Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-4/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 9. rujna 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1.12.2018.g. do 7. 4. 2023. u ukupnom iznosu od 15,60 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,17 EUR koja teče od 15. travanj 2020. - zakonskom kamatom koja na iznos od 13,43 EUR koja teče od 15. studeni 2021. do

isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo, za iznos od 620,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime troškova vještačenja iznos od 265,45 eura.

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 197,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. siječnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni radnik informator-administrator pri Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju, te da je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. svibnja 2024. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno osporava punomoć danu odvjetnicima za podnošenje predmetne tužbe, jer je ista punomoć već korištena u drugim predmetima, a prigovara i stupnjevitoj tužbi.

3. Podneskom od 17. veljače 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 24. siječnja 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.12.2018. do 7. 4. 2023. isplatu iznosa od 636,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od po 12,00 eura teku od dospijeća do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako uređeni tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje pa predlaže odbaciti tužbu, a protivi se i točki II. uređenog zahtjeva glede isplate troška na račun punomoćnice tužiteljice jer za takvo raspolaganje bi trebalo biti određeno specijalnom punomoći ovjerenom kod javnog bilježnika.

5. Tužiteljica je sukladno rješenju ovog suda od 30. prosinca 2024. dostavila u spis potvrdu tužiteljice kojom ista potvrđuje da je odvjetnici Martini Radić Šunjić ispustila punomoć za zastupanje u svim predmetima koji se vode pred ovim sudom radi isplate temeljem radnog odnosa u KBC-u i odobrava sve radnje u predmetima koje je poduzela ili će ih poduzeti pa se prigovori tuženika u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, plana rada i evidencije o radnom vremenu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić od 6. svibnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni radnik informator-administrator pri Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom temeljem odredbe čl. 49. KU/18, neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, temeljem odredbe čl. 55. KU/18, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

11. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darki Cecić od 6. svibnja 2025. utvrđeno je, a temeljem podataka iz platnih lista za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 7. travnja 2023., kako su dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni za sve odrađene sate, nema neplaćenih sati prekovremenog rada, da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada koji je plaćen za sve odrađene sate, a razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana posljedica je pogrešne metodologije izračuna tromjesečnog prosjeka plaće. Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, vještakinja je utvrdila da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 7. travnja 2023. razlika bruto naknade plaće koju tužiteljica potražuje iznosi 15,60 eura sveukupno, odnosno pojedinačno: dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 0,00 eura, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 0,00 eura, naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 15,60 eura, a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima razvidno iz Tablice 6.

11.1. Na nalaz i mišljenje vještakinje Darke Cecić punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća.

12. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Cecić uredila tužbeni zahtjev pa potražuje od tuženika isplatu iznosa od 15,60 eura s osnova naknade plaće za bolovanje do 42 dana, koje je osnovano u smislu odredbi čl. 58. st.1. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl. 57. st.1. (Narodne novine broj 56/22,127/22, 58/23, 128/23), te čl. 65. st.1. (Narodne novine broj 29/2024) kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

12.1. Tuženik smatra potraživanje tužiteljice neosnovanim jer za nijednu osnovu tužiteljica nije dokazala da joj je tuženik pogrešno isplaćivao plaću, a potraživanje razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana po vještaku je posljedica pogrešne metodologije izračuna tromjesečnog prosjeka plaće, a po toj osnovi nije utuženo.

12.2. Međutim, za navesti je da je vještakinja Cecić vještačila upravo ono što je predmet spora (što je razvidno i iz činjeničnih navoda tužbe, te podneska od 17. 2. 2025.), što znači i razlike naknade za bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZR-a i TKU-a, kao posljedicu pogrešne metodologije izračuna tromjesečnog prosjeka plaće i za što je utvrdila razliku u iznosu od 15,60 eura pa se prigovori tuženika da tužiteljica potražuje isplatu po drugom pravnom osnovu različitom od utuženog ukazuju neutemeljenim.

13. Nadalje, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, jer je tužiteljica potraživala po 4 osnove isplatu iznosa od 636,00 eura, a sada potražuje samo naknadu s osnova bolovanja do 42 dana u iznosu od 15,60 eura.

14. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV- 16/2021- 8).

15. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

16. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe u točki I. tužbenog zahtjeva, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 17. veljače 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 636,00 eura.

17. Kako je vještačenjem vještakinje Darke Cecić utvrđeno da tužiteljici za razdoblje od 1.12.2018. do 7.4. 2023. naknada plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana iznosi 15,60 eura, to joj je navedeni iznos i dosuđen.

17.1. Na dosuđeni iznos od 15,60 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) kako je to tužiteljica pravilno zatražila pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).

18.1. Tužiteljici je, prema popisu troška, priznata jednokratna nagrada od 100,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura.

18.2. Tuženiku je, prema popisu troška, priznat sljedeći trošak: pristup na ročište od 3.11.2025. 100,00 eura, a od 9. 9. 2026. 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 50,00 eura, za sastav podneska od 18. 3. 2025. 100,00 eura, a od 2. 7. 2026. 50,00 eura, ukupno 350,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 87,50 eura, iznosi 437,50 eura.

18.3. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela sa 27,45 % (bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva pa je uspjela 25 % u osnovu, a 2,45 % u visini), a tuženik je uspio s 72,55 %. Razlika postotaka uspješnosti je 45,1 % u korist tuženika pa je tuženiku od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 197,31 eura, a kao u točki III izreke presude. Na dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 30. rujna 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 16.12.2025., jer isti nije bio nužan, a radi se samo o dostavi platnih lista, a nije priznat ni trošak pristupa na ročište od 12. 9. 2025., jer tog ročišta nije ni bilo.

18.4. Budući da je tuženik osporavao tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine radi čega je bilo potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, to je tužiteljici trebalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura, jer se radilo o troškovima koji su bili potrebni, neovisno o ishodu spora. Stoga je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 265,45 eura, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

U Splitu 30. rujna 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika