Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1435/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Vuković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu , 29. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/26-01/190, ur.broj: 344- 222/5-26-02 od 6. svibnja 2026., kao i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/26-01/04, ur.broj: 2181-34-103/10-26- 04 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-102-05/26- 01/190, ur.broj: 344-222/5-26-02 od 6. svibnja 2026. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/26-01/04, ur.broj: 2181-34-103/10-26-04 od 10. veljače 2026. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu.

2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, tužitelj navodi da su njegovi zahtjev i žalba u ovom predmetu odbijeni uz obrazloženje da nisu osigurana novčana sredstva za isplatu naknade u jednokratnom iznosu. Međutim, rješenjem od 3. ožujka 2026. ostvario je pravo na novčanu naknadu u trajanju od 420 dana te da je predmetni zahtjev za isplatom podnio radi osnivanja trgovačkog društva te zapošljavanja u njemu. Iz članka 55. stavka 1. Zakona o tržištu rada jasno proizlazi da nezaposlena osoba koja ostvaruje pravo na novčanu naknadu ima pravo i na jednokratnu novčanu naknadu te da podzakonski akti, poput Pravilnika ili internih uputa tijela, ne smiju sužavati opseg prava koji je predvidio zakonodavac. Tuženik u osporavanom rješenju ne navodi iz kojih dokaza je razvidno da financijska sredstva za isplatom jednokratne naknade tužitelju nisu osigurana. Stoga se zakonitost takve odluke tuženika ne može niti ispitati budući da je obrazloženje nedostatno. Smatra da su mu postupanjem javnopravnih tijela povrijeđena temeljna prava i to pravo na rad i slobodu poduzetništva jer je odbijanjem zahtjeva bez zakonskog uporišta, a na temelju podzakonskog akta niže pravne snage, onemogućen u ostvarivanju prava na rad i pokretanje gospodarske djelatnosti, čime mu se nanosi nenadoknadiva materijalna šteta. Isto tako, povrijeđeno je načelo zaštite legitimnih očekivanja stranke jer je opravdano očekivao da će mu se, uz ispunjenje zakonskih uvjeta, to pravo priznati. Tvrdi kako su ga u to uvjeravali i službenici javnopravnih tijela te je tužitelj računao na ta sredstva kao osiguranu potporu za samozapošljavanje koji bi pokrili trošak osnivanja društva i omogućili likvidnost novoosnovanog društva. Nadalje, tvrdi da mu kao stranci u provedenom upravnom postupku nije pružena prilika da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanjem upravne stvari. Stoga predlaže da Sud poništi osporavana rješenja te da obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako iz mjerodavnih zakonskih i podzakonskih odredbi jasno proizlazi da je isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu propisana samo kao mogućnost te se može odobriti nezaposlenoj osobi pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva. U ovom predmetu financijska sredstva za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu nisu bila osigurana, što je utvrđeno na temelju službene obavijesti koja prileži spisu predmeta pa nisu bile ispunjene pretpostavke za odobravanje isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu. Nadalje, tužitelj je na prvom savjetovanju dana 15. siječnja 2026. obaviješten upravo o tome da financijska sredstva za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu do daljnjeg nisu osigurana, tako da je tužitelj prije podnošenja zahtjeva za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu i prije osnivanja trgovačkog društva već imao saznanje o tome da sredstva nisu osigurana te je unatoč tome podnio predmetni zahtjev. Pritom tuženik navodi kako je tužitelju, za razdoblje od 4. veljače 2026. do 3. veljače 2028., odobrena financijska potpora za samozapošljavanje. Predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U sporu je održana rasprava 29. rujna 2026. uz nazočnost tužitelja i njegova opunomoćenika te ovlaštene službene osobe tuženika LN.

6. Na ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja ostao je pri svim navodima iz tužbe. Smatra kako iz mjerodavne odredbe ne proizlazi da bi bilo upitno ostvarivanje prava, već eventualno samo trenutak same isplate. Naglašava da je tužitelju u prvim kontaktima pri dolasku u Zavod za zapošljavanje bilo prezentirano da će ostvariti isplatu, odnosno isto nije bilo dovedeno u pitanje. Predlaže da se tužitelja na ovu okolnost sasluša u sporu, ujedno prilaže zapisnik sa sjednice Hrvatskog sabora u kojem je ministar na zastupničko pitanje odgovorio kako smatra da nije točan podatak HZZ-a da nema dovoljno sredstava. Ujedno napominje da je upravo na tuženiku teret dokaza o tome da nema dovoljno sredstava za isplatu naknade te da u spisu takvih dokaza nema. Naglašava da je tužitelj računao s tim da će od Zavoda za zapošljavanje ostvariti predmetnu naknadu te da je to bio odlučujući povod da krene u osnivanje firme i nabavi skupocjenu opremu.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja, žalbu, sve isprave priložene spisu te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta javnopravnog tijela.

8. Sud nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz saslušanja tužitelja ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je 19. siječnja 2026. podnio zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu te je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, klasa: UP/I-102-05/26-01/04, ur.broj: 2181-34-103/10-26-03 od 3. veljače 2026. ostvario, kao nezaposlena osoba, pravo na novčanu naknadu u trajanju od 420 dana počevši od 1. siječnja 2026. do 24. veljače 2027. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem tužiteljev je zahtjev za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu odbijen uz obrazloženje da u tu svrhu nisu osigurana sredstva.

11. Naime, člankom 55. stavkom 1. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18., 32/20., 18/22., 156/23., 154/24.) propisano je da se nezaposlenoj osobi koja ima pravo na novčanu naknadu može, na njezin zahtjev, isplatiti naknada u jednokratnom iznosu ovisno o utvrđenom trajanju prava na naknadu prema članku 54. stavku 1. tog Zakona, radi zapošljavanja i samozapošljavanja. Stavkom 6. propisano je da će uvjete i način isplate naknade iz stavka 1. propisati pravilnikom ministar nadležan za rad.

12. Prema članku 2. Pravilnika o uvjetima i načinu isplate novčane naknade u jednokratnom iznosu (Narodne novine, broj 28/19.) nezaposlenoj se osobi naknada u jednokratnom iznosu može isplatiti na njezin zahtjev pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva, pri čemu će se, a sukladno članku 6. stavku 1. tog Pravilnika, prije donošenja rješenja o zahtjevu za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu zatražiti suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda o osiguranju financijskih sredstava za ovu namjenu.

13. Dakle, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o tržištu rada, novčana naknada može se, na zahtjev nezaposlene osobe, isplatiti u jednokratnom iznosu, pri čemu uvjete i način isplate propisuje pravilnikom ministar nadležan za rad.

14. Stoga, nasuprot stajalištu tužitelja, isplata novčane naknade u jednokratnom iznosu nije zakonom zajamčeno bezuvjetno pravo, već odluka o tome ovisi o slobodnoj ocjeni javnopravnog tijela, koje je može odobriti pod uvjetom da su u tu svrhu osigurana financijska sredstva te uz suglasnost središnje ustrojstvene jedinice Zavoda o osiguranju financijskih sredstava za ovu namjenu.

15. Budući da je spisu predmeta priložena obavijest Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, klasa: 100-01/18-01/123, ur.broj: 344-67/5-25-20 od 5. prosinca 2025. da financijska sredstva za isplatu novčane naknade u jednokratnom iznosu do daljnjega nisu osigurana, ne može se ocijeniti da je tužiteljev zahtjev nezakonito odbijen.

16. Prema navedenom, Sud nalazi da osporavanim rješenj ima u konkretnom slučaju nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

17. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 29. rujna 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv odluke o troškovima spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.