Poslovni broj: Usž-2440/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik, Zagreb, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-867/2024-7 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-867/2024-7 od 4. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2746, URBROJ: 251- 02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/1440, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 31. listopada 2023. (točka I. izreke), a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. listopada 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, riješeno je da je tužiteljici, majci LO rođenog **.**.2015., prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30. rujna 2023. , sukladno članku 7. stavku 1. alineji 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka).

3. Tužiteljica u žalbi ističe žalbene razloge bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao o svim odlučnim tužbenim navodima, osobito o prigovorima vezanim uz zaštitu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava vlasništva, legitimnih očekivanja, načela razmjernosti i zabrane diskriminacije. Smatra da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer sud nije prihvatio njezin prijedlog za saslušanje niti je proveo predložene dokaze, uključujući uvid u upravni spis, čime joj nije omogućeno učinkovito iznošenje činjenica i očitovanje o odlučnim okolnostima. Nadalje ističe da je predmetno pravo stekla pravomoćnim rješenjem donesenim na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2016. te da se u tako stečeno pravo nije moglo zadirati primjenom Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. (dalje: Odluka/22). Smatra da Odluka/22 nije mogla predstavljati pravni temelj za izmjenu prava stečenog na temelju Odluke/16 te da je donošenjem osporenih rješenja došlo do nedopuštenog retroaktivnog zadiranja u pravomoćno uređeno pravno stanje i povrede načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Posebno osporava zaključak prvostupanjskog suda o pravnoj naravi roka iz članka 6. Odluke/22, smatrajući da je rok do 31. prosinca 2022. prekluzivan, a ne instruktivan, zbog čega nakon njegova isteka nadležno tijelo više nije moglo pokrenuti odnosno provoditi postupak radi izmjene ranije priznatog prava. Prigovara i nadležnosti tijela koja su donijela osporena rješenja, uključujući ovlast službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje i nadležnost tuženika za odlučivanje o žalbi. Smatra da prvostupanjski sud te prigovore nije potpuno ispitao. Također osporava primjenu odredbe članka 49. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) o neposrednom rješavanju, ističući da joj nije omogućeno izjašnjavanje o odlučnim činjenicama i okolnostima te da bez utvrđivanja njezinih individualnih okolnosti nije bilo moguće provesti ocjenu razmjernosti zadiranja u stečeno pravo. Tužiteljica nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno poistovjetio pitanje zakonitosti Odluke s pitanjem zakonitosti njezine primjene u konkretnom slučaju. Smatra da ranije odluke VUS-a i Ustavnog suda kojima je ocjenjivana zakonitost, odnosno ustavnost Odluke, same po sebi ne isključuju obvezu suda da u ovom upravnom sporu ispita zakonitost pojedinačnih rješenja, uključujući njihovu primjenu na njezino pravo stečeno pravomoćnim upravnim aktom i posljedice takvog zadiranja na njezin privatni i obiteljski život. Konačno, osporava i odluku o troškovima upravnog spora te predlaže da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da drugostupanjski sud sam riješi stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova postupka u iskazanom iznosu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima, a okolnost što nije posebno odgovorio na svaki pojedini tužbeni navod ne čini presudu nezakonitom jer je iz obrazloženja razvidno na temelju kojih je odlučnih razloga ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023., tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujnom 2023., na temelju odredbe članka 7. Odluke, budući da je dijete LO, za koje je ostvarena novčana pomoć, 4. lipnja 2022., navršio 7 godina, koju činjenicu tužiteljica ne osporava. Osporavanim rješenjem tuženika od 14. prosinca 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova.

9. Dakle, tužiteljica tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije osporila odlučnu činjenicu da je njezino dijete, za koje je ostvarila predmetnu novčanu pomoć, ispunilo navedeni dobni uvjet. Stoga je, i po ocjeni ovog Suda, pravilno ocijenjeno da su bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe Odluke.

10. Neosnovano tužiteljica smatra da se osporenim pojedinačnim rješenjima nedopušteno zadire u pravo koje je prethodno stekla pravomoćnim upravnim rješenjem. Naime, pravomoćnost rješenja kojim je tužiteljici priznata novčana pomoć ne znači da je pravno uređenje navedene pomoći trajno nepromjenjivo, niti isključuje mogućnost da se općim aktom za buduće razdoblje izmijene uvjeti i trajanje te pomoći. Naime, u konkretnom slučaju osporenim rješenjem nije odlučeno o već ostvarenim i isplaćenim iznosima novčane pomoći, niti su njime izmijenjeni pravni učinci koji su nastupili prije njegove primjene. Njime je, primjenom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke, utvrđen prestanak novčane pomoći s danom 30. rujna 2023. zbog nastupa objektivno propisanog uvjeta. Stoga se ne radi o retroaktivnom djelovanju Odluke niti o ukidanju ranijeg pravomoćnog rješenja primjenom instituta kojima se zadire u pravomoćno riješenu upravnu stvar. Ujedno neosnovano tužiteljica prigovara da je svoje pravo roditelja odgojitelja ostvarila temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16.) pa da nije bilo osnove za primjenu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“,10/18., 20/21., 25/22.) na pravo ostvareno temeljem Odluke/16. Naime, Odluka/16 prestala je važiti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18.) pa je ta odluka sa svojim izmjenama pravilno primijenjena na pravo na naknadu tužiteljice.

11. Na drukčije zaključke ne upućuju ni žalbeni navodi o legitimnim očekivanjima i načelu pravne sigurnosti. Činjenica da je tužiteljici pravo na novčanu pomoć bilo priznato ranijim pravomoćnim rješenjem sama po sebi ne daje joj osnovano očekivanje da će uvjeti i trajanje te pomoći ostati nepromijenjeni za cijelo buduće razdoblje. Odluka/22 je bila predmetom ocjene zakonitosti pred ovim Sudom, koji je presudom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. utvrdio njezinu zakonitost, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske odbio ustavne tužbe podnesene u povodu navedene presude.

12. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir pravna shvaćanja izražena u presudama ovog Suda i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske donesenima u vezi s navedenim općim aktom. Ujedno je prvostupanjski sud ispitao zakonitost primjene relevantne odredbe općeg akta na tužiteljičin pojedinačni slučaj te pravilno utvrdio da je osporeno rješenje doneseno primjenom propisane norme na nesporno utvrđenu odlučnu činjenicu.

13. Neosnovan je i žalbeni prigovor koji se odnosi na rok iz članka 6. Odluke /22. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi propuštanjem roka do 31. prosinca 2022. nastupila posljedica gubitka ovlasti nadležnog tijela za donošenje pojedinačnih rješenja, niti je takva posljedica tom odredbom propisana. Stoga navedeni rok nije prekluzivan u smislu u kojem ga tumači tužiteljica. Pri tome je od značaja i činjenica da je izvršenje Odluke/22 bilo obustavljeno do donošenja odluke ovog Suda o njezinoj zakonitosti. Za vrijeme trajanja obustave nadležno upravno tijelo nije moglo postupati na temelju odredbi čije je izvršenje bilo obustavljeno. Stoga okolnost da je pojedinačno rješenje doneseno nakon 31. prosinca 2022. sama po sebi ne dovodi u pitanje njegovu zakonitost niti znači da je protekom tog datuma prestala nadležnost tijela za provedbu Odluke/22.

14. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore o nenadležnosti službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, ocijenivši da iz podataka o unutarnjem ustrojstvu nadležnog gradskog upravnog tijela i opisu poslova predmetnog radnog mjesta proizlazi da je službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje bila ovlaštena rješavati u prvom stupnju u upravnim stvarima koje se odnose na provedbu mjere novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

15. Neosnovano se osporava i nadležnost gradonačelnika za odlučivanje o pravnom lijeku. Odredbom članka 10. Odluke propisan je prigovor protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, a zakonitost navedene odredbe već je bila predmetom ocjene ovog Suda u postupku ocjene zakonitosti općeg akta. Činjenica da je protiv takvog pojedinačnog akta osigurana sudska zaštita u upravnom sporu znači da je stranci osigurana kontrola zakonitosti pojedinačne odluke pred nadležnim sudom.

16. Neosnovan je i prigovor o nepravilnoj primjeni odredbe članka 49. ZUP-a. U konkretnom slučaju odlučna činjenica za primjenu članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke bila je dob djeteta tužiteljice, koja je proizlazila iz službenih podataka kojima je raspolagalo javnopravno tijelo. Tužiteljica nije navela koju bi drugu pravno odlučnu činjenicu bilo potrebno utvrđivati provođenjem ispitnog postupka niti na koji bi način njezino saslušanje moglo utjecati na utvrđenje postojanja uvjeta za prestanak novčane pomoći.

17. U tom smislu pravilno je odbijen i prijedlog za saslušanje tužiteljice radi utvrđivanja posljedica prestanka novčane pomoći na njezin privatni i obiteljski život. Naime, u konkretnom slučaju prestanak pomoći nije ovisio o individualnoj procjeni upravnog tijela, već je nastupanje objektivno određenog uvjeta, odnosno dobi djeteta, prema Odluci vezano uz prestanak pomoći. Tužiteljica nije navela posebne individualne okolnosti koje bi bile odlučne za utvrđenje činjenica relevantnih za primjenu te odredbe.

18. Slijedom navedenoga, žalbeni navodi kojima se ističe povreda prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava vlasništva, načela razmjernosti i zabrane diskriminacije ne dovode u pitanje zakonitost osporenog rješenja. Posebice valja istaknuti da različito trajanje novčane pomoći ovisno o ispunjenju uvjeta propisanih općim aktom samo po sebi ne predstavlja nedopuštenu diskriminaciju, a tužiteljica nije ukazala na različito postupanje prema osobama koje se nalaze u istoj pravno relevantnoj situaciji.

19. Jednako tako, činjenica da je prestanak novčane pomoći za tužiteljicu imao financijske i obiteljske posljedice ne dovodi do zaključka da je pojedinačnim rješenjem došlo do nerazmjernog zadiranja u njezina prava. U konkretnom slučaju riječ je o primjeni općim aktom unaprijed propisanog objektivnog uvjeta prestanka novčane pomoći, koji se na tužiteljicu primjenjuje na jednak način kao i na druge korisnike koji se nalaze u istoj pravno relevantnoj situaciji.

20. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužiteljica.

21. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj ica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

22. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić