REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1961/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Držislava 14, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ,nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. rujna 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice VZ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 10. NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102156558 od 16.12.2004. godine zaključenog između tužitelja HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 454,82 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 30. rujna 2026. pa do isplate, u smislu čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/ 51400607-5102156558 od 16.12.2004. godine kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 130.893,97 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Ističe da je čl. 10 Naknada predmetnog Ugovora tužitelju nametnuta/ugovorena naknada u visini od jedan posto od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Ističe da se radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bilo primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Nadalje navodi da je čl.10. predmetnog ugovora regulirana obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ukazuje da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade nepoštene i time ništetne. Tuženik tužitelju uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Ističe da tuženik nije tužitelju prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Ukazuje da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta ekonomski potpuno neopravdana obveza pa takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava.

Ističe da je neopravdano korištenje pozicije banke kao jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita. Predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci. Ističe da je tužitelju naplaćena ulazna naknada, (prilikom isplate kredita) 846,38 eur (jedan posto od iznosa kredita). Na ročištu 8.9.2026. ističe (list 297) da je predmet ovog spora utvrđenje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na tzv. ulaznu naknadu, a koju je tuženik naplatio tužiteljici u iznosu od 846,38 eur, kao što je vidljivo iz dopisa tuženika punomoćniku tužitelja od 21.6.2023. (iznos od 6.377,02 HRK što je notorno prema fiksnom tečaju konverzije 846,38 eur).

2. Tuženik iako pozvan (list 294) uz tužbu i priloge podnijeti odgovor na tužbu, na tužbu nije odgovorio niti je iako uredno pozvan pristupio na ročište 8.9.2026.

3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u dopis tuženika punomoćniku tužiteljice od 21.6.2023., obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije kredita br. 5102156558, tablicu tuženika (list 15-20), obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nacrt Aneksa (list 23-28), letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja eura, otplatni plan za kredit, obavijest o promjeni uvjeta po kreditu, obavijest o povećanju kamatne stope, obavijesti o promjeni kamatne stope otplatne planove, obavijesti o kreditu, obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2018. – 1.6.2018., od 1.7.2018- 31.12.2018., 1.1.2019.- 30.6.2019., 1.7.2019. -31.12.2019., 1.1.2020.-30.6.2020., pregled prometa po kreditu od 1.1.2023. do 19.6.2023., 1.9.2015. – 31.12.2022., 5.1.2005.-29.9.2015., sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 28.12.2004. sklopljen između stranaka ovjera javnog bilježnika Vesne Pučar OU- 1609/04-1, punomoć (list 225-229 tuženika) od 8.11.2004, ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102156558 (list 231-237 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 22.11.2004., ugovor o prodaji nekretnine sklopljen između UZ i tužiteljice (list 243-249), Aneks ugovoru o prodaji nekretnine sklopljenom 7.12.2004. između UZ i tužiteljice, ovjera javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić br. OV-6329/04 od 22.12.2004., Aneks br. 1 sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini, ovjera javnog bilježnika Mladena Ježek OV- 444/162 od 9.2.2016., Aneks br. 1 ugovora o kreditu br. 5102156558, otplatni plan (list 279-287), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a tužitelj (list 298 – ročište 8.9.2026.) izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužiteljica ističe (list 298) kako smatra nepotrebnim provoditi dokaz saslušanjem iste, a s obzirom da bi iskazivala identično kao i u tužbi, a tuženik nije osporio navode iz tužbe. Stoga tužiteljica odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem tužiteljice.

Sud vjeruje da bi tužiteljica iskazivala identično kao i u tužbi što je i životno logično.

Iz ugovora o kreditu (list 231) vidljivo je da je tužiteljica kao fizička osoba sklopila ugovor o kreditu čija je namjena – stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine.

6. Iz ugovora o kreditu vidljivo je da je sklopljen između stranaka 16.12.2004. te da je čl. 10. ugovorena naknada jedan posto od iznosa kredita. Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti jedan posto naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.

7. Valja istaći da u čl. 10. Ugovora uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade. O spornoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (ZZP), niti je tuženik dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka - jača ugovorna strana naplaćuje iznos od jedan posto na iznos kredita, takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba nepoštena te ništetna. Iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita. Tužiteljici očito prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi standardnog ugovora i u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu jedan posto na iznos kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova radi čega je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena naknada je ništetna ugovorna odredba.

8. Odredbe u svezi ulazne naknade su protivne i osnovnim načelima obveznog prava poput načela ravnopravnosti stranaka ugovornog odnosa i načelu dužnosti suradnje stranaka u ugovornom odnosu, kao i zabrane zlouporabe prava. Banka- tuženik ugovaranjem ovakvih odredbi narušila je i prekršila navedena načela, iskoristivši poziciju očigledno jače strane u ovom ugovornom odnosu. Sporne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača.

Pravni interes tužiteljice za deklaratornim zahtjevom proizlazi iz slijedećih činjenica:

- tužiteljica je ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu, te je kao takva zahvaćena djelovanjem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi,

- svatko se ima pravo pozivati na ništetnost,

- pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi,

- tužiteljica može pozvati tuženika na isplatu nepoštene i nezakonito naplaćene naknade s obzirom da zastarijevanje restitucijskog zahtjeva teče tek od trenutka pravomoćnosti takve odluke.

9. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice glede utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u čl. 10 kako je citirano u izreci.

10. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

11. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi radi utvrđenja– list 297 spisa - ročište 8.9.2026. je 846,38 eur- u pitanju je spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji eventualno ima za posljedicu ostvarivanja prava na restituciju konkretno povrat novčanog iznosa tzv. ulazne naknade od 846,38 eur).

Tužiteljici je priznat potrebni trošak:

- sastava tužbe odaslane sudu 24.3.2026. po Tbr 7/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 8.9.2026. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- trošak PDV 25% 75,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur po Tbr 1 t.1.TSP i na presudu od 40,00 eur po Tbr.2.t.1.TSP tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije u svezi čl. 7. tč. 2. ZSP što iznosi ukupno 454,82 eur. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

12. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 30. rujna 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. tužitelja

tuženiku