Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-249/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Eleks software d.o.o., Split, Put Orišca 11, kojeg zastupa opunomoćenik Adrian Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, OIB: 36162371878, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, klasa: UP/I-216-02/25-09/114975, ur.broj: 511-09-38-25-4 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Odbija se tužiteljev prijedlog da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak, kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-216-02/25-09/114975, ur.broj: 511- 09-38-25-4 od 10. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužitelja, kao poslodavca, za izdavanje dozvole za boravak i rad (plava karta EU) u Republici Hrvatskoj za radnika OG, državljanina Ukrajine, koji je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor.

2. Tužitelj navodi da je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, EU plava karta, podnio 25. travnja 2025. za radnika OG, ukrajinskog državljanina, koji je visokoobrazovana osoba i s kojim je sklopljen ugovor o radu na radnom mjestu poslovni analitičar sustava. Smatra kako je pogrešno stajalište tužitelja da je zahtjev trebalo odbiti iz razloga što zakonski zastupnik tužitelja, g. ŽG, u vrijeme sklapanja ugovora o radu s nije imao reguliran status boravka i rada u Republici Hrvatskoj. Naime, tužitelj ukazuje na to da je kao pravna osoba valjano osnovan i registriran prema hrvatskom pravu te da je ugovor o radu sklopio on kao poslodavac, dakle pravna osoba, dok je direktor potpis ugovora dao kao zakonski zastupnik trgovačkog društva. Dakle, bilo bi pogrešno i protivno pravnoj prirodi zastupanja izjednačiti status zakonskog zastupnika s identitetom ugovorne strane. Osim toga, u konkretnom slučaju g. ŽG nije fizički prisutan u Republici Hrvatskoj niti je njegov odnos s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu bio uređen radnim odnosom. Pritom radni odnos niti nije nužan uvjet prema Zakonu o trgovačkim društvima i radnopravnim propisima za osobu ovlaštenu za zastupanje trgovačkog društva. S tim u vezi, tužitelj ukazuje na to da g. ŽG ne prima (odnosno nije primao) mjesečnu bruto plaću, zbog čega, sukladno članku 113. Zakona o strancima, nije mogao regulirati status u Republici Hrvatskoj kao ključnog osoblja. Isto tako, ukazuje na to da je svrha članka 93. stavka 1. točke 12. Zakona o strancima sprječavanje zlouporaba, a ne penaliziranje uredno registriranih trgovačkih društava koja u Republici Hrvatskoj stvarno posluju i valjano nastupaju kao poslodavci. Tumačenje tuženika dovodi do nerazmjernog formalizma i kažnjava stvarno poslovanje zbog statusa osobe potpisnika, iako poslodavac kao ugovorna strana ispunjava sve relevantne pretpostavke. Nadalje, ako je tuženik smatrao potpis ugovora od strane zakonskog zastupnika bez reguliranog statusa zaprekom, mogao je, a sukladno načelu pomoći stranci u upravnom postupku, pozvati tužitelja ili spomenutog radnika da otklone taj navodni nedostatak. Tužitelj navodi da osporavano rješenje u izreci sadržajno uređuje napuštanje Europskog gospodarskog prostora te prijetnju prisilnim udaljenjem, zbog čega ima obilježja rješenja o povratku u smislu članka 184. stavka 2. Zakona o strancima, a što tužbi, koja sadrži razloge iz članka 207. stavka 1. Zakona o strancima , daje odgodni učinak sukladno članku 187. stavku 3. tog Zakona. Naime, izvršenje izreke o napuštanju Europskog gospodarskog prostora bi, s obzirom na državljanstvo radnika, njegov stvarni status i izostanak odobrenog boravka u drugoj državi, u praksi značilo upućivanje na povratak u Ukrajinu, što bi ga izložilo realnom i predvidivom riziku ugroze života i sigurnosti te nečovječnog postupanja. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i odredi odgodni učinak tužbe, odnosno da izda privremenu mjeru kojom se odgađa izvršenje izreke osporavanog rješenja u dijelu koji se odnosi na obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora. Ujedno predlaže da Sud obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osnivač trgovačkog društva tužitelja Eleks holding OU Estonija iz Talina, kao jedini član, dok je ŽG direktor koji zastupa društvo samostalno i pojedinačno. Isti je ujedno i jedina osoba ovlaštena obavljati poslove tužitelja iz članka 112. stavka 1. Zakona o strancima. Članak 93. stavak 1. točka 12. Zakona o strancima decidirano regulira tko može sklapati ugovore o radu pa punomoćnik ne može obavljati ključne poslove u trgovačkom društvu niti sklapati ugovore o radu, već isključivo osobe navedene u članku 112. Zakona o strancima. Osim toga, državljanin treće zemlje ne može bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada raditi u Republici Hrvatskoj, kao ni osobe koje obavljaju rukovodeće poslove. Stoga je okolnost da tužiteljev zakonski zastupnik ŽG u vrijeme sklapanja ugovora o radu nije imao reguliran status boravka i rada u Republici Hrvatskoj sama po sebi dovoljna za odbijanje predmetnog zahtjeva. Međutim, ista nije i isključivi razlog odbijanja zahtjeva jer je to samo jedan od uvjeta koji moraju biti ispunjeni za izdavanje dozvole za boravak i rad te samo jedan od ključnih poslova iz članka 112. stavka 1. Zakona o strancima koje za tužitelja obavlja ŽG bez izdane dozvole za boravka i rad. Tuženik nije mogao povrijediti načelo pomoći stranci budući da bi upućivanje poslodavca od strane službene osobe tuženika na rješavanje pitanja potpisivanja ugovora o radu od strane bilo kog drugog bilo nezakonito. Osim toga, tužitelj je dana 24. srpnja 2025. bio upoznat s tim da osoba ovlaštena za zastupanje njegova trgovačkog društva, ŽG, nema reguliran status u Republici Hrvatskoj te da se sukladno mjerodavnim propisima radi o zapreci usvajanja zahtjeva. Nadalje, uvidom u službene evidencije policijske uprave utvrđeno je da je OG u ostavljenom roku, dana 13. prosinca 2025., postupio po osporavanom rješenju o odbijanju zahtjeva i napustio Europski gospodarski prostor. Stoga nema mjesta određivanju odgodnog učinka tužbe budući da je imenovani postupio po navedenom rješenju, pri čemu razlozi za odgodu nisu opravdani niti dokazani. Tuženik predlaže da Sud odbije, kao neosnovane, tužbu i prijedlog za određivanje odgovornog učinka tužbe.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 15. rujna 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenika tužitelja Vesne Restović, odvjetnice u Splitu . Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje, sve isprave priložene spisu i u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja od 25. travnja 2025. radi izdavanja „plave karte EU“, odnosno dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za visokokvalificiranog radnika OG, državljanina Ukrajine. Uz zahtjev je priložen ugovor o radu koji je tužitelj sklopio s navedenim radnikom za radno mjesto poslovni analitičar sustava.

9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi, a suprotno navodima iznesenima u tužbi, da je u provedenom postupku tužitelju omogućeno da se izjasni o činjenicama i okolnostima važnima za donošenje rješenja, o čemu je sastavljen zapisnik od 24. srpnja 2025. uz nazočnost tužiteljeva opunomoćenika te je 1. kolovoza 2025. zaprimljeno i njegovo pisano očitovanje.

10. Osporavanim je rješenjem tužiteljev zahtjev odbijen uz obrazloženje da direktor tužitelja ŽG, koji je potpisao predmetni ugovor o radu, nema reguliran status boravka u Republici Hrvatskoj kao državljanin treće zemlje. Radi se o državljaninu Ukrajine, koji u toj zemlji ima i prebivalište, i koji je jedini zakonski zastupnik tužitelja, odnosno osoba koja obavlja ključne poslove u trgovačkom društvu tužitelja.

11. Člankom 93. stavkom 1. točkom 12. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.) propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je ugovor o radu s državljaninom treće zemlje sklopila osoba koja nije državljanin Republike Hrvatske, države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije ni državljanin treće zemlje iz članka 89. tog Zakona niti ima izdanu dozvolu za boravak i rad iz članka 110. točke 2. ili 3. tog Zakona.

12. Naime, sukladno članku 110. točki 2. Zakona o strancima, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može i bez provedbe testa tržišta rada iz članka 98. tog Zakona te bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. tog Zakona, a na zahtjev državljanina treće zemlje ili poslodavca, izdati dozvolu za boravak i rad ključnom osoblju u trgovačkim društvima, podružnicama i predstavništvima.

13. Pritom je člankom 112. stavkom 1. Zakona o strancima propisano tko se smatra osobom koja obavlja ključne poslove u trgovačkom društvu, podružnici ili predstavništvu stranog trgovačkog društva u smislu članka 110. točke 2. Zakona o strancima.

14. Prema članku 126. stavku 1. Zakona o strancima, „plava karta EU-a“ je za državljanina treće zemlje koji je visokokvalificirani radnik istodobno odobrenje za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvatske.

15. S obzirom na to da je ugovor o radu s državljaninom treće zemlje sklopila osoba u svojstvu direktora tužitelja koja nema reguliran status u Republici Hrvatskoj sukladno prethodno navedenim odredbama, proizlazi da je osporavano rješenje tuženika, kojim je tužiteljev zahtjev odbijen, utemeljeno na odredbi članka 93. stavka 1. točke 12. Zakona o strancima te se stoga ne može ocijeniti nezakonitim.

16. Osnovano pritom tuženik ukazuje na opće odredbe o dozvoli za boravak i rad državljana trećih zemalja, navedene u članku 88. Zakona o strancima, a sukladno kojima, uz iznimke propisane člankom 89. Zakona o strancima, državljani treće zemlje ne mogu raditi u Republici Hrvatskoj bez izdane dozvole za boravak i rad pa tako ni osobe koje obavljaju rukovodeće poslove.

17. Prema navedenom, Suda nalazi da osporavanim rješenjem tuženika u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

18. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

19. Nadalje, člankom 42. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

20. Budući da tužitelj niti jednom tvrdnjom nije ukazao na to da su u njegovu slučaju ostvarene propisane pretpostavke niti je u tom pogledu predložio izvođenje bilo kakvog dokaza, Sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu, kao ni za izdavanje privremene mjere. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2., 3. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.

U Splitu 29. rujna 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.