REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8.

Poslovni broj : Pp-7658/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu ovog suda Mariji Nogalo, uz sudjelovanje zapisničara Zdenke Pavić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OBO, koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Radomir Borotić i OB, zbog prekršaja iz članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14,64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24) odlučujući povodom prigovora okrivljenice protiv obaveznog prekršajnog naloga PU Zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/26-4/21825, Urbroj. 511-19-44-26-1 od 06. ožujka 2026. godine, dana 29. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26)

Okrivljenica: EBO, kći O i E, rođena 27.081999. godine u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]., VSS, zaposlena u Spider d.o.o., Pitomača, Ljudevita Gaja 183., s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.250,00 eura, neudata, bez djece, prekršajno i kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak protiv nje,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da je dana 03. rujna 2025. godine u 13:59 sati u Zagrebu upravljala osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom ulice Ivana Rendića u smjeru istoka, te dolaskom do raskrižja sa prilaznim kolnikom ulice Ivana Rendića kbr. 25., zaustavila vozilo neposredno nakon pješačkog prijelaza sa zapadne strane raskrižja dok je zadnjim dijelom vozila ostala na pješačkom prijelazu, zbog propuštanja pješakinje EB koja je prelazila kolnik s njene lijeve strane van obilježenog pješačkog prijelaza, odnosno kretala se u smjeru juga s istočne strane navedenog pješačkog prijelaza, iako je bila dužna kretati se navedenim pješačkim prijelazom, a u trenutku kada se nalazila ispred osobnog automobila kojim je upravljala okrivljenica, ona je krenula vozilom u naprijed a da se nije uvjerila da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, uslijed čega je prednjim dijelom vozila udarila desnu nogu pješakinje EB, u kojoj nesreći je EB zadobila tjelesne ozljede,

čime da je počinila prekršaj iz članka 43.stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14,64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24), kažnjiv stavku 3. istog propisa, u svezi stavka 293. stavak 2. istog propisa,

II. Temeljem članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26), troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava Zagrebačka, I Postaja prometne policije izdala je uvodno citirani obvezni prekršajni nalog protiv okrivljenice, radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, protiv kojeg naloga je okrivljenica pravodobno podnijela prigovor, povodom kojeg prigovora je spis dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje, pa je obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, te prihvaćen kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.

2. Nakon što je pozvan da se očituje o osnovanosti navoda optužnog prijedloga okrivljenica je u obrani poricala učin prekršaja stavljenog joj na teret, kao i krivnju za počinjeni prekršaj nastavno navodeći, citira se:

„Dana 03.09.2025. godine upravljala sam osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], sa mnom u automobilu nalazila se moja prijateljica ŽB. Vraćali smo se sa ručka nakon obrane mog diplomskog rada. Vozila sam se ulicom Ivana Rendića, a dolaskom do jednog raskrižja oblika "+" ispred kojeg se nalazi pješački prijelaz ušla sam u navedeno raskrižje s povećanim oprezom, na pješačkom pri jelazu nije bilo pješaka radi čega sam lagano ušla u raskrižje, no dok sam sa 2/3 auta prošla raskrižje ispred obilježenog pješačkog prijelaza mi je iznenada s desne strane doslovce "istrčala" jedna ženska osoba radi čega sam prikočila te sam uspjela zaustaviti najmanje jedan do dva metra od nje. Ta žena se odmah okrenula prema meni, i ja sam joj potrubila kako bi se makla s ceste, no ona je uzela mobitel, prišla mojem vozilu s lijeve strane te me fotografirala govoreći "sad ću te prijaviti". Odgovorno tvrdim kako između mojeg automobila i navedene pješakinje nije bilo nikakvog kontakta. Dakle, gospođa je "istrčala" ispred mojeg automobila izvan pješačkog prijelaza kojeg sam ja već gotovo prošla i to ne sa lijeve strane kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, nego meni s desne strane. Ona je vjerojatno policiji rekla da mi je prišla s lijeve strane. U optužnom prijedlogu je navedeno da sam ju udarila u desnu nogu pa je nejasno kako sam ju mogla udariti u desnu nogu ako mi je dolazila s lijeve strane kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Pretpostavljam da se gospođa "pogubila" prilikom davanja izjave, a sve u nakani da ishodi nekakvu naknadu štete. Kao što sam prethodno navela gospođa me fotografirala i rekla da će me prijaviti, na što sam ja rekla neka me slobodno prijavi i nastavila vožnju jer sam shvatila da se radi o prevarantici. Nakon otprilike tri mjeseca kontaktirana sam od strane policijskog službenika IB iz I Postaje prometne policije Zagreb koji mi je rekao da ću trebati dati izjavu vezano za predmetni incident, ali neka ništa ne brinem jer su prethodno već imali problema s tom gospođom koja ima ustaljeni scenarij "iskakanja" na ulicu ispred vozila i glumljenja ozljeda. Ja sam dala iskaz u Postaji prometne policije Virovitica, a naknadno sam dovezla automobil u I Postaju prometne policije Zagreb kako bi ga fotografirali. Rekla sam policijskim službenicima da od ranije imam ogrebotinu na vozilu.“

3. U nastavku postupka ispitani su svjedoci EB i ŽB,k provedeno je suočenje između okrivljenice i svjedokinje EB, pročitani su prilozi uz optužni prijedlog, potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za okrivljenicu.

4. Svjedokinja EB iskazala je, citira se:

„Dana 03.09.2025. godine u svojstvu pješaka kretala sam se prilaznim kolnikom ulice Ivana Rendića, nakon čega sam stupila na pješački prijelaz rečene ulice, na kojem prijelazu su se nalazili i drugi pješaci koji su dolazili iz suprotnog smjera. Negdje na sredini pješačkog prijelaza sam zaobišla pješake koji su mi dolazili u susret na način da sam sišla s obilježenog pješačkog prijelaza na kolnik, nakon čega sam se ponovno vratila na pješački prijelaz. Vidjela sam kako je jedno vozilo koje se kretalo kolnikom ulice Ivana Rendića u smjeru istoka i koje je prethodno bilo zaustavljeno pred raskrižjem zbog propuštanja pješaka, ušlo u raskrižje iako ja još uvijek nisam bila prošla pješački prijelaz, te je sa prednjim dijelom vozila dotaknula potkoljenicu moje desne noge, nakon čega se to vozilo zaustavilo. Vozilom je upravljala ženska osoba kojoj sam se obratila upitavši ju što to radi, na što je ona rekla "hoću" te je s vozilom krenula na mene, lijevo stopalo mi je ostalo ispod auta, vozilo me udarilo u oba koljena, po inerciji sam se naslonila na prednji dio automobila, vozilo je i dalje nastavilo vožnju, čula sam kako suvozačica govori "jesi li normalna, što to radiš", te je ovdje nazočnu okrivljenicu koja je upravljala vozilom primila za ruku, na što je ona rekla "hoću" no ipak je zakočila i zaustavila automobil. S obzirom da sam u ruci držala mobitel, odmah sam fotografirala vozilo okrivljenice te sam joj pristupila i rekla da ću ju prijaviti, na što je ona rekla da joj ne mogu ništa, te je nastavila vožnju a ja sam otišla u Policijsku postaju u Petrovoj ulici gdje mi je rečeno da događaj prijavim u I Postaji prometne policije, što sam ja i učinila. Tamo mi je rečeno da ukoliko je bilo kontakta između vozila i mojeg tijela da odem u bolnicu kako bi se utvrdilo da li imam ozljeda, što sam ja i učinila tog istog dana te sam otišla u KBC Zagreb gdje su mi utvrđene ozljede u vidu kontuzije. Naime, ja sam na koljenima imala kontuzije, odnosno podljeve plave boje, a kontuziju sam imala i na desnom bedru.

Rezimirajući iskaz navodim kako sam u inkriminirano vrijeme propisno prelazila pješački prijelaz po obilježenom pješačkom prijelazu, te sam negdje na sredini pješačkog prijelaza obišla pješake koji su mi dolazili u susret i kretali se po obilježenom pješačkom prijelazu, radi čega sam sišla na kolnik gdje sam se hodajući zadržala najviše sekundu do dvije, ovdje nazočna okrivljenica je bila zaustavljena s automobilom ispred obilježenog pješačkog prijelaza meni s desne strane, nakon čega je iz meni nepoznatog razloga krenula na mene, te je vozilom dotaknula potkoljenicu, odnosno koljeno moje desne noge nakon čega je zaustavila vozilo, a potom je opet krenula na mene, lijevo stopalo mi je ostalo ispod auta, a vozilo me udarilo u oba koljena, nakon čega se zaustavila.“

4.1. Na poseban upit suca svjedokinji kako je zadobila ozljedu bedra s obzirom da ju je prema navodima njenog iskaza vozilo okrivljenice udarilo u potkoljenicu, odnosno koljena, svjedokinja je odgovorila da ne zna.

4.2. Na daljnji upit suca svjedokinja je odgovorila da je liječničku pomoć zatražila istog dana u KBC Zagreb na Hitnom bolničkom prijemu, o čemu je preslik nalaza priložila u spis predmeta.

4.3. Svjedokinji je potom predočena bolnička prijava priložena u spis predmeta (str. 19. spisa predmeta) na kojoj prijavi je evidentirano da je ista zaprimljena u KBC Zagreb dana 10.09.2025. godine (dakle, sedam dana nakon prometne nesreće), na što svjedokinja navodi: „ja sam doista dana 10.09.2025. godine bila u KBC Zagreb na Hitnom bolničkom prijemu jer sam osjećala oštru bol u području desne strane prsnog koša, te sam pretpostavljala da je ta bol posljedica naleta automobila na mene. Tamo sam pregledana, utvrđeno je da nema potrebe za hospitalizacijom.“

4.4. Na posebne upite branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovarala, citira se: „okrivljenica je naletjela na mene na pješačkom prijelazu, dolazila mi je s desne strane, moje stopalo je završilo ispred prednjeg dijela automobila okrivljenice i to iz razloga jer sam se ja vidjevši kako ona ide automobilom na mene okrenula prednjim dijelom tijela prema njenom automobilu, ona se nije zaustavila, nego se s vozilom naslonila na moja koljena, te mi je stopalo ostalo ispod automobila, telefon s kojim sam fotografirala okrivljenicu je bio u ispravnom stanju, što znači da sam odmah mogla pozvati policiju ali ju nisam pozvala jer se u blizini nalazi Policijska postaja u koju sam i otišla i prijavila događaj. Ja sam rekla okrivljenici da me ozlijedila i da ću ju prijaviti, no ona je unatoč tome napustila mjesto događaja. Stakla na prozoru automobila kojim je upravljala okrivljenica su vjerojatno bila spuštena jer sam ja čula sve što okrivljenica i njena suputnica razgovaraju.“

4.5. Okrivljenica i branitelj okrivljenice prigovarali su istinitosti iskaza svjedokinje u cijelosti.

5. Okrivljenica je potom navela kako svjedokinja nije prolazila pješački prijelaz njoj s lijeve strane, nego s desne strane jer se kretala u smjeru sjevera a ne juga kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, pa su nastavno nelogični i svi daljnji navodi njenog iskaza da ju je udarila u desnu nogu, jer ju je jedino mogla udariti u lijevu nogu, što naravno nije učinila, a osim toga s vozilom je prošla pješački prijelaz, odnosno sa dvije trećine auta je već bila u raskrižju s automobilom kada je ona istrčala na kolnik.

6. Nakon što joj je pročitana obrana okrivljenice, svjedokinja EB je navela kako je njena obrana neistinita.

7. Na okolnost utvrđivanja vjerodostojnosti proturječnih navoda obrane okrivljenice i iskaza svjedokinje EB provedeno je suočenje među njima.

7.1. Okrivljenica obraćajući se svjedokinji navodi, citira se:

„gospođo vi ste nailazili po kolniku meni sa desne strane a ne sa lijeve kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, niste se kretala obilježenim pješačkim prijelazom, zaustavila sam vozilo te sam bila zaustavljena oko 45 sekundi vjerujući da ćete se maknuti sa kolnika, što vi niste učinili pa sam krenula naprijed, no ponovno sam brzo zakočila jer sam shvatila da se nećete maknuti s kolnika. Došli ste do prozora mojeg vozila, tek tada sam spustila staklo na prozoru, govorite mi da ćete me prijaviti, fotografirate me i ja vam na to odgovaram "gospođo slobodno me prijavite, svi su vidjeli što se desilo", a kada ste se pomjerili, ja sam nastavila vožnju jer između mojeg vozila i vas nije došlo do nikakvog kontakta.“

7.2. Svjedokinja obraćajući se okrivljenici navodi, citira se:

„Prelazila sam kolnik preko pješačkog prijelaza, na kojem su se nalazili drugi pješaci. Vi ste se teško zaustavili i tim pješacima, bila sam na sredini pješačkog prijelaza kada ste se "zaletjela" na mene. Ja sam se odmicala sa pješačkog prijelaza da me ne udarite. Skoro sam bila na izlazu s pješačkog prijelaza kada ste me s vozilom blago udarili u desnu nogu, okrenula sam se prema vama i pitala sam vas "zašto to radite", nakon čega ste počela psovati, a nakon toga ste ponovno krenuli na mene, vaša suvozačica vas je primila za ruku rekavši "jesi li normalna što radiš", nakon čega sam ja fotografirala vaš automobil i rekla da ću vas prijaviti.“

8. Okrivljenica je tijekom suočenja iskazivala s izuzetno visokim stupnjem uvjerljivosti, odnosno vjerodostojnosti, dok je svjedokinja tijekom suočenja izbjegavala pogled okrivljenice te iskazivala s manjim stupnjem uvjerljivosti, odnosno vjerodostojnosti.

9. Svjedokinja VB iskazala je, citira se:

„Dana 03.09.2025. godine nalazila sam se u automobilu kojim je upravljala okrivljenica koja je inače moja prijateljica. Sjećam se da smo se kretali jednom ulicom u kojoj nije bilo semafora, prošli smo preko "ležećeg policajca", okrivljenica je upravljala vozilom najviše 30 km/h, nakon čega sam vidjela kako jedna gospođa "istrčava" na kolnik ispred nas, i to sa desne strane, nakon čega je okrivljenica zakočila, a ta gospođa je prošla preko kolnika te se zaustavila na nogostupu. Okrivljenica je bila uznemirena jer je ta gospođa bila veoma blizu automobilu kada je prikočila, mislim da je bila udaljena od našeg automobila oko metar kada je okrivljenica zaustavila automobil. Ja se svih detalja niti ne sjećam. Ne znam da li joj je okrivljenica potrubila kada je iskočila, ali mi se čini da je jer sam vidjela da je preplašena, a i ja sam bila preplašena zbog čega ću moguće konfuznije iskazivati. Ta gospođa je počela vikati, mahati rukama, te je prišla automobilu, okrivljenica je spustila staklo, ta gospođa je vikala, okrivljenica joj je također nešto govorila, no ja se od šoka ne sjećam što su njih dvije jedna drugoj govorile. Trajalo je to otprilike pola minute kada je okrivljenica krenula s vozilom, no ta gospođa je stala ispred automobila, te nas je fotografirala i vikala, a okrivljenica je nekako istodobno krenula s automobilom, pa se ta gospođa maknula s kolnika.“

9.1. Na posebne upite suca svjedokinja je odgovarala, citira se: „okrivljenica niti u jednom trenutku nije s vozilom udarila tu gospođu, ako ju je dotaknula mogla ju je dotaknuti jedino lijevim bočnim retrovizorom i to za vrijeme dok je ova vikala na nogostupu i pokušala stati pred automobil, ali ju s prednjim dijelom vozila nije udarila jer bih ja to vidjela. Kao što sam prethodno navela u trenutku kada je zakočila bili smo udaljeni najmanje metar od te gospođe. Kao što sam prethodno navela ta gospođa je bila van kolnika dolazeći nam s desne strane. Ja prethodno nisam obraćala pozornost na prometnu situaciju tako da se niti ne sjećam samog prelaska preko pješačkog prijelaza, odnosno ne sjećam se da li je okrivljenica zaustavila vozilo ispred pješačkog prijelaza i gdje se taj prijelaz nalazi, a ističem da slabo poznajem Zagreb kako ulice u gradu.“

9.2. Na posebne upite branitelja okrivljenice svjedokinja je odgovarala, citira se: „kao što sam prethodno navela do kontakta automobila i navedene gospođe nije došlo, ja nisam osjetila nikakav trzaj niti zvuk udarca, gospođa je normalno hodala nakon što je okrivljenica prikočila, nije spominjala nikakvu tjelesnu ozljedu, kao što sam prethodno navela ja nisam pratila prometnu situaciju do samog ovog incidenta, no sam događaj odnosno incident sam cijelo vrijeme pratila.“

10. Okrivljenica i branitelj okrivljenice nisu prigovarali iskazu svjedokinje.

11. Prema medicinskoj dokumentaciji (nalaz – protokol broj 2025154853 KBC- a Zagreb) koju je svjedokinja EB priložila nakon ispitivanja utvrđeno je da je ista 03.09.2025. godine u 16:18 sati zatražila liječničku pomoć zbog bolova obje natkoljenice i koljena, te navodi da se prilikom prelaska ceste drugi automobil namjerno zabio u nju i gurnuo ju. Oba koljena su bez vidljivih ozljeda, punog opsega pokreta, bez znakova instabiliteta, potkoljenice bo.

12. Svjedokinja EB je nakon održanog ročišta samoinicijativno dostavila podnesak naslovljen kao dostava dokumentacije i očitovanje u kojem u krucijalnom navodi da je policijskom službeniku IB koji ju je ispitivao u bolnici dostavila svu medicinsku dokumentaciju putem emaila i to nalaz hitne medicinske službe od 03.09.2025. godine, te nalaz liječnika obiteljske medicine od 04.09.2025. godine. Navodi kako medicinski nalaz od 10.09.2025. godine nije dostavila policijskom službeniku, niti joj je poznato kako je isti dospio u spis. Odbacuje navod okrivljenice u kojem ističe da joj je policijski službenik IB rekao da su već prethodno imali problema sa njom, te da ima ustanovljen scenarij skakanja na ulicu ispred vozila i glumljenja ozljeda jer nikada ranije nije bila sudionik sličnog događanja niti je imala takav slučaj. Drži da su navedene tvrdnje štetne za njen ugled i njeno psihičko stanje, radi čega moli da se navedene okolnosti razjasne, te da se po potrebi ispita policijski službenik IB. Navodi kako je nakon iznesenih navoda na raspravi i tijekom suočavanja bila izrazito uznemirena i nemirna, te zbog svog psihičkog stanja nije bila u mogućnosti potpuno mirno reagirati niti se u cijelosti očitovati o navedenim tvrdnjama radi čega želi dodatno pojasniti svoj smjer kretanja. Ističe kako je kao pješakinja prelazila pješački prijelaz ravno prema Konzumu, te joj je vozilo dolazilo s desne strane a ona se nalazila s lijeve strane vozila gledano iz položaja vozačice. Navodi kako na raspravi zbog svog uznemirenog stanja nije uspjela jasno pojasniti strane i smjer kretanja. Dostavlja fotografiju mjesta događaja radi boljeg prikaza pješačkog prijelaza, smjera njenog kretanja i položaja vozila u odnosu na nju.

13. Svjedokinja je osim nalaza od 03.09.2025. godine koji nalaz je prethodno priložila i na ročištu, uz podnesak priložila i povijest bolesti specijalističke ordinacije obiteljske medicine od dana 04.09.2025. godine prema kojoj dokumentaciji je svjedokinja zatražila liječničku pomoć zbog bolova u donjem ekstremitetu a posebice u predjelu desnog koljena i desnog bedra, te lijeve noge laterarno, te je po nadležnoj liječnici utvrđena vidljiva blaga oteklina desnog koljena, te plavičasti podljev, desno bedro i koljeno bolno na dodir.

14. Analizirajući provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti po ovom sudu nije utvrđeno da bi okrivljenica počinila prekršaj, odnosno da bi prouzročila prometnu nesreću na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu.

15. Naime, okrivljenica u obrani u krucijalnom ističe kako je pješakinja EB istrčala ispred njenog automobila izvan pješačkog prijelaza kojeg je već gotovo i prošla, ali ne sa lijeve strane kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, nego njoj s desne strane. Ističe kako između njenog automobila i navedene pješakinje nije bilo nikakvog kontakta. Kod svoje obrane ustraje i tijekom suočenja sa svjedokinjom EB, kojom prilikom iskazuje s većim stupnjem uvjerljivosti od svjedokinje EB.

