REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5142/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Krstić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa generalna punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu na temelju generalne punomoći Su-779/2021, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Irene Krstić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, 30. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju FL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.384,50 € sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznose, kako slijedi:
- 3,56 € od 01.11.2008. godine do isplate;
- 4,15 € od 01.01.2009. godine do isplate;
- 5,60 € od 01.02.2009. godine do isplate;
- 6,23 € od 01.03.2009. godine do isplate;
- 4,25 € od 01.04.2009. godine do isplate;
- 4,56 € od 01.05.2009. godine do isplate;
- 3,86 € od 02.05.2009. godine do isplate;
- 0,34 € od 02.08.2009. godine do isplate;
- 1,54 € od 01.09.2009. godine do isplate;
- 1,40 € od 01.10.2009. godine do isplate;
- 0,19 € od 01.11.2009. godine do isplate;
- 2,46 € od 01.12.2009. godine do isplate;
- 4,11 € od 01.01.2010. godine do isplate;
- 6,77 € od 01.02.2010. godine do isplate;
- 6,07 € od 01.03.2010. godine do isplate;
- 9,50 € od 01.04.2010. godine do isplate;
- 8,75 € od 01.05.2010. godine do isplate;
- 10,32 € od 01.06.2010. godine do isplate;
- 20,71 € od 01.07.2010. godine do isplate;
- 14,14 € od 11.08.2010. godine do isplate;
- 24,47 € od 01.09.2010. godine do isplate;
- 22,55 € od 01.10.2010. godine do isplate;
- 18,47 € od 01.11.2010. godine do isplate;
- 25,77 € od 01.12.2010. godine do isplate;
- 34,23 € od 04.01.2011. godine do isplate;
- 28,75 € od 01.02.2011. godine do isplate;
- 31,15 € od 01.03.2011. godine do isplate;
- 27,93 € od 01.04.2011. godine do isplate;
- 33,25 € od 21.05.2011. godine do isplate;
- 39,87 € od 07.06.2011. godine do isplate;
- 49,46 € od 29.07.2011. godine do isplate;
- 62,15 € od 10.08.2011. godine do isplate;
- 52,28 € od 25.08.2011. godine do isplate;
- 4.815,66 € od 17.12.2011. godine do isplate
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju FL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.087,50 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio 12.12.2005. Ugovor o kreditu broj: 9010889625, za izgradnju i dovršenje stambenog objekta, na iznos od 32.514,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci. Predmetnim ugovorom ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 4,55%, a koja kamatna stopa je promjenjiva, sukladno odluci tuženika. Prvi anuitet dospio je na naplatu 31.01.2006. Prema podacima iz Plana otplate, Banka je kredit isplatila 16.12.2005. i to iznos od CHF 32.514,71 u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan isplate. Srednji tečaj Banke na 16.12.2005. iznosio je 4,787079 kuna za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 155.650,49 kuna. Dana 24.08.2011. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu ugovorile poček kredita od 01.09. 2011. do 29.02.2012. Kredit je otplaćen 21.12.2011. uplatom iznosa od 128.244,30 kn.
1.1. Dalje tužitelj ističe da, prema odredbi predmetnog ugovora, ugovorena kamatna stopa od 4,55 % je promjenjiva, sukladno odluci tuženika te je isti, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, nekoliko puta povećavao kamatnu stopu. O predmetnoj odredbi Ugovora se nije posebno pregovaralo, niti je za tužitelja postojala takva mogućnost. Dakle, tužitelj je potpisao Ugovor, bez da je imao mogućnost s tuženikom pregovarati i utjecati na sadržaj njegovih odredbi. Stoga je jasno da, prema navedenoj odredbi, promjenjivost kamatne stope ovisi o jednostranoj odluci tuženika, a da u istoj odredbi nisu navedeni parametri i uvjeti takve promjenjivosti, odnosno parametri i uvjeti pod kojima bi tuženik bio ovlašten donijeti odluku o promjeni stope. Navedeno znači da takva odredba ugovora nije dovoljno objektivizirana jer nisu jasni, a ni vidljivi kriteriji za određivanje kamatne stope, već je tuženik sam sebi pridržao pravo jednostrane promjene kamatne stope, pa je time tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj, te je na njegovu štetu uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
1.2. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik predmetnim ugovorom postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbi Zakona o obveznim odnosima, sklapajući ugovore uz ugovorenu valutnu klauzulu u kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak te ugovarajući u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorena redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci banke o promjeni kamatne stope ili nekog drugog akta Banke, odnosno tuženika. Naime, budući da kamata mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 268 st.2 i čl.277 ZOO-a te je, suprotno predmetnim ništetnim odredbama, bez pravne osnove, stekao iznose, koje je tužitelj tuženom platio iznad ugovorene kamatne stope od 4,55% godišnje. U tom dijelu ugovora, vezanom za ugovaranje promjenjive kamatne stope, tuženik je povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača, koristeći u ugovorima o kreditu (čl. 4.) ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže o pravima i obvezama imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Odlukom Vrhovnog suda RH, Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. korisnik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.
1.3. Nadalje, tijekom trajanja otplate kredita, tečaj CHF u odnosu na HRK se značajno mijenjao, što je imalo za posljedicu povećanje nominalnog iznosa pojedinog anuiteta i ukupne obveze izraženo u HRK. Osim promjene valutne klauzule, tuženik je u otplatnom razdoblju svojevoljno i jednostrano mijenjao i početnu ugovorenu kamatnu stopu u pet navrata. Tužitelj kao prosječni potrošač, prilikom zaključenja ugovora, nije mogao znati niti predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristalo na zaključenje ugovora temeljem kojeg bi bio dužan otplaćivati mjesečnu ratu koja je u pojedinim razdobljima uvećana i za cca 40%. Tuženik je svojim postupanjem u znatnoj mjeri kršio niz temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima (NN 29/78, 39/85, 57/89, 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 132/98, 112/99, 88/01 u nastavku ZOO-a) čime je tužitelju prouzročio štetu dovodeći ga u nepovoljan položaj. Tako je, prilikom ugovaranja kredita, savjetovao i prezentirao da je ugovor s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji. Odrednica valutne klauzule od strane tuženika u konkretnom slučaju primijenjena je protivno čl.323. čl. 395, čl. 11, čl. 12, čl.13, čl. 15, čl. 16, čl. 139, čl. 141, čl. 210 ZOO-a kao i drugim odredbama, koje uređuju institut stjecanje bez osnove odnosno bezrazložno bogaćenje i čl. 14 st.2 Ustava
1.4. Na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu tužitelj je tuženiku platio u razdoblju od 31.01.2006. do 21.12.2011. po Ugovoru o kreditu 9010889625 od 12.12. 2005. ukupan iznos od 32.811,83 €/247.220,75 kuna, a da tih ništetnih odredbi u pogledu tečaja i kamatne stope nije bilo, trebao je platiti iznos od 25.946,18 €/195.491,54 kuna te je na taj način tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 6.865,64 €/51.729,22 kuna. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21.10.2024. (list 68-70 spisa) tužitelj zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka te traži samo isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a sve kako je to pobliže navedeno u tom podnesku i izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja, pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, što detaljno elaborira. Tuženik još ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, cilj postojanja i ostvarivanja kolektivne zaštite je preventivne prirode, a što je vidljivo iz samih zakonskih formulacija, a ne ostvarivanje individualnih parnica u kojima se zahtjeva isplata. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te i o tome detaljno izlaže u odgovoru na tužbu. Dalje tuženik ukazuje na dopuštenost valutne klauzule, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima i u tom kontekstu ukazuje na praksu Suda Europske unije u presudi broj C-81/19.
2.1. Nadalje, tuženik u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev ističe da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama, niti da se kredit otplaćuje u kunama. U ugovoru je jasno određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu. U otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci Hrvatske narodne banke, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, a kako ugovor o kreditu, tako i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Nadalje, odredbom članka 81. st. 1. ZZP-a iz 2003., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, sukladno odredbi članka 1. ugovora o kreditu, banka, ovdje tuženik, se obvezuje korisniku kredita, ovdje tužitelju, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 38.385,32 CHF. Nadalje, ugovorom o kreditu određeno je da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj, izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ga je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužitelj poslovno sposobna osoba. Stoga je nelogično i neživotno da tužitelj nije znao za rizik. Zaključno tuženik ističe da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom te je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanima uz kretanje tečaja CHF o kojima je imao saznanja te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova postupka.
3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije i to: preslike Ugovora o kreditu (list 9-15 spisa), preslike I. Dodatka ugovora o kreditu (list 16-18 spisa), plan otplate (list 19-20 spisa), pregled uplata po kreditu (list 21-22 spisa), knjigovodstvene kartice (list 23-32 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 54-60 spisa) te je saslušan tužitelj (list 76-77 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud izvodio jer je izvedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
5. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 10. travnja 2025. (list 76,77 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za izgradnju i dovršetak kuće za stanovanje te da kuća nikada nije služila ni za kakve poslovne svrhe i da ju je morao prodati kako bih otplatio kredit. Naveo je da mu je, prilikom zaključenja u banci, rečeno da je kredit u valuti CHF povoljniji te da je jedino za taj kredit i bio kreditno sposoban. Iskazao je da se ne sjeća je li ugovor prethodno pročitao prije potpisivanja i da mu ništa nisu posebno objašnjavali o riziku predmetnog ugovora.
6. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskren, o onome što mu je poznato i čega se sjećao, a iskazivao je sigurno i uvjerljivo radi čega sud nije stekao dojam da bi nešto prešućivao ili lagao, pa mu i zato vjeruje. Povrh toga, tuženik nije s uspjehom opovrgnuo tužiteljev iskaz.
7. Nesporno je da su tužitelj i tuženi zaključili 12.12.2005. Ugovor o kreditu broj: 9010889625 u iznosu od 32.514,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 240 mjeseci, uz redovnu kamatnu stopu od 4,55% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom banke, tj. kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Sve izloženo proizlazi iz preslike predmetnog Ugovora na listovima 9 do 15 spisa.
8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik, primjenom ugovorne odredbe, koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF. Imajući u vidu konačno specificirani zahtjev tužitelja, o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, ovaj je sud odlučivao kao o prethodnom pitanju.
9. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je, između ostalih i u odnosu na tuženika Privrednu banku Zagreb d.d., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17, kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
10. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Imajući na umu da je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu vezano za ovdje tuženika Privrednu banku Zagreb d.d. postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje nepoštenim ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli po donošenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., zastara je počela teći od dana pravomoćnosti. Slijedom izloženog, razvidno je da je tužitelj, koji je tužbu podnio 6. lipnja 2023., odnosno protekom vremenskog razdoblja od 4 godine, 11 mjeseci, 3 tjedna i 2 dana, istu podnio unutar zastarnog roka, pa je takav tuženikov prigovor neosnovan.
11. Imajući na umu gore izložena utvrđenja najvišeg suda u Republici Hrvatskoj iz kolektivnog spora jasno je da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne te suprotna razlaganja tuženika nisu prihvaćena kao osnovana niti sud smatra potrebnim o tome nanovo detaljno elaborirati.
12. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj, koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu, koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 1115.
ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
13. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 26.9.2024. (list 54-60 spisa) stalni sudski vještak Petra Blašković je navela da je tužitelj 12.12.2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010889625 s kreditorom Privredna banka Zagreb d.d., a koji je isplaćen 16.12.2005. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je iznosila 4,55% godišnje. Otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 240 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31.01.2006., u iznosu od 206,58 CHF, što je na dan isplate kredita iznosilo 988,91 kn te sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tužitelj je dana 16.12.2011. prijevremeno otplatio kredit. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja (čl. 6. Ugovora o kreditu).
13.1. Na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Knjigovodstvenu karticu te Plan otplate ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale, kako slijedi:
- 4,55% godišnje do 31.07.2007.,
- 5,55% godišnje do 31.01.2008.,
- 6,30% godišnje do 31.12.2008.,
- 6,35% godišnje do 31.10.2010.,
- 6,00% godišnje do 30.04.2011.,
- 5,75% godišnje do 31.07.2011.,
- 5,50% godišnje do prijevremene otplate kredita.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 206,58 CHF do 236,97 CHF kao najvećeg iznosa.
U razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vrijednosti, koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze, iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta, koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.
13.2. Uvidom u dostupnu dokumentaciju, Plan otplate i Knjigovodstvenu karticu, razvidno je da je u razdoblju od 30.09.2011., pa sve do prijevremene otplate kredita tužitelj s tuženikom ugovorio moratorij na otplatu kredita. Moratorij se ugovara za nedospjelu glavnicu kredita, koja na dan početka tijeka moratorija iznosi 26.677,98 CHF, a nakon uvećanja za naknadu za provedbu moratorija, iznosi 27.344,93 CHF. Za provedbu moratorija ugovorena je naknada u iznosu 2,50% na iznos glavnice kredita, odnosno 666,95 CHF za koji je iznos uvećana glavnica kredita. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak je inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti, koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak je iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunao u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.
13.3. Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj, koji je vrijedio prilikom isplate kredita kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) vještak je dao u tabeli, list 4- 6 nalaza i mišljenja. Zaključno, vještak je mišljenja, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj:
Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznose 5.384,50 EUR,
Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 244,26 EUR.
Slijedom navedenog, sveukupan iznos, koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita, slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj, koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 5.140,24 EUR.
14. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka te je podneskom od 21.10.2024. (list 68-70 spisa) zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik je podneskom od 7.11.2024. (list 71,72 spisa) naveo da je nalaz i mišljenje vještaka neupotrebljiv jer se bazira na pogrešnoj pretpostavci da su stranke ugovorile kunski kredit, što nije bila ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz sadržaja predmetnog ugovora. Dalje tuženik detaljno elaborira da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku, pri tom ne iznoseći nikakve primjedbe na matematički izračun vještaka te način izvođenja matematičkih operacija od strane vještaka.
15. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksnog tečaja CHF te se pogrešno pretpostavlja da su ništetne sve promjene valutne stope u utuženom razdoblju. Tuženik je još naglasio da je valutna klauzula zakonom dopuštena te da je tužitelj upoznat s rizikom rasta tečaja, pa je zadatak vještaka utemeljen na fiksnom tečaju protivan volji ugovornih strana. U odnosu na navedeno za naglasiti je da tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu svih ranije obrazloženih okolnosti smatra pravno neodlučnima.
16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen stručno i objektivno, u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, dok su prigovori tuženika neosnovani.
17. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.
18. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate (čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
19. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i konačno od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22). Konačno od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023.).
20. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT).
21. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu to mu je priznat trošak, kako slijedi:
-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),
-za pristup na ročišta 25.4.2024., 10.4.2025. i 10.9.2026. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),
-za sastav podnesaka od 21.10.2024. i 26.11.2024. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),
-za sastav podnesaka od 8.7.2024., 22.5.2025. i 18.3.2026. po 25 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4.OT), što ukupno iznosi 675 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 1.350,00 €, a uvećano za PDV od 25% (337,50 €) iznosi 1.687,50 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 € (l-51 spisa) tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.087,50 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužitelj je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuo kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 16.10.2024. jer sud u spisu nije našao podnesak s tim datumom.
22. Tuženik je spor izgubio, pa je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
Zagreb, 30. rujna 2026.
S u d a c:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
