REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-272/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić, izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Tomislav Miličević i ostali odvjetnici iz OD Miličević – Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Nino Šuk, odvjetnik iz Oroslavja, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-63/2025-56 od 7. siječnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tužitelja ŠČ iz [adresa] i tuženika GČ iz [adresa] odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-63/2025-56 od 7. siječnja 2026. u osporenim točkama I i II.

II Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja djelomice se prihvaća kao osnovana, a djelomice odbija kao neosnovana, te se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pn-63/2025-56 od 7. siječnja 2026. preinačava na način da se uz već dosuđeni u iznosu od 2.418,31 euro sa zakonskim zateznim kamata od 7. siječnja 2026. do isplate i dosuđuju i daljnji troškovi parničnog postupka u iznosu od 134,69 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 07.siječnja 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici Pn- 63/2025-56 od 7. siječnja 2026. suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.729,36 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.listopada 2019.g., do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.670,00 EUR. III Nalaže se tuženiku GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.418,31 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 07.siječnja 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu zbog razloga iz čl. 353. st.1. i čl. 354 st. 2 točka 11. ZPP-a. Tužitelj nakon prethodnog postupka, povisuje tužbeni zahtjev, što znači da se radi o preinaci tužbe. Tuženik se tome izričito protivi, navodeći da se povećanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja (kao nova činjenica) ne može se tražiti ni kao iznimka prema članku 299 st.2 ZPP-a. Time je I-stupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Navodi da su dosuđeni iznosi previsoko ocijenjeni, da je omjer suodgovornosti tužitelja i veći barem 30 do 50%, dakle radi se o podijeljenoj odgovornosti. Ističe da je nelogično da tužitelj tek šesti dan od događaja traži liječničku pomoć. Sud nije dovoljno kritički ocijenio dokaze. Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku, uvećano za trošak žalbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj pobija presudu zbog razloga iz čl. 353. st.1. i čl. 354 st. 2 točka 11. ZPP - a. Smatra da sud nije na pravilan način odredio primjerenu visinu naknade neimovinske štete koja treba pripasti tužitelju. Navodi da u pogledu traženih iznosa za pretrpljeni strah i duševne boli zbog naruženosti i dosuđenih iznosa postoji veliko odstupanje. Sud je pogrešno utvrdio omjer uspjeha u postupku, ne vodeći računa o uspjehu dokazivanja osnove prihvaćenog, nego samo uspjeh glede visine tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud preinači pobijani dio presude, a podredno da sam provede postupak sukladno čl. 366.a. ZPP-a, te da naloži tuženiku naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane, osim žalbe tužitelja u dijelu odluke o troškovima postupka.

4.1. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

4.2. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. U žalbenom postupku sporna je dosuđena visina tužbenog zahtjeva (tuženi navodi da je iznos previsoko ocijenjen, te prigovara omjeru suodgovornosti, dok tužitelj prigovara da je iznos prenisko ocijenjen, posebno strah i duševne boli), te činjenica povišenja tužbenog zahtjeva nakon prethodnog postupka, za koji tuženi ističe da se radi o preinaci.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu zbog zadobivenih ozljeda od strane tuženika.

7. Sud je pravilno utvrdio da je tužitelju uslijed naprijed opisanih tjelesnih ozljeda, u skladu s odredbom čl. 19.st.2. u vezi s čl. 1046.ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpio fizičke bolove i strah, a trajne su posljedice dovele do smanjenja životne i radne sposobnosti i naruženosti, te prema mišljenju suda utvrđena težina povreda i okolnosti povrjeđivanja, jer je tuženik udario tužitelja zatvorenom šakom u predio nosa, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu čl. 1100.st.1. ZOO-a.

7.1. S obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, te okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 29 godina, a da mu je uslijed ozljeda zadobivenih kritične zgode životna aktivnost smanjena za 8%, što će u budućnosti negativno djelovati na sve sfere njegovog života, budući se radi o ozljedi nosa, zbog koje tužitelj otežano diše na nos, te mu je došlo i do promjene oblika nosa izvana, tužitelju bi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljao iznos od 7.900,00 eura.

7.2. Prilikom utvrđivanja ovog iznosa sudu su kao kvalifikatorne okolnosti, odnosno mjerila, u skladu s čl. 1100.st.2. ZOO-a poslužili intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te duševnih bolova koje tužitelj trpi zbog smanjenja životne i radne sposobnost i naruženost, pa se od utvrđenog iznosa na pretrpljene fizičke bolove, s obzirom na njihov intenzitet i trajanje odnosi iznos od 575,00 eura, a na pretrpljeni strah, s obzirom na njegov intenzitet i trajanje iznos od 825,00 eura.

7.3.Na ime naknade štete po kriteriju za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelju je odmjereno 1.500,00 eura, budući se radi o mlađoj muškoj osobi, dok mu je po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženja odmjereno 5.000,00 eura. Naime, sud je cijenio da se radi o naruženju srednjeg stupnja, koje je trećim osobama vidljivo uvijek, budući se radi o promjeni oblika nosa, zbog čega je tužitelj nezadovoljan svojim izgledom i ova naruženost ga smeta, pa bi mu navedeni novčani iznos, budući da se radi o mlađoj muškoj osobi, predstavljao pravičnu novčanu naknadu po ovom kriteriju.

7.4.Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć, a kako u Hrvatskom zagorju nema ustanove koja se bavi uslugama pružanja pomoći, to je visinu ove naknade valjalo odmjeriti po slobodnoj ocjeni suda. S obzirom na mjesne prilike, te činjenicu da su tužitelju pomagali roditelji, primjeren bi mu bio iznos od 3,32 eura po satu, a što za 5 sati iznosi 16,60 eura.

7.5 .Ukupno bi tužitelju temeljem odredbe čl.1095. i 1100.st.2. ZOO-a valjalo dosuditi 7.916,90 eura, međutim, kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja sa 15%, to mu je dosuđeno 6.729,36 eura, dok je odbijen s tužbenim zahtjevom u iznosu od 1.670,00 eura.

8. Žalbeni navodi tužitelja i tuženika u pogledu dosuđene visine tužbenog zahtjeva nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost navedene odluke. Prilikom dosude navedenog iznosa sud je imao u vidu okolnosti slučaja, trajanje i jačinu fizičkih i duševnih bolova straha, Orijentacijske kriterije, inflaciju i sudsku praksu.

8.1. Žalbene tvrdnje tuženika da se radi o podijeljenoj odgovornosti ovaj sud također ocjenjuje neosnovanim. U obrazloženju presude sud je detaljno obrazložio zašto doprinos tužitelja ocjenjuje u omjeru od 15%. Prema mišljenju prvostupanjskog suda tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 15%, budući je u alkoholiziranom stanju došao u lokal, galamio je i neprimjereno se ponašao pa mu konobar nije želio dati piće zbog alkoholiziranosti, te je napao MČ i nije želio napustiti lokal, zbog čega ga je konobar fizički izgurao iz lokala, pa je nakon toga pred lokalom nastavio raditi nered i nije se smirio, te je stoga njegovo neprimjereno ponašanje bilo u kontinuitetu od ulaska u lokal, pa sve do zadobivanja ozljede koju mu je nanio tuženik, nakon što ga je konobar izgurao iz lokala, slijedom čega je tužitelj svojim neprimjerenim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 15%. Međutim, s druge strane kako je tuženik kritične zgode tužitelju nanio tešku tjelesnu ozljedu, to mu je temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a dužan naknaditi prouzročenu štetu, a budući je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja sa 15%, to mu je u skladu s odredbom čl. 1092. ZOO-a tuženik dužan naknaditi 85% pretrpljene štete.

8.2. Što se tiče žalbenih navoda tuženika u pogledu povišenja tužbenog zahtjeva koje se smatra preinakom i odluke suda, sud je pravilno dozvolio preinaku tužbe prema podnesku od 26.11.2025. i ostalim podnescima jer smatra da su okolnosti zbog kojih je došlo do preinaka tužbe i povišenja tužbenog zahtjeva nastale nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega se radi o izuzetku iz čl. 190. st. 2. ZPP -a, te sud smatra da je i ova preinaka tužbe svrsishodna da bi se konačno riješio odnos između stranaka vezano uz naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda, te on do provođenja medicinskog vještačenja kao medicinski laik nije mogao znati koliku je štetu pretrpio i u čemu se ista sastoji, slijedom čega se radi o izuzetku iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, te sud smatra da je preinaka tužbe bila svrsishodna da bi se konačno riješio odnos između stranaka vezano uz naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

9. Zbog svega navedenog, kako presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno sud je odlučio kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (točka I izreke).

