REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5602/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Arnold Čada, odvjetnik u Dugom Selu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Arnolda Čade, odvjetnika i zastupnice tuženika VH, zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetnika, 30. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Proglašava se osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr - 3594/2022 od 12. siječnja 2023. godine nedopuštenim, zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona - nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno presudom Općinskog suda u Sesvetama, posl. broj K - 70/2007 od 28.04.2008. godine.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 parnične troškove u iznosu od 450,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio ovom sudu 25.9.2024., navodi da da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3594/2022 od 28. kolovoza 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja određenog rješenjem o osiguranju Ovr- 3594/2022 od 12. siječnja 2023. nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ). Naime, kako ističe tuženik je protiv tužitelja pokrenuo postupak radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sve na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, posl. broj K-70/07 od 28.04.2008. Radi se o dugu od 911,65 € te zakonskih kamata. Nekretnina predstavlja jednosobni stan u prizemlju na adresi [adresa].

1.2. Dalje tužitelj ukazuje da je protekao je rok u kojem se može tražiti ovrha po zakonu - prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO - a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina. Tražbina, koju potražuje tuženik datira od 28.04.2008., što znači da je već protekao rok od 10 godina onoga dana kada je prijedlog podnesen (16.12.2022.). Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom osiguranje, određeno rješenjem o osiguranju od 12.1.2023., sve uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je sve pobliže navedeno u tužbi i izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, tuženik je još 19. rujna 2014. podnio prijedlog za ovrhu na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama K-70/07 od 28. travnja 2008. zbog naplate troškova kaznenog postupka. U povodu prijedloga za ovrhu Općinski sud u Valpovu (u delegiranom mu predmetu), donio je rješenje o ovrsi Ovr-982/14 od 11. prosinca 2014. Ukazuje da je čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/18., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) određeno da sve tražbine, koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Također, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 2014. nije nastupila zastara tražbine s obzirom na to da od datuma ovršnosti iskazane na ovršnoj ispravi, pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije proteklo 10 godina. Ističe i da čl. 245. Zakona o obveznim odnosima propisuje kako nakon prekida zastara počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavak 3. tog članka propisuje: kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način . Stoga tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani jer je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu, a nakon što je nastavila teći, nije protekao rok određen čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje osiguranja nedopuštenim uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem cjelokupne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na presliku zaključka ovog suda posl.br. Ovr-3594/2022-18 od 28.8.2024. (list 3-5 spisa), presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i presliku obavijesti FINA-e od 3.2.2015. o vraćanju osnove za plaćanje (list 10,11 spisa), presliku prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi (list 12-15 spisa), pročitan je spis ovog suda Ovr-3594/2022 o čemu je sačinjena službena bilješka na listu 31 spisa, a preslikani su i njegovi važni dijelovi na listovima 32-56 spisa, pročitana je preslika presude Općinskog suda u Sesvetama broj K-70/07 od 28.4.2008. i preslika tog spisa (list 63-76 spisa) kao i spis Općinskog suda u Valpovu broj Ovr-982/2014. Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je glavna rasprava zaključena.

4. Na temelju svih izvedenih dokaza, cijeneći odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među strankama u ovom predmetu nije sporno, a i proizlazi iz spisa ovog suda Ovr- 3594/2022 da je u tom predmetu Republika Hrvatska podnijela protiv protivnika osiguranja KH prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu na zk. čestici 4991/1 Nova cesta površine 464 m2, dvorište površine 2 m2, dvorište površine 78 m2, dvorište površine 200 m2, stambena zgrada [adresa], površine 156 m2, pomoćna zgrada površine 28 m2, sveukupnu površine 464 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 2 suvlasnički dio ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)-jednosobni stan u prizemlju desno, u ¼ dijela. Prijedlog za osiguranje podnesen je na temelju ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama K-70/047 od 28. travnja 2008., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja u iznosu od 9141,65 € s kamatama. Rješenje o osiguranju Ovr-3594/22-4 doneseno je 12. siječnja 2023., a protivnik osiguranja podnio žalbu, koju je odbio rješenjem Gž Ovr-481/2024 od 23. srpnja 2024. Županijski sud u Zagrebu, čime je rješenje o osiguranju postalo pravomoćno. Nije sporno niti da je zaključkom suda Ovr-3594/2022-18 od 28.8.2024. tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja osiguranja određenog rješenjem o osiguranju broj Ovr-3594/22-4 od 12. siječnja 2023 nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50.st.1.toč.11. Ovršnog zakona.

6. Prema tome, u ovoj parnici je potrebno utvrditi postoje li razlozi za proglašenje osiguranja nedopuštenim upravo iz razloga navedenih u zaključku Ovr-3594/22-4 od 12. siječnja 2023, odnosno razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

7. Navedena odredba čl. 50. st. 1 toč. 11. OZ-a propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (t.11.).

8. Na osnovi dokaza provedenih u postupku, konkretno čitanjem spisa Općinskog suda u Valpovu utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj 22. rujna 2014. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu predao prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (presude K-70/07 od 28.4.2008.) protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, a čime je došlo do prekida zastare. Nadalje, utvrđeno je da je spis rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-1165/14-2 od 10. studenog 2014. ustupljen od Općinskog građanskog suda u Zagrebu Općinskom sudu u Valpovu kao stvarno nadležnom na daljnji postupak. Općinski sud u Valpovu je 11. prosinca 2014. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-982/14-3. te je Financijska agencija (dalje: FINA) predmetno rješenje o ovrsi zaprimila 17.12.2014.(l-15). Na predmetno se rješenje Financijska agencija očitovala 19.12.2014. (l-18) na način da je navela kako je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, a ponovo je dopisom od 17.3.2015. sud obaviješten da ovršenik nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima. Tuženik, tada predlagatelj osiguranja, podnio je 14.12.2022. prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je sud rješenjem o osiguranju Ovr-3594/22-4 od 12.1.2023. odredio predloženo osiguranje. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik, tada ovrhovoditelj, poduzeo pred nadležnim tijelom radnju u cilju ostvarenja tražbine, pa je danom podnošenja prijedloga za ovrhu 22. rujna 2014. kao i prijedloga za osiguranje 14. prosinca 2022. došlo do prekida zastare (22.9.2014. i 14.12.2022.).

9. Prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/23; dalje: ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Među strankama je sporno je li došlo do prekida zastare, a sam tužitelj ne spori da je zastarni rok, prema čl. 233.st.1. ZOO-a, 10 godina. Sporno je da li je došlo do prekida zastare.

12. Tužitelj smatra da je desetogodišnji zastarni rok protekao prije podnošenja prijedloga za osiguranje, kojeg je tuženik protiv njega podnio ovom sudu 14. prosinca 2022.

13. S takvim pravnim stavom tužitelja ne slaže se ovaj sud. Naime, kao što je već ranije u obrazloženju navedeno, jasno je utvrđeno da je tuženik 22.9.2014. protiv ovršenika Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: K-70/07 od 28.4.2008., čime je došlo do prekida zastare. Financijska je agencija predmetni zahtjev za izravnu naplatu zaprimila 13.01.2015. (l-44). te je time prekinuta zastara. Imajući na umu da je ovršna isprava (pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Sesvetama K-70/07 postala pravomoćna 20.1.2009. i ovršna 5.2.2009. (list 46 ovog spisa) u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu ovom sudu (a kasnije delegirano Općinskom sudu u Valpovu) nikako nije istekao desetogodišnji zastarni rok, a kako je novi prijedlog za osiguranje podnesen 14.12.2022. tada je ponovo počeo teći zastarni rok te je najnoviji prijedlog za osiguranje protiv ovdje tužitelja, koji je podnesen 14.12.2022., podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka jer je protekao vremenski period od 8 godina, 2 mjeseca, 3 tjedna i 1 dan.

15. Stoga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je u predmetnom postupku nastupio prekid zastare svakom drugom vjerovniku radnjom poduzetom protiv dužnika pred drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, a sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a je određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a u stavku 5. da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U čl. 245. st. 6. ZOO-a je određeno da zastara, koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, koja je prekinuta. Kako je tuženik ponovno 14.12.2022. predao sudu prijedlog za osiguranje, a na temelju iste ovršne isprave -pravomoćne i ovršne presude te se taj dan vodi kao ponovni početak provođenja ovrhe (odnosno osiguranja kao radnje iz čl. 241. ZOO) to je tom radnjom ovdje tuženika ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema ovdje tužitelju kao ovršeniku iz te osnove za plaćanje.

16. Slijedom svih izloženih razloga, tužitelj nije dokazao da je u konkretnoj situaciji ispunjen uvjet predviđen odredbom čl. 50. st.1.toč. 11. OZ-a. To stoga jer je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti osiguranje svoje tražbine na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude) protiv ovršenika (ovdje tužitelja) budući tražbina nije prestala i nije nastupila zastara iz razloga, koji su gore obrazloženi, pa je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kojim traži proglašenje osiguranja nedopuštenom i odlučiti kao u izreci.

17. Tužitelj je spor izgubio, pa nema pravo na naknadu troškova, a tuženiku su dosuđeni parnični troškovi u skladu s odredbama čl. 154.st.1., čl. 154.a. i čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tuženika po državnom odvjetniku odnosi se na troškove sastava odgovora na tužbu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; Narodne novine broj 138/23; dalje: OT) te pristupa na dva ročišta 13.1.2025. i 17.9.2026. po 75 bodova, odnosno ukupno 225 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. OT) iznosi 450,00 €, koliko je troškova tuženiku i dosuđeno točkom II. izreke ove presude. Tuženik ima pravo na kamate na dosuđene troškove prema odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 30. rujna 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku po OGDO