REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9
23000 Zadar
Poslovni broj: Ovr-1416/2026-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru po sutkinji tog suda Nevi Lukin, kao sucu pojedincu, prema prijedlogu više sudske savjetnice Milene Lokin u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja CAKI trans d.o.o., OIB 17478959244, Koškovec 1A, 42243 Koškovec zastupano po punomoćniku Jasmini Tot Solina, odvjetnici u Varaždinu, protiv protivnice osiguranja HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku FĆ, odvjentiku u Zadru, radi osiguranja određivanjem privremene mjere, 29. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja koji glasi:
„Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, CAKI trans d.o.o., Koškovec (Općina Maruševec), Koškovec 1a, OIB: 17478959244, prema protivnici osiguranja, HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 54.299,61 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
na iznos od 4.000,00 EUR od 13. srpnja 2024. pa do isplate,
na iznos od 3.756,93 EUR od 3. kolovoza 2024. pa do isplate,
na iznos od 4.530,00 EUR od 30. kolovoza 2024. pa do isplate,
na iznos od 5.262,76 EUR od 30. kolovoza 2024. pa do isplate,
na iznos od 7.125,00 EUR od 6. rujna 2024. pa do isplate,
na iznos od 2.000,00 EUR od 11. rujna 2024. pa do isplate,
na iznos od 2.240,00 EUR od 11. rujna 2024. pa do isplate,
na iznos od 2.800,00 EUR od 27. rujna 2024. pa do isplate,
na iznos od 3.400,00 EUR od 27. rujna 2024. pa do isplate,
na iznos od 7.125,00 EUR od 11. listopada 2024. pa do isplate,
na iznos od 1.250,00 EUR od 26. listopada 2024. pa do isplate,
na iznos od 10.809,92 EUR od 19.08.2026. (dana podnošenja tužbe) pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te troškovima postupka osiguranja prema odluci suda
određuje se privremena mjera
I/ kojom se protivnici osiguranja, HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zabranjuje otuđiti i opteretiti nekretnine upisane u:
- zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, čk.br. 5652/1, Drniška ulica površine 1854 m2, odnosno dvorište površine 216 m2, te zgrada mješovite uporabe, Zagreb, Drniška ulica 20,22,24 površine 1638 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 60. Suvlasnički dio:
0,31/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) parkirališno mjesto broj 44, u podrumu, obojeno žutom bojom, netto površine i korisne vrijednosti 18,90 čm te
101. Suvlasnički dio: 1,36/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-101) stan 3,0 sobni u V katu oznake 11-C-B/V, obojeno svjetloplavom bojom, netto površine i korisne vrijednosti 61,79 čm,
a koji su posebni dijelovi neodvojivo povezani sa suvlasništvom cijele nekretnine – udio 1/1
- zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar čk.br. 1836, Škalji, pašnjak površine 2243 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – udio ½.
II/ Zabilježbu ove zabrane provesti će Zemljišnoknjižni odjeli Općinskog suda u Zadru i Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Zabrana se smatra provedenom danom dostave prijepisa ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu.
III/ Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P-1768/2026.
IV/ Nalaže se protivnici osiguranja, HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da nadoknadi troškove ovog postupka osiguranja predlagatelju osiguranja, CAKI trans d.o.o., Koškovec (Općina Maruševec), Koškovec 1a, OIB: 17478959244, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. „
II. Nalaže se predlagatelju osiguranja namiriti trošak postupka protivnici osiguranja u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 8 dana .
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja CAKI trans d.o.o. ( dalje predlagatelj) je dana 21. kolovoza 2026. godine, pred ovim sudom protiv protivnice osiguranja HĆ ( dalje protivnica) ustao prijedlogom za osiguranjem novčane tražbine određivanjem prethodne mjere pobliže opisane u izreci ovog rješenja.
2. U prijedlogu za osiguranje predlagatelj je istakao da ima tražbinu prema protivnici osiguranja temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr- 510/2019 od 3. svibnja 2023. te je predlagatelju dosuđena nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, i to k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi stambena kuća s pripadajućim zemljištem, na adresi [adresa]. U okviru navedenog ovršnog postupka Općinski sud u Zadru donio je dana 6. rujna 2023. zaključak kojim se nekretnina predaje kupcu, ovdje predlagatelju, dok je zaključkom od 28. veljače 2024. naložio predaju u posjed, obzirom da do tada ovršenica, ovdje protivnica osiguranja, nije postupila u skladu sa zaključkom od 6. rujna 2023. Predlagatelj osiguranja je dodatno pozvao protivnicu na primopredaju nekretnine dopisom od 11. rujna 2023., koji je ista primila 13. rujna 2023. Posjed nekretnine predlagatelj je stekao tek 12. ožujka 2024., o čemu je sastavljen primopredajni zapisnik. S obzirom na to da je protivnica osiguranja bila upoznata s činjenicom da je predmetna nekretnina prodana u ovršnom postupku i da je vlasništvo nad istom stekao predlagatelj, od trenutka kada je bila pozvana odnosno obvezana predati nekretninu predlagatelju više nije mogla imati opravdano uvjerenje da ima pravo na posjed predmetne nekretnine. Protivnica osiguranja je stoga, od rujna 2023. pa sve do ožujka 2024. imala položaj nepoštenog posjednika predmetne nekretnine. Na dan uvođenja predlagatelja u posjed nekretnine evidentirana su brojna oštećenja nekretnine u odnosu na stanje u tijeku ovrhe, primjerice polupani i oštećeni zidovi, uništene instalacije, otuđena sanitarija i kupaonska oprema, oštećeni zidovi i obloge u kupaonici, uništene zidne obloge u dnevnom boravku, otuđena ograda na vanjskoj terasi, zapaljen dio objekta itd. Radi nadoknade navedene štete ovdje predlagatelj pokrenuo je parnični postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P-1768/2026. Usporedbom zatečenog stanja nekretnine sa stanjem prema fotografijama sačinjenim od strane sudskog procjenitelja u okvirima ovršnog postupka, a u svrhu procjene vrijednosti iste nekretnine, proizlazi da su upravo za vrijeme posjeda protivnice osiguranja na nekretnini nastala oštećenja, pritom uz nedostatak određenih stvari koje se smatraju pripatkom kuće. Predlagatelj je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. R1-86/2024, gdje je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke, te kojim su utvrđena oštećenja na nekretnini koja, dakle, nisu postojala u vrijeme kada je nekretnina prodavana u ovršnom postupku, te za koja odgovara protivnica kao nepoštena posjednica iste. Stoga predlagatelj osiguranja predlaže Sudu da donese rješenje o osiguranju na način da se protivnici osiguranja zabranjuje otuđiti i opteretiti nekretnine: suvlasničke udjele (60. i 101.) nekretnine upisane u zmeljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, čk.br. 5652/1, Drniška ulica površine 1854 m2, odnosno dvorište površine 216 m2, te zgrada mješovite uporabe. Zagreb, Drniška ulica 20,22,24 površine 1638 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 60. Suvlasnički dio: 0,31/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-60) parkirališno mjesto broj 44, u podrumu, obojeno žutom bojom,
netto površine i korisne vrijednosti 18,90 čm te 101. Suvlasnički dio: 1,36/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-101) stan 3,0 sobni u V katu oznake 11-C-B/V, obojeno svjetloplavom bojom, netto površine i korisne vrijednosti 61,79 čm, a koji su posebni dijelovi neodvojivo povezani sa suvlasništvom cijele nekretnine – udio 1/1.Obzirom na opterećenost predmetne nekretnine upisom založnog prava u visokom iznosu (upis posl.br. Z-32880/2025), a cijeneći okolnost da se nekretnine u dražbenim postupcima prodaju značajno ispod vrijednosti, kao i okolnost da tražbina predlagatelja iznosi 54.299,61 eura na što se dodatno treba obračunati i kamata, a izvjesno i troškovi parničnog postupka, predlagatelj predlaže da se osiguranje odredi i u odnosu na: nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar čk.br. 1836, Škalji, pašnjak površine 2243 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – udio ½. Predlagatelj drži kako upravo zbog netom opisanog obrasca nastupa protivnice, višestrukog otuđenja i opterećivanja nekretnina, visine osiguranih dugova, kao i visine tražbine predlagatelja, načelo razmjernosti time ne bi bilo narušeno.
3. Prijedlog predlagatelja osiguranja sud je dostavio na očitovanje protivnici osiguranja, te je podneskom od 11. rujna 2026. ista se usprotivila prijedlogu, navodeći da je prijedlog u cijelosti neosnovan, te predlaže isti u cijelosti odbiti. Naime, prvenstveno se ukazuje na to da tražbina na kojoj predlagatelj temelji svoj prijedlog na osiguranje ne postoji. Ukazuje se kako se predlagatelj poziva na navodno dugovanje protivnice osiguranja u iznosu od 54.299,61 EUR, a koje dugovanje nije učinjeno vjerojatnim u skladu sa člankom 344. Ovršnog zakona. S tim u vezi, ističe se kako protivnica osiguranja nije niti upoznata sa tužbom radi naknade štete za koju predlagatelj navodi da je podnio pred Općinskim sudom u Zadru, jer joj ista nije dostavljena, a slijedom čega protivnica pridržava pravo nadalje se u postupku očitovati kada zaprimi navedenu tužbu. Međutim, neovisno o navedenom, činjenica da je sudu podnesena tužba ne znači automatski da su i navodi u njoj izneseni osnovani, a iz čega posljedično proizlazi da činjenica da je sudu podnesena tužba radi naknade štete ne znači automatski da tražbina u njoj navedena objektivno postoji. Nadalje, ukazuje se kako iz daljnje dokumentacije priložene prijedlogu za osiguranje, a koju u naravi predstavljaju računi za izvedene građevinske radove, ne proizlazi da su navedeni radovi provedeni radi sanacije štete, a posebice ne proizlazi da je uzročnik bilo kakve eventualne štete protivnica osiguranja, a slijedom čega je razvidno da protivnica osiguranja nije u nikakvom vjerovničko-dužničkom odnosu sa predlagateljem osiguranja. Slijedom navedenog, tražbina nije učinjena vjerojatnom u smislu pretpostavki za određivanje osiguranja privremenom mjerom propisanih člankom 344. Ovršnog zakona, budući da se vjerojatnost tražbine ne može temeljiti na tek predanoj tužbi radi naknade štete koja protivnici nije niti dostavljena, te čija osnovanost nije ispitana, a posebice kada je navedena tražbina među strankama u cijelosti sporna. Nadalje, ukazuje se i kako nije ispunjena niti pretpostavka postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja svojim raspolaganjima onemogućiti vjerovniku namirenje tražbine. Naime, kako je ranije i navedeno, postojanje tražbine je u cijelosti sporno te ničim nije učinjeno vjerojatnim, budući da se jednostrani navodi predlagatelja osiguranja ne mogu tumačiti u smislu vjerojatnog postojanja tražbine. Neovisno o navedenom, predlagatelj ničime nije učinio vjerojatnim ni postojanje konkretne opasnosti da bi protivnica osiguranja svojim ponašanjem onemogućila ili otežala eventualno namirenje tražbine. Naime, predlagatelj postojanje takve opasnosti pokušava izvesti iz ranijih raspolaganja protivnice, koja raspolaganja predstavljaju vlasničkopravna ovlaštenja protivnice, te niti jedna od navedenih okolnosti ne predstavlja dokaz da protivnica osiguranja poduzima ili namjerava poduzeti radnje radi sprječavanja ili onemogućenja naplate navodne predlagateljeve tražbine. Činjenica da je protivnica osiguranja kao vlasnica, odnosno suvlasnica nekretnine, istom raspolagala ili na njoj osnovala založno pravo u korist trećih prije nego što je pokrenut postupak i prije nego što je znala za bilo kakvo eventualno potraživanje, ne predstavlja dokaz da postoji namjera za sprječavanjem ili onemogućavanjem naplate eventualne predlagateljeve tražbine, jednako kao što postojanje založnih prava ne znači samo po sebi da će protivnica osiguranja ostati bez navedenih nekretnina. Ukazuje se kako predlagatelj ne navodi niti jednu radnju protivnice osiguranja kojom bi ista pokušala prikriti, otuđiti ili na drugi način otkloniti od sebe pravo vlasništva na nekretninama kako bi izbjegla namirenje navodne obveze. Naime, predlagatelj osiguranja je dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima radnje kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine, što znači da opasnost mora biti subjektivne prirode. Naprotiv, da takva opasnost ne postoji u predmetnom slučaju proizlazi upravo iz činjenice da protivnica nije niti znala za navodnu tražbinu predlagatelja s naslova naknade štete, pa samim time nije niti poduzimala radnje da onemogući namirenje istoga. S tim u vezi, ukazuje se kako su navedena raspolaganja učinjena u okviru ustavom zajamčenih vlasničkih prava, te da su izvršena puno prije tužbe predlagatelja osiguranja, te s istom nemaju nikakve veze, a posebice kada se uzme u obzir da protivnica osiguranja do zaprimanja ovog prijedloga nije niti znala da predlagatelj navodno ima tražbinu prema njoj. S obzirom na navedeno, razvidno je kako predlagatelj osiguranja pokušava redovno i zakonom dopušteno raspolaganje vlasničkim pravima prikazati kao opasnost kako bi opteretio nekretnine protivnice osiguranja na temelju nepostojeće i suludo visoke tražbine s naslova naknade štete. S tim u vezi, ukazuje se i kako je predlagatelj osiguranja nekretninu na kojoj navodi da je nastala navodna šteta, kupio u ovršnom postupku po cijeni znatno nižoj od tržišne, te da se u predmetnom postupku želi dodatno okoristiti naplatom navodne štete od protivnice osiguranja, za koju ničim nije dokazao da je upravo ona uzročnik te štete. Konačno, posebno ukazuje kako bi prihvaćanje prijedloga predlagatelja u konkretnim okolnostima dovelo do toga da se protivnici ograniče vlasnička prava radi osiguranja tražbine čije postojanje nije učinjeno vjerojatnim, i za koju ne postoji opasnost od mogućnosti namirenja, te koju protivnica izričito osporava. Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine ne predstavlja univerzalno sredstvo kojim se unaprijed osigurava svaka tražbina čije postojanje jednostrano tvrdi predlagatelj jer je to ujedno institut koji izravno zadire i ograničava ustavom zajamčena vlasnička prava, te je stoga isti podložan primjeni samo u iznimnim situacijama i pod strogim zakonskim pretpostavkama koje ovdje nisu ispunjene. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na činjenicu da nisu propisane pretpostavke iz članka 344. Ovršnog zakona, predlaže se sudu navedeni prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere u cijelosti odbiti.
4. Podneskom od 18. rujna 2026. predlagatelj osiguranja očitovao se na odgovor protivnice osiguranja od dana 11. rujna 2026. godine te iskazuje da u cijelosti ostaje kod navoda i dokaznih prijedloga iz prijedloga radi osiguranja od 20. kolovoza 2026. Navodi da protivnica osiguranja pogrešno poistovjećuje standard vjerojatnosti postojanja tražbine iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona s pravomoćno utvrđenim postojanjem tražbine. Naime, za određivanje privremene mjere nije potrebno da tražbina predlagatelja bude pravomoćno utvrđena, već je potrebno da predlagatelj učini vjerojatnim njezino postojanje. U konkretnom slučaju navedeni je standard ispunjen. Predlagatelj je svoju tražbinu učinio vjerojatnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je protivnica osiguranja, nakon što je nekretnina prodana u ovršnom postupku i nakon što je bila pozvana na njezinu predaju, predmetnu nekretninu držala u posjedu sve do 12. ožujka 2024. godine. Po uvođenju predlagatelja u posjed utvrđen je niz konkretnih oštećenja i nedostataka koji prema ranijem stanju nekretnine nisu postojali. O tim okolnostima provedeno je i osiguranje dokaza u predmetu R1-86/2024, uz vještačenje po vještaku građevinske struke. Predlagatelj je za otklanjanje navedenih oštećenja stvarno snosio troškove sanacije, što proizlazi iz priloženih računa, dokaza o plaćanju i knjigovodstvene dokumentacije. Ukupni stvarni trošak iznosi 54.299,61 EUR, od čega 43.489,69 EUR predstavljaju izdani računi, a 10.809,92 EUR PDV koji predlagatelj, zbog primijenjenog prijenosa porezne obveze, nije mogao odbiti. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Dakle, suprotno tvrdnji protivnice osiguranja, tražbina se ne temelji tek na jednostranoj tvrdnji predlagatelja niti na činjenici da je podnesena tužba. Njezino postojanje proizlazi iz činjeničnog slijeda, dokumentacije i provedenog osiguranja dokaza, dok će se konačna osnovanost i visina tražbine utvrditi u parničnom postupku P-1768/2026. Činjenica da protivnici osiguranja tužba do podnošenja predmetnog očitovanja nije dostavljena ne predstavlja okolnost zbog koje bi tražbina bila nevjerojatna. Naprotiv, upravo je svrha postupka osiguranja omogućiti zaštitu tražbine prije njezina pravomoćnog utvrđenja, pod uvjetima propisanim člankom 344. Ovršnog zakona. Neosnovan je i prigovor protivnice osiguranja da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona. Predlagatelj ne temelji opasnost na apstraktnoj mogućnosti da bi protivnica osiguranja jednog dana mogla raspolagati svojom imovinom, već na konkretnim i dokumentiranim promjenama njezine imovinske strukture. Naime, protivnica je tijekom prethodnog razdoblja imala vlasnička odnosno suvlasnička prava na većem broju nekretnina, dok dio tih prava prema sadašnjem stanju više nije evidentiran kao njezino vlasništvo. Istodobno je na preostaloj imovini tijekom 2024. i 2025. godine zasnovala nova založna prava visokih iznosa. Konkretno, na nekretninama u Selinama i Ražancu zasnovana su založna prava u iznosu od po 200.000,00 EUR, dok je na stanu u [adresa] zasnovano založno pravo u iznosu od 160.000,00 EUR. Posebno je relevantno da je založno pravo u iznosu od 200.000,00 EUR na nekretninama u Selinama i Ražancu zasnovano svega dvadeset dana nakon osnivanja društva CANA PAY INVEST d.o.o., društva koje je prema podacima navedenim u prijedlogu u 2025. godini ostvarilo svega 4.082,95 EUR prihoda, iskazalo gubitak od 49.314,17 EUR, negativan kapital te dugoročne obveze od 1.200.000,00 EUR. Predlagatelj pritom niti tvrdi da je predmetno založno pravo nedopušteno, već navedene okolnosti ističe isključivo kao relevantne za ocjenu opasnosti u smislu članka 344. Ovršnog zakona. Jednako je relevantna činjenica da je protivnica ranije imala poslovni udio u društvu SLAP d.o.o., koji više nije evidentiran kao njezin poslovni udio, kao i činjenica da dio ranije postojeće nekretninske imovine više nije dio njezine sadašnje imovinske baze. Stoga se ne radi o tome da predlagatelj redovna vlasnička ovlaštenja protivnice osiguranja proglašava sama po sebi nedopuštenima, već se cjelokupnost konkretno utvrđenih promjena njezine imovine uzima u obzir pri ocjeni postoji li opasnost od otežavanja buduće naplate. Upravo činjenica da su se već dogodile promjene imovinske strukture, da je dio ranije postojeće imovine prestao biti u njezinu vlasništvu, a da je istodobno preostala imovina višestruko opterećena založnim pravima visokih iznosa, predstavlja konkretan obrazac postupanja, a ne hipotetsku mogućnost budućeg raspolaganja. Pritom okolnost da protivnica, prema vlastitim navodima, prije zaprimanja prijedloga nije znala za tražbinu predlagatelja ne isključuje postojanje opasnosti. Relevantne nisu samo radnje poduzete nakon nastanka predmetne tražbine, već objektivno utvrđene promjene imovinske strukture protivnice i činjenica da njezina preostala imovina već jest opterećena pravima drugih vjerovnika. Protivnica osiguranja nadalje zanemaruje da je predlagatelj izrijekom istaknuo i ispunjenje pretpostavke iz članka 344. stavka 2. Ovršnog zakona. Predloženom privremenom mjerom protivnica ne gubi vlasništvo nad nekretninama niti joj se onemogućuje njihovo korištenje. Njome se samo privremeno osigurava da se postojeća imovinska supstanca ne umanji na način kojim bi bila ugrožena buduća naplata predlagateljeve tražbine. Navedeno je u skladu i sa sudskom praksom na koju je predlagatelj već ukazao.Stoga se navod protivnice da se privremenom mjerom zadire u njezina vlasnička prava ne može promatrati izvan svrhe i pravnih učinaka konkretno predložene mjere. Neosnovan da je i prigovor da bi određivanjem privremene mjere došlo do nerazmjernog ograničenja vlasničkih prava protivnice. Predlagatelj tražbinu u iznosu od 54.299,61 EUR nastoji osigurati upisom na imovini protustranke koja je u ranijem periodu vršila višetsruka otuđenja i opterećenja imovini, te koja povrh navedenog raspolaže drugim nekretninama za koje predlagatelj nije tražio nikakve upise ili ih predložio kao predmet osiguranja. Jednako, ne radi se niti o nekretninama u kojima protivnica osiguranja živi. Upravo zbog takvih okolnosti predlagatelj je predložio osiguranje na konkretnim nekretninama koje predstavljaju preostalu imovinsku bazu protivnice. Pri tome predložena mjera ne predstavlja oduzimanje niti faktičko ograničenje korištenja nekretnina, već osiguranje pravnog položaja predlagatelja u odnosu na eventualna buduća dobrovoljna raspolaganja. Konačno, nije osnovan ni navod protivnice da predlagatelj predmetnu tražbinu pokušava naplatiti kako bi se dodatno okoristio činjenicom da je nekretninu stekao u ovršnom postupku po cijeni nižoj od tržišne. Okolnost načina i cijene stjecanja nekretnine nema utjecaja na obvezu nepoštenog posjednika da naknadi štetu nastalu na tuđoj stvari. Sukladno članku 165. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nepošteni posjednik dužan je vlasniku naknaditi štetu nastalu na stvari za vrijeme njegova posjedovanja. Slijedom svega navedenog, predlagatelj je učinio vjerojatnim i postojanje tražbine i postojanje opasnosti iz članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona, dok bi protivnici određivanjem predložene mjere nastala samo neznatna šteta u smislu stavka 2. istog članka. Stoga predlagatelj u cijelosti ostaje kod prijedloga radi osiguranja od 20. kolovoza 2026. te predlaže da Sud, nakon ocjene svih navoda i priloženih dokaza, odredi predloženu privremenu mjeru u cijelosti, uz naknadu troškova postupka predlagatelju.
5. U tijeku postupka sud je održao ročište dana 21. rujna 2026. na koje ročište je predlagatelj ispričao svoj nedolazak te je podneskom od 18. rujna 2026. ostao kod svog prijeldoga za određivanjem mjere, dok je protivnica osiguranja iskazala da u cijelosti se protivi prijedlogu za određivanje mjere, ističe da mjera nije osnova s obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje iste. Ističe se kako predlagatelj ničime nije dokazao vjerojatnost postojanja tražbine budući da svoju tražbenu temelji na netom predanoj tužbi radi naknade štete a čiju osnovanost protivnica također osporava. Također ukazuje se kako predlagatelj nije ničime nije učinio vjerojatnim ni postojanje opasnosti da bi protivnica osiguranja svojim ponašanjem na bilo koji način onemogućila ili otežala eventualno namirenje tražbine. Pri čemu se posebno naglašava da raspolaganja na koja se predlagatelj poziva i kojima nastoji "dokazati" postojanje vjerojatne opasnosti da ne bi moga namiriti svoju navodnu tražbinu, su učinjena prije podnošenja predmetne tužbe i prije podnošenja ovog prijedloga. U tom smislu ističe se kako nikome nije zabranjeno raspolagati svojim vlasništvom. I na kraju mora se primijetiti kako predlagatelj zluradi procesne institute, nastojeći stvoriti nerazmjeran pritisak na strani protivnice kako bi istu onemogućio u raspolaganju njezinim vlasništvom i na taj način stvorio pritisak i situaciju da se od protivnice osiguranja izvuče dodatan novac. Tako što je ne samo nemoralno nego je i potpuno zabranjen ali je predmet drugog postupka. Ključan detalj za je u cijelom ovom postupku osiguranja taj da predlagatelj ama baš niti jednim dokazom nije učinio vjerojatnim da u narednom razdoblju , dakle nakon podnošenje nebulozne tužbe, protivnica ima namjeru spriječiti ostvarenje predlagateljev navodnih prava.
