Poslovni broj: Usž-2408/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi odbacivanja zahtjeva za obnovu upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1878/2024-8 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1878/2024-8 od 26. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/88, URBROJ: 251-02-01/001-24-8 od 12. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1195, URBROJ: 251-09-22-1/004- 24-11 od 5. siječnja 2024. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 5. siječnja 2024., kojim je odbačen zahtjev tužiteljice za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1195, URBROJ: 251-09-22-01/004-23-06 od 10. svibnja 2023., kao nepravodoban.
3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka USRH, dalje u tekstu: ZUS). U opširnim žalbenim razlozima, u bitnom, navodi da je sud pogrešno ocijenio zakonitost rješenja kojim je odbačen njezin prijedlog za obnovu postupka, osobito u pogledu nadležnosti službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, nedostatka potpisa na drugostupanjskom rješenju te pravilne primjene članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Prigovara i odbijanju predloženih dokaza, osobito saslušanja tužiteljice. Osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže usvajanje žalbe i poništenje prvostupanjske presude, odnosno preinačenje presude uz usvajanje tužbenog zahtjeva i naknadu troškova postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog i postupovnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u više ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-2498/2025-2 od 26. studenoga 2025., Usž-3773/2025-2 od 24. veljače 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
10. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je, pozivom na članak 123. stavak 1. točku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) (rješenje je donijela osoba koja nije ovlaštena za njegovo donošenje), prijedlogom od 18. prosinca 2023. zatražila obnovu postupka okončanog prvostupanjskim rješenjem od 10. svibnja 2023., koje je zaprimila 15. svibnja 2023. godine. Navedeno, i po ocjeni ovoga Suda, ukazuje na nepravodobnost podnesenog prijedloga u smislu članka 123. stavka 3. ZUP-a, čemu tužiteljica posebno ni ne prigovara u žalbi, već samo paušalno navodi da se pravodobnost mogla utvrditi isključivo njezinim saslušanjem, za koju tvrdnju, međutim, nema temelja ni u citiranoj ni u nekoj drugoj odredbi kojom je regulirana obnova postupka. Štoviše, a sukladno članku 124. stavku 2. ZUP-a, tužiteljica je već u prijedlogu za obnovu postupka bila dužna učiniti vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, čemu ovdje nije udovoljeno.
10.1. S obzirom na izloženo, ispravno je prvostupanjski sud rješenje tuženika ocijenio zakonitim, pritom navodeći i razloge iz kojih proizlazi nadležnost/ovlaštenje tuženika za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja donesenog u obnovi postupka, kao i pravilnost upute o pravnom lijeku iz tog rješenja, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnom tumačenju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21., 25/22.), prema kojoj se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene temeljem ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, putem nadležnog gradskog upravnog tijela (tako i u presudi poslovni broj: Usž-2498/2025-2 od 25. studenog 2025.).
11. S tim u vezi valja dodati da je u predmetima ove naravi postupak okončan donošenjem rješenja protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ovdje prigovor (temeljem izričite odredbe primijenjenog općeg akta), slijedom čega se i u situaciji kada je postupak okončan prvostupanjskim rješenjem o usklađenju/prestanku novčane pomoći roditelju odgojitelju (a ne rješenjem tuženika o prigovoru), protiv rješenja kojim se odlučuje u obnovi postupka tog prvostupanjskog rješenja može izjaviti isti pravni lijek, dakle prigovor, kako je to i propisano citiranom odredbom Odluke/22.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
13. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
