REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-130/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠCM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri iz Varaždina, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-586/2024-7, od 23. svibnja 2025., dana 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-586/2024-7, od 23. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-586/2024-7, od 23. svibnja 2025., u točki I. izreke naloženo je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužiteljici ŠC isplati iznos od 315,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2007. do isplate.

1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužiteljici ŠC naknadi troškove postupka u iznosu od 138,28 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2025. do isplate.

1.3. U točki IV. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 181,00 eura.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da proturječi razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti sa ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.

2.2. U sadržaju žalbe glede tuženik posebno ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je sporna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača bez da je utvrđivao da li takva neravnoteža postoji. Osim navedenog tuženik navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da su pretpostavke nepoštenosti ispunjene već činjenicom da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora znao da će naknada iznositi određeni, ugovorom definirani postotak od iznosa kredita i na nju je pristao.

2.3. Tuženik žalbenim navodima ponavlja i prigovor zastare koji je isticao tijekom prvostupanjskog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 315,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2007. do isplate koji je isplaćen temeljem ništetne odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu kojim se tužiteljica obvezala platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50 % od iznosa kredita.

7.1. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili 11. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 9012763083 za iznos kredita od 108.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita.

- da se člankom 12.3. Ugovora o kreditu tužiteljica obvezala platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50 % od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna.

- da je tužiteljica naknadu za obradu kredita platila prilikom isplate kredita 13. srpnja 2007. u iznosu od 2.375,60 kn / 315,30 EUR, a da je tu je naknadu tuženik evidentirao na kontu broj 1240070400.

8. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužiteljica ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Saslušanjem tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 12.3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, niti je od strane tuženika tužiteljici dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi jednokratna naknada, čiji iznos nije ni jasno definiran, budući je navedena odredba sadržana u unaprijed pripremljenom ugovoru. Osim toga utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik, a namjena ugovora je kupnja obiteljske kuće.

10. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 96/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 11. srpnja 2007.

10.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka12.3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva tim više što njen iznos nije ni jasno definiran budući je navedeno da se naknada plaća sukladno Odluci o naknadama za usluge važećoj na dan prijevremene otplate kredita, čime se korisnik kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj.

11.1. Visina naknade iznosila je 2.375,60 kn / 315,30 eura, i isplaćena je prilikom isplate kredita 13. srpnja 2007. i evidentirana na tuženikovom kontu broj 1240070400.

12. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

14. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

14.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Nije osnovana žalba tuženika ni glede odluke o troškovima postupka,

15.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarifa). prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

15.2. Troškovi su pravilno priznati za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 7. toč. 1. Tarife te zastupanja na ročištu 10. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu u i a presudu iznosi 138,28 eura.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 29. rujna 2026.

S u d a c

Branimir Miljević