1

                                                                   Poslovni broj: Gž-750/2022-3.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                   

                                                                       Poslovni broj: Gž-750/2022-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz K. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika J. M. O.: … i II. tuženice D. M., OIB: …, oboje iz K. G., zastupani po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 12. srpnja 2022., poslovni broj: P-1854/2020-9., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o j e

 

 

I. Žalba tužitelja G. V. iz K. G. djelomično se prihvaća, te se preinačavaju presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 12. srpnja 2022., poslovni broj P-1854/20 i P-2832/19 i sudi:

 

1. Nalaže se  tuženiku J. M. iz K. G. da tužitelju G. V. iz K. G. isplati iznos od 11.945,10 eura/90.000,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. studenog 2012. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

 

- 199,08 eura od 1. studenog  2012.  do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca  2012. do isplate,

- 199,08 eura od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2013. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2013. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca 2013. do isplate,

- 199,08 eura od 1. siječnja 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2014. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2014. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2014. do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca 2014. do isplate, 

- 199,08 eura od 1. siječnja 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2015. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2015. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2015. do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca 2015. do isplate

- 199,08 eura od 1. siječnja 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2016. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2016. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2016.. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2016. do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca 2016. do isplate, 

- 199,08 eura od 1. siječnja 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2017. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2017. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2017.. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Nalaže se tuženicima J. M. i D. M. oboje iz K. G. da tužitelju G. V. iz K. G. isplate iznos od 4.578,94 eura/34.500,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, i to na iznose od:

 

- 199,08 eura od 1. prosinca  2017. do isplate,

- 199,08 eura od 1. siječnja 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2018. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2018. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. studenog 2018. do isplate,

- 199,08 eura od 1. prosinca 2018. do isplate, 

- 199,08 eura od 1. siječnja 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. veljače 2019. do isplate ,

- 199,08 eura od 1. ožujka 2019. do isplate

- 199,08 eura od 1. travnja 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. svibnja 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. lipnja 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. srpnja 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. rujna 2019. do isplate,

- 199,08 eura od 1. listopada 2019. do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženicima J. M. i D. M. oboje iz K. G. da tužitelju G. V. iz K. G. nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.061,78 eura u roku od 15 dana,

 

dok se za preostale odbijajuće iznose žalba tužitelja odbija.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je: 

 

"Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

 

"I. Nalaže se tuženom J. M. iz K. G., OIB: … isplatiti tužitelju G. V. iz K. G., OIB: … iznos od 240.000,00(dvjesta četrdeset tisuća) kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodnim tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2012. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 12. 2012. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 01. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 02. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 03. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 04. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 05. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 06. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 07. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 08. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 09. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 10. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 12. 2013. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 01. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 02. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 03. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 04. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 05. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 06. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 07. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 08. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 09. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 10. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 12. 2014. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 01. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 02. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 03. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 04. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 05. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 06. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 07. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 08. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 09. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 10. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 12. 2015. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 01. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 02. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 03. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 04. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 05. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 06. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 07. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 08. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 09. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 10. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 12. 2016. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 01. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 02. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 03. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 04. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 05. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 06. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 07. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 08. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 09. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 10. 2017. g.,

- na iznos od 4.000,00 kuna od 01. 11. 2017. g.,

 

te da naknadi tužitelju parnične troškove, sve skupa u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima J. M., OIB: … i D. M., OIB: …, oboje iz K. G., isplatiti tužitelju G. V. iz K. G., OIB: … ukupan iznos od 251.959,71 kuna (dvjesto pedeset jednu tisuća devetsto pedeset devet kuna i sedamdeset jednu lipu) sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodnim tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 12. 2017.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 1. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 2. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 3. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 4. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 5. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 6. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 7. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 8. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 9. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 10. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 11. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 12. 2018.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 1. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 2. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 3. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 4. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 5. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 6. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 7. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 8. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 9. 2019.g.

- na iznos od 10.954,77 kuna od 1. 10. 2019.g.

te da naknadi tužitelju parnične troškove, sve skupa u roku od 15 dana."

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

I. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 28.650,00 kn.

