Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1345/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović , u
pravnoj stvari tužitelja AUTO HRVATSKA d.d., OIB 32709834358, Split, Dubrovačka
1, kojeg zastupa punomoćnik Ante Baković, odvjetnik u Splitu, Dubrovačka 1, protiv
tuženika DEALING j.d.o.o., OIB 90700863529, Podstrana, Grljevačka 91, kojeg
zastupa punomoćnik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, radi isplate
iznosa od 600,95 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Splitu poslovni broj Povrv-537/2020-20 od 21. prosinca 2023., 9. svibnja
2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Splitu poslovni broj Povrv-537/2020-20 od 21. prosinca 2023. u točkama I. i
III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Splitu je presudom poslovni broj Povrv-537/2020-20 od 21.
prosinca 2023. održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Jagoda Makelja Šuljić u Splitu,
Šimićeva 2, poslovni broj Ovrv-47/2018 od 23. listopada 2018., u dijelu kojim je
naloženo tuženiku DEALING j.d.o.o. da u roku od 8 dana isplati tužitelju AUTO
HRVATSKA d.d., iznos od 600,95 eura / 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama koje
na taj iznos teku od 29. listopada 2015. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od
29. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje
od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo
tuženiku DEALING j.d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju AUTO HRVATSKA
d.d. troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,97 eura / 1.137,50 kuna sa zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2018. do isplate, po stopi koja se
Poslovni broj: Pž-1345/2024-2 2
za razdoblje od 23. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za
razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (točka I. izreke).
Točkom II. izreke je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za dio troškova,
točkom III. je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu
od 797,99 eura u roku od petnaest dana, a točkom IV. izreke je odbijen tužiteljev
zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26,55 eura kao
neosnovan.
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio primjenom odredbe čl. 590. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO)
nakon što je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak tuženikova automobila, a da mu
tuženik za to nije platio naknadu.
3. Predmet spora je plaćanje naknade za radove popravka koje je tužitelj
izvršio na tuženikovom automobilu. Tuženik smatra da nije dužan platiti jer tužitelj
nije popravio tuženikov auto već auto zakonskog zastupnika tuženika. Prvostupanjski
sud je tijekom postupka utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu i izvršio naručene
radove, a tuženik mu za to nije platio.
4. Protiv presude žalbu je podnio tuženik, a presudu pobija u dijelu u kojem
nije uspio u sporu (točke I. i III. njene izreke) zbog bitnih povreda postupka i
pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi u bitnome ponavlja navode iz
prvostupanjskog postupka i to prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor
zastare.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakon o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud
je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.
8. Prije obrazlaganja odluke o žalbenim navodima tuženika potrebno je
napomenuti da se ovaj postupak vodi prema pravilima postupka u sporovima male
vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a, a sukladno odredbi
čl. 467. st. 1. ZPP-a u takvim sporovima se presuda ne može pobijati zbog pogrešno
i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, prvostupanjski sud je u pobijanoj
presudi obrazloženo i detaljno naveo na temelju čega je utvrdio da postoji ugovorni
Poslovni broj: Pž-1345/2024-2 3
odnos između stranaka, da je tužitelj ispunio svoju obvezu, a da tuženik nije ispunio
svoju obvezu plaćanja naknade koja je predmet ovog spora. Isto tako je jasno naveo
razloge zašto smatra da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje jer nije dostavio
relevantne dokaze na okolnosti koje je iznosio tijekom postupka. Prvostupanjski sud
je u pobijanoj odluci izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje
su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao te kako ih je i zašto utvrdio,
izvođenjem dokaza (uvidom u račun broj 294/341/2 od 13. listopada 2015. - list 6. –
7. spisa), račun za vozilo VW Touran od 1. travnja 2015. (stranica 29. i 39. spisa),
ponude za vozilo VW Touran od 19. veljače 2015. (stranica 30. spisa), izvod iz
prometa po bankovnom računu tužitelja za 15. listopada 2015. (stranica 35. – 36.
spisa), opis proizvoda Petronas Tutela Matryx (stranica 40. spisa), Ugovor o
kupoprodaji motornog vozila od 5. veljače 2015. (stranica 41. i 72. spisa), Ugovor o
priznanju prava vlasništva od 26. ožujka 2007. (stranica 70. – 71. spisa) te je izveden
dokaz saslušanjem Vladimira Skendra - ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja te
primjenom pravila o teretu dokazivanja).
9. Tuženik je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza saslušanjem
svjedoka Mile Barića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod
tužitelja i saslušanjem svjedoka Ante Jerončića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik
servisirao vozilo kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o., te je predlagao i da se od
društva Auto kuća Kovačić d.o.o. zatraži obavijest je li tuženik kod njih servisirao
svoje vozilo. Nadalje, tuženik je predlagao i da se izvede dokaz saslušanjem
zastupnika po zakonu tuženika Inge Mrkonjić i osnivača tuženika Denisa Mrkonjića,
kao i da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke radi utvrđivanja
činjenice može li se ulje Tutela Matryx koristiti za vozilo marke VW Touran.
Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem
svjedoka Ante Jerončića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod
društva Auto kuća Kovačić d.o.o i prijedlog da se od društva Auto kuća Kovačić
d.o.o. zatraži obavijest je li tuženik kod njih servisirao svoje vozilo, iz razloga što te
činjenice nisu važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, između
stranaka je sporno je li tužitelj upravo na dan 13. listopada 2015. obavio tuženiku
uslugu popravka njegovog vozila, a ne je li tuženik uobičajeno popravljao svoje vozilo
kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o. Sud je također odbio i prijedlog tuženika da se
izvede dokaz saslušanjem svjedoka Mile Barića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik
servisirao vozilo kod tužitelja, s obzirom na to da je sud tu činjenicu utvrdio čitanjem
isprava u spisu. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika da se izvede dokaz
vještačenjem po vještaku strojarske struke radi utvrđivanja činjenice koristi li se ulje
Tutela Matryx isključivo za vozila marke Fiat i Alfa Romeo, budući da je sud tu
činjenicu utvrdio čitanjem isprave u kojoj je naveden opis tog proizvoda, a koju
ispravu je tuženik dostavio u spis i iz koje proizlazi da nema ograničenja u korištenju
tog ulja u odnosu na tuženikov automobil. Isto tako, sud je na ročištu od 14.
studenoga 2023. odbio i prijedlog tuženika da se ponovno na ročište radi saslušanja
pozovu zastupnica po zakonu tuženika Inge Mrkonjić i osnivač tuženika Denis
Mrkonjić. Naime, osnivač tuženika je više puta pozivan na ročišta radi saslušanja, ali
je svaki put ispričavao svoj nedolazak, pa je sud zaključio da je takvo ponašanje
osnivača tuženika usmjereno na odugovlačenje postupka, dok je zastupnica po
zakonu tuženika ispričala svoj nedolazak na ročište 14. studenoga 2023. radi
zdravstvenih razloga, međutim, u spis nije dostavila dokaz kojim bi potvrdila takve
Poslovni broj: Pž-1345/2024-2 4
navode. Prvostupanjski sud je valjano odlučio o tome koji će od predloženih dokaza
izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica u konkretnom slučaju, tako da nisu
povrijeđene postupovne odredbe na koje upućuje žalitelj.
10. Tuženikov žalbeni navod da nikada nije priznao račun tužitelja nije
relevantan jer okolnost da je tuženik osporio račun, ne znači automatizmom da je
tužbeni zahtjev neosnovan i da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku.
Prvostupanjski sud nije donio odluku samo i isključivo na jednostranoj ispravi –
računu već na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, ranije navedenog, imajući u
vidu navode stranaka. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke bile u
ugovornom odnosu na temelju odredbi ugovora od djelu u smislu čl. 590. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18;
dalje: ZOO) tada je odlučio i o prigovoru promašene pasivne legitimacije kao
materijalnopravnom prigovoru. Kako između stranaka nije sporno da je tuženik
vlasnik motornog vozila marke VW Touran, a da je tijekom postupka utvrđeno da je
predmetni račun izdan za plaćanje usluge popravka upravo tog motornog vozila,
prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su stranke sklopile ugovor o djelu te da
tuženik nije platio tužitelju naknadu za izvršeni popravak sukladno odredbi čl. 590.
ZOO-a.
11. Tuženik je tijekom postupka prigovorio da je utuženo potraživanje tužitelja
u zastari, međutim, s obzirom na to da je predmetno potraživanje dospjelo na naplatu
28. listopada 2015., a da je predmetni postupak pokrenut 18. listopada 2018., to je
tuženikov prigovor zastare neosnovan u smislu čl. 228. ZOO-a.
12. Slijedom navedenoga ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci.
Zagreb, 9. svibnja 2024.
Sudac
Gorana Aralica Martinović
Kontrolni broj: 02ac5-19122-25c1b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Gorana Aralica Martinović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.