Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-325/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KU, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-526/2022 od 24. studenog 2025. i optuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-566/22 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba optuženog KU je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv optuženog KU, te je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika NU u iznosu od 132,72 eura, koji je optuženik dužan isplatiti oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
4. Protiv uvodno citirane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači u smislu žalbenih navoda.
5. Protiv te presude žali se i optuženik, putem branitelja Mihovila Grubišića, odvjetnika iz Splita. U žalbi ne navodi žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te dosudi imovinskopravnog zahtjeva, s prijedlogom da se optužba odbije, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe .
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika je bespredmetna.
9. Iako državni odvjetnik u žalbi, između ostalih žalbenih osnova, navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja te žalbene osnove proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP ukazujući da iz izreke pobijane presude proizlazi da je vrijednost svih ukradenih stvari „najmanje“ 132, eura, što znači da njihova vrijednost može biti i 132,72 eura, a optuženik je proglašen krivim za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, iako bi s obzirom na vrijednost tih stvari ispravna kvalifikacija tog dijela bila ona iz članka 228. stavak 2. KZ/11. Na opisani način pobijanom presudom ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je izreka presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude.
10. Naime, prema članku 87. stavak 30. KZ/11 vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je mala ako ne prelazi 132,72 eura, pa ukoliko je ukradena stvar takve vrijednosti raditi će se o privilegiranom obliku kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 2. KZ/11, koje je počinjeno kada počinitelj otuđi stvar takve male vrijednosti i postupa s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti. S obzirom je prvostupanjski sud u izreci presude naveo da vrijednost svih ukradenih stvari iznosi najmanje 132,72 eura, dakle radilo bi se o stvarima male vrijednosti iz članka 87. stavak 30. KZ/11, a potom ga proglasio krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ o kojem će se raditi kada vrijednost ukradenih stvari prelazi iznos od 132,72 eura, proizlazi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude pod točkom 17. u kojoj prvostupanjski sud navodi da je „aproksimativno“ procijenio vrijednost otuđenih predmeta te utvrdio da je vrijednost otuđenih predmeta najmanje tadašnjih 1.000,00 kn odnosno 132,72 eura te je naveo da je u tom dijelu izmijenio činjenični opis kaznenog djela što nije utjecalo na pravnu oznaku kaznenog djela, te je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.
11. U pravu je državni odvjetnik obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja da je za ocjenu vrijednosti ukradenih stvari važna njihova tržišna vrijednost u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Tako je prvostupanjski sud bio dužan, obzirom ne postoje računi ili druga materijalna dokumentacija o vrijednosti otuđenih stvari, utvrditi prema opisima tih predmeta od strane oštećenika i svjedoka, te javno dostupnim cijenama u vrijeme inkriminiranog događaja kolike su bile cijene takvih ili sličnih predmeta, te prema tim podacima utvrditi kolika je vrijednost ukradenih predmeta u vrijeme njihova otuđenja, pa ukoliko nije u mogućnosti utvrditi preciznu vrijednost tih predmeta, dužan je navesti približnu vrijednost na način da utvrdi da su otuđene stvari „točno neutvrđene vrijednosti ali svakako veće od….“ ili vrijedne „najmanje….“, pazeći pri tome na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koja mora odgovarati činjeničnom opisu i zakonskom opisu kaznenog djela.
12. Slijedom navedenog, obzirom je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude u pogledu vrijednosti otuđenih predmeta, pa se ista ne može ispitati, prvostupanjsku presudu je, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve provedene dokaze, po potrebi će provesti i druge dokaze, posebno u odnosu na vrijednost otuđenih predmeta, ponovno će ispitati oštećenika na okolnost starosti otuđene brodice, njenih dimenzija, materijala od kojih je napravljena i stanja u kojem se nalazila u vrijeme otuđenja (je li bila za uporabu ili je bio nužan popravak da bi bila za uporabu) starosti i stanju „trajlera“ na kojem se nalazila ta brodica, te vrsti, dimenzijama i količini inox cijevi koje su mu otuđene, potom će utvrditi vrijednost sličnih predmeta u vrijeme otuđenja putem javno dostupnih podataka, nakon čega će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, vodeći pri tome računa o primjedbama iznesenim u ovom rješenju, te će istu obrazložiti sukladno članku 459. stavak 5. ZKP.
14. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 29. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