 

II. Odbija se zahtjev tuženik ad.1. i ad.2. za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan."

 

2. Protiv prvostupanjske presude (točka I. i II. izreke) i rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da nije jasna pravna akrobacija prvostupanjskog suda u dijelu kada tumači da mora doći do povećanja imovine na jednoj strani, umanjenja imovine na drugoj strani, uzročna veza između takovog povećanja i umanjenja imovine itd., jer članak 1111. Zakona o obveznim odnosima po navedenom tumačenju prvostupanjskog suda nema smisla, budući tumačenje prvostupanjskog suda izlazi iz okvira citiranog članka. Ističe da su u konkretnom slučaju tuženici protupravno koristili kuću tužitelja kroz određeno vrijeme za koje se traži naknada, a što proizlazi iz činjenice da je nadležno tijelo izdalo naredbu, odnosno zatražilo od tuženika iseljenje iz kuće kako bi se ista vratila tužitelju. Tuženici su odbili postupiti po zahtjevu da isele iz predmetne kuće, iz čega jasno proizlazi da je nakon toga koriste protupravno, odnosno bez pravne osnove. Ističe da nije sporno da su tuženici investirali u njegovu kuću, ali da to nije razlog da nema pravo od tuženika potraživati po osnovu stečenog bez osnove zbog zadržavanja kuće u posjedu nakon što je zatražio njihovo iseljenje. Ističe da prvostupanjski sud u razlozima presude ne navodi koristi koju su tuženici ostvarili korištenjem i iznajmljivanjem predmetne nekretnine, što prvostupanjski sud nije niti pokušao utvrditi, kao da nije utvrdio niti kolika su ulaganja tuženika u predmetnu kuću. Tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti odgovarajuća vještačenja na okolnosti ostvarene koristi od strane tuženika bez razumnog objašnjenja, iako je drugostupanjski sud u odluci poslovni broj: Gž-158/2020 naložio provođenje odgovarajućih dokaza, kao i onih koje predlože parnične stranke. Tužitelj u žalbi također ističe da tuženici, kao tužitelji, protiv tužitelja, kao tuženika, vode i spor pod poslovnim brojem: P-1288/21, radi isplate za izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu, pa stoga smatra da se ulaganja  tuženika u ovu nekretninu ne mogu posebno cijeniti u ovom postupku. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se žalba prihvati i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe. 

 

3. Tuženici se u odgovoru na žalbu protive navodima žalbe i predlažu da se žalba odbije i prvostupanjska presuda i rješenje potvrde. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traže.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u bitnom navodi da je na temelju zapisnika o uvođenju u posjed Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine K. od 1.listopada 1996. i iskaza svjedoka D. K. i tuženice D. M. utvrdio da je sporni objekt u vrijeme dodjele na korištenje tuženicima bio samo kao započeta gradnja, a koji su kasnije tuženici ulaganjem dogradili i izgradili do stanja podobnog za stanovanje, te da je tim ulaganjem i izgradnjom objekta dio imovine tuženika u to vrijeme prešao u imovinu Republike Hrvatske, koja je u to vrijeme bila upisana kao vlasnik  predmetne nekretnine, jer se prema stanju spisa poslovni broj: P-1259/16, a vezano za predmet poslovni broj: P-47/06 tužitelj temeljem presude u tom predmetu od 27.prosinca 2006. uknjižio kao vlasnik tamo i ovdje predmetne nekretnine u kojem postupku je tužitelj tužio Republiku Hrvatsku, kao uknjiženu vlasnicu te nekretnine.

 

6. S obzirom na prednja utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje utuženih tražbina po osnovi stjecanja bez osnove pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08  dalje: ZOO), jer je prema naprijed provedenim dokazima utvrđeno da su tuženici gotovo u cijelosti izgradili predmetni stambeni objekt, te time nisu umanjili već uvećali imovinu tužitelja, pa je stoga mišljenja  da se na strani tuženika ne radi o neosnovanom obogaćenju eventualnom iznajmljivanjem toga objekta, na što u tužbama upire tužitelj.

 

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je tužbeni zahtjevi tužitelja odbio kao neosnovan.

 

8. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na proturječnost i nejasnoće obrazloženja u presudi prvostupanjskog suda koji zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju dijela iskaza svjedoka D. K. i tuženice D. M., te zapisnika o uvođenju u posjed Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje Općine K. od 1. listopada 1996., zanemarujući pritom ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka u cjelini, kao i materijalne dokaze koje je pružio tužitelj, uključujući i pravomoćne presude i pravomoćno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u kojima je odlučeno da su se tuženici dužni iseliti iz predmetne nekretnine i da pravo vlasništva na ovoj nekretnini nisu stekli građenjem (pravomoćna presuda poslovni broj: P-187/13 od 26. kolovoza 2013. i pravomoćna presuda poslovni broj: P-1259/16 od 11. lipnja 2018. i pravomoćno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-1469/2017 od 28. ožujka 2018). 

 

9. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik J. M. za  razdoblje od listopada 2012. do listopada 2017. isplati iznos od 240.000,00 kuna, odnosno  iznose od 4.000,00 kuna mjesečno zbog korištenja nekretnine koja je u njegovom vlasništvu, a koju ovaj tuženik posjeduje u navedenom razdoblju bez valjane pravne osnove, te da mu tuženici J. M. i D. M. isplate iznos od ukupno 251.959,71 kuna za razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019., zbog korištenja nekretnine koja je u njegovom vlasništvu, a koju ovi tuženici posjeduju u navedenom razdoblju bez valjane pravne osnove.

 

11. Kao jedan od osnovnih prigovora koji su tuženici isticali u prvostupanjskom postupku je prigovor da tužitelju za utuženo razdoblje nisu dužni isplatiti utuženu naknadu, jer da su oni vlasnici predmetne nekretnine, te da su oni svojim radom i novcem izgradili predmetnu nekretninu, te da stoga tužitelj ne može tražiti isplatu, jer je nekretnina u stanju za uporabu isključivo zbog njihovih  ulaganja. 

 

12. Protivno stavu prvostupanjskog suda, u ovoj pravnoj stvari za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije mjerodavna odredba članka 1111. ZOO, odnosno odredbe o stjecanju bez osnove iz članka 1120. ZOO, već odredbe članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV).

 

13. Naime, na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. zauzeto je pravno shvaćanje po kojem: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čanka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje."

 

14. Među parničnim strankama nije sporno da je predmetna nekretnina bila dodijeljena na privremeno korištenje tuženiku J. M. rješenjem od 25. rujna 1996. Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine K., a temeljem članka 5. i 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju  određenom imovinom ("Narodne novine" broj 73/95).

 

15. Iz zapisnika o uvođenju u posjed Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine K. od 1. listopada 1996. (list 21-22 spisa poslovni broj: P-1259/2016) proizlazi da se predmetni objekt u vrijeme uvođenja u posjed tuženika J. M. nalazio u stanju započete gradnje ( započeta gradnja 100 m2), kako to navodi i prvostupanjski sud.

 

16. Među parničnim strankama nije sporno da je  tužitelj prvo vodio spor protiv Republike Hrvatske za utvrđenjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem: P-47/06, te je pravomoćnom presudom od 27. prosinca 2006. u tom postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, te se tužitelj temeljem te pravomoćne presude uknjižio kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige, jer su predmetne nekretnine do tada bile vođene u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo.

 

16.1. Među parničnim strankama nije sporno da tuženici nisu bili stranke u parničnom postupku poslovni broj: P-47/06 i nisu bili pozvani kao umješači na strani Republike Hrvatske, te isti za vođenje ovoga postupka nisu znali.

 

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je 28. listopada 2007. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područje posebne državne skrbi izdalo nalog tuženiku J. M. za iseljenjem iz stambenog objekta predmetne nekretnine.

 

18. Među parničnim strankama nije sporno da tuženici nisu iselili iz predmetnog objekta.

 

19.  Uvidom u prvostupanjski spis ovaj sud je utvrdio da je tužitelj protiv tuženika J. M. podnio prijedlog za ovrhu 11. listopada 2017. temeljem pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-178/13 od 26. kolovoza 2013., kojom pravomoćnom presudom je naloženo tuženiku J. M. da se iseli iz nekretnine u vlasništvu tužitelja oznaka čestice zemljišta … k.o. G. K., u naravi kuća i dvor, te da ju slobodnu od osoba i svih stvari preda u posjed tužitelju i da je Općinski sud u Zadru temeljem ovoga prijedloga za ovrhu donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-1469/2017-2 od 28. ožujka 2018., koje rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-1495/2018-2 od 20. rujna 2019.

 

20. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1259/16 od 11. lipnja 2018. ovaj sud je utvrdio da su tuženici J. i D. M. u odnosu na tužitelja odbijeni s tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini .

 

21. Iz pravomoćne presude poslovni broj: P-1259/16 od 11. lipnja 2018. proizlazi da su tužitelji u predmetnom postupku utvrđenje prava vlasništva tražili jer su smatrali da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli građenjem i dosjelošću, ali da su s tužbenim zahtjevom odbijeni, jer je u tom postupku utvrđeno da se radilo samo o nadogradnji.

 

22. Po ocjeni ovoga suda, obzirom da su tužitelji bili u posjedu predmetne nekretnine temeljem rješenjem od 25. rujna 1996. Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine K., te da nisu sudjelovali u postupku poslovni broj: P-47/06 koji je vođen između tužitelja i Republike Hrvatske, za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a da je nekretnina bila upisana u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo, tužitelji su sve do 28. listopada 2007. bili pošteni posjednici predmetne nekretnine  jer ih je tek tada Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područje posebne državne skrbi zatražilo da isele iz predmetne nekretnine, obzirom da im je nekretnina bila dana na privremeno korištenje.

 

23. Tužitelj u prvostupanjskom postupku nije osporavao činjenicu da su tuženici nadogradili i uredili kuću koju im je Komisija dala na korištenje.

 

24. Iz iskaza D. K. i tuženice D. M. proizlazi da su građevinski radovi od strane tuženika poduzeti na predmetnom objektu za vrijeme dok su oni bili pošteni posjednici, jer su tuženici u predmetni objekt uselili 1998.

 

25. Međutim, tuženicima je pravomoćnom presudom poslovni broj: P-178/13 naloženo da isele iz predmetne nekretnine i predaju istu u posjed tužitelju, a tuženici u tom postupku nisu isticali pravo zadržaja predmetne nekretnine.

 

26. Pri tome je potrebno naglasiti da, s obzirom na svoju funkciju osiguranja tražbine na pravo zadržaja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka ZV-a koje se odnose na založno pravo, sukladno odredbi članka 297. stavka 2. ZV-a, kojom je određeno da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguranje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

27. Prema odredbi članka 322. stavka 2. ZV-a založni je vjerovnik ovlašten rabiti zalog koji posjeduje i dati ga drugome na uporabu samo ako mu je to dopustio založni dužnik, ili je to nužno da bi ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga.

 

28. S obzirom na sadržaj citirane odredbe proizlazi da, čak i u slučaju da su tuženici imala pravo zadržaja predmetne nekretnine dok im ne bude isplaćeno njihovo potraživanje s osnove izvršenih ulaganja u tu nekretninu, jer su ulaganje izvršili dok su bili pošteni posjednici, tuženici u utuženom razdoblju nisu imali pravo rabiti predmetni objekt.

 

29. Među parničnim strankama nije sporno da tuženici nisu postupili po pravomoćnoj presudi poslovni broj: P-178/13 sve do ožujka 2020. kada su predmetnu nekretninu predali u posjed tužitelju (zapisnik od 13. listopada 2021. - list 201 ranije predmet poslovni broj: P-2832/19).

 

30. Slijedom navedenoga proizlazi da tuženici u utuženom razdoblju računajući od listopada 2012. do listopada 2019. nisu bili pošteni posjednici nekretnine, odnosno pošteni posjednici nisu bili od vremena od kada im je naloženo iseljenje, dakle od 2007., pri čemu čak da su imali pravo i zadržaja, nisu imali pravo upotrebljavati predmetnu nekretninu.

 

31. Tuženica D. M. je u svom iskazu tvrdila da ona i tuženik J. M. predmetnu nekretninu nisu iznajmljivali turistima, iako su to namjeravali, jer istu nisu imali kome iznajmljivati.

 

32. Iz iskaza svjedoka P. R. koji je u daljnjem srodstvu sa tužiteljem proizlazi da su tuženici predmetnu kuću iznajmljivali kako turistima tako i radnicima tijekom cijele kalendarske godine, ali da mu nije poznato po kojoj cijeni. U odnosu na poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju nekretnine ovaj svjedok nije siguran jesu li tu tuženici obavljali ugostiteljsku djelatnost u vidu gostionice ili ne.

 

33. Iz iskaza svjedokinje D. K. koja je sestra tužitelja proizlazi da su tuženici predmetnu nekretninu iznajmljivali u razdoblju od 8-9 mjeseci tijekom 2019. i da je u kući bio veći broj radnika, a da je na opisani način kuća iznajmljivana i 3-4 godine ranije, jer tuženici nisu u ovoj kući stanovali. Tvrdi da su tuženici kuću iznajmljivali i tijekom ljetnih mjeseci turistima, te tvrdi da je najam apartmana u ovoj nekretnina iznosio 70 eura dnevno, a soba 50 eura, te da je za tu činjenicu saznala na internetskim stranicama na kojima su tuženici oglašavali najam ove nekretnine. Prema iskazu ove svjedokinje u predmetnoj nekretnini je u razdoblju od 2017-2020. bio restoran.

 

34. Iz iskaza svjedoka B. R. koji je u daljnjem srodstvu sa tužiteljem proizlazi da tuženici predmetnu kuću iznajmljuju turistima i radnicima još od 1998., te da se u poslovnom prostoru kuće nalazi gostionica još od 1998., ali da on u toj kući nije bio od 1998.

 

35. Iz iskaza svjedoka T. A. koji nije u nikakvom srodstvu, a niti prijateljstvu sa parničnim strankama proizlazi da tuženici u utuženom razdoblju nisu stanovali u ovoj kući, ali da su istu iznajmljivali radnicima i povremeno turistima, i to tijekom cijele kalendarske godine, pri čemu ovom svjedoku nije poznato po kojoj cijeni se kuća iznajmljivala.  

 

36. Svjedok D. K. nije iskazivao na okolnosti iznajmljivanja predmetne nekretnine radnicima i turistima, već na okolnosti ulaganja tuženika u dogradnju predmetne nekretnine. 

 

37. Obzirom da svjedok T. A. u svom iskazu potvrđuje iskaz svjedoka D. K., P. R. i B. R. da su tuženici predmetnu nekretninu iznajmljivali, a da je svjedok T. A. osoba koja nema interes da bilo koja od strana uspije u sudskom postupku, ovaj sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka D. K., P. R. i B. R., iako su srodnici tužitelja, u dijelu u kojem tvrde da se predmetna nekretnina iznajmljivala u utuženom periodu, a ne iskazu tuženice D. M., koja tu činjenicu osporava.

 

38. Pri tome ovaj sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka D. K. i P. R. i B. R. kada tvrde da je u poslovnom prostoru koji se nalazi u sastavu ove nekretnine ( u prizemlju) obavljana ugostiteljska djelatnost u vidu restorana, jer za to nema materijalnih dokaza. Naime, opće je poznato da obavljanje ugostiteljske djelatnosti u vidu restorana mora biti prijavljeno kod nadležnih službi, te je tužitelj ovu činjenicu trebao dokazati materijalnim dokazima, a ne iskazima svjedoka koji su s njim u srodstvu i stoga imaju interes da on uspije u sporu. Na ovaj zaključak suda upućuje i Rješenja od 3. rujna 2001. (list 102 spisa) koje, iako se ne odnosi na utuženo razdoblje, upućuje na zaključak da nisu uvjerljivi navodi svjedoka D. K., P. R. i B. R. kada tvrde da je još od 1998. u ovom objektu bila gostionica, jer iz predmetnog rješenja proizlazi da se u ovom objektu mogla pružati ugostiteljska djelatnost u objektu u vidu iznajmljivanja 2 sobe i 1 apartmana, a ne restoranska usluga ili gostionica, a ni svjedok T. A. nije u svom iskazu tvrdio da je u predmetnoj nekretnini bio restoran - gostionica.  

 

39. Obzirom na činjenicu da je ovaj sud zaključio da su tuženici u utuženom razdoblju davali u najam predmetnu nekretninu, te da su bili nepošteni posjednici predmetne nekretnine, pri čemu ovaj sud ima u vidu da tuženici nisu imali pravo koristiti i iznajmljivati predmetnu nekretninu, čak i u slučaju da su imali pravo zadržaja nekretnine zbog ulaganja koja su izvršili kao pošteni posjednici (ulaganja do 2007.), tužitelj po ocjeni ovoga suda ima pravo za utuženo razdoblje potraživati od tuženika da mu naknade sve koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja, sukladno članku 165. ZV.

 

40. Teret dokaza koliku su korist tuženici ostvarili iznajmljivanjem nekretnine je na tužitelju.

 

41. Iz iskaza saslušanih svjedoka ne može se utvrditi koliku su korist tuženici ostvarili u utuženom razdoblju uslijed iznajmljivanja predmetne nekretnine. Naime i sam svjedok T. A. jasno navodi da ne zna po kojoj su cijeni tuženici davali u najam predmetnu nekretninu, pri tome okolnost što svjedok T. A. iskazuje po kojoj cijeni su se apartmani i sobe iznajmljivali, nije dokaz na temelju kojega bi ovaj sud sa sigurnošću mogao utvrditi visinu koristi koju su tuženici ostvarili, jer za utvrđenje tih činjenica je bitan i prosječan broj dana najma turistima i prosječan broj dana najma radnicima i slično, a za što u predmetu nema podataka.

 

42. Po prijedlogu tužitelja zatraženo je od Ministarstva financija-Porezna uprave područni ured u Z., Ispostava B. podatak o visini najamnine za stambene objekte na području G. K., a od Turističke zajednice  Grada O. podatak o prosječnoj cijeni najma za apartmane na području G. K..

 

43.  Ministarstvo financija – Porezna uprava područni ured Z. je u dopisu od 22. listopada 2019. (list 61 spisa) dostavilo podatak da je u razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. prosinca 2018. cijena najma iznosila 66,36 eura/ 500,00 kuna1 do 199,08 eura/1.500,00 kuna1, neovisno o kvadratima, a dopisom od 12. prosinca 2021. dostavilo je podatak da se cijena najma kretala u razdoblju od prosinca 2017. do listopada 2019  u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna1 do 199,08 eura/1.500,00 kuna1 prema prijavljenim ugovorima o zakupu stambenog prostora (list 178).

 

44. Turistička zajednica Općine O. izvijestila je prvostupanjski sud da ne raspolaže podatcima o prosječnoj cijeni apartmana i da takve podatke nije u obvezi voditi.

 

45. Člankom 299. stavkom 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, stavkom 2. istoga članka je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. istoga članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

46. Suprotno navodima žalbe, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka niti u jednom od spojenih predmeta nije predlagao provođenje vještačenja na okolnosti utvrđenja visine najma predmetne nekretnine za utuženo razdoblje.

 

47. Punomoćnik tužitelja je prvi puta tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. studenog 2020. (zapisnik - list 99 spisa) predložio vještačenje kako bi se utvrdila visina najamnine predmetne nekretnine  turistima i radnicima u razdoblju od listopada 2012. do  listopada 2017.,  pri čemu nije naveo razlog iz kojega ovo vještačenje nije predložio odmah prilikom podnošenja tužbi,  odnosno do zaključenja prethodnog postupka koji je u predmetu poslovni broj: P-1854/20 zaključeno 20. listopada 2019. (zapisnik list 32), a u predmetu poslovni broj: P-2832/19, koji je spojen na ovaj predmet, (spojen na ročištu 28. siječnja 2022. - zapisnik list 114 spisa), također nije predlagano vještačenje na ove okolnosti do zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak u predmetu poslovni broj: P-2832/19 zaključen 8. ožujka 2021., zapisnik list 166).

 

48. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je pravilno u skladu sa člankom 299. ZPP-a odbio prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja na okolnosti visine najamnine, odnosno ostvarene koristi od strane tuženika.

 

49. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu da su prema iskazima saslušanih svjedoka tuženici iznajmljivali nekretninu tijekom cijelog utuženog razdoblja, pri čemu provedenim dokazima nije utvrđeno koliki broj dana bi nekretnina bila iznajmljivana turistima, a koliki broj dana radnicima, niti po kojim cijenama, ali da prema dopisu Ministarstvo financija – Porezna uprava područni ured Z. od 22. listopada 2019. (list 61 spisa) proizlazi da su se u razdoblju od studenog 2012. do listopada 2017. cijena najma kretale u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna1 do 199,08 eura/1.500,00 kuna1 mjesečno neovisno o kvadratima, po ocjeni ovoga suda tužitelj je temeljem ovog dopisa dokazao da su tuženici sigurno ostvarivali korist za predmetnu nekretninu u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna1 mjesečno za razdoblje od listopada 2012. do listopada 2017., jer se radilo o nekretnini u kojoj su bile dvije sobe za najam i jedan apartman i koja nekretnina se iznajmljivala cijele godine, pri čemu je potrebno naglasiti da se prema iskazu saslušanih svjedoka može zaključiti da je većim dijelom godine nekretnina bila iznajmljena radnicima.

 

50. Tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu istaknuli protutužbeni zahtjev kojim bi za razdoblje dok su bili pošteni posjednici tražili od tužitelja naknadu nužnih i korisnih troškova na nekretnini prema članku 164. stavku 2. ZV, odnosno za razdoblje u kojem su utvrđeni nepoštenim posjednicima nužnih troškova, prema članku 165. stavku 3. ZV, niti su istaknuli prigovor prijeboja, niti su na te okolnosti predlagali izvođenje dokaza. Pri čemu valja istaknuti da činjenica kolika je sadašnja građevinska vrijednost građevine utvrđena u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka V. T. dipl ing. graditeljstva koji nalaz i mišljenje je izrađen na privatni zahtjev tuženika i koji nalaz i mišljenje se nalaz u prvostupanjskom spisu, nije činjenica iz koje bi se mogli utvrditi nužni i korisni troškovi koje su tuženici imali na ovom objektu.

 

51. Slijedom  navedenog, obzirom da je tužitelj za razdoblje od listopada 2012. do listopada 2017. utužio samo tuženika J. M., naloženo je ovom tuženiku da tužitelju u skladu sa člankom 165. stavkom 1. ZV za navedeno razdoblje na ime koristi što ju je imao kao nepošten posjednik, isplati iznos od 90.000,00 kuna.

 

52. Obzirom da je tuženik J. M. korist koju je imao od najma nekretnine ostvarivao mjesečno u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna1, obavezan je tužitelju isplatiti i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna1 mjesečno, računajući od 1. u mjesecu za protekli mjesec. počevši od 1. studenog 2012., sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" poslovni broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO), u vezi s člankom 165. ZV.

 

53. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tuženik J. M. na ime ostvarene koristi za razdoblje od listopada 2012. do listopada 2017. isplati daljnji iznos od ukupno 20.572,03 eura/ 150.000,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, jer tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je njegovo potraživanje za ovaj iznos u ovoj visini osnovano.

 

54. Tužitelj u razdoblju od studenog 2017. do rujna 2019. potražuje ostvarenu korist od D. i J. M. kao bračnih drugova (tužba od 15. listopada 2019.)

 

55. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženici D. i J. M. bračni drugovi, te su stoga u skladu sa člankom 44. stavkom 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 dalje: ObZ), solidarno odgovorni tužitelju za ostvarenu imovinsku korist u razdoblju od studenog 2017. do rujna 2019.

 

56. Prema dopisu Ministarstva financija Porezna uprava – Područni ured Z. (list 178) cijena zakupa stambenog prostora u K. G. u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 1. listopada 2019. proizlazi da se kretala u iznosu od 1.000,00 kuna do 1.500,00 kuna, neovisno o površini stana (podatci prema slučajnom odabiru za 4 nekretnine). Obzirom da sud nema stručno znanje za utvrđenje po kojoj cijeni su tuženici mogli iznajmljivati predmetnu nekretninu, ovaj sud je i za navedeno razdoblje utvrdio da su tuženici sigurno mogli ostvarivati cijenu od 199,08 eura/1.500,00 kuna1 mjesečno, s obzirom na veličinu nekretnine i činjenicu da svjedoci iskazuju da je kroz cijelu godinu nekretnina bila iznajmljena.

 

57. Slijedom navedenoga proizlazi da su pravilnom primjenom materijalnoga prava tuženici dužni solidarno nadoknaditi tužitelju za razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019. ukupan iznos od 4.578,94 eura/ 34.500,00 kuna1, u skladu sa člankom 165. stavkom 1. ZV, u vezi s člankom 44. stavkom 1. ObZ.

 

58. Obzirom da su tuženici korist koju su imali od najma nekretnine ostvarivali mjesečno u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna1, obavezni su tužitelju isplatiti i zakonsku zateznu kamatu na iznose od 199,08 eura/1.500,00 kuna1 mjesečno  računajući od 1. u mjesecu za protekli mjesec počevši od 1. prosinca 2017., sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) u vezi s člankom 165. ZV.

 

59. Tužitelj  je odbijen sa zahtjevom da mu tuženici solidarno na ime ostvarene koristi za razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019. isplati ukupni iznos od 26.671,94 eura/200.959,71 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, jer tužitelj u prvostupanjskom postupku nije dokazao da je njegovo potraživanje za ovaj iznos osnovano.

 

60. Slijedom navedenog žalba tužitelja je djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u odbijajućem dijelu, sukladno članku 373. a ZPP-a, na način da je naloženo tuženiku J. M. da tužitelju za razdoblje od listopada 2012. do 31 listopada 2017. na ime ostvarene koristi isplati iznos od 11.945,10 eura/90.000,00 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznose od po 199,08 eura/1.500,00 kuna1 teku od 1. studenog 2012. do isplate, te je naloženo tuženicima J. M. i D. M. da tužitelju solidarno, za razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019. na ime ostvarene koristi, isplate iznos od 4.578,94 eura/34.500,00 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od 199.08 eura/1.500,00 kuna1  računajući od 1. prosinca 2017. pa nadalje, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom svojih tužbenih zahtjeva.

 

61. Budući je tužitelju dio tužbenog zahtjeva prihvaćen kao osnovan, promijenjen je uspjeh kojeg su stranke postigle u parnici, pa je trebalo preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

62. Kada se uzme u obzir osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelj  je uspio u sporu  sa oko 62,50% (osnova 100%, visina 25%), dok su tuženici uspjeli u sporu sa 37,50% (visina 75%), pa su prema članku 154. stavku 2. ZPP-a tuženici dužni naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini 25%.

 

63. Slijedom navedenog tužitelju su prema zatraženom troškovniku priznati troškovi parničnog postupka za sastav tužbe u predmetu poslovni broj: P-1854/20 u iznosu od 331,81 euro/2.500,00 kuna1 i tužbe u predmetu poslovni broj: P-2832/19 u  iznosu od 132,72eura/1.000,00 kuna1, prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 2. listopada 2019.,  25. studenog  2019. i 26. studenog 2020. u iznosu od 331,81euro/2.500,00 kuna1 za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak sastava žalbe u iznosu od 331,81euro/2.500,00 kuna1, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 612,66 euro/4.500,00 kuna1 i pristojbe na presudu u iznosu od 364,99 euro/2.750 kuna1, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 5. ožujka 2021, 6. rujna 2021., 28. siječnja 2022. i 12. travnja 2022. u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna1 za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, te PDV u iznosu od 612,66 eura/4.500,00 kuna1, što ukupno iznosi 4.247,13 eura/32.000,00 kuna1.  

 

64. Obzirom da su tuženici dužni tužitelju nadoknaditi 25% troškova, tuženicima je naloženo da tužitelju solidarno nadoknade trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.061,78 eura/8.000,00 kuna1, sukladno članku 166. stavku 3. u vezi s člankom 154. stavkom 2. i člankom 155.stavkom 1. ZPP-a.

 

65. Kako tužitelj nije tražio trošak sastava žalbe od 20. srpnja 2022., isti mu nije niti dosuđen.

                                                                                                 

Slavonski Brod, 10. svibnja 2024.

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                      Draženka Ilak