16. Svjedokinja EB je iskazivala s manjim stupnjem uvjerljivosti od okrivljenice, a posebice tijekom suočenja sa okrivljenicom. U iskazu je u krucijalnom navela kako je u inkriminirano vrijeme propisno prelazila pješački prijelaz po obilježenom pješačkom prijelazu, a okrivljenica je bila zaustavljena s automobilom ispred obilježenog pješačkog prijelaza njoj s desne strane, nakon čega je krenula na nju, te je vozilom dotaknula potkoljenicu, odnosno koljeno njene desne noge, nakon čega je zaustavila vozilo, a potom je opet krenula na nju, lijevo stopalo joj je ostalo ispod auta, a vozilo ju je udarilo u oba koljena, nakon čega se zaustavila. Navodi kako je istog dana zatražila liječničku pomoć gdje su joj utvrđene ozljede u v idu kontuzije. Navodi kako je na koljenima imala kontuzije, odnosno podljeve plave boje, a kontuziju je imala i na desnom bedru, koji navodi su u potpunom proturječju sa navodima nalaza KBC-a Zagreb – nalaz protokol broj 2025154853 (str. 35 spisa predmeta) u kojem je navedeno citira se: „oba koljena su bez vidljivih ozljeda, punog opsega pokreta, bez znakova instabiliteta, potkoljenice bo“. Za istaknuti je da je svjedokinja prema navodima dostavljene medicinske dokumentacije sutrašnjeg dana (04.09.2025. godine) zatražila liječničku pomoć kojom prilikom joj je od strane liječnice utvrđena blaga oteklina desnog koljena, te plavičasti podljev. Dakle, svjedokinja EB u iskazu navodi da je okrivljenica s vozilom dotaknula potkoljenicu, odnosno koljeno desne noge, nakon čega ju je vozilo udarilo u oba koljena, te ističe da je istog dana zatražila liječničku pomoć gdje su joj utvrđene ozljede u vidu kontuzije na koljenima, te ističe da je imala kontuziju i na desnom bedru, dok prema nalazima KBC-a Zagreb od dana 03.09.2025. godine „nisu utvrđene vidljive ozljede na koljenima koji su punog opsega pokreta, bez znakova instabiliteta, a potkoljenice su bo “, iako je svjedokinja navela da ju je okrivljenica s vozilom udarila u potkoljenicu. Dakle, svjedokinja je sutrašnjeg dana (04.09.2025. godine) ponovno zatražila liječničku pomoć u ordinaciji obiteljske medicine, kojom prilikom joj također nisu utvrđene nikakve povrede potkoljenice, nego blaga oteklina desnog koljena s plavičastim podljevom koja ozljeda nije bila utvrđena prethodnog dana od strane KBC Zagreb gdje je okrivljenica nakon otprilike dva sata od prometne nesreće zatražila liječničku pomoć. S obzirom na navedeno ovaj sud drži dvojbenim vjerodostojnost iskaza svjedokinje a pogotovo u odnosu na opis dinamike same prometne nesreće prema kojoj je ona morala zadobiti i ozljede potkoljenice kao i oba koljena, budući je prema njenom iskazu okrivljenica „…opet krenula na nju, lijevo stopalo joj je ostalo ispod auta, a vozilo ju je udarilo u oba koljena“, a za istaknuti je da je tijekom iskazivanja, a posebice suočenja sa okrivljenicom iskazivala s manjim stupnjem uvjerljivosti.

17. Svjedokinja VB u krucijalnom je iskazala kako je predmetne zgode vidjela da jedna gospođa "istrčava" na kolnik ispred njih i to sa desne strane, nakon čega je okrivljenica zakočila, a ta gospođa je prošla preko kolnika te se zaustavila na nogostupu. Navodi kako okrivljenica niti u jednom trenutku nije s vozilom udarila tu gospođu.

18. Iskaz svjedokinje VB, koja je svojim iskazom pogodovala obrani okrivljenice je po ovom sudu ocijenjen uvjerljivim, odnosno vjerodostojnim.

19. Prema Zapisniku o očevidu, na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala okrivljenica nisu pronađena oštećenja koja potječu iz ove prometne nesreće, a drugih svjedoka očevidaca nema.

20. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije na nedvojben način utvrdio da bi okrivljenica prouzročila prometnu nesreću na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, radi čega je trebalo odlučiti kao izreci ove presude i okrivljenicu osloboditi optužbe zbog nedostatka dokaza.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude. a ista je donijeta iz razloga jer je okrivljenik oslobođen od optužbe.

U Zagrebu, dana 29. rujna 2026. godine

Sudac

Marija Nogalo

Protiv ove presude nije dopuštena žalba

Dostavna naredba:

1. Okrivljenici – EBO, na adresu [adresa]

2. Branitelj okrivljenice - Odvjetnički ured Radomir Borotić i Darko Novačić, na adresu

Virovitica, T. Masaryka 14

3. Tužitelju – I Postaja prometne policije Zagreb

4. Pismohrana, ovdje.