10. Žalba tužitelja u pogledu troškova postupka djelomice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana. Žalbeni navodi tužitelja u pogledu izračunatog uspjeha stranka u sporu su osnovani. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 154.st.2. ZPP-a, te da je tužitelj u pogledu pravne osnove uspio s 85%, dok je tuženik u tom dijelu uspio s 15%, u pogledu visine uspio je u 80% dok je tuženik uspio s 20%, pa je konačni uspjeh tužitelja u postupku iznosio: 85% pravne osnove + 80% visine = 165% ÷ 2 = 82,5%. Nasuprot tome, tuženikov uspjeh u postotku iznosi: 15% pravne osnove + 20% visine = 35% ÷ 2 = 17,5%. Dakle, na sve priznate parnične radnje tužitelja u postupku prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi uspjeh u postotku od 82,5%, umanjen za postotak od 17,5% za uspjeh tuženika. Prema tome, tužitelju prema uspjehu u postupku pripada 65% troškova zastupanja, a ne 60% kako je u t. 45. obrazloženja presude navedeno.

10.1. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi provedenog medicinskog vještačenja po dr.LČ u iznosu od 199,08 eura, troškovi pristupa vještakinje na ročište u iznosu od 78,79 eura te troškovi za pristup svjedoka VČ u iznosu od 6,64 eura, budući su ovi troškovi bili neophodni za uredno vođenje postupka, bez obzira na konačni uspjeh u postupku. Tužitelju je za sastav tužbe i odštetnog zahtjeva prema Tbr. 7. t. 1. OT-e odmjereno po 200,00 eura, koji iznos mu je u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT-e odmjeren i za sastav podnesaka 26.listopada 2021. i 2. prosinca 2022. godine, dok mu je za sastav podneska 19. siječnja 2023. godine u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT -e odmjereno 50,00 eura, a za zastupanja na ročištima 15. prosinca 2021. godine, 23. veljače 2022. godine, 4. svibnja 2022. godine, 29. lipnja 2022. godine, 5. listopada 2022. godine , 8. ožujka 2023. godine i 26.studenog 2025.g. prema Tbr. 9. t. 1. OT -e odmjereno po 200,00 eura, za sastav žalbe od 04.05.2023. tužitelju je prema Tbr.10.t.1.OT-e odmjereno 250,00 eura. Stoga su troškovi zastupanja ukupno 2.500,00 eura, na što je priznat PDV 625,00 eura. Ukupno bi troškovi zastupanja tužitelja bili 3.125,00 eura, međutim, s obzirom na uspjeh stranaka u postupku, tužitelju je dosuđeno 65% troškova zastupanja, u iznosu od 2.031,25 eura. Na ime sudske pristojbe na tužbu, tužitelju je priznato 64,70 eura, na ime pristojbe na presudu, razmjerno uspjehu u postupku, priznato mu je 80,75 eura, a na ime pristojbe na žalbu, razmjerno uspjehu u postupku, priznato mu je 91,79 eura te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 2.553,00 eura.

10.2. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud smanjio vrijednost podneska tužitelja od 19. siječnja 2023. godine na 25 bodova, iako je podnesak dostavljen po pozivu prvostupanjskog suda, stoga je logično i bitan za vođenje postupka. Navodi da je prvostupanjski sud, obzirom da se već pozvao na navedenu točku Tbr.8.točka 3 OT, sukladno Tarifi i vrijednosti predmeta spora trebao vrednovati navedeni podnesak sa 50 bodova, a ne 25 kako je to učinio. Istim podneskom tužitelj obavještava sud kako odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka UČ. Sud je pravilno dosudio trošak, ali se trebao pozvati na Tbr.8. točka 4. OT.

10.3. Tužitelj u žalbi navodi da je troškove za podneske od 23.09.2021., 12.10.2022., 30.11.2022., 12.05.2023., 09.06.2023., 01.09.2025. i 08.09.2025., prvostupanjski sud odbio bez ikakvog obrazloženja. Analizirajući navedene podneske ovaj sud je utvrdio da se radi o podnescima kojima se obavještava sud da je dostavljena potvrda o plaćenoj sudskoj pristojbi ili predujmu. Sukladno odredbi čl. 155. st.1. ZPP -a takvi podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka, pa ih sud pravilno nije niti uzeo u obzir.

11. Zbog navedenog, a primjenom odredbe čl. 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja (točka II izreke).

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 154.st.5. ZPP-a, jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu zahtjeva u pogledu troškova. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a jer isti sa žalbom nije uspio (točka III izreke).

U Požegi, 29. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević