REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-574/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika VO, [adresa], 2. tuženika ĐO, [adresa] i 3. tuženika FOR, veleposlanika Njemačke, Ulica grada Vukovara 64, Zagreb, radi utvrđenja i naknade štete, 29. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužitelja podnesena 2. ožujka 2021. u dijelu kojim tužbenim zahtjevom traži donošenje presude:

„Utvrđuje se odgovornost tuženika za 83145 osoba ubijenih u Sabirnom logoru Jasenovac.“

II Odbacuje se tužitelja podnesena 2. ožujka 2021. u dijelu kojim tužbenim zahtjevom traži donošenje presude:

„Rodbina ubijenih ima pravo na naknadu štete.

Ukupna šteta u obliku izgubljene zarade iznosi kuna, a podmirit će ju tuženici u omjeru Hrvatska 25% (727.518.750,00 kuna), Ustaški pokret 5% (145.503.750,00 kuna) i Njemačka 70% (2.037.052,500,00 kuna).“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 2. ožujka 2021. (poštom preporučeno, omotnica, list 33 spisa) podnesenoj protiv 1. do 3. tuženika ističe da su Hrvatska, Ustaški pokret i Njemačka krivi za smrt u Sabirnom logoru Jasenovac 83.145 osoba, a da postoji vjerojatnost da bi broj žrtava mogao biti i veći. Ističe da to predstavlja ugrozu po hrvatsko domoljublje tužitelja. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude: „1. Utvrđuje se odgovornost tuženika za 83145 osoba ubijenih u Sabirnom logoru Jasenovac.

2. Rodbina ubijenih ima pravo na naknadu štete.

3. Ukupna šteta u obliku izgubljene zarade iznosi kuna, a podmirit će ju tuženici u omjeru Hrvatska 25% (727.518.750,00 kuna), Ustaški pokret 5% (145.503.750,00 kuna) i Njemačka 70% (2.037.052,500,00 kuna).“

2.1. Sukladno čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), tužitelj tužbom može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

2.2. Zahtjev kojim tužitelj traži da se presudom utvrdi postojanje odgovornosti tuženika za 84145 osoba ubijenih u Sabirnom logoru Jasenovac nije utvrđenje postojanja prava ili pravnog odnosa između tužitelja i tuženika. Takav zahtjev predstavlja povijesno i činjenično utvrđenje, a takva deklaratorna tužba nije dopuštena u smislu čl. 187. st. 1. ZPP-a (zahtjev nije usmjeren na utvrđenje prava ili pravnog odnosa između tužitelja i tuženika niti istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave). Odlučivanje o zahtjevu kojim se protivno čl. 187. st. 1. ZPP traži utvrđenje da postoji odgovornosti tuženika za 84145 osoba ubijenih u Sabirnom logoru Jasenovac ne spada u sudsku nadležnost. Stoga je na temelju čl. 282. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I izreke.

3.1. Što se pak tiče zahtjeva koji glasi "Rodbina ubijenih ima pravo na naknadu štete", isti po svojoj formulaciji uopće nije tužbeni zahtjev u procesnom smislu. Naime, tužbeni zahtjev mora biti određen i konkretan, mora sadržavati određenu činidbu, utvrđenje ili oblikovanje pravnog odnosa, s jasno određenim nositeljem prava (tužiteljem) i nositeljem obveze (tuženikom). Zahtjev koji glasi "rodbina ima pravo" je formulacija koja ne imenuje konkretnog tužitelja odnosno postavlja se pitanje tko je rodbina te ne imenuje konkretnog tuženika (od koga ta rodbina ima pravo na naknadu štete). Taj zahtjev ne sadržava određen iznos ni drugi konkretan zahtjev. Tužba je u tom dijelu nerazumljiva i neodređena.

3.2. Što se pak tiče dijela zahtjeva kojim tužitelj traži donošenje presude „ Ukupna šteta u obliku izgubljene zarade iznosi kuna, a podmirit će ju tuženici u omjeru Hrvatska 25% (727.518.750,00 kuna), Ustaški pokret 5% (145.503.750,00 kuna) i Njemačka 70% (2.037.052,500,00 kuna)“ treba reći da isti ima element utvrđenja („ukupna šteta u obliku izgubljene zarade iznosi“). Utvrđenje visine štete samo po sebi predstavlja deklaraciju, ali ona je samo pretpostavka za daljnju osudu na isplatu, a ne samostalni predmet zahtjeva. Taj zahtjev ima i element nametanja obveze ("podmirit će ju tuženici"). Prema tome, tužiteljev krajnji cilj nije puko utvrđenje da šteta postoji, već da tuženici budu obvezani na isplatu određenih novčanih iznosa. Stoga je zaključak ovog suda da je ovaj dio zahtjeva po svojoj naravi kondemnatorni jer traži da sud naloži tuženicima konkretnu novčanu činidbu (isplatu) u određenim omjerima. Na to ne utječe to što je u prvom dijelu rečenice formulirano utvrđenje visine štete, jer je to tek obrazloženje za isplatu, a ne samostalan predmet zahtjeva. Međutim, iako je ovaj zahtjev kondemnatornog karaktera, on je neodređen u smislu čl. 186. ZPP. Naime, u istom nije navedeno kome bi tuženici taj iznos trebali platiti.

3.3. Stoga je rješenjem od 23. siječnja 2024. tužba vraćena tužitelju radi ispravka i dopune te je pozvan tužitelj jasno navesti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te da postavi određen i ovršan tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, u roku 8 dana uz upozorenje na posljedice iz čl. 109. ZPP.

3.4. Tužitelju je to rješenje dostavljeno 6. veljače 2024., međutim on po tom rješenju nije postupio, nego je uz podnesak od 23. veljače 2024. vratio u spis tužbu bez ispravka odnosno dopune.

3.5. Stoga je na temelju čl. 109. st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II izreke.

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od petnaest dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA

tužitelju