REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-770/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o. Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi isplate 133,88 eur, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za pribavom police kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika, provođenjem dokaza saslušanjem oštećenika i zakonskog zastupnika tužitelja te prometno tehničkog vještačenja.

Odbija se dokazni prijedlog tuženika za pribavom cijene radnog sata , provođenjem dokaza vještačenjem po vještaku za motorna vozila, financijskog vještačenja te saslušanjem procjenitelja tuženika EU.

p r e s u d i o  j e

I) Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 133,88 eur, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 17. studenoga 2025. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

II) Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. , tekućom od 29. rujna 2026. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2026. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 133,88 eur. U historijatu tužbe navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. studenoga 2025. nastala šteta na vozilu, marke i tipa RENAULT KADJAR, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. i 155/23.; dalje ZOO).

2. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 13. siječnja 2026. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 250510516163/2. Visina štete prema izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Pojašnjava da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje).

3. Tužitelj je predmetno vozilo u skladu s zahtjevom vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Oštećenik je pri tom vozilo slobodan popraviti gdje želi i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

4. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj dodatno ističe da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 45/01/01, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.503,93 eur (PDV uključen) je tuženik dužan podmiriti da bi nadoknadio štetu oštećeniku.

5. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 4.370,05 eur. Razliku od 133,88 eur po računu koji tuženik nije platio, opravdava tako što ističe da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada kao i potrošnog materijala limara predmet je ovoga spora. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 47,00 eur/sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru.

6. Zaključno navodi da su ustupitelj - oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 4. veljače 2026. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 133,88 eur na primatelja

- ovdje tužitelja, o čemu je obavješten tuženik.

7. Predlaže sudu pribaviti policu kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika te provesti dokaz prometno tehničkim vještačenjem na okolnost cijene rada i saslušanjem oštečenika i zakonskog zastupnika tužitelja.

Spisu privija slijedeće pisane isprave: izvid štete tuženika, broj: 250510516163/2, prometnu dozvolu oštećenika, osobnu iskaznicu oštećenika, račun popravka tužitelja, br. 45/01/01, obrazloženu ponudu od 26.1.2026., službeni cjenik radionice – tužitelja, smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093, ugovor o ustupanju od 4.2.2026. i notifikaciju od 4.2.2026. (list 9-24 spisa).

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Ističe da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva. Tuženik dalje navodi da dostavljeni cjenik nije službena cijena rada jer se nekima naplaćuje ispod navodne cijene, nekima po navodnoj cijeni, a neki plate i više od cijene iskazane na predmetnom spornom računu. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu.

9. Predlaže sudu službenim putem od Autopoint d.o.o. iz Zagreba, Virjanska 24, D.R. Auto d.o.o. iz Zagreba, Selska 34, Auto Krpić, Samoborska cesta 119, Zagreb, zatražiti cijenu radnog sata, provesti vještačenje po vještaku za motorna vozila te financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i potrošnog materijala u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja za isplaćeni iznos od strane tuženika. Također, predlaže provesti dokaz saslušanjem procjenitelja tuženika HU na adresi tuženika.

Spisu predmeta privija: obrazloženu ponudu i račune usporednih servisa (list 37 -39 spisa).

10. Sud utvrđuje da je u smislu članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 133,88 eur.

11. Člankom 502. stavkom 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

12. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud je i u slučaju prijedloga stranaka za održavanje ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati u pisanom postupku, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena).

13. Stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava rješenjem od 6. svibnja 2026. te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

14. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije (pisanih isprava) može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz članka 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (pisani postupak).

15. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom , to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta) . U skladu s odredbom članka 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

16. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu.

17. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to; saslušanje tužitelja i oštećenika te provođenje prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

Sud nije smatrao svrsishodnim provesti dokazni prijedlog tuženika za pribavom cijene radnog sata, provođenjem dokaza vještačenjem po vještaku za motorna vozila, financijskog vještačenja te saslušanjem procjenitelja tuženika EU. Sud je svoju odluku donio uvažavajući odredbe koje uređuju postupanje u maličnim sporovima (čl. 461. ZPP-a) načelo ekonomičnosti i u bitnome smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP- a).

18. Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti u izreci (rješenjem) jer se usmena rasprava na kojoj sud to inače čini u smislu važećeg procesnog zakona, nije održavala, a također polazeći od toga da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka.

19. Kako se radi o sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom, koji je u pravilu pisani postupak u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, na što su stranke bile upozorene, pa su mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka/stranaka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz za provođenjem prometno-tehničkog i financijskog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

20. Tuženik ne spori činjenični supstrat tužbe koji je tužitelj iznio u historijatu tužbe, a vezano uz temeljni argument tuženika zbog kojeg u bitnome nije u cijelosti podmirio iznos po predmetnom računu br. 45/01/01, sud navodi da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je taj prigovor otklonio dostavljanjem predmetnog računa i cjenikom tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi.

21. Nesporno je da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik likvidirao račun, na iznos od sveukupno 4.370,05 eur, a nije podmirio razliku od 133,88 eur. Tužitelj je pojasnio da se potrošni materijal limara izračunava prema cijeni radnog sata limarskih radova, pa je tužitelj obračunao ukupni iznos za limarske radove u visini od 211,50 eur, a potrošni materijal u visini od 10% ukupnog iznosa limarskih radova, što iznosi 21,15 eur.

22. Iz računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu članka 1085. stavka 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

23. Iz računa tužitelja broj br. 45/01/01 (list 14 spisa), proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete (list 9 spisa).

24. Oštećenik je ovlašten slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili ovlašteni popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

25. Dodatno se ističe da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

26. Odlučna činjenica u ovom postupku jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, međutim, djelomično je podmirio iznos predmetne štete smatrajući da je oštećenik morao izabrati radionicu u kojoj je cijena sata povoljnija.

27. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je člankom 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

28. Na temelju članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (ovdje korisnik kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi.

29. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 19-20 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina koja je predmet ovog spora. U konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja nije strogo osobne naravi, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu članka 80. stavka 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nezapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

30. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

31. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, dužan je naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, prama odredbama članka 1085. stavka 1. i 4. ZOO-a i članka 84. stavka 1. ZOO-a.

Ustupom predmetne tražbine, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09. 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 17. studenoga 2025. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana, sud je odlučivao u granicama zahtjeva u smislu članka 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s člankom 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl . 154. st. 1., čl. 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

33. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

33. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 48.3. Tarife, i to; za sastav tužbe iznos od 50,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife), uvećano za PDV 25 %. što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur iznosi dosuđenih 89,04 eur.

34. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP -a)

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).