REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-2425/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naknade troškova upravnog postupka, 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/25- 01/355, URBROJ: 513-04-25-4 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-20/22-01/3853, URBROJ: 513-07-18-01-25-12 od 18. ožujka 2025., po žalbi tužitelja (zbog šutnje administracije), u tč. III. izreke odlučeno je da se mijenja ranije rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-410-20/2022-001/03853, URBROJ: 513-007-18-01-2024-003 od 2. svibnja 2024. Tč. IV. izreke utvrđuje se da tužitelj nije porezni obveznik poreza na promet nekretnina. Tč. V. i VI. usvaja se zahtjev za naknadu odvjetničkog troška za sastav žalbi od 2. svibnja 2024. i 2. srpnja 2024. za svaku u pojedinačnom iznosu od 781,25 € (ukupno 1.562,50 €), Tč. VII. Izreke odbija se zahtjev za naknadu troška upravne pristojbe u ukupnom iznosu od 100,00 €.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/25-01/355, URBROJ: 513-04-25-4 od 3. listopada 2025.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da tužbu podnosi iz razloga što u pobijanom rješenju nije nikako odnosno nije pravilno primijenjen zakon te iz razloga što se u postupku koji je prethodio osporenom aktu nije postupilo prema pravilima postupka te iz razloga što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi pobijano rješenje od 3. listopada 2025.

Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja od 3. listopada 2025. iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava 22. rujna 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i u spisu upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Druge dokaze Sud nije izveo iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 161. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Stavkom 4. istog članka propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje. Stavkom 5. propisano je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

10. Iz spisa upravnog postupka razvidno je da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 2. svibnja 2024. tužitelju utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina, a na koju je utvrdilo porez na promet nekretnina te obvezalo tužitelja na uplatu utvrđenog iznosa. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, u kojoj je zatražio i naknadu troška te radnje. Nadalje, razvidno je da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 2. srpnja 2024. usvojilo navedenu žalbu, izmijenilo rješenje tog tijela od 2. svibnja 2024, utvrdilo da tužitelj nije porezni obveznik poreza na promet nekretnina te odbilo tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (sastav žalbe i upravne pristojbe). Nadalje, razvidno je da je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu, u kojoj je zatražio i naknadu troška te radnje (žalbe). Tuženik je rješenjem od 12. studenog 2024. usvojio navedenu žalbu te poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 2. srpnja 2024. te tom tijelu vratilo predmet na ponovni postupak. Nadalje, razvidno je da je tužitelj 11. ožujka 2025. podnio prvostupanjskom tijelu žalbu zbog šutnje uprave, a u kojoj nije zatražio naknadu troška za sastav te radnje. Nadalje, razvidno je i da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 18. ožujka 2025., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, a u kojoj je istaknuo i zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe zbog šutnje uprave od 11. ožujka 2025. O navedenoj žalbi odlučeno je rješenjem tuženika od 3. listopada 2025., a što je predmet ovog spora.

11. Dakle, Sud je utvrdio da je predmetni upravni postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan u korist tužitelja. Osim toga, javnopravna tijela priznala su tužitelju zatraženu naknadu troška za zastupanje u upravnom postupku, i to za sastav izjavljenih žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 2. svibnja 2024. i 2. srpnja 2024. Nadalje, utvrđeno je da tužitelj nije u podnesenoj žalbi zbog šutnje uprave od 11. ožujka 2025. zatražio i naknadu troška za tu radnju, već je to učinio nakon donošenja rješenja prvostupanjskog tijela od 18. ožujka 2025. (kojim je usvojena žalba zbog šutnje uprave), i to u žalbi protiv tog rješenja (žalba od 29. travnja 2025). Stoga je preostalo kao sporno pitanje u ovoj stvari, je li tužitelju trebalo priznati i pravo na naknadu troška za sastav izjavljene žalbe zbog šutnje uprave.

12. Iz citiranih zakonskih odredbi ZUP-a proizlazi da u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a okončan je povoljno za stranku, redovite troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Nadalje, proizlazi i da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, a samo iznimno će se, i to u situaciji kad u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka odlučiti dopunskim rješenjem. Dakle, naknadu (poznatih) troškova postupka potrebno je zatražiti do okončanja postupka-donošenja rješenja nadležnog tijela, a naknadu troškova koji nisu bili poznati do okončanja postupka, moguće je zatražiti i naknadno, a o čemu će se donijeti dopunsko rješenje.

13. Imajući u vidu da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe zbog šutnje uprave do donošenja odluke-rješenja prvostupanjskog tijela, to tijelo nije niti moglo o tom trošku odlučiti svojim rješenjem, budući da upravna tijela odlučuju u okviru postavljenog zahtjeva. Stoga je zakonito tuženik u osporenom rješenju obrazložio da naknada troška tužiteljeve žalbe od 11. ožujka 2025. nije bila iskazana niti navedena, zbog čega prvostupanjsko tijelo o njoj nije moglo odlučiti u pobijanom rješenju. Nadalje, s obzirom da je predmet žalbenog postupka ispitivanje zakonitosti rješenja koje se pobija (članak. 107. stavak 1. ZUP-a), odluku o naknadi predmetnog troška (zatraženog u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja) nije mogao donijeti niti tuženik, s obzirom da je na njemu isključivo ocjena zakonitosti rješenja koje se pobija, a ne i donošenje odluka o zahtjevima podnesenim nakon donošenja prvostupanjskog rješenja.

14. Budući da je tužitelj predmetni zahtjev podnio nakon donošenja rješenja od 18. ožujka 2025., zbog čega odluka o njemu nije mogla biti predmetom tog rješenja, upućuje se tužitelj da naknadu tog, ovdje predmetnog, troška može zatražiti zahtjevom prvostupanjskom tijelu u posebnom postupku.

15. S obzirom da su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je Suda da nisu osnovani preostali tužbeni navodi, a kojima tužitelj prethodno navedeno spori isključivo na općenit način, ne obrazlažući konkretno u čemu se istaknute povrede sastoje.

16. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 29. rujna 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Karlu Novoselu, Zagreb, Radnička cesta 32

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5