Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-471/2026-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 3. u vezi članka 235. stavak 1. i članka 52. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi optuženika i oštećenice, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: K-133/2024 od 16. srpnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026., u prisutnosti branitelja optuženika Siniše Milevoja, odvjetnika iz Pule,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe optuženog ŽŠ te se povodom t ih žalbi i po službenoj dužnosti ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca pojedinca.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj: K-133/2024 od 16. srpnja 2024., pod točkom I., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-360/2017 od 3. srpnja 2017., stavljen je izvan snage u odnosu na optuženog ŽŠ.

1.1. Istom presudom pod točkom II. optuženi SŠ proglašen je krivim da je počinio kaznena djela radnjama opisanim u točki II 1., 2., 3. i 5. izreke presude i to jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine - oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i članka 52. KZ/11, radnjama opisanim u točki II 1. izreke presude počinio je i jedno kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. u vezi sa člankom 278. stavak 1. KZ/11, radnjama opisanim u točki II 4. izreke presude počinio je jedno kazneno djelo protiv imovine – poticanja na oštećenje tuđe stvari u pokušaju iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i članka 37. stavak 2. KZ/11, radnjama opisanim u točki II 5. izreke presude počinio je kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. u vezi sa člankom 140. stavak 1. KZ/11, dok je radnjama opisanim pod točkom II 7. počinio kazneno djelo protiv imovine – poticanja na oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i članka 37. stavak 1. KZ/11, te je optuženom ŽŠ za produljeno kazneno djelo protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i člankom 52. KZ/11, opisano pod točkom II 1., 2., 3. i 5. izreke presude, na temelju članka 235. stavak 3. i članka 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci., za kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. u vezi sa člankom 278. stavak 1. KZ/11, opisano pod točkom II 1. izreke presude, na temelju članka 278. stavak 3. i članka 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo protiv imovine – poticanja na oštećenje tuđe stvari u pokušaju iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i člankom 37. stavak 2. KZ/11, opisano pod toč. II 4. izreke presude, na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 i člankom 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. u vezi sa člankom 140. stavak 1. KZ/11, opisano pod točkom II 5. izreke presude, na temelju članka 140. stavak 2. i članka 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo protiv imovine – poticanja na oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 3. u vezi sa člankom 235. stavak 1. i člankom 37. stavak 2. KZ/11, opisano pod točkom II 7. izreke presude, na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 i člankom 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi BŠ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 57. stavak 1., 2., 5. i 6. KZ/11 optuženom ŽŠ izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od zatvorske kazne na koju je osuđen u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, dok se dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci uračunato oduzimanje slobode, i to vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 26. travnja 2017. od 10,38 do 27. travnja 2017.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećenoj GŠ, djelomično je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev te se nalaže optuženom ŽŠ da joj na ime naknade štete isplati iznos 93.244,00 kn/12.375,60 EUR[1] te iznos od 16.960,00 kn/2.250,98 EUR, odnosno ukupno 14.626,58 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos 12.375,60 EUR teče od 14. listopada 2016. pa do isplate, a na iznos 2.250,98 EUR teče od 1. kolovoza 2016. pa do isplate, po stopi tekućoj do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koji iznos joj je optuženik dužan isplatiti u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećena GŠ, se s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva kojim traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 50.000,00 kn/6.636,14 EUR upućuje u parnicu. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećenomu PŠ se u cijelosti dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 45.000,00 kn/5.972,53 EUR, koji iznos mu je optuženik dužan isplatiti u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP- a oštećeni Auto Benussi d.o.o., se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu 4.806,25 kn/637,90 EUR upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi BŠ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 154. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP-a, i to paušalnu svotu u iznosu 6,500,00 EUR (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a), trošak vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara u iznosu 143,34 EUR, trošak vještačenja stalnog sudskog vještaka Maura Ukušića u iznosu 929,58 EUR, trošak vještačenja stalnog sudskog vještaka Ivane Bačić u iznosu 217,67 EUR, nužne izdatke oštećene GŠ te nagradu i nužne izdatke njene punomoćnice, kao i nužne izdatke oštećenog PŠ te nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika, s time da je odmjerene troškove u iznosu 7.790,59 EUR optuženik dužan podmiriti u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi te predlaže da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Siniši Milevoju, odvjetniku iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka , teške povrede prava na pravično suđenje, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

2.2. Žalbu na navedenu presudu podnio je i optuženik osobno zbog bitnih povreda kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine ili preinači ili da značajno ublaži kaznu uzimajući u obzir osobne prilike optuženika. Kao i njegov branitelj zatražio je da ga se obavijesti o sjednici vijeća.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., na zahtjev optuženika iznesenoj u žalbi branitelja i njega osobno, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik Siniša Milevoj, te Županijsko državno odvjetništvo. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika, te konzularni službenik Veleposlanstva Italije TŠ. Sjednici vijeća nije prisustvovao uredno pozvani optuženik za kojeg je prisutni branitelj i telefonskim putem prije same sjednice izvijestio sud da njegov branjenik neće pristupiti samoj sjednici. Sjednica vijeća održana je u izočnosti optuženika i ZŽDO. Branitelj je u bitnome usmeno ponovio žalbene navode, posebice se osvrćući na po njemu ostvarene povrede Zakona o kaznenom postupku.

6. Žalbe optuženika su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika za sada bespredmetna.

7. Prvenstveno valja istaknuti da iako državni odvjetnik ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ta se žalbena osnova ograničava na utvrđene okolnosti relevantne za utvrđenje vrste i visine izrečene kazne, smatrajući, da je obzirom na sve okolnosti počinjenog djela, optuženiku bilo potrebnim izreći strožu kaznu.

7.1. Nasuprot tih žalbenih navoda, optuženik u žalbi izjavljenoj po branitelju kao i u onoj izjavljenoj osobno, bitnu povredu zakona o kaznenom postupku u vidu teške povrede prava na pravično suđenje, vidi u činjenici da je prvostupanjski sud pročitao svjedočki iskaz RŠ ispitanog 19. ožujka 2021. u izočnosti optuženika i njegovog branitelja i to nakon što je na raspravu pozvao tog svjedoka a potom ju održao u izočnosti optuženika i branitelja koji je svoj izostanak sa rasprave opravdao raspravom u drugom predmetu. Navedenu povredu branitelj optuženika vidi i u činjenici da je oštećena CŠ kao i svjedok ŠŠ, na čijim iskazima sud temelji svoju presudu u odlučujućoj mjeri, ispitani na raspravi 19. prosinca 2022. u izočnosti branitelja koji nije raspravi mogao prisustvovati zbog bolesti. Nadalje, kao daljnju povredu kaznenog postupka ističe i odbijanje dokazanih prijedloga obrane te činjenicu da sud ne obrazlaže niske pobude kao bitnu okolnost kaznenog djela. U dijelu žalbe koja se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje branitelj optuženika, u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao pokušaj optuženika da obnovi ljubavnu vezu sa oštećen icom, smatrajući da se takav pokušaj nikako ne može označiti kao niska pobuda, a kako je to činjenično opisano. Ističe i činjenicu da optuženik nije bio u Republici Hrvatskoj u pojedinim inkriminiranim razdobljima, dok u odnosu na neke radnje činjenja opisanih u izreci presude nije izveden niti jedan dokaz. Mišljenja je i da se radnje optuženika predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo u čemu vidi povredu kaznenog zakona. Optuženik u svojim žalbenim navodima također ističe da u odnosu na pojedine radnje kaznenog djela nije bio u Republici Hrvatskoj dostavljajući dokaze kojima potkrepljuje svoje žalbene navode, te napominje da u presudi nije objašnjena razlika u svjedočkom iskazu RŠ (točka 1 izreke) u pogledu automobila koji se navodi u optužnici i onog koji u svom iskazu spominje RŠ. Zaključno, žalbenim navodima branitelj optuženika i optuženik osobno suglasno ukazuju na previsoko odmjerenu kaznu te neosnovano prihvaćen imovinskopravni zahtjev i previsoko odmjeren trošak kaznenog postupka.

8. Prvenstveno treba naglasiti da nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu zakona o kaznenom postupku kada je pročitao svjedočki iskaz RŠ. Naime, osim što je prvostupanjski sud argumentirano i razložno pod točkom 16. pisanog obrazloženja svoje presude obrazložio razloge čitanja navedenog svjedočkog iskaza, ističući i da se radi o kaznenom djelu za koje nije propisana obvezna obrana treba naglasiti slijedeće. Uvidom u raspravni zapisnik od 19. travnja 2024. koja je nastavljena (a potom i dovršena) 9. srpnja 2024., razvidno je da su istima nazočili i branitelj i optuženik osobno. Isto tako razvidno je da je na toj raspravi održanoj 19. travnja 2024. na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 7. i 8. pročitan (između ostalih) svjedočki iskaz RŠ sa raspravnog zapisnika od 15. studenog 2022., a ne od 19. ožujka 2021. kako se to ističe žalbenim navodom. Nadalje, uvidom u raspravni zapisnik od 15. studenog 2022. razvidno je da je istoj nazočio optuženik osobno uz prisustvo tumača za talijanski jezik kao i da je aktivno sudjelovao u ispitivanju predmetnog svjedoka postavljajući mu pitanja koja su sadržajno i prenesena u raspravni zapisnik. Stoga, iako na navedenu raspravu (15. studenog 2022.) nije pristupio njegov branitelj odvjetnik Siniša Milivoj koji je zatražio odgodu rasprave (održane 15. studenog 2022.), a što nije uvaženo kao osnovano od strane raspravnog suda o čemu je i sam branitelj pisanim putem obavješten, ne radi se o svjedoku koji nije ispitan u kontradiktornom postupku, odnosno ne radi se o čitanju svjedočkog iskaza svjedoka koji je ispitan u izočnosti i optuženika i branitelja, već samo u izočnosti uredno pozvanog branitelja optuženika, koji je sam koristio svoje pravo da ne pristupi na raspravu na koju je prethodno i uredno pozvan u postupku u kojem obrana nije obavezna. Posljedično tim utvrđenim okolnostima, kada je sud pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka od 15. studenog 2022. na temelju svojih procesnih ovlasti, ne radi o čitanju svjedočkog iskaza koji nije bio ispitan u kontradiktornom postupku.

8.1. Nadalje, žalbom se prigovara i povreda zakona o kaznenom postupku u vidu „povrede prava na pošteno suđenje“ koja se ne obrazlaže samo činjenicom da je prvostupanjski sud pročitao navedeni svjedočki iskaz RŠ, već se ta okolnost dovodi u svezu i sa odbijanjem prijedloga branitelja za odgodu rasprave na kojoj je ispitan svjedok RŠ (**.**.2022.). Međutim, uvidom u spisu priležeća pismena na koja se prvostupanjski sud u dijelu i pozvao obrazloživši zašto je odbijen prijedlog za odgodu rasprave zatražen po branitelju optuženika odvjetniku Siniši Milivoju treba naglasiti da spisu ne prileži valjan osnov za odgodu rasprave kako to pogrešno smatra branitelj optuženika. Naime, iz pisanog podneska branitelja kojim se traži predmetna odgoda (listovi 231 pa nadalje spisa – K-360/17) razvidno je da je u prilogu podneska dostavljen Nalog Županijskog suda u Osijeku kojim je 3. listopada 2022. preložena rasprava za dane 8. studenog i 15. studenog 2022.. Taj podnesak upućen po branitelju Siniši Milivoju na sud je zaprimljen 9. studenog 2022. Međutim, nalogom Općinskog suda u Puli, rasprava u gore navedenom predmetu bila je zakazana 7. srpnja 2022., odnosno prije no što je Županijski sud u Osijeku za dan 15. studeni 2022. preložio i svoju raspravu, a o toj je raspravi branitelj zaprimio obavijest 3. kolovoza 2022., odnosno znatno ranije no što je zaprimio Nalog o predlaganju rasprave zakazane pred Županijskim sudom u Osijeku . Osim toga, sam je Nalog Županijskog suda u Osijeku zaprimio čak mjesec dana prije no što je uopće uputio molbu za odgodu rasprave u gore navedenom predmetu , a što je u konačnici i bilo razlogom da prvostupanjski sud u Puli nije prihvatio prijedlog branitelja za odgodom rasprave, o čemu je branitelj optuženika i pravovremeno pisanim podneskom obavješten. Stoga, uvažavajući date okolnosti, ali i činjenicu da je branitelj optuženika i u nekoliko navrata ranije tražio odgode rasprave, čemu je od strane prvostupanjskog suda u dijelu i udovoljavano, nije moguće govoriti o povredi prava na obranu i povredi prava na pravično suđenje, već o procesnim ovlastima prvostupanjskog suda koji je svoju odluku temeljio na nizu ukupnih okolnosti konkretnog postupka . Naime, sadržaj prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ograničen je na ispitivanje je li postupak, kao cjelina, uzevši u obzir ne samo način na koji su dokazi pribavljeni, već i način na koji se isti izvode i preispituju tijekom dokaznog postupka, bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje. Razmatrajući dakle navedeni žalbeni prigovor, posebno je važnim za istaknuti da je cijeli prvostupanjski postupak proveden kontradiktorno, optuženik je imao mogućnost ravnopravno u odnosu na protivnu stranku (državnog odvjetnika) sudjelovati u postupku na raspravi i osporiti vjerodostojnost dokaza optužbe, dok je iz zapisnika o raspravama razvidno da je optuženik to svoje pravo, osim putem postavljenog branitelja, i osobno iskoristio postavljajući pitanja sudionicima u postupku. Zbog navedenog nije moguće procesnu odluku suda, kojim nije uvažio molbu za odgodu konkretne rasprave, podvesti pod povredu „pravičnosti postupka“, kako se to pokušava imputirati žalbom, te je taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

8.2. Navedenu povredu branitelj optuženika vidi i u činjenici da su oštećena CŠ kao i svjedok ŠŠ, ispitani na raspravi 19. prosinca 2022. u izočnosti branitelja koji nije raspravi mogao prisustvovati zbog bolesti. Međutim i u odnosu na navedeni žalbeni navod treba istaknuti da je branitelj optuženika neposredno prije početka rasprave zatražio odgodu rasprave dostavljajući rješenje o privremenoj spriječenosti zbog bolesti koja je započela, ali i završila isti dan kada je i rasprava 19. prosinca 2022. zakazana i održana. Sve navedeno razvidno je iz dostavljenih pismena koja prileže raspravnom zapisniku (list 298 pa nadalje spisa) i kao takvo utvrđeno je na raspravnom zapisniku. Toj istoj raspravi kao i raspravi održanoj 15. studenog 2022., nazočio je optuženik uz prisustvo sudskog tumača za talijanski jezik aktivno sudjelujući u samoj raspravi. Osim toga, uvidom u raspravni zapisnik od 19. prosinca 2022. razvidno je da se radi o raspravi koja je nastavljena nakon rasprave održane 5. prosinca 2022., na kojoj je, između ostalog i započeto ispitivanje oštećene CŠ, a kojoj raspravi i ispitivanju je nazočio i branitelj optuženika odvjetnik Siniša Milivoj. Ujedno je, na raspravi održanoj 19. prosinca 2022. pročitan svjedočki iskaz oštećene CŠ sa raspravnog zapisnika od 5. prosinca i 19. prosinca 2022. a to, sukladno raspravnom zapisniku obuhvaća i raspravne zapisnike od 29. prosinca 2019., te raspravni zapisnik od 25. veljače 2020. kada su ispitivanju oštećene CŠ, sukladno samim raspravnim zapisnicima, bili nazočni branitelj optuženika i sam optuženik koji su i aktivno postavljali pitanja navedenom svjedoku. Slijedom navedenog utvrđenja nije osnovan žalbeni navod branitelja koji u navedenoj odluci suda vidi povredu zakona o kaznenom postupku. U odnosu pak na iskaz svjedoka ŠŠ, čiji iskaz je također pročitan na raspravi 19. travnja 2024., pri čemu je čitan iskaz svjedoka ispitanog na raspravi 19. prosinca 2022. u prisutnosti optuženika, a u izočnosti branitelja optuženika, treba naglasiti da je na tom zapisniku utvrđeno da svjedok iskazuje istovjetno kao i na raspravnim zapisnicima ; 22. veljače 2022., kada je doduše ispitan u izočnosti branitelja i optuženika, ali i kao na raspravnom zapisniku od 21. siječnja 2021. kada je ispitan u prisustvu branitelja optuženika. Dakle, niti u odnosu na taj svjedočki iskaz nema mjesta prigovoru da mu je u odnosu na navedenog svjedoka također uskraćeno pravo postavljanja pitanja kako bi to sadržajno iz navoda žalbe proizlazilo.

8.3. Kako se dakle niti u odnosu na svjedoka ŠŠ kao niti u odnosu na oštećenu CŠ ne radi o svjedočkim iskazima koji su ispitani u ne kontradiktornom postupku, niti se radi o svjedočkim iskazima na kojima se isključivo temelji osuđujuća presuda, a što se također imputira žalbom, nema mjesta niti istaknutom žalbenom prigovoru u tom dijelu, bila o povredi zakona o kaznenom postupku, bilo o povredi prava na pravično suđenje iz razloga već prethodno iznesenima pod točkom 8.1. pisanog obrazloženja ove presude.

9. Nije u pravu žalitelj kada povredu zakona o kaznenom postupku vidi u činjenici odbijanja svih dokaznih prijedloga obrane u čemu također vidi povredu prava na pravično suđenje. Naime, iako je točno da su na raspravi održanoj 19. travnja 2024. i 5. srpnja 2024. odbijeni dokazni prijedlozi obrane, radi se o procesnoj odluci raspravnog suca koja odluka je i valjano obrazložena kako na raspravnim zapisnicima tako i u pisanom obrazloženju pod točkom 6. i 7. prvostupanjske presude, pa je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan, a na obrazložene dijelove prvostupanjske presude uputiti žalitelja.

10. Međutim, u pravu je optuženik kada ističe da je oglašen krivim za kaznena djela oštećenja tuđe stvari koja je počinio iz niskih pobuda pri čemu se te niske pobude, sukladno činjeničnim navodima sastoje u „pokušaju obnavljanja ljubavne veze“ ili „otežavanjem izlaska u provod…“, koja opisana postupanja se ne mogu sama po sebi podvesti pod niske pobude kako to zakon predviđa.

10.1. Naime, upravo kao što se to i ističe samom žalbom , ali je već i istaknuto u prethodnoj odluci ovoga suda, niska pobuda predstavlja onu koja odskače od nekog uobičajenog ponašanja kao primjerice iz mržnje, patoloških stanja, nacionalnih pobuda ili sl., ali u svakom slučaju one moraju biti krajnje negativne. Za ponoviti je stoga ono što je već i u ranijoj presudi ovoga suda istaknuto – dvojbeno je jesu li pobude opisane činjeničnim opisom – niske pobude koje zakon traži da bi bile počinjene radnje kaznenih djela pod točkama 2.3.4. 5. i 7.. Stoga u pogledu tog bitnog obilježja kaznenog djela pod navedenim točkama izreke prvostupanjske presude za koja je optuženik oglašen krivim u potpunosti je izostalo valjano obrazloženje činjeničnih navoda koji predstavljaju prema optužbi „nisku pobudu“, izuzev paušalnog navoda „da su ostvarena obilježja kaznenog djela“, odnosno pod točkom 47. pisanog obrazloženja „…bio motiviran željom da njegova bivša djevojka neće imati novca…“.

10.2. isto tako, izostalo je i bilo kakvo obrazloženje „niskih pobuda“ koja je opisana pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude. Naime, iako se u odnosu na konkretnu radnju kaznenog djela ovdje opisuje postupanje iz „osvete zbog prekida njihove ljubavne veze“, koje bi se moglo dovesti u vezu sa postupanjem ponukano „niskom pobudom“, obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži iz čega takva osveta u postupanju optuženika proizlazi i na temelju čega zaključuje da bi se o osveti optuženika radilo, niti se takvo postupanje optuženika dovodi u svezu sa niskim pobudama koje zakon traži za ostvarenje navedenog kaznenog djela. Naime, pod točkom 46. pisanog obrazloženja svoje presude, prvostupanjski sud samo utvrđuje radnje činjenja optuženika navodeći da su svjedoci iskazivali o pobudama optuženika, ali te pobude osim paušalnog navoda da se radi o „pobudama“ nisu dovedene u svezu sa onima koje predstavljaju zakonsko obilježje kaznenog djela.

11. Nije do kraja razumljiv paušalno izneseni žalbeni navod da je optuženik počinio produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari budući da je izrekom presude optuženik i oglašen krivim da je počinio jedno produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, pa stoga, iako se isti podvodi pod povredu kaznenog zakona taj je paušalno izneseni žalbeni navod valjalo otkloniti kao nerazumljiv.

12. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u potpunosti izostalo obrazloženje radnje kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 (kazneno djelo krivotvorenja) kako u svojim objektivnim tako i subjektivnim obilježjima. Naime, pod točkom 46. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude sud u bitnom navodi radnje navedene činjeničnim opisom, ali u potpunosti propušta imati na umu da su te radnje opisane kao one koje predstavljaju radnje činjenja tri osobe i to: LŠ, RŠ i optuženika, dok iz samog činjeničnog opisa nije razvidno koju je točno radnju počinio optuženik osobno i u čemu se sastoji radnja krivotvorenja za koju je i oglašen krivim. Kako je dakle, u pogledu navedenih okolnosti u potpunosti izostalo obrazloženje, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučujućim činjenicama čime je počinjena povreda zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

12.1. Ujedno valja naglasiti i da je u potpunosti izostala analiza obrane optuženika. Naime, iako prvostupanjski sud pod točkom 45. paušalno ističe da je dokazano da je optuženik počinio sva kaznena djela, a pod točkom 50. analizira skupno i svjedočke iskaze saslušanih svjedoka tijekom dokaznog postupka, prihvaćajući sve iskaze saslušanih svjedoka u cijelosti, analiza obrane nije niti u jednom dijelu presude navedena. Kako ta analiza, posebice obzirom na suprotne navode same obrane optuženika kojima isti osporava da je bio u Republici Hrvatskoj, u odnosu na svjedočke iskaze LŠ i RŠ koji ukazuju na optuženika kao osobu koja je činila ili poticala na radnje kaznenih djela opisan ih u izreci ove presude, tada i u tom dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12.2. Izostala je i analiza radnje kaznenoga djela iz članka 140. stavak 2. KZ/11. Naime, radnja predmetnog kaznenog djela opisana je nizom alineja, stoga paušalno obrazloženje te radnje činjenja na način kako je to navedeno pod točkom 48. i točke 53. pisanog obrazloženja, nije ono koje bi sadržavalo sve odlučujuće činjenice u smislu zakona o kaznenom postupku, kako u pogledu objektivnih tako i u pogledu subjektivnih elemenata tog kaznenog djela, koje je zadovoljeno samo paušalnim i općenitim konstatacijama iznesenim u navedenim dijelovima pisanog obrazloženja prvostupanjske presude.

13. Osim toga, u pravu je optuženik kada u svojoj žalbi (podnesenoj osobno) ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio točan navod u činjeničnom opisu koji se odnosi na „vrstu i marku“ automobila kojeg je u tom trenutku vozila GŠ i u tom smislu kojem je automobilu i nanesena šteta. Naime, u činjeničnom opisu navodi se automobil „Volkswagen Golf VII“ dok svjedok RŠ, iako ne sa potpunom sigurnošću, spominje automobil Renault Clio kao automobil kojem su nanesena šteta sa njegovim automobilom koji je imao ne pripadajuće registarske pločice. Međutim, kako se radi o okolnosti koja nije niti utvrđena niti jednim izvedenim dokazom, i nije obrazložena dok je u činjeničnom opisu jasno navedena, ispravno se ista podvodi pod žalbeni navod nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13.1. U pravu je optuženik i kada nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u činjenici da prvostupanjski sud nije utvrdio je li isti u vrijeme činjenja bio u Republici Hrvatskoj, odnosno je li bio u mogućnosti biti u Republici Hrvatskoj obzirom na navode iznesene u svojoj obrani na raspravnom zapisniku od 5. srpnja 2024., a o čemu je u žalbenom postupku dostavio i određenu pisanu dokumentaciju.

14. Uvažavajući sve izneseno, valjalo je prvostupanjsku presudu zbog ostvarenih povrede zakona o kaznenom postupku kao i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje , dok je za sada ocjenjeno preuranjenim ocjenjivati žalbene navode iznesene po državnom odvjetniku te u žalbama optuženika koji se odnose na kaznenopravnu sankciju koja je izrečena optuženiku te oduzetu imovinsku korist i troškove kaznenog postupka.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će cijeneći sve ono na što mu je ukazano ovim rješenjem, kao i ono na što mu je ukazano prethodnim rješenjem ovoga suda, ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze kojima će eventualno otkloniti moguće nejasnoće ili nepotpunosti, te nakon toga utvrditi činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a, i valjano obrazložiti vodeći računa da svako od navedenih kaznenih djela ima svoju objektivnu, ali i subjektivnu stanu koja mora biti posebno obrazložena.

15.1. Nadalje, pri utvrđivanju opstojnosti kaznenoga djela opisanog pod točkom 1. izreke presude voditi će posebno računa je li ostvareno kazneno djelo krivotvorenja koje se stavlja na teret optuženiku, odnosno na koji način je isti ostvario kazneno djelo, a sve imajući na umu činjenični opis radnje kaznenoga djela.

15.2. Isto tako u odnosu na radnju kaznenoga djela oštećenja tuđe stvari, imati će na umu je li činjenični opis radnje kaznenoga djela oštećenja tuđe stvari označeno kao radnja kaznenoga djela počinjena iz niskih pobuda (235. stavak 3 KZ/11) takvo da se doista te radnje činjenja (na opisani način) mogu podvesti pod tu radnju kaznenog djela ili se možda radi o osnovnom obliku radnje kaznenoga djela koje je stavljeno na teret optuženiku, isto tako ako ocijeni da bi se radilo o osnovnom obliku kaznenoga djela oštećenja tuđe stvari voditi računa i da kaznena prijava u konkretnom slučaju, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, predstavlja valjani prijedlog za progon. Isto tako, s obzirom na opisani oblik kaznenog djela razmotriti će i pitanje radnje kaznenoga djela koji se pod točkom 4. izreke opisuje kao poticanje na izvršenje kaznenog djela, opisano kao radnja kaznenoga djela koja je ostala u pokušaju.

15.3. Nadalje, u pogledu kaznenog djela nametljivog ponašanja opisanog pod točkom 6. izreke presude, voditi će računa da se ta radnja kaznenoga djela sastoji od niza pojedinačno alinejama opisanih radnji i da je za svaku od navedenih pojedinačno opisanih radnji potrebno iznijeti valjane razloge, odnosno obrazložiti na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim da su radnje kaznenog djela počinjene.

15.4. Voditi će računa i o činjenici da je od vremena počinjenja kaznenog djela pa do vremena presuđenja došlo i do promjene valute, pa da bi u tom smislu bilo svrhovito urediti činjenični opis, a u svakom slučaju te okolnosti, obzirom na presuđenje tih činjenica i navesti u obrazloženju prvostupanjske presude. Osim toga, predmetno posebice ukoliko dosuđuje nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenice, u odnosu na koje je potrebno obrazložiti i za koje radnje se taj trošak dosuđuje kao i na temelju kojih zakonskih odredaba.

16. Slijedom svega navedenog, a kako je utvrđeno da je u pobijanoj presudi ostvareno nekoliko bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a na koje upire optuženik kao i bitna povreda koju je utvrdio i ovaj sud po službenoj dužnosti, ali i da je u jednom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, prvostupanjsku je presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, ali ovog puta pred izmijenjenog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz svoje prethodne odluke.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević