1              Poslovni broj Kž-195/2024-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-195/2024-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. S. B., OIB: … i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. B., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-250/2023 od 27. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i I-opt. S. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-250/2023 od 27. lipnja 2023., I-opt. S. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – iznudom, opisano u čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. KZ/11, dok je II-opt. M. S. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – pomaganje u iznudi, opisano u čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 38. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. KZ/11, a u svezi sa čl. 38. KZ/11, pa je I-opt. S. B. na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 14 (četrnaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko I-optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo, a II-opt. M. S. je na temelju čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 38. i čl. 48. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te mu je potom sukladno čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se  kazna zatvora koja je optuženiku prethodno izrečena neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 I-opt. S. B. i II-opt. M. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. studenog 2022. do 23. lipnja 2023.

 

1.2. Na temelju čl.148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 I-opt. S. B. i II-opt. M. S. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 150,00 eura svaki, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. ZKP-a te zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i uvjetnoj osudi iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Protiv prvostupanjske presude žali se i I-opt. S. B. putem branitelja T. V., odvjetnika iz S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i I-opt. S. B. oslobodi od optužbe ili da se optuženik kazni blažom sankcijom od izrečene, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Ujedno traži da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je I-opt. S. B. putem branitelja T. V., odvjetnika iz S. s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao činjenično i zakonski neutemeljenu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Za 10. svibanj 2024. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O., I-opt. S. B. i branitelj optuženika T. V., odvjetnik iz S.. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik ŽDO u O. D. K., dok na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni I-opt. S. B. i njegov branitelj T. V., odvjetnik iz S., pa je sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno obaviještenog I-opt. S. B. i branitelja optuženika T. V., odvjetnika iz S., na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

6. Žalba državnog odvjetnika te žalba I-opt. S. B. nisu osnovane.

 

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika, osim zbog odluke o djelomično uvjetnoj osudi i uvjetnoj osudi

 

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogriješio kada nije prihvatio izmjenu optužnice u zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji djela s rasprave 19. lipnja 2023., kada je optuženicima I-opt. S. B. i II-opt. M. S. umjesto kaznenog djela iznude opisano u čl. 243. st. 3.  u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. KZ/11, na teret stavio kazneno djelo iznude opisano u čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 4. KZ/11 i kada je sud iz činjeničnog opisa izostavio dio u kojem je opisan način na koji je I-opt. S. B. nasrnuo na oštećenika s još jednom nepoznatom osobom, a onda oštećenika britvom porezao po trbuhu, da je o tome oštećenik detaljno iskazivao pred državnim odvjetnikom, kod kojeg je iskaza ostao i na raspravi 24. travnja 2023., da je logično da svjedok ne ponovi baš sve detalje te naposljetku, da je sud, ukoliko je to smatrao spornim, na te okolnosti mogao ispitati oštećenika, a nije mu postavio takvo pitanje, kao i da o tome postoje fotografije oštećenika. U odnosu na II-opt. M. S. da nije riječ o pomaganju u iznudi, već o supočiniteljstvu, jer se radi o zajedničkom i dogovornom počinjenju kaznenog djela, a da je upravo oštećenik u svom iskazu opisivao njegov "aktivitet" i razlog zbog kojeg ga je povezao kao osobu koja mu je slala prijeteće poruke.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, s razlogom je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa izostavio dio koji se odnosi na postupanje I-opt. S. B. u dijelu kada je I-opt. S. B., zajedno s nepoznatim muškarcem došao u Z. i gdje mu je oštećenik predao iznos novca u iznosu od 1.300,00 eura, kojom prilikom je "najprije nepoznati muškarac fizički nasrnuo na njega na način da ga je udario nogom u desnu stranu tijela, radi čega je oštećenik izgubio ravnotežu i pao na haubu vozila, a onda je I-opt. S. B. izvadio britvu kojom ga je porezao po trbuhu", ne prihvaćajući izmjenu zakonskog opisa i pravne kvalifikacije djela državnog odvjetnika s rasprave 19. lipnja 2023. Naime, iako je oštećenik taj dio događaja opisivao kada je ispitan kod državnog odvjetnika 21. prosinca 2022. (str. 180 spisa), na raspravi 24. travnja 2023., o tome nije iskazivao, već je na upit zamjenice ODO u  Splitu naveo da se fizički obračunao u Z. s I-opt. S. B. i još jednom trećom osobom, a da je to izgledalo tako da su se njih dvojica potukli s njim, da je prvo napadnut od S., nakon čega je uzvraćao, a da je sve to trajalo vrlo kratko. Dakle, tada nije iskazivao  da  mu je I-opt. S. zadao ozljedu britvicom po trbuhu, a niti se zbog te ozljede javio liječniku, već je istog dana (15. studenog 2022.), kako sam iskazuje, bio u Zavodu u M. gdje je konstatirano da je došao zbog toga što ga je "ukočilo u donjem dijelu leđa, a da je i prije imao slične simptome", a tada nije na njemu uočena bilo kakva druga ozljeda, iako je iskazivao da mu je majica bila sva krvava od zadobivenih ozljeda. Napose, iako je na fotografiji (str. 142 spisa) koju su snimili policijski službenici tijekom očevida u Policijskoj postaji 22. studenog 2022., vidljivo nekoliko tankih linija na području trbuha o kojima oštećenik na raspravi, iako upitan, nije iskazivao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud našao da se radi o dvojbi o postojanju činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela te da, iako je prihvatio nalaz oštećenika kao istinit i uvjerljiv, da taj dio koji bi ukazivao na uporabu britve nije dokazan, zbog čega je te navode iz činjeničnog opisa ispustio, a sve sukladno odredbi čl. 3. st. 3. ZKP/08.

 

7.2. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika da je II-opt. M. S. postupao kao supočinitelj, a ne kao pomagač, i po nalaženju ovog suda, za ukazati je kako osim iz obrana I-opt. S. B. i II-opt. M. S., ali i iskaza samog oštećenika proizlazi da je istog vidio samo jednom, a upoznao ga je dok su sjedili u kafiću kada je postavljena policijska klopka 28. studenog 2022. u ugostiteljskom objektu u M.. Navedeno proizlazi i iz činjeničnog opisa u kojem stoji da je oštećenik 28. studenog 2022. došao u ugostiteljski objekt u M. gdje su ga čekali I-opt. S. B. i II-opt. M. S., gdje mu se ovaj i predstavio, a onda da je ošt. B. K. I-opt. S. B. na ruke predao iznos od  6.000,00 kn, koji je novac I-opt. S. B. prebrojao, pitao gdje je ostatak, a II-opt. M. S. cijelo vrijeme to gledao i slušao, a onda su pristupili policijski službenici koji su ih u tom trenutku i uhitili. Pored toga, to što je oštećeniku s telefona I-optuženika poslana fotografija na kojoj se nalazi sa svojim malodobnim djetetom, iznad koje je stajao tekst "tvoj M.", ne znači, a niti se to tvrdi činjeničnim opisom da ju je poslao II-opt. M. S.. Nastavno tome, za ukazati je kako iz obrana I-opt. S. B. i II-opt. M. S. proizlazi da su se upoznali kratko prije inkriminiranih događaja, da su se družili jednu večer, te da je I-opt. S. B. II-opt. M. S. odvezao u M. jer ga je to M. zamolio, s obzirom je imao zabranu upravljanja vozilom, a trebao je "pokupiti neke pare". Kada se imaju u vidu sve radnje II-opt. M. S., i po nalaženju ovog suda radi se o  pomagateljskim radnjama kojima je imenovani optuženik doprinio ostvarenju djela i koje su radnje imale na počinjenje djela određeni učinak, a posebice i stoga što je I-opt. S. B. određene radnje poduzeo i prije nego li je uopće upoznao II-opt. M. S. te donio odluku o počinjenju kaznenog djela.

 

U odnosu na žalbu I-opt. S. B., osim zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi

 

8. I-opt. S. B. pobija ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da postoje odstupanja i proturječja između izvedenih dokaza i razloga na koja se sud poziva u obrazloženju svoje odluke, koja je manjkavost rezultat pogrešnog i nepotpunog činjeničnog utvrđenja, a što se posljedično odrazilo i na neadekvatnu primjenu materijalno-pravnih normi kao i na odluku o izrečenoj sankciji. Takvim žalbenim navodima žalitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, o čemu će se ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

9. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, I-opt. S. B. upire da se odluka suda temelji isključivo na iskazu oštećenika, koji je svojim iskazom želio anulirati svoju materijalnu obvezu prema trećoj osobi – G. J., koji ga je ovlastio da umjesto njega preuzme nastali dug od oštećenika B. K., te da se iz tog razloga ne može prihvatiti tvrdnja oštećenika da je I-optuženik bez ikakvog razloga od njega tražio isplatu novca, da se ne zna kada su fotografije i razmijenjene poruke nastale, da je nejasno na temelju čega je zaključeno da je od oštećenika zatražio isplatu od 10.000,00 eura, da mu je prijetio da će ga ubiti, tražio da mu oštećenik prepiše vozilo, slao prijetnje i sl., a da je zapravo oštećenik njemu prijetio jer mu je poslao poruku sadržaja: "boli me k… ko ide s tobom, priđi kući i neće biti ni tebe ni njih", da sud nije cijenio to što izvedeni dokazi potvrđuju da oštećenik u inkriminiranom razdoblju s njim nije izbjegavao komunikaciju, kao i iskaz oštećenika na raspravi da je bio spreman ubiti I-optuženika, zbog čega ga je tražio u kafiću "D.", zvao na telefon, ali da ga je spasila činjenica što se nalazio kod rođaka te reakcija inspektora R. R. koji ga je spriječio u tom naumu. Napose, upire da je nelogično da o isplati novca u dva navrata od 1.400,00 eura i 1.300,00 eura nema nikakvog pisanog traga te da ukoliko se i prihvati da je oštećenik I-optuženiku isplatio navedeni iznos, to ne znači da je to napravio na svoju štetu, jer iz ovjerene izjave G. J. proizlazi da nije namirio sav dug i da je samo platio nešto što je bio u obvezi nakon što je G. J. taj dug ustupio I-optuženiku, pa se u konkretnom slučaju ne radi o novčanoj vrijednosti koja bi se mogla izjednačiti sa znatnom štetom (od 60.000,00 kn), što upućuje na zaključak da se ne bi radilo o kvalificiranom kaznenom djelu.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima I-opt. S. B., prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio isključivo i jedino na iskazu oštećenika B. K., već i na materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka, a posebice potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta temeljem kojih su od I-opt. S. B. oduzeta tri mobitela a od II-opt. M. S. jedan mobitel, izvješća o pretrazi mobilnih uređaja oduzetih od I-opt. S. B. i II-opt. M. S., sadržaja DVD medija sa rezultatima pretrage mobitela I-opt. S. B. i II-opt. M. S., fotografija poruka koje je zaprimio oštećenik, DVD medija sa fotografijama video nadzora iz ugostiteljskog objekta "R.", DVD medija sa zvučnim zapisom glasovne poruke koju je oštećenik zaprimio od I-opt. S. B. (koji se obratio oštećeniku povišenim tonom "znaš šta sad B., jebem li ti mamu…eto ti mene sad u M. i fino ćemo auto prepisat…auto da si spremio odma, eto mene u M."), DVD medija s rezultatima pretrage mobitela I-opt. S. B. i II-opt. M. S., zapisnika o postavljanju policijske klopke od 25. studenog 2022., zapisnika o primopredaji novčanica ošećeniku, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od I-opt. S. B. (označenih novčanica koje mu je predao oštećenik 28. studenog 2022.), fotografija i profilne slike s koje je oštećenik zaprimio pozive i poruke (str. 52-54, te 123-125), fotografija poruka između opt. S. B. i ošećenika (str. 57-58), a na koje izvedene dokaze žalitelj nije imao primjedbi.

 

9.2. Nadalje, prvostupanjski sud je, nakon što je izveo sve dokaze, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u međusobnoj vezi, dajući ujedno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio da su optuženici počinili kaznena djela za koja ih je i proglasio krivima, o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9.3. Nije u pravu I-opt. S. B. kada upire da se ne zna kada su fotografije i razmijenjene poruke nastale (a čiji je sadržaj sastavni dio činjeničnog opisa), budući iz izvješća o pretrazi mobilnih uređaja koji su od njega oduzeti proizlazi da se komunikacija putem mobitela odvijala tijekom listopada i studenog 2022. Nadalje, glede žalbenih navoda da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je I-opt. S. B. od oštećenika tražio isplatu od 10.000,00 eura, da je prijetio da će ga ubiti, tražio da prepiše vozilo, slao prijetnje i dr., kako je već prethodno rečeno proizlazi iz iskaza oštećenika čiji iskaz korespondira sa materijalnom dokumentacijom i prethodno navedenim dokazima na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Da je iskaz ošećenika vjerodostojan te da ne tereti bezrazložno optuženike, proizlazi i iz dijela njegovog iskaza u kojem opisuje svoje ponašanje prouzročeno radnjama I-opt. S. B. kada je i sam u jednom trenutku bio spreman fizički se s njim obračunati jer mu je jedne prigode u kafiću D. opt. B. rekao da će otići u dućan njegove supruge i otići po novce, zbog čega je oštećenik "uzeo harpun za loviti ribu i da je bio spreman ubiti S. B.", u čemu ga je spriječio inspektor R. R., da je u tim trenucima bio skrenuo s pameti, a navedeni pol. inspektor ga je presreo na ulici i umirio rekavši da to nije rješenje, da će uništiti svoju obitelj, spomenuo F. Z., nakon čega je krenuo s prijavama policiji. U odnosu pak na iznos duga koji je I-opt. S. B. preuzeo od G. J., za koji žalitelj navodi da se radilo o 10.000,00 eura a ne 3.000,00 CHF, u kojem kontekstu spominje ovjerenu izjavu G. J. te da bi se radilo o dugu od 9.500,00 eura, za ukazati je da glede takvih navoda žalitelj nije predlagao nikakve dokaze, pa niti dokaz u vidu ovjerene izjave G. J., na koju se isti sada poziva, zbog čega je žalitelj sukladno odredbi čl. 466. st. 4. ZKP/08 prekludiran u korištenju, odnosno isticanju novih dokaza (beneficium novorum) u žalbi, a za koje je žalitelj znao do zaključena rasprave.

 

10. U odnosu na daljnje žalbene navode, a kojima sadržajno upire na povredu kaznenog zakona upirući, da ukoliko bi se i prihvatili činjenični navodi optužbe, da se nikako ne bi moglo raditi o kvalificiranom djelu iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11, jer se u konkretnom slučaju ne radi o novčanoj vrijednosti koja bi se mogla izjednačiti sa znatnom štetom, tj. da je kaznenim djelom prouzročena šteta u iznosu većem od 60.000,00 kn, za ukazati je da je kvalificirani oblik iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11 determiniran uporabom sile ili prijetnje izravnim napadom na život ili tijelo osobe, što je u konkretnom slučaju i ostvareno, a da je prouzročena znatna šteta kvalifikatorni element (uz ostvareni modus iz st. 3. istog članka) kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 4. KZ/11, a za koje kazneno djelo žalitelj nije niti proglašen krivim. Slijedom toga nema povrede kaznenog zakona na koju žalitelj upire.

 

10.1. S tim u vezi je za napomenuti da se kazneno djelo iznude odnosi samo za iznos koji je veći od utvrđenog iznosa preuzimanja duga I-opt. S. B. od G. J. u iznosu od 3.000,00 CHF (a koji bi iznos odgovarao predanim iznosima od 1.300,00 eura i 1.400,00 eura te iznosu od 6.000,00 kn), te bi se u tom dijelu radilo o kaznenom djelu protupravne naplate, no koje je konzumirano kaznenim djelom iznude, a koje kazneno djelo je ostvareno potraživanjem većeg iznosa od duga od 3.000,00 CHF, koji dug u tom iznosu (od 3.000,00 CHF) nitko niti ne osporava, pri čemu navedena okolnost nije od utjecaja na opstojnost samog kaznenog djela iznude,već može imati utjecaj na odluku o vrsti i visini kazne. 

 

 

U odnosu žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi u odnosu na I-opt. S. B. i odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na II-opt. M. S. te žalbe I-optuženika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi

 

 

11. Državni odvjetnik žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud obojici optuženika kao olakotno cijenio primjereno držanje pred sudom, da su izrečene kaznenopravne sankcije neprimjerene vrsti i veličini počinjenog kaznenog djela, da se istima ne odražava društveni prijekor niti šalje jasna poruka o nedopustivosti takvog ponašanja, da je sud propustio kao otegotno cijeniti brutalnost, bezobzirnost i upornost u postupanju I-opt. S. B., a u odnosu na obojicu opasnost i raširenost ovakvih kaznenih djela, a uz to da je na strani I-opt. B. trebao cijeniti njegovu višestruku kaznenu osuđivanost, dok je u odnosu na II-opt. S. neosnovano primijenio institut ublažavanja kazne, te da se ne može očekivati da će se svrha kažnjavanja postići tako blagom kaznenom sankcijom.

 

11.1. Suprotno tome, I-opt. S. B. smatra da je prvostupanjski sud kao olakotno trebao cijeniti i njegovu dosadašnju neosuđivanost na području R. H., osobne i obiteljske prilike (otac je petero djece), da se do uhićenja nalazio u radnom odnosu u inozemstvu što predstavlja dostatnu garanciju njegove potpune resocijalizacije te da bi se svrha specijalne i generalne prevencije ostvarila blažom sankcijom te uvjetnom osudom s kraćim rokom kušnje.

 

11.2. Razmatrajući prethodno navedene žalbene navode državnog odvjetnika i I-optuženika, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, takvi navodi žalitelja (državnog odvjetnika i optuženika) nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani I-opt. S. B. i II-opt. M. S., u vidu primjerenog držanja pred sudom, ne nalazeći otegotnih okolnosti. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne okolnosti, uz činjenicu da je otac petero djece i lošeg imovnog stanja, kao i da je osuđivan od strane Njemačkog suda AG W.-T. 2021. zbog vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje na novčanu kaznu, a II-opt. M. S. da je otac jednog djeteta, razveden, te prema dostupnim podacima neosuđivan. Stoga, polazeći od stupnja krivnje oba optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je I-opt. S. B. prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a onda mu na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomično uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi šest mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od četrnaest mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, i po ocjeni ovog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da I-opt. S. B. i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, posebice imajući uvidu određeni maksimalni rok provjeravanja uvjetovanog dijela iz djelomične uvjetne osude.

 

11.3. U odnosu na II-opt. M. S. koji je proglašen krivim zbog kaznenog djela pomaganja u iznudi iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11 u vezi s čl. 38. KZ/11, a kažnjivo po čl. 243. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ/11, nije u pravu državni odvjetnik kada upire da je navedena kaznenopravna sankcija preblaga te da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio institut ublažavanja kazne. Ovo stoga što je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela iznude u pokušaju, a sukladno odredbi čl. 34. st.  2. KZ/11, počinitelj pokušaja kaznenog djela može se blaže kazniti, dakle, radi se o tzv. zakonskom ublažavanju sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 49. st. 1. toč. 4. ZKP/08, s obzirom je za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1. i 3. a kažnjivo po čl. 243. st. 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina. Imajući u vidu postupanje II-opt. M. S. u inkriminiranim događajima, njegovu ulogu te utvrđene olakotne okolnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti, kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci ne ukazuje se preblagom. Nadalje, imajući u vidu njegovu ličnost, prijašnji život i obiteljske prilike (razveden), i po nalaženju ovog suda svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu ostvarenja ciljeva generalne i specijalne prevencije, postići će se izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine.

 

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i I-optuženik pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od  postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 10. svibnja 2024.

 

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                               Mario Kovač, v. r.