REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2063/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete nakon zaključene glavne rasprave 17. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 iznos od 10.914,07 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.191,78 eur od 14.2.2022. do isplate;

- na iznos od 666,27 eur od 21.3.2022. do isplate;

- na iznos od 3.553,26 eur od 28.02.2022. do isplate;

- na iznos od 4.988,66 eur od 3.8.2022. do isplate;

- na iznos od 514,10 eur od 22.2.2022. do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB do 31.12.2022. a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknaditi tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 troškove parničnog postupka u iznosu od 1 .956,94 eur sa

zateznom kamatom od 30. rujna 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III/ Odbija se tužitelj HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 eur.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 4. listopada 2024. podnio naslovnom sudu tužbu radi naknade štete u iznosu od 10.914,07 eur. U historijatu tužbe navodi da se 19. siječnja 2022. u 08:55 sati na autocesti A1, kod mjesta Draganić, na 28,00 km dogodila prometna nesreća na način da je došlo do izlijetanja teretnog vozila marke i tip MAN TGX, reg. oznaka [registarska oznaka] prilikom čega je vozilo udarilo u zaštitnu ogradu mosta uslijed čega je došlo do curenja nepoznate količine goriva iz spremnika u odvodni kanal. U izlijetanju vozila oštećena je metalna odbojna oprema, smjerokazni stupić, štapovi za snijeg, pješačka ograda te travnata površina, što sve predstavlja dio javne ceste kojom upravlja tužitelj.

1.2. Pojašnjava da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 26.459,24 eur specificirani u troškovniku. Ističe da se 22. veljače 2022. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva (prijava štete broj štete: 219/22/AOO) na temelju kojeg je tuženik isplatio tužitelju iznos od 15.545,17 eur uz umanjujući troškovnik sukladno Obračunu štete te u odnosu na trošak intervencije vatrogasne postrojbe kao i račun Rijekatanka.

1.3. Isplatom nespornog iznosa tuženik nije tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu pa je ostala nepodmirena razlika u iznosu od 10.914,07 eur koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom i koji specificira po pojedinim stavkama.

1.4. Spisu predmeta prilaže slijedeće pisane isprave: Potvrdu MUP-a, zapisnik tužitelja broj 06/01, ophodarski dnevnik, dnevnik rada, putni radni list, troškovnik, izvješće o vatrogasnoj intervenciji, dokaz o plaćanju, Račun broj 8/VP/214, komercijalni račun broj 095/1/3 , Račun br. 05/1/3, fotografije, račun broj 109-01-91, izvještaj sa prilozima prijavu štete, obrazloženje ponude, obračun štete I sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 7-67 spisa).

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik je 25. studenoga 2024. podnio odgovor na tužbu u kojem osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati štetu obzirom da je temeljem šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te da dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama.

2.2. Pobija pojedine stavke troškovnika čiju istinitost i vjerodostojnost osporava budući da nije potpisan ni ovjeren pečatom.

3. Podnesci stranaka

3.1. Tužitelj se podneskom od 9. prosinca 2024. očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je tuženik u mirnom postupku, upravo na temelju troškovnika koji ovdje osporava isplatio tuženiku iznos od 15.545,17 eur i to u odnosu na većinu stavaka koje su predmet postupka. Ističe da se ne radi o troškovima redovnog održavanja već o sanaciji štete nakon prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika.

3.2. Podnescima od 21. srpnja 2026. i 12. kolovoza 2026. stranke su se očitovale na vještački nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ĆJ struč. spec. Ing. građ.

3.3. Tužitelj je naveo da ne prigovara nalazu i mišljenju te je ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik u cijelosti prigovorio izrađenom vještvu, osporavajući pojedine stavke troškovnika.

4. Dokazni postupak

4.1. U postupku izvođenja dokaza, sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23. i 146/25. u daljnjem tekstu; ZPP) cijenio isprave koje su priložene spisu predmeta.

4.2. Obzirom na spornu činjenicu štete koja je nastala povodom predmetnog štetnog događaja, sud je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ĆJ struč. spec. Ing. građ. čiji je zadatak bio razgledati i cijeniti svu dostupnu dokumentaciju te utvrditi jesu li sve prijavljene štete nastale uslijed prometne nesreće (uzročno posljedična veza), jesu li svi radovi navedeni u troškovniku bili nužni za povratak prometnice u prijašnje stanje, jesu li količine i opseg radova i materijala nužne i opravdane, jesu li pojedine stavke obračunate više puta te postoji li opravdanje zašto osiguranje nije priznalo određene stavke troškovnika

4.3. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom sudskom vještaku iz razloga što je, prema stajalištu ovog suda, vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke i dokumentacijom koja mu je stavljena na raspolaganje, te je na ročištu od 17. rujna 2026. usmeno iznio nalaz i mišljenje i odgovorio na postavljena pitanja punomoćnika stranaka

4.4.. Pri tom valja istaknuti da je tuženik pozvan da se pisano očituje na nalaz i mišljenje (čl. 260. st. 3. ZPP-a), što je i učinio podneskom, pa je vještak na ročištu usmeno odgovorio na prigovore koji se tiču svake osporene stavke čl. 259. st. 1. ZPP-a..

4.5. Sud je pozivom na odredbu čl. 10. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 311. st. 2. ZPP-a zabranio tuženiku pitanja koja nisu barem donekle naznačena u podnesku tuženika od 12. kolovoza 2026. kojim je iznio prigovore na sačinjeno vještvo. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, a stranke i drugi sudionici postupka moraju također osigurati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (načelo lojalne suradnje stranaka).

4.6. Budući da je tuženik imao mogućnost u podnesku iznijeti sve prigovore na nalaz i mišljenje te postaviti pitanja na koja bi vještak trebao odgovoriti, sud smatra da je postavljanjem novih pitanja na ročištu, koja prethodno nisu bila iznesena u podnesku, tuženik postupio protivno načelu lojalne suradnje stranaka. Takvim postupanjem, tuženik je, u okolnostima konkretnog slučaja, otežao učinkovito vođenje postupka osobito imajući u vidu da vještak, zbog proteka vremena, na ročištu nije mogao odmah odgovoriti na sva pitanja koja su se odnosila na pojedine dokumente, koje do tada nije smatrao spornima. Pri tom se ističe da je sud dodijelio strankama rok od 30 (trideset) dana za dostavljanje obrazloženih prigovora, što je sasvim dovoljno za valjano očitovanje, kao i pripremanje eventualnih dodatnih pitanja na koje bi vještak trebao odgovoriti na ročištu radi razjašnjenja pojedinih dijelova sačinjenog vještva.

4.7. Sud je rukovodeći glavnom raspravom, a pri tom vodeći računa o sprječavanju neopravdanog odugovlačenja postupka, tuženiku omogućio da se izjasni zahtjeva li dopunsko očitovanje vještaka, uslijed nastalih prijepora. Budući da tuženik takvo očitovanje nije zatražio, sud je zaključio glavnu raspravu, smatrajući da je procesna građa dostatna za donošenje zakonite odluke.

4.8. Valja istaknuti da je tuženiku u ovom postupku omogućeno učinkovito ostvarenje procesnih prava, uključujući pravo na iznošenje prigovora i postavljanja pitanja vještaku, čime je osigurano pravo na pravično suđenje i pristup sudu zajamčen odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori“, br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

4.9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je cijeneći dokaze kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora i aktivna legitimacija tužitelja

5.1. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 10.914,07 eur na ime naknade štete nastale uslijed prometne nesreće koja se dogodila 19. siječnja 2022. na autocesti A1, kod mjesta Draganić, na 28. kilometru, a koji se iznos odnosi na troškove postavljanja nove zaštitne ograde te druge troškove specificirane u tužiteljevu troškovniku.

5.2. Tuženik u ovom sporu osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. U odnosu na navedeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije, valja istaknuti da je tuženik, na temelju izvansudske nagodbe sklopljene u vezi s istim štetnim događajem, tužitelju isplatio iznos od 15.545,17 eur na ime naknade dijela nastale štete. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu preostalog, neisplaćenog dijela na ime naknade štete koja proizlazi iz istog štetnog događaja. Činjenica da je tuženik tužitelju već isplatio navedeni iznos na temelju izvansudske nagodbe predstavlja okolnost relevantnu za ocjenu prigovora nedostatka aktivne legitimacije.

5.3. Sud je stava da je protivno elementarnim pravilima logike da bi tuženik isplatio tužitelju naknadu dijela štete po osnovi predmetnog štetnog događaja, da tužitelj nije osoba za koju je i sam smatrao da je ovlaštena potraživati takvu naknadu. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan, paušalan i protivan odredbi čl. 9. ZPP- a kojim je među ostalim propisano da su stranke i umješači dužni savjesno se koristiti pravima koja su im priznata Zakonom.

5.4. Među strankama nije sporno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne štete na način opisan u činjeničnom supstratu tužbe, koji među strankama nije sporan. Slijedom navedenoga, u ovom postupku, sporno je prvenstveno utvrđenje osnovanosti i visine preostalih, neisplaćenih troškova koje tuženik nije naknadio tužitelju, a čiju je osnovanost i visinu ovaj sud utvrdio na temelju provedenog građevinskog vještačenja. Pri tom sud ističe da se ne radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama, kako to pogrešno tvrdi tuženik. Također, nije osnovan ni navod tuženika da to što je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, znači da ne postoji pravo tužitelja potraživati predmetnu štetu , budući da tužitelj obavlja poslove održavanja autocesta pa je shodno tome dužan sanirati štetu koja nastane na autocesti.

6. Utvrđene činjenice i mjerodavno materijalno pravo

6.1. U smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 3. podstavak 4. Zakonu o cestama (“Narodne novine“, broj, 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19 i 144/21) te važećem Pravilniku o održavanju cesta („Narodne novine“, broj 90/14 i 3/21 , u daljnjem tekstu: Pravilnik) upravitelji cesta obvezni osigurati da se ceste održavaju na način da se na njima omogući siguran promet, da se očuvaju temeljna svojstva ceste i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, da se očuva njihov okoliš i uredan izgled te da se održavanje cesta provodi u skladu s odredbama Pravilnika (čl. 2. i 3. Pravilnika).

6.2. Prema odredbi čl. 30. Pravilnika upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Prema odredbi čl. 32. st. 2. Pravilnika u slučaju teških prometnih nesreća upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač radova redovnog održavanja ceste, bez odlaganja ukloni posljedice zbog kojih je ometan ili ugrožen promet ili zbog kojih može doći do većih oštećenja javne ceste ili veće materijalne štete.

6.3. Sud je u ovom postupku utvrdio da je osiguranik tuženika skrivio prometnu nesreću koja je prouzročila običnu štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 1045. u svezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnje tekstu: ZOO).

6.4. Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj dostavio dokaze za sve sporne stavke, te da su nastali troškovi uzrokovani prometnom nesrećom. Iz stanja spis proizlazi da je sporan iznos iznosi 82.232,05 kn odnosno 10.914,07 eura bez PDV-a, koji tuženik nije podmirio u mirnom postupku, a koji tužitelj potražuje ovom tužbom. Navedeni troškovi bili su nužni za povratak prometnice u prijašnje stanje i za sigurno korištenje.

6.5. Prema navedenom troškovniku, vještak utvrđuje da se prema izvještaju trgovačkog društva RIJEKATANK d.o.o. za uslugu intervencija u slučaju iznenadnih zagađenja na autocesti, pristupilo onečišćenju uslijed curenja nepoznate količine goriva u rijeku Kupćinu Hrvatskih voda, sa postavom zaštitne upijajuće brane. Za navedenu uslugu napravljen je zapisnik o izvedenim radovima sa opisom izvršenih radova i otpremnicom isporučitelja te je ispostavljen račun br. 109-01-91 od 10. veljače 2022. u iznosu od 5.020,00 kn bez PDV- a koji je tužitelj podmirio.

6.6. Vezano uz intervenciju na uklanjanju zapreka u prometu - javna vatrogasna postrojba, vještak navodi da se prema izvješću o vatrogasnoj intervenciji javne vatrogasne postrojbe grada Karlovac pristupilo uklanjanju zapreka u cestovnom prometu, izvlačenju rezervoara kamiona iz rijeke Kupćine nakon prometne nesreće. Zapisnikom su definirani opseg zahvata i podaci o šteti. Za navedenu uslugu javna vatrogasna postrojba ispostav ila je račun br.105RAFA-18-URA-22/0000004 od 29. siječnja 2022. u iznosu od 8.979,50 kn bez PDV-a, koji račun je u cijelosti podmiren.

