Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-306/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu, Međimurska 21, protiv 1. tuženice ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika ĆAS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka zk upisa, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6665/2024-9 od 18. ožujka 2026., dana 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6665/2024-9 od 18. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

2. Protiv navedenog rješenja žale se 1. i 2. tuženici iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, posebno iz žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/23 i 114/23 – dalje: ZPP), smatrajući da je pobijana odluka utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima (čl. 3. st. 3. ZPP).

Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Po stavu ovog drugostupanjskog suda nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP jer pristanak 1. i 2. tuženika na povlačenje tužbe u konkretnim okolnostima ne predstavlja nedopušteno raspolaganje u smislu čl. 3. st. 3. ZPP.

7. Premda je rješenje o povlačenju tužbe u suštini doneseno u korist 1. i 2. tuženika oni imaju pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog rješenja u slučajevima kada žalbenim navodima osporavaju pristanak na povlačenje tužbe kao nedopušteno raspolaganje iz čl. 3. st. 3. ZPP.

8. Dakle, 1. i 2. tuženici svojim žalbenim navodima upiru na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP, ističući da se pobijana odluka temelji na pristanku tuženika na povlačenje tužbe koje predstavlja nedopušteno raspolaganje, obzirom da je punomoćnik tužitelja neistinito prikazao punomoćnici tuženika razloge povlačenja tužbe ne odričući se pritom tužbenog zahtjeva, što su tuženici od tužitelja očekivali. Suprotno tome da je tužitelj već prilikom povlačenja tužbe imao u pripremi novu tužbu protiv tuženika.

9. Međutim, u konkretnom slučaju pristanak 1. i 2. tuženika na povlačenje tužbe ne predstavlja nedopušteno raspolaganje u smislu čl. 3. st. 3. ZPP.

10. Prije svega, valja istaknuti kako su povlačenje tužbe i odricanje od tužbenog zahtjeva dvije različite procesne radnje s različitim pravnim posljedicama. Naime, povlačenjem tužbe postupak se završava bez donošenja meritorne odluke (presude), a odricanje od tužbenog zahtjeva dovodi do donošenja presude na temelju odricanja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije moguće istovremeno povući tužbu i odreći se od tužbenog zahtjeva.

11. U takvim okolnostima, potrebno je utvrditi koji je smisao zajedničkog podneska od 6. ožujka 2025., uzevši u obzir cjelokupni sadržaj toga podneska.

12. Naime, odricanje od tužbenog zahtjeva je isključivo jednostrana dispozicija tužitelja, a za koju nije potreban pristanak tuženika, sukladno čl. 331.a st. 2. ZPP. S druge strane, za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP.

13. Uzevši u obzir da je podnesak od 6. ožujka 2025. zajednički podnesak parničnih stranaka, a u kojem su tuženici po punomoćniku izričito istaknuli da pristaju na povlačenje tužbe i ne potražuju trošak parničnog postupka, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je donio rješenje o povlačenju tužbe. Naime, da su parnične stranke htjele presudu na temelju odricanja, ne bi bilo potrebe za podnošenjem zajedničkog podneska. Nadalje, isticanje da tuženik ne potražuje trošak predstavlja način reguliranja troškova koji je tipičan za povlačenje tužbe.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je intencija parničnih stranaka bila da prvostupanjski sud donese rješenje o povlačenju tužbe.

15. Međutim, tuženik u žalbi ističe kako je njihova volja bila pristati na povlačenje tužbe uz odricanje od tužbenog zahtjeva. Takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani, budući da je punomoćnik tuženika potpisao zajednički podnesak u kojem je navedeno da tužiteljica povlači tužbu. Dakle, tuženici su potpisali zajednički podnesak i time pristali na povlačenje tužbe, a takav pristanak se ne može naknadno opozvati. Naknadno protivljenje tuženika povlačenju tužbe, za koje povlačenje su prethodno dali pristanak, ne može dovesti do toga da se tužba više ne smatra povučenom.

16. U smislu odredbe čl. 193. st. 9. ZPP, povučena tužba se smatra kao da nije niti podnesena i može se ponovno podnijeti, slijedom čega saznanje tuženika da će tužitelj protiv njih podnijeti novu tužbu nije od odlučnog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak