REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2864/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na roditeljski dopust, 29. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/84, URBROJ: 338-01- 06-05-24-02 od 20. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/84, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 20. svibnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja KLASA: UP/I-502- 06/24-02/3000, URBROJ: 338-21-02-02-24-02 od 27. ožujka 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na roditeljski dopust za dijete ČA, rođenu **.**.2016. g., početno s danom 01.04.2024. godine (točka I. izreke), te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da je u žalbi na prvostupanjsku odluku tražio da se obrazloži zbog čega se radi razlika između oca čija supruga radi u trenutku rođenja djeteta od one koja ne radi, jer jedna i druga koriste rodiljni dopust i primaju naknadu, međutim suprug nezaposlene majke nema pravo na neprenosiva dva mjeseca roditeljskog dopusta dok suprug zaposlene majke to pravo ime.

2.1. Ističe kako se ne gleda radni status oca, u ovom slučaju on je bio zaposlen tada, a i sada i nije bio u mogućnosti koristiti dva mjeseca. Smisao neprenosivog dijela roditeljskog dopusta je da se ocu omogući da provede više vremena sa djetetom , pa smatra da je ovakvim odlukama jedno dijete stavljeno u nepovoljniji položaj zbog radnog statusa majke, a to bi imalo smisla jedino da je radni status oca drugačiji, a nije.

2.2. Navodi nadalje da se u obrazloženju samo navode odredbe članaka koje same po sebi daju za pravo Direkciji, međutim smatra da je problem u samoj odredbi koja radi diskriminaciju. pa ako se već odbija zahtjev traži razumno objašnjenje zbog čega su odredbe diskriminatorne prema ocu djeteta nezaposlene majke u odnosu na zaposlenu majku, posebno jer se poziva očeve da koriste dopust, a kad ga želi iskoristiti onda se poteže članak koji svim očevima čije su supruge bile nezaposlene onemogućuje korištenje istog.

2.3. Tužbom predlaže da sud poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uvidom u službene evidencije o osiguranim osobama Zavoda utvrđeno da je tužitelj počevši od 01. ožujka 2016. godine, i nadalje, obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca – "KONČAR – Distributivni i specijalni transformatori" d.d., Zagreb, sukladno članku 7. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23).

3.1. Nadalje ističe da je daljnjim uvidom u iste službene evidencije Zavoda utvrđeno je da je majka djeteta, BA, za dijete ČA, rođenu **.**.2016., bila u korištenju prava na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, u periodu od 23. srpnja 2016. do zaključno 22. srpnja 2017. godine. Tuženik ističe da je prvostupanjsko tijelo Zavoda, obrazlažući kako majka imenovanog djeteta nije prekinula roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, zbog zaposlenja ili samozaposlenja, već je pravo iskoristila u cijelosti, zaključno s navršenom prvom godinom života djeteta, odbilo zahtjev tužitelja, budući da je nesporno da je u konkretnom slučaju majka djeteta, BA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), sukladno svom tadašnjem radnopravnom statusu, a za dijete ČA, iskoristila pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, u cijelosti, u periodu od 23.07.2016. do 22.07.2017. godine. Opisana situacija može se podvesti pod iznimku , normiranom stavkom 3. članka 17. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 152/22, dalje: Zakon), prema kojem zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo na roditeljski dopust ako majka djeteta nije zaposlena ili nije samozaposlena osoba u trenutku rođenja djeteta pod uvjetom da nije koristila pravo odnosno nije ispunjavala uvjete za korištenje prava na vremenske i novčane potpore utvrđene člancima 39. i 42. toga Zakona. Stoga, budući da je majka djeteta ČA, iskoristila pravo u cijelosti, odnosno u predmetnom periodu ispunjavala uvjete za korištenje vremenske i novčane potpore utvrđene aktualnim člankom 42. Zakona o potporama, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja, a kako žalbeni navodi nisu utjecali na drugačije rješavanje, žalba je odbijena primjenom odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21, dalje: ZUP).

3.2. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, na temelju odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 - odluka Ustavnog suda, dalje u tekstu: ZUS), budući da su činjenice od kojih ovisi primjena prava nesporne i mogu se utvrditi iz dokumentacije spisa, sporna je primjena materijalnog prava, a stranke spora u tužbi ili odgovoru na tužbu, izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, niti predlažu izvođenje dokaza, a nakon što je sud odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju dana 24. kolovoza 2024. godine, pa je time strankama u smislu članka 6. stavka 1. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog sudu uz odgovoru na tužbu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je to rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 12. ožujka 2024. radi priznavanja prava na roditeljski dopust za dijete, ČA, rođenu **.**.2016. u trajanju od 60 dana.

7.1. Zahtjev je odbijen, pozivom na odredbe članka 17. i članka 41. Zakona, uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno kako majka djeteta nije prekinula roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, zbog zaposlenja ili samozaposlenja, već je pravo iskoristila u cijelosti, zaključno s navršenom prvom godinom života djeteta, stoga nije moguće odobriti pravo korištenja roditeljskog dopusta ocu djeteta, tužitelju.

8. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu.

9. Roditeljski dopust propisan je člankom 17. Zakona, pa je tako stavkom 1. toga članka propisano da zaposleni ili samozaposleni roditelj, od dana navršetka šest mjeseci života djeteta, odnosno protekom vremena iz članka 19. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, ima pravo na roditeljski dopust.

9.1. Prema stavku 2. članka 17. Zakona zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust do osme godine života djeteta na način i u trajanju propisanom člankom 18. ovoga Zakona.

9.2. Prema stavku 3. članka 17. Zakona pravo na roditeljski dopust osobno je pravo svake zaposlene i samozaposlene majke te zaposlenog i samozaposlenog oca pod uvjetom da je majka djeteta zaposlena ili samozaposlena osoba u trenutku rođenja djeteta.

9.3. Prema stavku 4. članka 17. Zakona iznimno od stavka 3. ovoga članka, zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo na roditeljski dopust ako majka djeteta nije zaposlena ili nije samozaposlena osoba u trenutku rođenja djeteta pod uvjetom da nije koristila pravo odnosno nije ispunjavala uvjete za korištenje prava na vremenske i novčane potpore utvrđene člancima 39. i 42. ovoga Zakona.

9.4. Prema stavku 5. Zakona pravo na roditeljski dopust zaposleni ili samozaposleni roditelji stječu s danom navršenog šestog mjeseca života djeteta i koriste ga, u jednakom dijelu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

10. Pravo roditelja izvan sustava rada propisano je člankom 41. Zakona, pa je tako stavkom 1. toga članka propisano a roditelj izvan sustava rada iz članka 8. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ima pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu te pravo na novčanu naknadu za vrijeme korištenja tih prava.

10.1. Prema stavku 2. toga članka roditelj iz stavka 1. ovoga članka može ostvariti pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu pod uvjetom da na dan rođenja djeteta ispunjava sljedeće uvjete: da je hrvatski državljanin ili stranac s odobrenim stalnim boravkom odnosno dugotrajnim boravištem u [adresa] , da ima neprekidno prebivalište ili stalni boravak odnosno dugotrajno boravište u [adresa] u trajanju od najmanje pet godina, da je zdravstveno osiguran prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

10.2. Prema stavku 3. toga članka korisnicima iz stavka 1. ovoga članka koji izgube status u obveznom zdravstvenom osiguranju prestaje korištenje prava prema ovom Zakonu, a može se ponovno uspostaviti nakon stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju ako nisu istekli rokovi za korištenje prava propisani člankom 42. ovoga Zakona odnosno ako nije došlo do promjene u statusu korisnika koja onemogućuje nastavak korištenja prekinutog prava, a pravo se priznaje danom podnošenja zahtjeva.

11. Rodiljna i roditeljska briga o novorođenom djetetu propisana je člakom 42. Zakona, pa je tako stavkom 1. toga članka propisano da majka iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona ima pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu koje se koristi u neprekidnom trajanju ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

11.1. Prema stavku 2. članka 42. Zakona pod rodiljnom brigom o novorođenom djetetu podrazumijeva se razdoblje od rođenja djeteta do navršenih šest mjeseci života djeteta, a pod roditeljskom brigom o novorođenom djetetu razdoblje od navršenih šest mjeseci do navršene prve godine života djeteta, za prvo i drugo rođeno dijete ili do navršene treće godine života za blizance, treće i svako sljedeće dijete.

11.2. Prema stavku 3. članka 42. Zakona majka iz stavka 1. ovoga članka nakon isteka 70. dana od dana rođenja djeteta može radi zaposlenja ili samozaposlenja prekinuti korištenje prava na rodiljnu ili roditeljsku brigu o novorođenom djetetu te prenijeti na oca djeteta pravo na korištenje preostalog dijela neiskorištenog prava na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, koji to pravo nastavlja korist iti sukladno njegovu radnopravnom statusu.

11.3. Prema stavku 4. članka 42. Zakona u slučaju iz stavka 3. ovoga članka majka iz stavka 1. ovoga članka zahtjev za prijenos prava na oca djeteta podnosi zajedno sa zahtjevom za prekid korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu kojem prilaže zahtjev oca djeteta za nastavak korištenja neiskorištenog prava.

11.4. Prema stavku 5. članka 42. Zakona majka iz stavka 1. ovoga članka koja je prekinula pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu radi zaposlenja ili samozaposlenja, pod uvjetom da nije pravo prenijela na oca djeteta, može započeti ili nastaviti koristiti preostali neiskorišteni dio roditeljske brige o novorođenom djetetu kao zaposlena ili samozaposlena majka pod uvjetima iz ovoga Zakona ako je provela na radu neprekidno šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio neiskorištenog prava.

11.5. Prema stavku 6. članka 42. Zakona majka iz stavka 1. ovoga članka koja na radu nije provela najmanje šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem namjerava započeti koristiti preostali dio neiskorištene roditeljske brige o novorođenom djetetu zbog toga što joj je prestao radni odnos ili je prestala obavljati djelatnost iz članka 7. točke 2. ovoga Zakona, ima pravo nastaviti korištenje preostalog neiskorištenog dijela prava na roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, kao roditelj iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona ako i dalje ispunjava uvjete iz članka 41. ovoga Zakona te pod uvjetom da pravo nije prenijela na oca djeteta u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

13. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, stoga je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

14. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama propisa ne koje se u obrazloženjima svojih odluka pozivaju javnopravna tijela u oba stupnja.

15. Imajući u vidu obrazloženje tuženika u osporenom rješenju, prema ocjeni suda istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Upravno je tijelo imalo osnova odbiti zahtjev, a tuženik odbiti žalbu iz razloga navedenih u obrazloženju.

16. Okolnosti koje navodi tužitelj kada ističe da su odredbe diskriminatorne naravi prema ocu djeteta nezaposlene majke, nisu osnovani. U postupku je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju majka djeteta ČA, u cijelosti koristila pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu u trajanju od godine dana, odnosno u vremenskom razdoblju od 23. srpnja 2016. do 22. srpnja 2017. godine, dakle, prijenos korištenja preostalog dijela neiskorištenog prava na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, na oca djeteta nije ostvaren, budući da majka nije prekinula korištenje prava radi zaposlenja ili samozaposlenja, što je uvjet iz odredbe članka 42. stavka 3. i 4. Zakona.

17. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08 i 112/12) propisano je da se tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

17.1. Prema stavku 2. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije d iskriminacijom se u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

17.2. Prema stavku 3. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije d iskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

18. Imajući u vidu konkretne podatke spisa predmeta i prethodno citirane odredbe, prema ocjeni suda tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na usporedivu kategoriju, na temelju osnova koje su propisane odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, stoga navodi tužbe ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvarai.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, kako je i navedeno u izreci .

U Zagrebu 29. rujna 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. DA, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

4. U spis