6.12. Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A Hrvatske autoceste d.o.o. izvršile su privremenu regulaciju prometa kao osiguranje mjesto rada te su navedenu uslugu obračunali sukladno njihovom cjeniku u iznosu 303,43 kn bez PDV-a. Navedeni radovi su uzrokovani prometnom nesrećom, te nisu radovi održavanja prometnice. Vještak utvrđuje da je intervencija provedena te također da je usluga izvršena.

6.13. Prema troškovniku TIM Topusko d.d. izvršen je popravak i antikorozivna zaštita pješačke ograde na mostu Kupćina. Za navedenu uslugu ispostavljen je račun br.8/VP/214 od 28. siječnja 2022. u iznosu 89.240,04kn bez PDV-a, koji račun je tužitelj podmirio, a tuženik nije priznao cijeli iznos pa je ostao nepodmiren iznos od 26.772,04 kn bez PDV-a. Vještak utvrđuje da je sanacija provedena u cijelosti te je usluga u cijelosti podmirena od strane tužitelja.

6.14. Sanaciju pješačke ograde izvršilo je trgovačko društvo HIDROELEKTRA ČIKARA d.o.o. prema čijem troškovniku je izvršen popravak pješačke ograde na mostu Kupćina. Za navedenu uslugu ispostavljen je račun br. 095/1/3 od 21. lipnja 2022. u iznosu 105.864,50kn bez PDV-a koji je tužitelj u cijelosti podmiren. Tuženik nije priznao cijeli iznos pa je ostao nepodmiren iznos od 37.587,06 kn bez PDV-a. Vještak je utvrdio da je sanacija provedena u cijelosti te je usluga u cijelosti podmirena od strane tužitelja.

6.15. Nadalje tužitelj je izvršio ravnanje zelene površine koja usluga je obračunata prema njihovom cjeniku u iznosu 1.778,40kn bez PDV-a. Navedeni radovi su uzrokovani a prometnom nesrećom, te nisu radovi održavanja prometnice, a intervencija je provedena te je usluga izvršena.

6.16. Tužitelj je izvršio očevid sa izradom fotodokumentacije i troškovnika te su navedenu uslugu obračunali sukladno njihovom cjeniku u iznosu od 209,51kn bez PDV-a. Navedeni radovi uzrokovani su prometnom nesrećom, te nisu radovi održavanja prometnice. Vještak utvrđuje da je intervencija provedena te je usluga izvršena. Isto tako tužitelj je izvršio skupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala te je navedenu uslugu obračunao prema njihovom cjeniku u iznosu 1.582,11kn bez PDV-a. Navedeni radovi uzrokovani su prometnom nesrećom, te nisu radovi održavanja prometnice.

6.17. Iz navedenog nalaza i mišljenja koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, budući da je logično, stručno te potkrijepljeno odgovarajućim ispravama i obrazloženjima pojedinih stavaka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz gore navedenih odredbi mjerodavnog prava, a visina je utvrđena detaljnom analizom svih pojedinih stavaka troškovnika, za koje je vještak utvrdio tri ključne stvari; da su ti troškovi nastali, da su u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i da su sve usluge i radnje specificirane u troškovniku u stvarnosti izvršene.

6.18. Odredbom čl. 1086. propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U predmetnom slučaju, tužitelju je šteta nastala podmirenjem svakog računa odnosno izvršenjem pojedine radnje. Uvidom u potvrde o uplati pojedinih računa i priležeću dokumentaciju, sud utvrđuje da je tužitelj pravilno naznačio dospijeće pojedinih iznosa. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o trgovačkom ugovoru.

7. Troškovi postupka

7.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu je dosuditi parnični trošak. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

7.2. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to; za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 9. prosinca 2024. i 21. srpnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2026. i 17. rujna 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eur, što uvećano za PDV 25 % iznosi 1.250,00 eur. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,80 eur, i pristojbe na presudu u iznosu od 229,14 eur, te predujam za građevinsko vještačenje u iznosu od 400,00 eur, što uz naprijed navedeni trošak, iznosi dosuđenih 1.956,94 eur.

7.3. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška podneska od 7. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 eur, uvećano za PDV 25 %, ukupno 62,50 eur koji nije bio potreban za provođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

7.4. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 30. rujna 2026., kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a)

8. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

Zagreb, 30. rujna 2026.

SUDAC:

Iva Buljan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.