Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1437/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM INVEST III AG, Schochenmuhlestrasse 4, 6349 Baar, Švicarska, OIB: 42497989050, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Praljak, Marin Svić iz Zagreba, protiv 1. ovršenice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ovršenice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. ovršenice FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik iz Županje, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. – 3. ovršenika i žalbi ovrhovoditelja podnesenim protiv dijela rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-227/2022-20 od 21. ožujka 2023., dana 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. – 3. ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-227/2022-20 od 21. ožujka 2023. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) u t. I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-227/2022-20 od 21. ožujka 2023. u t. II. i IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:

„I Na temelju ovršne isprave – Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 13. 10. 2005. godine, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, dana 18. 10. 2005. g. pod brojem OU-2416/2005, a koji ugovor je postao ovršan dana 19. 04. 2011. radi naplate dospjele novčane tražbine ovrhovoditelja, i to: - na ime glavnice u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 114.810,37 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 28. lipnja 2018. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta - na ime redovne kamate u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 19.624,49 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, - te radi naplate troškova ovog ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta, određuje se ovrha na nekretnini suvlasništvu I. -ovršenika NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/3 suvlasničkog dijela, II.-ovršenika SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/3 suvlasničkog dijela, te III. -ovršenika FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/3 suvlasničkog dijela, koja nekretnina je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Vinkovci, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Kuća br. ... i dvorište u [adresa], ukupne površine 969 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom

II U preostalom dijelu ovršni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III Nalaže se ovršenicima NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ovrhovoditelju DDM INVEST III AG, Schochenmuhlestrasse 4, 6349 Baar, Švicarska, OIB: 42497989050 naknade troškove ovog postupka u iznosu od 2.886,72 EUR -a / 21.750,00 kn , u roku 8 dana.

IV Odgađa se ovrha u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-16/2023.“

2. Protiv dijela navedenog rješenja u t. I. i III. izreke žale se 1. - 3. ovršenici iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio rješenja o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv dijela rješenja o ovrsi u t. II. i IV. izreke žali se ovrhovoditelj također iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio rješenja o ovrsi ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Razlozi u odnosu na žalbu ovršenika:

7. Ispitujući pobijani dio rješenja po službenoj dužnosti izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. OZ, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ, a niti su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbi čl. 21. st. 1. OZ, na koje drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8. Predmetna ovrha se provodi na temelju ovršne isprave (čl. 22. OZ), a u ovom postupku ovršnu ispravu predstavlja ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 13. listopada 2005., koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, dana 18. listopada 2005. pod brojem OU2416/2005, a koji ugovor je postao ovršan dana 19. travnja 2011.

9. Kako i sami ovršenici u žalbi ističu, predmetne tražbine proizlaze iz ovršnih isprava koje su utemeljene na sporazumu stranaka o zasnivanju založnog prava, što znači da je ovršenik sam dobrovoljno isto zasnovao na vlastitoj nekretnini radi osiguranja tražbine, pa sada s uspjehom nije ovlašten isticati prigovor prava na dom. U slučaju kada je ovrhovoditelj dobrovoljnim raspolaganjem ovršenika stekao založno pravo na nekretnini ovršenika, tada sud nije pri donošenju rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika dužan voditi računa o eventualno narušenoj pravičnoj ravnoteži interesa stranaka, niti ovršenik ima pravo podnositi prigovor prava na dom. U odnosu na taj žalbeni navod valja reći, da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

10. Također, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ, u kontekstu kojeg ovršenici navode da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom koje je zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 13/17 - dalje: Konvencija), na što se isti ne mogu pozivati s uspjehom, budući da je založno pravo na predmetnoj nekretnini bilo dobrovoljno zasnovano na temelju pravnog posla sklopljenog između ovrhovoditelja i njihovog pravnog prednika. Nasljedstvom nekretnine na kojoj je bilo upisano založno pravo ovršenici su stupili u pravni položaj svog pravnog prednika na koji način su postali založni dužnici ovrhovoditelja, pa provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer spomenuta odredba čl. 8. st. 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11. Iz istog razloga, obzirom da je dužnik (prednik ovršenika) pristao na zasnivanje založnog prava i eventualno pokretanje ovršnog postupka radi namirenja osigurane novčane tražbine, nema mjesta primjeni ni odredbi o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe. Naime, kako je ovrhovoditelj stekao založno pravo radi osiguranja novčane tražbine na cijeloj nekretnini koja je predmet ovrhe, koje založno pravo je u njegovu korist upisano u zemljišnim knjigama, to u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ prema kojoj ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ te na druge odredbe ovog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. istog Zakona.

12. Osim toga, i odredbom čl. 305. st. 5. OZ propisano je da se u ovršnom postupku iz st. 1. toga članka (radi naplate tražbine osigurane založnim pravom stečenim na temelju sporazuma stranaka) ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o zaštiti ovršenika, o izuzeću od ovrhe i o ograničenju ovrhe na određenim predmetima ovrhe. Stoga je neosnovano pozivanje ovršenika na ograničenje ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ jer se ovršenici ne mogu protiviti ovrsi koja je određena na nekretnini na kojoj je stečeno založno pravo na temelju ugovora/sporazuma sklopljenog radi osiguranja predmetne tražbine, a koje založno pravo je upisano u korist ovrhovoditelja. To iz razloga jer se kod dobrovoljnog založnog prava, o čemu je ovdje riječ, ne provodi ocjena je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika iz odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. u vezi čl. 77. st. 1. OZ.

13. Osim toga, prednik ovršenika je ugovaranjem založnog prava na predmetnoj nekretnini dao izričitu suglasnost da se ovrha na istoj može provesti, dakle svjesno je raspolagao svojim vlasničkim pravom na nekretnini, koristeći ga kao instrument osiguranja tražbine ovrhovoditelja sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa nije osnovan žalbeni navod ovršenika da njihov prednik nikada nije dao suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

14. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovršenika o nedopuštenosti ovrhe u kontekstu odredbe čl. 80.b st. 1. OZ, obzirom da glavnica predmetne tražbine prema izvodu iz poslovnih knjiga priloženom prijedlogu za ovrhu iznosi 114.810,37 CHF.

15. Glede žalbenih navoda kojima se ovršenici pozivaju na zakonske žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ, valja reći da je odlučivanje o istima u nadležnosti prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 52. OZ, koji sukladno toj zakonskoj odredbi upućuje ovršenike na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih su izjavili žalbu. Prema stanju spisa, prvostupanjski sud je to učinio zaključkom poslovni broj Ovr-507/2019 od 24. listopada 2019.

16. Prednji stavak obrazloženja se odnosi i na prigovor ovršenika da ovršna isprava može biti mjerodavna samo za iznos do visine upisane hipoteke, a sve s obzirom da su ovršenici samo založni dužnici, a ne i osobni dužnici, a isto se odnosi i na troškove postupka tj. da ovrhovoditelj može postaviti zahtjev maksimalno do iznosa osigurane glavnice. jer će navedeni prigovor biti predmet ispitivanja i ocjene u parničnom postupku koji se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P- 16/2023.

17. Odluka o trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 14. st. 4. OZ te Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 32. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), kao i Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19, 92/21).

18. Razlozi u odnosu na žalbu ovrhovoditelja:

19. U odnosu na odluku u pobijanoj t. II. izreke, kojom je odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naplatom razlike iznosa od zatraženih 121.139,79 CHF i 114.810,37 CHF, valja odgovoriti na navode iz žalbe kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga od 11. srpnja 2017. (list 44 spisa) vidljivo da tražbina ovrhovoditelja iznosi 114.810,37 CHF.

20. U odnosu na odluku o zateznim kamatama na glavnicu, ovrhovoditelju je pravilno, sukladno izvatku iz poslovnih knjiga od 11. srpnja 2017., u granicama ovršnog zahtjeva dosuđena zatezna kamata od dana 27. lipnja 2018., dok je odbijen zahtjev za naplatom zatezne kamate obračunate do dana 27. lipnja 2018. u iznosu od 81.074,39 CHF budući da navedeni iznos ne proizlazi niti iz jedne isprave koja prileži spisu.

21. Ovrhovoditelju je na ime redovne kamate dosuđena kunska protuvrijednost iznosa od 19.624,49 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja , budući da navedeni iznos proizlazi iz izvatka poslovnih knjiga od 11. srpnja 2017. (list 44 spisa), dok je odbijen dio zahtjeva za naplatu razlike između zatraženog iznosa od 20.706,38 CHF i 19.624,49 CHF, budući da navedeni iznos ne proizlazi niti iz jedne isprave koja prileži spisu.

22. Pravilno je odbijen i dio zahtjeva na naplatu zatezne kamate na redovne kamate jer bi dosuda takve kamate predstavljala povredu zabrane anatocizma.

23. U odnosu na žalbu ovrhovoditelja protiv odluke o odgodi ovrhe iz pobijane t. IV. izreke, valja kazati kako je ista pravilna i zakonita te razlozima navedenim u žalbi nije dovedena u sumnju.

24. Polazeći od žalbenih navodaovrhovoditelja, valja reći kako Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima s gledišta načela djelotvornosti a prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18 od 26. lipnja 2019., treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave, ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

25. U okolnostima u kojima je pokretanjem postupka posl. br. P-16/2023. ovršenici zatražili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu u unaprijed sastavljenom obrascu ugovora, a koji postupak je u tijeku, ne može se zaključiti da je provedena sudska kontrola ništetnosti ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u smislu Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

26. Na tragu zaključaka iz presude Suda Europske unije br. C-407/18 od 26. lipnja 2019. a bez obzira na pretpostavke odgode ovrhe dokazivanjem vjerojatnosti nenadoknadive ili teško nadoknadive štete zbog provedbe ovrhe ili potrebe sprječavanja nasilja iz čl. 65. st. 1. OZ, u okolnostima u kojima je postupak radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora kao ovršne isprave u tijeku, potrošaču valja omogućiti da se u sudskom postupku ispita nepoštenost odredbi ugovora o kreditu sklopljenom u obliku javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, odgovarajućom primjenom navedene Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. navedeno je i u skladu sa zaključkom br. 1. sa sjednice predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022.

27. Budući da presuda Suda Europske unije br. C-407/18 obvezuje i sudove u Republici Hrvatskoj te da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno pravnoj situaciji, to su prema ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4 OZ, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti ili sprječavanju nasilja i bez obzira na to što je prednik ovršenika dobrovoljno zasnovo založno pravo na nekretnini.

28. Slijedom iznesenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje o ovrsi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak