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Iz podneska tužitelja od 4. studenoga 2025. proizlazilo bi da su stranke sklopile ugovor o djelu u vezi popravka klima uređaja, da je naručitelj popravka bio RG, a da je tužitelj kao izvođač temeljem radnog naloga broj 612/24 ispostavio sporni račun na ime tužene i to za troškove dolaska servisera i dijagnostiku kvara iz razloga što je u prijašnjim ugovornim odnosima sa RG uslugu tužitelju plaćala tužena.
9. Tužitelj tvrdi da prve prijave kvara na uređaju datiraju još iz 2023., da je te prijave podnosio g. RG, a da su sva plaćanja vršena po tuženoj pa da je bilo potrebno u karticu kupca RG dodati i ime tužene kao uplatiteljice. Tu činjenicu dokumentira e-mail korespondencijom prema kojoj je RG 2023. dostavio tužitelju potvrdu o uplati izvršenu po ovdje tuženoj. Tvrdi da je na intervenciju u 2024. pozvan od strane EG e-mailom od 16. srpnja 2024., da je povodom toga izdan radni nalog broj 612/24 i temeljem tog naloga i sporni račun za dolazak servisera i dijagnostiku kvara.
10. Tužena osporava pasivnu legitimaciju ponavljajući navode prigovora da nije bila ni naručitelj ni korisnik usluge tužitelja za koju je ispostavljen sporni račun, a poriče i da bi joj bio dostavljen. Ukazuje i kako nema saznanja da je tužitelj tijekom 2024. Vršio ikakvu uslugu u stambenoj zgradi na njezinoj adresi prebivališta. Naime, klima uređaji se nalaze u zajedničkoj prostoriji zgrade, a ne u stanovima. Također ukazuje i da iz ostalih dokaza tužitelja (e-mail komunikacije sa RG) proizlazi da je on bio naručitelj te da je samo njemu dostavljen sporni račun. Osim toga, dokumentirajući računima i uplatnicama plaćene usluge naručitelja RG iz 2023. tvrdi da je uplate usluga koje je on naručio izvršila isključivo za njega kao dužnika. Ukazuje i na činjenicu da tuženik tvrdi da je sporni račun izdao na temelju radnog naloga broj 612/24 od 10. srpnja 2024. dok iz podneska tužitelja proizlazi da su radovi naručeni 16. srpnja 2024. što je u suprotnosti sa sadržajem e - maila od 15. srpnja 2024. u kojem stoji da je usluga dolaska servisera izvršena ranije. Osim toga, tvrdi, da u radnom nalogu nigdje ne stoji njezino ime, a ni kontakt broj telefona nije njezin. Stoga ponavlja da je naručitelj usluge popravka klima uređaja bio EG, priznaje da je tužitelj po toj narudžbi izvršio uslugu dolaska i detektiranja kvara no da je e-mailom od 16. srpnja 2024. obavijestio naručitelja da zbog ranije dogovorenih poslova i godišnjih odmora nije u mogućnosti preuzeti obvezu popravka uređaja pa je popravak izvršio drugi izvođač, Tkalec-ing d.o.o. pa se ispostavlja da je tužiteljeva usluga dolaska i detekcije kvara bila nepotpuna i za naručitelja bez popravka nesvrsishodna, pa se i s tog aspekta tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
11. Prema odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26-dalje ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično, dok se naručitelj obvezuje za to mu platiti naknadu. Prema odredbi članka 247. istog Zakona ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
12. Iz svih analiziranih dokaza ne proizlazi da bi 2024. tužena naručila od tužitelja, odnosno s njim sklopila ugovor o djelu u vezi popravka klima uređaja, već da je to učinio RG što proizlazi iz dokaza koji je dao sam tužitelj, e-maila od 15. srpnja 2024. (strana 37 spisa). Činjenica da je tužena u prijašnjim poslovnim odnosima tužitelja sa RG platila tužitelju sa svojeg bankovnog računa cijenu učinjenih usluga koje je tužitelj također ugovorio sa RG ne znači da je bila ugovorna strana jer i iz uplatnica proizlazi da plaća za dužnika RG, a ne može se cijeniti ni kao preuzimanje duga u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZOO-a, kao ni njezino pristupanje dugu što propisuje članak 101. ZOO-a. Za obvezu tužene za koju ju se tereti spornim računom neodlučno je i je li ona bračni drug naručitelja posla RG.
13. Stoga je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tužene jer je nedvojbeno da nije s tužiteljem sklopila ikakav ugovor kojim bi preuzela obvezu plaćanja ikakve njegove usluge pa ni cijene dolaska i detektiranja kvara na uređaju koji je trebalo popraviti. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan te je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbijen tužbeni zahtjev. Sve ostale činjenice nisu relevantne pa ih nije potrebno ni posebno obrazlagati jer se ne odnose na preuzetu obvezu od strane tužene.
14. Tužena je u podnesku od 11. prosinca 2025. zatražila naknadu troškova postupka, ali ih nije specificirala. Budući da je uspjela u sporu pripadalo bi joj pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a. No odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna određeno postaviti zahtjev za trošak o kojem sud odlučuje bez raspravljanja. Predmetni postupak je pisani postupak u kojem se u pravilu o tužbenom zahtjevu odlučuje bez raspravljanja, osim izuzetno na ročištu pod uvjetima iz odredbe članka 461.a stavak 4. ZPP-a i to kada to sud smatra potrebnim, odnosno kada to obrazloženo predloži koja od stranaka, no i u tom slučaju sud može odbiti takav njihov zahtjev. Stoga je tužena morala imati u vidu da ona i tužitelj nisu predložili održavanje rasprave niti su predložili izvođenje personalnih dokaza već isključivo uvid u isprave koje su priložili slijedom čega je trebala očekivati da će se odluka donijeti u pisanom postupku. Dakle, kako je tužena propustila određeno zatražiti naknadu troškova postupka prije donošenja ove presude, njezin je uopćeni zahtjev za naknadu troškova sud mogao jedino odbiti.
U Vrbovcu 30. rujna 2026.
Sutkinja
Zdenka Kudović-Husain
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP - a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju
2. pun. tužene
