Poslovni broj: Psp-60/2025-19

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Tudor u pravnoj stvari tužitelja OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], TRG HRV. BRAT. ZAJ. 2B, 21000 Split zastupanog po punomoćniku MĆ, protiv tuženika HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 Split zastupanog po punomoćniku SĆ, radi Stvarno - smetanje posjeda, dana 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je dana 12. 4. 2025. godine posjekla dio krošnji sa više stabala maslina na južnoj strani maslinika koji se nalazi na predmetnoj nekretnini.

II. Zabranjuje se tuženoj takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine ubuduće."

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku 8 (osam) dana, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena.

obrazloženje

U tužbi se navodi da je Tužitelj je vlasnik i posjednik nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi maslinik. Tužena je posjednik susjedne nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Dana 12. travnja 2025. godine tužena je samovlasno posjekla dio krošnji sa više stabala maslina na južnoj strani maslinika, a posječene grane ostavila je na nekretnini tužitelja pa je na taj način smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu njegove nekretnine.

Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tužena kategorički negira da bi poduzela bilo kakvu radnju na predmetnoj nekretnini, uz posebnu napomenu da tužitelj ne može tražiti da se tuženoj zabrani takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine jer je tužena svoja prava imala i ranije, te joj je zaštita tih prava potvrđena i pružena pravomoćnim rješenjem u predmetu Psp-49/2021, te da je predmetna tužba je čisti pokušaj revanšizma tužitelja u odnosu na tuženu obzirom na tu presudu.

U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija, proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještak geometra, saslušan svjedok i stranke.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) je propisano, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

U parnicama zbog smetanja posjeda sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika (čl. 22. st.2 ZVDSP).

Valja istaknuti da je i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u članku 21. i 22., te u odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku decidirano navedeno da će se sud u tužbi o smetanju posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

Tužena je prije svega istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da nona nije posjekla grane maslina na predmetnoj nekretnini, niti da je kome dala nalog da to učini. U svom iskazu ostaje pri tome, tvrdeći da 12.04.2025. uopće nije ni bila niti u masliniku tužitelja (predmetna nekretnina) niti na svojoj nekretnini u susjedstvu, a niti u Kaštel Novom uopće, čak ni u stanu koji je udaljen od predmetne nekretnine, a za kojeg su tužitelj i njegova supruga saslušana kao svjedok iskazali da su je tog dana vidjeli.

Pasivno legitimirana osoba u parnici zbog smetanja posjeda je svaka osoba koja je poduzela čin smetanja posjeda ili u čiju je korist taj čin poduzet, ako se od toga nije ogradila. To uključuje neposrednog izvršitelja smetanja, nalogodavca, kao i osobe koje su postupale po nalogu treće osobe. Dakle tuženik u postupku može biti osoba koja je izvršila čin smetanja, osoba u čiju je korist čin smetanja izvršen, ili obje. u parnicama zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana i osoba koja je izvršila čin smetanja po nalogu trećega ako je bila svjesna da predmet na kojem su vršene radnje nije u vlasništvu niti u posjedu njegovog nalogodavca.

Svjedok BĆ koji ima zemlju u blizini predmetne nekretnine iskazao je da o samom događaju sječe grana maslina ne zna ništa, da nije vidio tko je posjekao grane maslina na parceli tužitelja. Da je vidio bračni par HĆ možda nekoliko puta na njihovoj parceli. Upitan za konkretni događaj koji se zbio pred otprilike godinu dana i je li ih tada vidio, navodi da ne može reći kada ih je i točno vidio na njihovoj parceli da je moguće i pred godinu dana, ali da nije vidio da bi posjekli grane maslina. Upitan zna li konkretni datum kada je viđao O na njihovoj nekretnini rekao je da ne zna, te još jednom potvrdio da nije vidio bračni par HĆ kako sijeku masline na tužiteljevoj parceli.

Saslušana kao svjedok supruga tužitelja OĆŠ navela je da je 12.04.2025. sa suprugom došla u njihov maslinik po alat, oko oko 9 ujutro i tada grane maslina nisu bile posječene. Uzeli smo alat iz kućice i automobilom otišli u Kaštel Novi gdje imamo jedan stan sa okućnicom jer smo tu trebali podrezati bugenvilu i urediti okućnicu. Maslinik se nalazi iznad magistrale, a ovaj stan s okućnicom ispod stare kaštelanske ceste. Kada su došli do stana i počeli sređivati vidjeli su gosp. i gđu HĆ koji su došli automobilom na svoju nekretninu jer doslovno do njih imaju dva stana i veliki vrt. M su odatle otišli prije njih. Par sati kasnije da su ona i suprug otišli u maslinik vratiti alat. tada su zatekli otpiljene grane maslina. Susjed H da im je rekao da je vidio O u masliniku, ali nije rekao da bi ih vidio da pilaju grane. Ona da smatra da to nitko drugi osim HĆ ne bi napravio ni imao motiv za to, a da je njihov motiv čista pakost, jer su sa njima već imali jednu parnicu.

Saslušan je i tužitelj koji je iskazao da su 12.04.2025.on i supruga došli u svoj maslinik. Parkirali su automobil na udaljenost od 10m - 15 m od ovih maslina i iste tada nisu bile posječene, nit je bilo grana, to je bilo negdje oko 9 sati i potom smo otišli u Kaštel novi srediti okućnicu gdje su se zadržali do 9,30 do malo iza 12,00. Dok su sređivali naš vrt, došla je tužena sa automobilom kojim je upravljao njen suprug, na svoju nekretninu u blizini. Zadržali su se možda od 10 do 11 sati, te su otišli. Kada su završili sređivanje okućnice krenuli su u maslinik vratiti alat. To je bilo malo iza 12 sati. Čim su došli i parkirali uočili su grane na podu te su tada primijetili da su na dva stabla maslina, koja je vještak označio u vještvu posječene grane i ostavljene na podu s južne strane. To su bile velike debele grane promjera 7cm - 8cm koja se ne mogu ručno otkinuti niti odsjeći vrtnim škarama za rezidbu, već je potreban konkretan alat za pilanje odnosno uklanjanje grana.

Tog dana u masliniku nisu zatekli susjeda H već ga je on sreo sutradan. Ovaj mu je tada rekao da je jučer u masliniku vidio O. Nije rekao koga točno po imenu, misli da im i ne zna imena. Naime, M parkiraju neposredno uz njegovu poljsku kućicu kada dođu u svoj maslinik. On mu nije rekao da je konkretno vidio da pilaju grane već samo da su tu bili, ali misli da ih on sa svoje nekretnine ne bi ni mogao vidjeti da na ovom mjestu pilaju jer je isto udaljeno nekih cca 100m od njegove zemlje, a između se gusto posađene masline pa od njih ne može ni vidjeti.

Na pitanje suda zbog čega je uvjeren da je upravo gđa HĆ otpilila te grane, odgovara: " Prije ove parnice vodio se drugi postupak po tužbi sada tužene u kojem je donesena presuda u njenu korist. Po mišljenju sada tužene ona je time dobila pravo na prolazak jednim koridorom uz ove masline do svoje parcele. No, u toj presudi nigdje ne piše da ja moram ili netko drugi može posjeći grane ovih maslina. Dodao bih da se nakon ovog postupka još ovi ovršni postupak koji je u tijeku. Kada me pitate zbog čega se ovršni postupak vodi to je zato da bi sada tužena realizirala ono što je presudom određeno." Dalje upitan je li njemu tom presudom nešto naloženo učiniti odgovorio je da jest,. premjestiti žičanu ogradu i kapiju, te da to nije učinio (tvrdi da je nemoguće).

Dakle, iz iskaza saslušanog svjedoka BĆ, kao ni iz iskaza supruge tužitelja OĆŠ, pa i samog tužitelja proizlazi da nitko od njih nije vidio upravo tuženu da siječe odnosno da pila grane na označenim maslinama. Svjedok BĆ je izgleda vidio tuženu i njenog supruga, kako kaže " O" na svojoj nekretnini koja graniči sa predmetnim maslinikom vjerojatno tog dana, no ni to nije stopostotno sigurno da bi se radilo upravo o 12. travnja 2025. god.

Tužitelj i njegova supruga vidjeli su bračni par HĆ po svom kazivanju baš 12.04.2025., ali na nekretnini koja je nekoliko kilometara udaljena od predmetnog maslinika. Oni i sami priznaju da zaključuju da bi tužena počinila opisano smetanje posjeda jer da jedino ona ima motiv, što nije dovoljan za utvrđenje da je uistinu ona i počinila te radnje što sama poriče. Naime u parnici za smetanje posjeda prava služnosti prolaza, upravo uz dio tužiteljeve nekretnine koji graniči sa ovim maslinama, koja se vodila pod Posl. brojem Psp-49/21 tužena je kao tužiteljica uspjela u sporu, te joj je pružena posjedovna zaštita, a tužitelju kao tuženiku naloženo da vrati žičanu ogradu s metalnim stupovima na raniju poziciju, kao i metalna vrata (kapiju), ukloni jednu na put zasađenu maslinu i da tako omogući tužiteljici nesmetan prolaz do njene nekretnine pri čemu mu je zabranjeno takvo ili slično smetanje posjeda. Pokrenuta je potom ovrha pod Ovr-1081/25 i to ovršnim prijedlogom od 23.04.2025. jer tuženik nije u roku ispunio svoju obvezu.

Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a da je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te je na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U smislu čl. 221. a ZPP-a, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice da će sud zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da bi upravo tužena počinila opisano smetanje posjeda. Isto tužitelj nije dokazao, naime, tuženu nitko nije vidio da bi poduzela te radnje, s druge strane ukoliko su uistinu tog dana (12.04.2025.), a ne nekog drugog, tužitelj, te svjedoci; supruga tužitelja i svjedok BĆ i vidjeli tuženu, svi navode da su vidjeli ne smo nju već " O" odnosno "bračni par HĆ", dakle supruga tužene za kojeg i tužitelj navodi da je upravo on vozio automobil, pa se opet ne može zaključiti da je upravo i jedino tužena poduzela opisane radnje.

U svakom slučaju temeljem svega naprijed navedeno sud smatra da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tužene, odnosno da bi počinila radnje u tužbi opisane kao smetanje posjeda, pa je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci rješenja.

Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvj. Tbr. 7. t. 2.

Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to u iznosu od 250 bodova za 4 radnje u postupku (odgovor na tužbu, zastupanje na roč. od 03.02.2026., 06.03.2026., 11.05.2026. ), te za daljnje dvije radnje i to zastupanje na ročištu od 02.09.2026. i podnesak od 08.06.2026. po 50 bodova, ukupno 350 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 700,00 EUR-a uvećano za 25% na ime PDV-a daje 875,00 EUR-a, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 29. rujna 2026. godine

SUTKINJA

Maja Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka istog ( čl. 335. ZPP-a).

Rješenje će biti istaknuto na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis rješenja stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika