Poslovni broj: Us I-3633/2025-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 84, OIB: 01252163117, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 16488001145, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/554, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 21. kolovoza 2025.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za ozljede na radu i profesionalne bolesti, KLASA: UP/I-502-03/25-02/6632, URBROJ: 338-21-02-02-25-03 od 27. svibnja 2025. III Tužiteljici se priznaje ozljeda nastala 21. siječnja 2025. izražena šifrom dijagnoze prema MKB-10 M23.9 ozljedom na radu te se tužiteljici priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu u svezi predmetne ozljede.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 420,00 eur (četristodvadeset eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/554, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 21. kolovoza 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za ozljede na radu i profesionalne bolesti, KLASA: UP/I-502-03/25-02/6632, URBROJ: 338-21-02-02-25- 03 od 27. svibnja 2025., kojim tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca Općinski građanski sud u Zagrebu ozljeda nastala 21. siječnja 2025. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M23.9 nije priznata ozljedom na radu, te joj u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je 21. siječnja 2025. zadobila višestruke ozljede desnog koljena prilikom odlaska na posao, te da je nepotpuno utvrđenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva koje je suprotno nalazima čak četiri liječnika specijalista.

3. Dodatno dopunjuje izjavu o nastanku nezgode 21. siječnja 2025. na način da pojašnjava kako je njena lijeva noga nagazila na zaleđenu površinu i otklizala u lijevo, gornji dio tijela se zanio unazad, rukama je hvatala ravnotežu u zraku, te desnom nogom naišavši na čvrstu podlogu naglo zakočila gibanje, tako da su se noge pri tomu nekontrolirano našle u nekom A položaju kao za spuštanje u tzv. mušku špagu, s time da je u trenutku kočenja tužiteljica unutarnjim dijelom desnog stopala završila oslonjena na podlozi, a desno koljeno je naglo zarotiralo unutra, začuo se zvuk krckanja i zapeklo ju je s desne vanjske strane koljena, te je krajnji položaj desne noge u trenutku zaustavljenog kretanja i krckanja izgledao kao kad skijaš u vožnji naglo nagne gornji dio tijela u lijevo i rubom skija zakoči u desno dok je lijeva noga ostala raširena u lijevo.

4. Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je tužiteljici neposredno nakon ozljeđivanja u Klinici za traumatologiju utvrđena dijagnoza blokade desnog koljena, a koja je višekratno potvrđena i od strane drugih specijalista u različitom kroz provođenje propisane terapije sve manjem stupnju, a iz čega proizlazi da je nemoguće da bi tužiteljica mogla obavljati svoje svakodnevne aktivnosti da je od ranije postojala ozljeda.

5. O navedenoj okolnosti dostavlja potvrdu liječnice obiteljske medicine dr. OT iz Doma zdravlja Zagreb zapad od 18. kolovoza 2025. da prije predmetnog ozljeđivanja nije bilo liječenja bolesti desnog koljena, a što je tužiteljica navela i u prijavi o ozljedi na radu.

6. Tužiteljici je isplaćena i odšteta prema polici kolektivnog osiguranja državnih službenika u vezi navedenog štetnog događaja, a nakon procjene liječnika – cenzora osiguravatelja s osnove intraartikularnog prijeloma nastalog u predmetnom štetnom događaju zbog čega je utvrđen zaostali trajni invaliditet od 5% po točki 197. Tablica invaliditeta osiguravatelja, a obveza tuženika je daleko šira od ove ugovorne.

7. Tuženik je zanemario žalbeni navod tužiteljice da se prijava o ozljedi o radu vrati liječnici primarne zdravstvene zaštite na ispravak i dopunu sukladno članku 9. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Uputi tj. tumačenju koje je Direkcija tuženika uputila 18. prosinca 2015. svim liječnicima putem web stranice tuženika i kroz elektronske sustave.

8. Smatra da tuženik proizvoljno tumači odredbu članka 67. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u odnosu na urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest, jer kada bi se pod izrazom stečene smatrale uobičajene degenerativne promjene zbog starenja, tada bi to predstavljalo diskriminaciju tužiteljicu obzirom na dob, a radi se o ozljedi koja je široko rasprostranjena u svim dobnim skupinama, kod oba spola te kod različitih stupnjeva tjelesne i sportske aktivnosti i različiti konstitucije ozlijeđenih.

9. Predlaže sudu da po potrebi sasluša tužiteljicu i da provede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku radi utvrđenja jesu li sve predmetne dijagnoze izravna posljedica jednokratnog štetnog događaja, bi li opisani mehanizam nastanka ozljede doveo do istih posljedica prethodno intaktnom i zdravom koljenu kod bile koje dobne skupine, jesu li eventualne degenerativne promjene mogle biti odlučne za nastanak predmetnih ozljeda i je li tužiteljica uz predmetne ozljede bila u stanju obavljati svoje svakodnevne životne i radne aktivnosti.

10. Poziva se na pravomoćnu sudsku presudu Upravnog suda u Zagrebu pod broj Us I-441/23 od 11. svibnja 2023. u identičnoj situaciji, a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3076/23.

11. Predlaže sudu da ukine osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da tužiteljici prizna prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova predmetne ozljede na radu od 21. siječnja 2025., te da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe da kod tužiteljice postoji stečena predispozicija za nastanak ozljede opisana u MR nalazu prema kojem se kod tužiteljice radi o degenerativnoj rupturi trupa i stražnjeg roga medijalnog meniska, a koja nije mogla nastati jednokratnim događajem od 21. siječnja 2025., pa je postojala predispozicija za nastanak rupture u degenerativnom promijenjenom menisku zbog čega se predmetna dijagnoza ne može priznati ozljedom na radu.

13. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

14. Zainteresirana osoba Općinski građanski sud u Zagrebu se na tužbu očitovala da opreza radi prihvaća tuženikovo utvrđenje da se s medicinskog gledišta dijagnoza tužiteljice M23.9 (nespecificirani unutrašnji poremećaj koljena) ne može uzročno - posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljeđivanja od 21. siječnja 2025., jer je kod tužiteljice postojala predispozicija u zdravstvenom stanju za nastanak ozljede desnog koljena.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i sudskog vještaka te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu.

17. Na raspravi je saslušan sudski vještak dr. med. Davor Duvančić, ortoped traumatolog koji je ostao kod danog nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2026. u kojem je navedeno da se radilo o akutnoj ozljedi desnog koljena tužiteljice zadobivene 21. siječnja 2025. pokliznućem te da mehanizam povrede odgovara posljedicama, a čime je zadovoljen kriterij prema odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju. Obrazlaže da se u prvom trenutku nije moglo jasno definirati o kojoj vrsti unutarnje ozljede koljena se radi pa je predložena MRI dijagnostika, te je na strani 35 spisa liječnička potvrda iz Doma zdravlja Zagreb zapad iz koje se vidi da tužiteljica prije 21. siječnja 2025. nije imala nikakvih poteškoća sa desnim koljenom te bi isti mehanizam doveo do ozljeda i da kod tužiteljice nije bilo degenerativnih promjena, te tužiteljica nakon ozljeđivanja nije bila u stanju obavljati svakodnevne životne i radne aktivnosti sve do zarastanja platotibijalne frakture i povlačenja unutra zglobnog izljeva. Na poseban upit tužiteljice vezano uz podnesak tuženika od 20. srpnja 2026. i podnesak zainteresirane osobe od 12. kolovoza 2026. vještak se očituje ovim prigovorom tuženik potvrđuje da se radilo o traumi, a pitanje impulsa sile i rezultante sile se u tom trenutku ne može fizički izmjeriti, međutim, mehanizam i sila su bili dovoljno veliki da kod tužiteljice dovedu do akutne traume (platotibijalnog prijeloma) i svih posljedica koje je taj prijelom – štetni događaj tužiteljici učinio.

Na poseban upit tužiteljice bi li i intaktno koljeno stradalo pri ovakvom mehanizmu nastanka ozljede odgovara da bi.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

19. U konkretnom slučaju stranke ne osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu nastanka predmetne ozljede pod šifrom dijagnoze M23.9 dana 21. siječnja 2025., već je sporna primjena odredbe članka 67. stavka 1. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), tj. postoji li kod tužiteljice predispozicija zdravstvenog stanja u smislu degenerativnih promjena desnog koljena koje su izravno doprinijele štetnom događaju.

20. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

21. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

22. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

23. Prema mišljenju suda, tužiteljica je u upravnom sporu uspješno osporila zaključke tuženika u odnosu na činjenicu da nastala dijagnoza M23.9 ne bi bila posljedica ozljede na radu pretrpljene 21. siječnja 2025., a kako to proizlazi iz pribavljenog nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka ortopeda -traumatologa, koji je svoj zaključak obrazložio na temelju svog stručnog znanja i iskustva, te relevantnih medicinskih činjenica.

24. Vještak je na raspravi odgovorio na primjedbe tuženika i dao razumno objašnjenje za postojanje uzročne veze između pretrpljene ozljede i utvrđene dijagnoze, te objasnio razloge za zaključak da degenerativne promjene nemaju utjecaja na nastanak ovakve vrste mehaničke ozljede koljena , a naročito obzirom da iz liječničke potvrde Doma zdravlja Zagreb zapad proizlazi da tužiteljica prije štetnog događaja nije imala nikakvih poteškoća s desnim koljenom.

25. Naime, ovaj sud je, kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više presuda izrazio shvaćanje da zdravstvene promjene da bi se utvrdile predispozicijom zdravstvenog stanja moraju postojati kao specifično zdravstveno stanje kod nekog osiguranika da bi mogle uzrokovati nastanak neke bolesti, dok su degenerativne promjene opće promjene koje sa dobi postoje kod svakog osiguranika i ne mogu se smatrati specifičnim zdravstvenim stanjem koje bi moglo biti ocjenjeno kao urođena ili stečena predispozicija zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest sukladno prethodno citiranom članku 67. stavku 1. točki 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

26. Iz navedenog razloga, sud nije prihvatio kao pravilne zaključke Liječničkog povjerenstva Zavoda od 11. kolovoza 2025. da je tužiteljica 21. siječnja 2025. zadobila ozljedu desnog koljena na osnovi predispozicije zdravstvenog stanja u formi degenerativnih promjena desnog koljena opisanih u MR nalazu.

27. Slijedom iznesenog, sud nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje, te je na osnovi činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom sporu, riješio o pravu tužiteljice.

28. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, pa je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za provedeno vještačenje po neovisnom sudskom vještaku ortopedu traumatologu u iznosu od 420,00 eur.

29. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. LT, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom

3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41

4. U spis