6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u spis poslovnog broja P-1768/2026, materijalne dokaze koje je dostavio predlagatelj osiguranja i to zapisnik o primopredaji od 12. ožujka 2024., promet salda-konta, zaključak ovog suda Ovr- 510/19 od 28. veljače 2024., tužba radi isplate, zaključak ovog suda od 6. rujn a20223., poziv na primopredaju nekretnine, rješenje ovog suda Ovr -510/19-42 od 3. svibnja 2023. , račun broj 60005/URED/01, račun broj 40026/Ured1/1, račun broj 40019/Ured1/1, račun broj 40024/Ured1/1, ponuda, račun 40017/ured14/1, preslika transakcije, račun broj 40013/Ured1/1, nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića od 14. kolovoza 2024., fotografije.
7. Podneskom od 23. rujna 2026. protivnica osiguranja očitovala se na podnesak predlagatelja od 18. rujna 2026. kojeg nije zaprimila do održavanja ročišta dana 21. rujna 2026., a radi čega je istoj ostavljen rok od tri dana za očitovanje na isto, te se ovim podneskom očituje te navodi da osporava navode predlagatelja kao neosnovane te ostaje kod svog očitovanja na prijedlog za osiguranje od 11. rujna 2026., te u daljnjem navodima ostaje kod svih dosadašnjih navoda kako iz podnesaka tako i iz iskaza danog na ročištu.
8. Uvidom u spis ovog suda P-1768/2026 razvidno je da je tužitelj CAKI trans d.o.o. ovdje predlagatelj podnio tužbu radi isplate protiv tužene HĆ ovdje protivnice u kojoj tužbi predlaže donošenje presude u kojoj se načaže tuženoj isplatiti iznos od 54. 299,61 eura.
9. Prijedlog za osiguranjem novčane tražbine određivanjem privremene mjere prethodne mjere nije osnovan.
10. Prema članku 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti i li na drugi način njome raspolagati. Nadalje predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
11. Naime, naprijed navedenim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti, posljedica izostanka vjerojatnosti jedne od pretpostavki jest nedopuštenost osiguranja privremenom mjerom. Nadalje predlagatelj osiguranja dužan je učiniti vjerojatnim subjektivnu opasnost da će protivnik osiguranja raspolagati svojom imovinom ne odredi li se osiguranje privremenom mjerom. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine traži kumulativno ispunjenje pretpostavke postojanje tražbine predlagatelja osiguranja te učiniti vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti i ili na drugi način njome raspolagati. S obzirom na prednje izneseno stav je ovog suda kako je predlagatelj dokazao prvu od naprijed navedenih pretpostavki odnosno vjerojatnost postojanja svoje tražbine obzirom da istoj treba udovoljiti samo do stupnja vjerojatnosti, a o vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja sud odlučuje temeljem dokaza koji se nalaze u toj parnici, u konkretnom slučaju rješenja o dosudi ovog suda posl. br. Ovr-510/2019 od 03. svibnja 2023. Međutim nije ispunjena druga, subjektivna pretpostavka, jer predlagatelj nije učinio vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti i li na drugi način njome raspolagati.
10. Naime, predlagatelj osiguranja mora upozoriti na konkretne radnje odnosno propuštanja dužnika koje radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzeti radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. Naime oni moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njima. Nadalje, to znači da se ne može smatrati da je opasnost učinjena vjerojatnom već zbog same objektivno postojeće činjenice da protivnik osiguranja nije platio određenu tražbinu, a koja je, između ostalog, među strankama sporna.
11. U pogledu troška, sud je prema odredbi čl. 14. st. 5. Ovršnoga zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku , odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog Rješenja, odnosno protivnici osiguranja je, a temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) a imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja iznosi 54.299,61 eura, priznat trošak sastava odgovora na prijedlog Tbr.8.1. u visini 500 boda, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.250,00 eura, pristup na ročište 21. rujna 2026. u visini 500 boda, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.250,00 eura, te u istoj visini i obrazloženi podnesak od 23. rujna 2026.
12. Slijedom svega prednje navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja u točki I i II.
Zadar, 29. rujna 2026 .
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Milena Lokin
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. CAKI trans d.o.o., Koškovec 1A, 42243 Koškovec po punomoćniku HĆG
2. HĆ, [adresa] po punomoćniku FĆ
