REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžm-9/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog VH, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog VH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. travnja 2026. broj Kvm-23/2026-3 (Kmp- 1/2020), u sjednici održanoj 29. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog VH kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11., osuđenom VH je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju sedam mjeseci, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 7. veljače 2024. broj Kmp-1/2020-87, koja je pravomoćna 4. veljače 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni VH osobno, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom uvažiti njegovu žalbu .

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada, pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, traži novu valorizaciju utvrđenih okolnosti, zahtijevajući opravdanje za neispunjenje obveze rada za opće dobro, navodeći kako zbog obveza na radnom mjestu nije mogao otići na rad za opće dobro.

5.1. Naime, iz izvješća Probacijskog ureda Zagreb I. od 26. studenog 2025., o neizvršavanju rada za opće dobro sa zaštitnim nadzorom, razvidno je kako je osuđenik 28. kolovoza 2025. potpisao izjavu o pristanku na rad za opće dobro, te je bio upoznat sa svojim pravima i obvezama te načinom izvršavanja sankcije i pravnim posljedicama neizvršavanja iste, a zatim je rješenjem od 7. listopadu 2025. bio raspoređen na rad u Klinički bolnički centar Zagreb, s previđenim početkom rada 20. listopada 2025., gdje nije izvršio niti jedan sat rada, a od 9. listopada 2025. je bio potpuno nedostupan probacijskoj službenici. Ovo je potvrdila i predstavnica Probacijskog ureda Zagreb I., VHK, prilikom ispitivanja na ročištu, ujedno navevši kako se osuđenik nije odazivao niti na telefonske niti na pisane pozive probacijske službenice, iako je poštu uredno zaprimao, a također je utvrđeno da se osuđenik nije nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

5.2. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, iz opisanog odnosa osuđenika prema obvezi izvršenja rada za opće dobro, odnosno njegovog očitog posvemašnjeg ignoriranja obveze, razvidno je kako nije riječ o neskrivljenim okolnostima koje su dovele do neizvršenja sankcije, kako ih osuđenik žalbom nastoji prikazati. Naime, iz izvješća probacijskog ureda, kao i izjave njegove predstavnice na ročištu, proizlazi kako je probacijska službenica opetovano pokušavala kontaktirati osuđenika, kako telefonom, tako i pisanim putem, što je sve ostalo bez rezultata. Osuđenik je, dakle, imao više prilika izjaviti i/ili objasniti svoje obveze na primarnom zaposlenju, odnosno postupiti sukladno pravima i obvezama priopćenim mu prilikom potpisivanja izjave o pristanku na rad za opće dobro, na što se potpuno oglušio. Stoga, niti paušalnim žalbenim tvrdnjama o nemogućnosti odlaska na rad za opće dobro zbog riskiranja vlastitog zaposlenja i zbog narušenog zdravstvenog stanja mlađeg brata V, kojeg financijski pomaže, osuđenik nije doveo u pitanje osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda.

5.3. Cijeneći opisano ponašanje osuđenika u pogledu obveze izvršavanja rada za opće dobro, te uzimajući u obzir činjenicu da je od donošenja rješenja o rasporedu na izvršavanje sankcije proteklo nepunih godinu dana, a više od jedne godine od pravomoćnosti presude prema kojoj je osuđenik bio dužan izvršiti rad za opće dobro, u kojem razdoblju nije izvršio niti jedan dan rada za opće dobro, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenik nije izvršio rad za opće dobro isključivo vlastitom krivnjom.

6. Uzimajući u obzir sve navedeno, a budući da je osuđenik tijekom postupka bio upoznat sa svojim pravima i obvezama, sadržajem i načinom izvršavanja kaznenopravne sankcije, kao i da je bio uredno upozoren na posljedice njenog neizvršavanja, to su prigovori žalitelja neosnovani.

7. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja

Velika Gorica, 29. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Garačić-Turković