1              Poslovni broj: Gž-318/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-318/2024-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku u P., protiv tužene Općine F., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. S. i L. T., odvjetnici u P., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1642/2018 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1642/2018 od 23. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 37.200,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate i to sve pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od dana zaključenja glavne rasprave pa sve do isplate i to sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 7.042,60 eur / 53.062,50 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku od 23. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.862,73 eur / 14.034,70 kuna, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, kao neosnovan."

 

2. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37.200,00 Eur s pripadajućom zateznom kamatom na ime vrijednosti faktično oduzetih nekretnina, a za koje tužitelju nije isplaćena naknada i to za kč. br. 737/19 za 165 m2, kč. br. 737/92 za 42 m2.

 

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da za potrebe izgradnje ceste nije proveden postupak izvlaštenja predmetnih nekretnina koje su upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo tužitelja, ali da se još od 1984. u naravi formirao makadamski put sadašnjih dimenzija koji su bez ograničenja koristili stanovnici za promet vozila, te da je u navedenoj prometnici postavljena i komunalna infrastruktura.

 

8. Budući da u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja, o pravu tužitelja na naknadu vrijednosti spornoga dijela zemljišta, treba odlučiti primjenom općih propisa obveznog prava, pa u pogledu prigovora zastare vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

 

9. S obzirom na utvrđenje da je na predmetnim nekretninama faktično postojala i bila u funkciji kao cesta koja služi za javni promet, u ovom slučaju za pristup stambenim građevinama ali bez ograničenja i za druge korisnike, riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu članka 98. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11 – dalje: ZC) koja u smislu odredbe članka 101. stavak 1. ZC-a javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

10. Naime, prema odredbi članka 131. stavak 1. ZC-a, ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojem osnovu i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

 

11. Odredbom stavka 6. istog zakonskog članka je propisano da nekretnine koje su prema tome Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u upotrebi kao nerazvrstane javne ceste prije 1. siječnja 1997. javno su dobri i u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

 

12. U smislu odredbe članka 133. stavak 1. ZC-a nerazvrstane ceste će se u zemljišnim knjigama upisati kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze neovisno o postojanju upisa prava vlasništva ili drugih stvarnih prava treće osobe.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što je osnovan prigovor zastare tuženika.

 

14. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe članka 100. ZC-a koja u smislu odredbe članka 101. stavak 1. ZC-a javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, te u smislu odredbe članka 131. stavak 6. ZC-a će se nerazvrstana cesta upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

 

15. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je zastara počela teći od 28. srpnja 2011. kada je stupio na snagu ZC, pa s obzirom da je tužba podnesena 15. listopada 2018. to da je protekao rok od pet godina pa da je prigovor zastare cijenjen osnovanim.

 

16. Naime, opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a za podnošenje obveznog pravnog zahtjeva za isplatu naknade tržišne vrijednosti nekretnine je u konkretnom slučaju protekao.

 

17. Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište počinje teći od onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnina od tuženika koju je posjedovao bez pravnog osnova.

 

18. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

 

19. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud zauzeo je u više svojih odluka (Rev- 1823/94, Rev-700/08, Rev-1555/11).

 

20. Dakle, zastara obvezno pravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova.

 

21. Nadalje, prema prihvaćenoj i ustaljenoj praksi iskaznoj u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2433/18, Rev-3831/99, Revt-298/15) potvrđeno i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-5723/2016), a koja polazi upravo od zakonskih propisa prema kojima nerazvrstane ceste predstavljaju javno dobro u općoj uporabi te su neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i da su nerazvrstane i one ceste koje na dan stupanja na snagu ZC/11 nisu bile evidentirane niti upisane u zemljišnoj knjizi kao takve ako su do stupanja na snagu navedenog Zakona stvarno koristile kao nerazvrstane ceste, za početak tijeka roka zastare za tražbinu isplate njihove tržišne vrijednosti nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi navedenog statusa, već je odlučan moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste, odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika.

 

22. Upravo od tog momenta bivši vlasnik oduzete nekretnine na kojoj je izgrađena cesta koja nije razvrstana u javne ceste više nije u mogućnosti tražiti povrat te nekretnine u vlasništvo i posjed, čime se aktivira pravo vlasnika tražiti isplatu njene tržišne vrijednosti.

 

23. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 9. svibnja 2024.