Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-396/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog MM, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25
– u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-158/2022 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi TM za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. KZ/11 u svezi sa člankom 34. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
II. Žalba optuženog MM odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-158/2022 od 11. ožujka 2026., optuženi MM proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11. Temeljem članka 118. stavka 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11 optuženi MM osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP-a, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kaznu zatvora u trajanju dvije godine, te ga obveže plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
2.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu ističe da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, odnosno da odmjerena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine nije dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. Ističe se pri tome da je optuženik oštećeniku u Kaznionici Lepoglava zadao tri neovisna udarca u predjelu glave, a koja činjenica, uz okolnost da je isti u čak 23 navrata osuđivana osoba, nije u dostatnoj mjeri cijenjena.
6.1. Optuženik u svojoj žalbi podnesenoj po branitelju ističe žalbenu osnove bitne povrede kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu odluku o kazni, dok navodima žalbe obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje osporavajući da bi na strani optuženika bila ostvarena subjektivna obilježja kaznenoga djela za koje je oglašen krivim, odnosno da bi radnja kaznenoga djela bila počinjena sa namjerom na način kako je to navedeno u izreci same presude.
7. Suprotno žalbenim navodima kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je potpuno, pravilno i bez proturječja, utvrdio sve odlučne činjenice, a potom pobijanom presudom jasno i određeno izložio zbog čega smatra da je optuženik počinio radnju kaznenoga djela za koju je i oglašen krivim. Pri tome je pravilno utvrđena i izravna namjera njegova postupanja. Naime, osim što već i iz same obrane optuženika proizlazi da je šalicom udario u glavu oštećenika, iako isti osporava i daljnja dva udarca šakom, suprotno tom navodu optuženika, a kako to i analizira prvostupanjski sud pod točkom 13. – 13.6. prvostupanjske presude, iz ukupno izvedenih dokaza proizlazi suprotno činjenično utvrđenje. Predmetno stoga što iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka Roberta Grudića proizlazi da su utvrđene ozljede nastale sa najmanje dva odvojena udarca, od kojih je samo prvi bio sa keramičkom šalicom koja se potom i razbila, dok je udarac šakom bio jakog intenziteta. Takav nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka kojim se utvrđuje najmanje dva jaka udarca ali se dopušta i više neovisnih udaraca, doveden u svezu sa svjedočkim iskazom oštećenika ĐM koji je iskazivao o ukupno tri udarca (jedan šalicom a dva šakom) kao što je to utvrdio i prvostupanjski sud, ukazuje na izravnu namjeru postupanja optuženika, a zbog čega je taj žalbeni navod o pogrešnom i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju valjalo otkloniti kao neosnovan.
8. Međutim, treba istaknuti da je državni odvjetnik u pravu kada ukazuje na prenisko odmjerenu visinu kazne, odnosno činjenicu nedovoljno cijenjenih otegotnih okolnosti na strani optuženika. Naime, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog , kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ne može biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena, niti sa osnove specijalne, niti sa osnove generalne prevencije. Predmetno stoga, što kao što to ukazuje i državni odvjetnik u svojoj žalbi, optuženik je višestruko osuđivana osoba pri čemu je već i ranije osuđivan za kaznena djela sa elementima nasilja, a što sve govori u prilog zaključku da do sada primjenjivane kazne u odnosu na optuženika nisu polučile svoj preventivni karakter. Na ovaj posljednji zaključak ukazuje činjenica da je, sukladno činjeničnim utvrđenjima, povod za učin konkretnog kaznenog djela takav da ni na koji način ne opravdava primjenu sile kakvu je u konkretnom slučaju primijenio optuženik nanoseći čak tri neovisna udarca jakog intenziteta u vitalni dio tijela oštećenika koji se nije pri tome branio. Zbog navedenog, suprotno žalbenim navodima optuženika kojima se osporava postojanje namjere za nanošenje teške tjelesne ozljede, a žalbom ukazuje na olakotne okolnosti, koje međutim ovaj sud utvrđuje samo u onoj mjeri u kojoj je to utvrdio i prvostupanjski sud, ovaj sud je mišljenja, upravo kao što to navodi u svojoj žalbi i državni odvjetnik, da se svrha kažnjavanja može postići samo izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju. Uvažavajući ipak da je radnja kaznenoga djela ostala u pokušaju, kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u cijelosti je primjerena za ostvarenje ukupne svrhe kažnjavanja koja je zakonom predviđena.
9. U odnosu na trošak kaznenog postupka koji međutim nije bio predmetnom žalbenih navoda, valja ponoviti već obrazloženo pod točkom 19. prvostupanjske presude u kojem se ističe činjenica da se radi o osobi loših imovinskih prilika, a zbog čega su se stekli uvjeti za potpuno oslobođenje od snašanja troškova kaznenog postupka.
10. Ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao postoje li bitne povrede u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, te je utvrdivši da iste ne postoje, na temelju odredbe članka 480. stavak 1. ZKP -a preinačio prvostupanjsku presudu, te riješio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
