1              Poslovni broj Kž-182/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-182/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. M. K., OIB: … i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi II-opt. S. R. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-219/2019-16 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbija se žalba II-opt. S. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-219/2019-16 od 5. veljače 2024., I-opt. M. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, dok je II-opt. S. R. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, pa je I-opt. M. K. na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od godine dana ne počini novo kazneno djelo, te je II-opt. S. R. na temelju čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a istom je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08), ošt. V. M. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 II-opt. S. R. dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 265,45 eura, a koji trošak se odnosi na provođenje sudsko-medicinskog vještačenja, te je svaki od optuženika dužan naknaditi i paušalni trošak u iznosu od po 100,00 eura svaki ponaosob, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio II-opt. S. R. putem braniteljice I. Š., odvjetnice iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojoj predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu II-optuženika kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. II-opt. S. R. nije osnovana.

 

6. Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju vidi u tome što je sud selektivno tumačio iskaze svjedoka, takvim navodima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se o takvim žalbenim navodima ovaj sud očitovati u nastavku ove drugostupanjske presude.

 

7. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik nalazi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda, tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane, pa tako ističe da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju neizravnom namjerom, a što slijedi kako iz njegove obrane, tako i obrane I-opt. M. K. koje su u cijelosti usaglašene već da bi se eventualno moglo raditi o postupanju u nužnoj obrani. Također, ukazuje da u ovom predmetu nije nedvojbeno utvrđen način nastanka ozljede na strani ošt. V. M..

 

7.1. Suprotno prethodno navedenim žalbenim navodima II-opt. S. R., prvostupanjski sud je, nakon što je izveo sve dokaze, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u međusobnoj vezi, dajući ujedno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio da je II-opt. S. R. počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju na štetu ošt. V. M.. Naime, s pravom je iskaz ošt. V. M. prvostupanjski sud ocijenio kao istinit i vjerodostojan kada je iskazivao inkriminiranom događaju navodeći da je toga dana V. B., zaposlenika PŠD Z., koji je inače obavljao naplatu vezivanja plovila u lučici ŠD Z., poslao na obavljanje svoje dužnosti, kada je uočio na molu I-opt. S. R. koji je B. govorio da nema tu što stajati i naplaćivati vezove, te nakon što ga je upozorio da nema nikakvu ulogu u lučici, da nije zaposlenik iste, zamolio ga da se udalji, što II-opt. R. nije poslušao već se počeo s njim naguravati i vikati, da bi ga potom udario u predjelu lijevog uha i ogrebao ispod desnog oka, pri čemu je prilikom udarca šake u lijevo uho osjetio bol, da je tijekom događaja S. R. njega prvi udario a da on njega nije udarao već samo odgurivao. Kada se takav iskaz oštećenika dovede u vezu s dijelom obrane II-opt. S. R. u kojoj navodi da je kritičnog dana bio na svom radnom mjestu u S. Y., koja je imala podkoncesiju u zapadnom dijelu obale lučice, a da je u opisu njegovog radnog mjesta bilo održavanje lučice, čuvanje lučice, privez brodova i prijavljivanje chartera, a da su i mjesecima prije ovog događaja ošt. B.r i ošt. M. zatvorili vodu i struju, da nisu mogli normalno raditi, kao i da su je kapetan M. (oštećenik) i njegov podređeni djelatnik (B.) i tajnik PŠD "Z." držali monopol nad lučicom, iako su 2-3 godine prije od ovog događaja izgubili u lučici koncesiju, razvidno je da je takva napeta situacija i međusobne nesuglasice vezane za naplaćivanje vezarine uzrokovala tenzije, koje su zapravo predstavljale motiv počinjenja kaznenog djela na strani II-opt. S. R.. Navedeno potvrđuje i događaj koji se zbio prethodno isti dan, a u odnosu na koji je I-opt. M. K. proglašen krivim, kada je prišao ošt. V. B. dok je obavljao naplatu vezivanja u lučici "Z." s razbijenom staklenom bocom u ruci te mu više puta zaprijetio da će ga ubiti, otkinuti mu glavu, odnosno da će ga se riješiti. S time u vezi, ošt. V. B. iskazao je da je nakon što mu je I-opt. M. K. prijetio, da je pozvao djelatnike policije, da i nakon toga I-opt. M. K. nije prestajao s prijetnjama, konstantno mu govoreći da će ga ubiti, riješiti, otkinuti mu glavu, da je potom došao II-opt. S. R. koji ga je zajedno sa I-opt. M. K. ometao u obavljanju posla, da je bilo naguravanja između ošt. V. M. i II-opt. S. R. koji su se "pohvatali", a da je on u cilju sprječavanja napada na M., II-opt. R. obuhvatio oko pasa i povukao ga, no međutim da nije vidio da li je S. R. prvi udario M., jer se to odvijalo iza njegovih leđa, no kada se okrenuo da je vidio njihov fizički sukob te ih je uspio razdvojiti.

 

7.2. Glede daljnje sporne okolnosti, a na koje u žalbi upire optuženik, tj. mehanizma nastanka tjelesne ozljede na ošt. V. M., u svom iskazu oštećenik okolnosno, detaljno i argumentirano opisuje događaj, a iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. A. A. proizlazi da je specijalističkim nalazom Hitne ORL ambulante KBC S. od 14. srpnja 2016. na ošt. V. M. konstatiran blagi edem rahlog tkiva periorbitalno desno uz površinsko crvenilo kože areala nekoliko centimetara, kao i rubna perforacija donjeg maleolarnog polja te su postavljene dijagnoze kontuzija područja desnog oka i prsnuće bubnjića lijevog uha. Isti vještak je mišljenja kako oteklina područja desnog oka predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je nastala udarcem otvorene ili zatvorene šake silom nekog slabijeg do srednje jakog intenziteta, kao i prsnuće bubnjića lijevog uha koja je ozljeda u roku do četiri tjedna uredno zacijelila te predstavlja također (laku) tjelesnu ozljedu nastalo udarcem dlanom otvorene šake (šamar) silom srednje jakog do jakog intenziteta ali je istom prilikom mogla nastati i teška tjelesna ozljeda, te da su ozljede nastale s najmanje dva međusobno neovisna udarca. Vještak je također naveo da prsnuće bubnjića predstavlja tzv. tlačnu ozljedu zbog naglog stvaranja vakuuma u uhu kada bubnjić kao tanka opna pukne zbog nagle promjene tlaka, da je u konkretnom slučaju bubnjić zarastao u roku od četiri tjedna, no da bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi da bubnjić nije zarastao u roku od četiri tjedna, pod uvjetom da bubnjić ostane otvoren dolazi do poremećaja funkcije sluha. Prihvaćajući kao objektivan, nepristran i stručan navedeni nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji korespondira sa iskazom ošt. V. M., te kao i iskazom ošt. V. B., osnovano je prvostupanjski sud obranu II-opt. S. R. ocijenio neistinitom, a koji je nastojao umanjiti posljedicu svog protupravnog postupanja navodeći da je njega prvi napao ošt. V. M., a da se on samo branio, odnosno postupao u nužnoj obrani.

 

7.3. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući prvenstveno iskaz ošt. V. M., nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, kao i iskaz ošt. V. B. pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada je II-opt. S. R. proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11,  upravo na način kako je to navedeno u toč. 2. izreke pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. II-opt. S. R. žali se i zbog povrede kaznenog zakona, navodeći da je posljedično pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon, kojim navodima zapravo ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. No, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio  kazneni zakon na štetu II-opt. S. R. kada je našao da se u njegovim radnjama stječu obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju jer prvostupanjski sud kazneni zakon primjenjuje na takvo činjenično stanje koje sam  utvrdi, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebao utvrditi.

 

9. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi II-opt. S. R. tek navodi da je sud donio nepravilnu odluku kada ga je proglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uvjetno na dvije godinu. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, kada je prvostupanjski sud II-optuženika proglasio krivim, osim dosadašnje neosuđivanosti optuženika, kao olakotno cijenio je da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, koje okolnosti nije podcijenio, istodobno ne nalazeći otegotnih okolnosti na njegovoj strani. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Polazeći od stupnja krivnje II-optuženika (kazneno djelo počinio je s neizravnom namjerom) te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno prvostupanjski sud II-opt. S. R. osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom mu primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti će se specijalna svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u vidu specijalne i generalne prevencije.

 

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih II-opt. S. R. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koju pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 10. svibnja 2024.

 

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v. r.