1                           Poslovni broj Kžzd-45/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-45/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kzd-21/2023-15 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. I. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kzd-21/2023-15 od 1. prosinca 2023., opt. I. V. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 opt. I. V. je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1 Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. I. V. je naloženo platiti paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura / 753,45 kn u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. I. V. putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači na način da optuženu oslobodi krivnje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. I. V. nije osnovana.

 

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženica ukazuje da se navedena povreda ogleda u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, no navedenu povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan od modaliteta bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti bilo koju drugu povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica navodi da se nikada nije protivila susretima djeteta M. H. s ocem M. H., koji su se susreti odvijali u Centru uz njihov nadzor, gdje se otac ponašao primjereno zbog nadzora pa sigurnost i dobrobit djeteta nisu bili upitni; da joj se M. H. u periodu od kolovoza 2022. do kraja listopada 2023. nije javljao radi viđanja i ostvarenja osobnih kontakata s djetetom niti je izražavao želju za kontaktom s djetetom, da je motiv vođenja ovog postupka to što je napustila oca djeteta zbog nasilja koje je trpjela od njega, a pogotovo što je u romskoj kulturi sramota ukoliko žena ostavi muža, te napokon da je pokrenula parnični postupak radi izmjene sudske nagodbe broj P Ob-191/2021 kojom su određeni osobni odnosi djeteta M. i njenog oca M. H., ponukana i okonošću da je njen bivši suprug pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz obiteljskog nasilja.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je izveo sve dokaze koje je potom i pravilno vrednovao, dajući istodobno ocjenu i proturječnih dokaza, zaključio kako se u radnjama opt. I. V. stječu obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11. Iako optuženica u svojoj obrani osporava počinjenje kaznenog djela, s pravom je prvostupanjski sud njenu obranu cijenio neistinitom, neuvjerljivom, usmjerenom izbjegavanju kaznenopravnih odgovornosti. Ovo stoga jer iz iskaza svjedoka H., bivšeg supruga optuženice proizlazi da optuženica nije dozvoljavala, unatoč sklopljenoj sudskoj nagodbi njegovo viđanje s kćeri, koju nije vidio od 17. kolovoza 2022. , a nakon tog perioda samo jedanput, jer to optuženica nije dozvoljavala, a da je s njom stotinu puta bio u Centru što nije urodilo nikakvim plodom, a takav iskaz potvrđen je materijalnom dokumentacijom u vidu izvješća Centra K. od 6. listopada 2022. i 30. studenog 2022. iz kojih je izvješća vidljivo da je od M. H. 12. rujna 2022. zaprimljen podnesak u kojem navodi da ne ostvaruje susrete s djetetom, zbog čega je opt. I. V. pozvana na razgovor 15. rujna 2022., kada je navela da ju je strah kako će M. biti kod oca, da je još mala, da ju je strah kako će se njegovi roditelji prema njoj ponašati, da su kontakti s nadzorom prestali sredinom kolovoza 2022. od kada nije bila kod oca, zbog čega je od strane Centra upozorena da je dužna postupati po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj nagodbi, da su opt. I. V. i M. H. pozvani na razgovor u Centar gdje su oboje izjavili da se ne provode osobni kontakti oca s djetetom kako je to određeno sudskom odlukom. Nadalje, iz socijalne anamneze Zavoda, Područni ured K. od 2. veljače 2023. za I. V. proizlazi da je prvi susret oca M. s mlt. M. H. uz voditelja nadzora održan 17. lipnja 2022., koji je protekao bez problema, da je dijete prihvatilo oca te da nije bilo problema u komunikaciji dok su se susreti provodili u Centru pod nadzorom, a nakon prestanka provođenja nadzora radi ostvarivanja osobnih odnosa mlt. M. s ocem, da je otac uputio niz pismenih podnesaka i telefonskih poziva Područnom uredu K. tražeći pomoć radi uspostave kontakta s djetetom jer majka djeteta nije željela omogućiti te kontakte, da su oboje roditelja pozvani na razgovor 1. rujna 2022. kada je optuženica izjavila da ne želi da dijete odlazi ocu jer ju je strah kako će joj tamo biti te je upozorena da nepridržavanje pravomoćne i ovršne sudske odluke podliježe kaznenoj odgovornosti. Ujedno, iz socijalne anamneze proizlazi da je optuženica pokrenula postupak radi provođenja obveznog savjetovanja prije provođenja sudskog postupka za izmjenu pravomoćne i ovršne sudske nagodbe kojom su regulirana pitanja vezana za dijete M. H. te da je procijenjeno ponovo upozoriti majku (opt. I. V.) da je dužna postupati po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj nagodbi sve do donošenja drugačije sudske odluke.

 

7.2. Imajući u vidu izvješća Centra K., socijalnu anamnezu na ime opt. I. V., iskaz svjedoka M. H., kao i fotografija sadržanih u izmijenjenim porukama između optuženice i M. H., na kojima se nalaze nasmijani i veseli M. H. i kćerka M., s pravom sud nije prihvatio iskaz svjedokinje S. C., majke optuženice koja je iskazivala da se njena kći uvijek držala termina kontakta M. s ocem, da dijete nije ostajalo kod oca vikendima jer je plakalo, da je svaki petak vodila dijete na viđanje s ocem, nekad kod Sportske dvorane, nekad u McDonald's, da nije branila njihove kontakte već mu dopuštala da viđa dijete te da je otac rijetko tražio da uopće viđa dijete, ocjenjujući takav iskaz pristranim, neistinitim i usmjerenim na pogodovanje svojoj kćerki, optuženici.

 

7.3. Iako se optuženica žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.

 

7.4. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući prvenstveno iskaz svjedoka M. H., a napose cijeneći i sadržaj materijalne dokumentacije Centra K., pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada ju je proglasio krivom zbog kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. S obzirom je optuženica podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a odredba članka 478. ZKP/08 propisuje da uložena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu te utvrdio da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije ispravno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti te obiteljske i imovinske prilike, a od otegotnih okolnosti upornost pri počinjenju kaznenog djela. Polazeći od stupnja krivnje optuženice te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, u okviru granica predviđene kazne za predmetno kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora u trajanju do jedne godine), pravilno je prvostupanjski sud opt. I. V. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a potom joj na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo navedenom kaznenopravnom sankcijom – uvjetnom osudom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženice, stupnju krivnje i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. I. V. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 10. svibnja 2024.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v.r.