- 1 -              Poslovni broj: Usž-490/2022-3

 

Poslovni broj: Usž-490/2022-3

 

 

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. M. d.o.o. R. kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M., R., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe L. R. H. d.d. O., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., K. i partneri, R., radi koncesije na pomorskom dobru za luku posebne namjene, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1449/20 od 13. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Žalba se uvažava i poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1449/20 od 13. listopada 2021.

II.              Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture klasa: UP/II-342-22/19-01/64, urbroj: 530-03-1-1-1-20-5 od 14. listopada 2020. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

III.              Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.347,97 €/10.156,25 kuna u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

IV.              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova  upravnog spora.

 

                                    r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1449/20 od 13. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-342-22/19-01/64, urbroj: 530-03-1-1-1-20-5 od 14. listopada 2020. (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora odbijen (točka II i III. izreke). Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

2.               Rješenjem tuženika usvojena je žalba zainteresirane osobe te je poništena odluka Županijske skupštine P. – g. županije o davanju koncesije na pomorskom dobru za rekonstrukciju i gospodarsko korištenje luke posebne namjene, luke nautičkog turizma, M. A., Grad O., klasa: 021-04/19-01/3, urbroj: 2170/1-01-01/5-19-73 od 30. svibnja 2019. i rješenje istog tijela klasa: 021-04/19-01/3, urbroj: 2170/1-01-01/5-19-74 od 30. svibnja 2019. Odlukom prvostupanjskog upravnog tijela dana je koncesija za rekonstrukciju i gospodarsko korištenje luke posebne namjene tužitelju kao najpovoljnijem ponuditelju, dok je rješenjem istog tijela odbijena ponuda L. R. H. d.d., ovdje zainteresirane osobe, kao neuredna.

3.              Tužitelj je u žalbi naznačio da podnosi žalbu protiv presude i rješenja pritom ne navodeći razloge iz kojih pobija rješenje prvostupanjskog suda. Osporava presudu prvostupanjskog suda iz svih žalbenih razloga. Ponavlja navode istaknute tijekom upravnog postupka i spora. Smatra da je ponudu zainteresirane osobe prvostupanjsko upravno tijelo pravilno ocijenilo neurednom nakon što je utvrdilo da je zainteresirana osoba nesporno koristila pomorsko dobro bez pravne osnove i da u vrijeme predaje ponude nije platila naknadu štete zbog stjecanja bez pravne osnove. Ističe da je u pogledu zainteresirane osobe ostvaren razlog za isključenje ponude sukladno točki 6.7   dokumentacije za nadmetanje kojom je izričito određeno da se koncesija ne može dati ponuditelju za kojeg se u postupku pregleda i ocjene ponuda utvrdi da je između ostalog koristio pomorsko dobro bez pravne osnove i /ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru ukoliko prethodno nije platio naknadu štete za stjecanje bez osnove, sukladno odredbi članka 17. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Stoga smatra da se koncesija ne može dati osobi koja je koristila pomorsko dobro bez pravne osnove i koja u vrijeme predaje ponude i roka za predaju ponude nije platila naknadu štete zbog stjecanja bez osnove. Navodi kako prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije ocjenjivao zakonitost odluke tuženika već je odlučivao o pravilnosti njegove ponude, a što nije predmet upravnog spora niti je u tijeku postupka bilo koja od stranaka dovela u pitanje valjanost te ponude. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako je u predmetnom postupku davanja koncesije povrijeđeno načelo jednakog tretmana. Navedeno iz razloga što prvostupanjsko upravno tijelo koje je odbilo ponudu zainteresirane osobe zbog toga što do trenutka predaje ponude nije platila naknadu štete zbog korištenja pomorskog dobra bez pravne osnove, ujedno nije odbilo i njegovu ponudu kao novoosnovanog društva koje prema mišljenju prvostupanjskog suda ne može ispunjavati uvjete tehničke, stručne i organizacijske sposobnosti za ostvarenje koncesije. Navodi kako se pri izradi ponude pridržavao zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje. Ističe kako je dostavio izjavu prema kojom raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima, koja činjenica se dokazuje jedino i isključivo izjavom koja se prilaže uz studiju gospodarske opravdanosti. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora, zajedno s troškom žalbe.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.               Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra kako su presuda prvostupanjskog suda i rješenje doneseni uz pravilnu primjenu materijalnog prava i poštivanje pravila sudskog postupka. Ističe kako osporenim rješenjem tuženika nije odlučeno o tome tko je najpovoljniji ponuditelj niti je dodijeljena koncesija. Okolnosti na koje tužitelj ukazuje u žalbi nisu relevantne za ocjenu zakonitosti osporene presude. Ističe kako tužitelj u cijelosti zanemaruje dostavljenu izjavu kao i nespornu činjenicu da u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije postojala pravomoćna sudska ili druga odluka kojom bi bilo utvrđeno da je pomorsko dobro korišteno bez pravne osnove i plaćene odgovarajuće naknade. U pogledu ispunjavanja uvjeta tužitelja za donošenje odluke o dodjeli koncesije navodi kako je nesporno da je od osnivanja društva pa do dostave ponude proteklo tek petnaest dana zbog čega tužitelj nije niti dostavio BON-1 što je izričito propisano odredbom članka 4.1. dokumentacije za nadmetanje. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj dostavio izjavu o svojoj neaktivnosti, kao i izjavu prema kojoj u trenutku podnošenja prijave raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima za ostvarivanje koncesije, a u studiji gospodarske opravdanosti je opisao način budućeg postupanja, odnosno da će te uvjete ostvariti naknadno. Poziva se na odredbe članka 6., 9. i 24. Zakona o koncesijama navodeći kako je u hrvatsko zakonodavstvo implementiran članak 38. stavak 9. Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji. Ističe kako Direktiva ima jasan cilj i ne dozvoljava državama članicama odstupanje od njenih odredbi, a upravo je formalistički način tumačenja odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u suprotnosti s propisanim ciljem. Predlaže odbiti žalbu.

6.              Žalba je osnovana.

7.              Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) propisano je da se koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda. Stavkom 3. istog članka Zakona propisani su uvjeti koje pravna i fizička osoba mora ispunjavati za dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra i to: 1. da je registrirana za obavljanje gospodarske djelatnosti za koju traži koncesiju, 2. da raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima za ostvarenje koncesije, 3. da ima jamstvo za ostvarenje plana i programa za ostvarenje koncesije, 4. da su do sada podmirene sve obveze iz ranijih koncesija, 5. da do sada nije oduzimana koncesija iz članka 30. ovoga Zakona. Prema stavku 4. istog članka Zakona ispunjavanje uvjeta iz točke 2. i 3. ovoga članka dokazuje se studijom o gospodarskoj opravdanosti, koja sadrži visinu ulaganja i način amortizacije. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da se ne može dati koncesija fizičkoj ili pravnoj osobi koja je gospodarski koristila pomorsko dobro bez pravne osnove i /ili uzrokovala štetu na pomorskom dobru ukoliko prethodno ne plati naknadu štete zbog stjecanja bez osnove, s tim da visina naknade štete ne može biti manja od naknade za koncesiju, koju bi bio dužan platiti ovlaštenik koncesije da pomorsko dobro koristi na temelju valjane pravne osnove.

8.              Točkom 6.7. Dokumentacije za nadmetanje propisani su kriteriji za odabir ponude prema kojima će se ocjenjivanje ponuda za sve koncesije na pomorskom dobru, obavljati prema kriterijima i to: ponuđeni iznos ukupnog investicijskog ulaganja prema studiji gospodarske opravdanosti 40%, ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade 30% i ponuđen iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade 30%. Nadalje, propisano je da se ne može dati koncesija onom ponuditelju za kojeg se u postupku pregleda i ocjene ponuda utvrdi da nije ispunio sve obveze iz drugih koncesija ako ih ima ili ih je imao, kojem je do sada oduzeta koncesija sukladno članku 30. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i koji je gospodarski koristio pomorsko dobro bez pravne osnove i/ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru ukoliko nije prethodno platio naknadu štete zbog stjecanja bez osnove, sukladno odredbi članka 17. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

9.              Iz spisa predmeta proizlazi da je Stručno povjerenstvo za koncesije na pomorskom dobru u P. – g. županiji na zapisnik o otvaranju ponuda od 6. travnja 2018. utvrdilo da su temeljem obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru za rekonstrukciju i gospodarsko korištenje luke posebne namjene, luke nautičkog turizma, M. A., Grad O. (objavljene u „Elektroničkom oglasniku javne nabave“ dana 6. ožujka 2018.) pristigle tri ponude: tužitelja, zainteresirane osobe i ponuditelja M. m. d.o.o. Prema priležećem zapisniku od 11. travnja 2019. proizlazi da je Stručno povjerenstvo ocijenilo dvije ponude valjanim i to ponudu tužitelja i ponuditelja M. m. d.o.o., dok je ponudu zainteresirane osobe ocijenilo neurednom. Na sjednici održanoj 30. svibnja 2019. prvostupanjsko tijelo je na prijedlog Stručnog povjerenstva donijelo odluku o davanju koncesije kojom je kao najpovoljniji ponuditelj odabran tužitelj i rješenje kojim je ponuda zainteresirane osobe odbijena kao neuredna. Prema sadržaju obrazloženja odluke o davanju koncesije proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kao davatelj koncesije prihvatilo prijedlog Stručnog povjerenstva za davanje koncesije tužitelju, čija ponuda je nakon izračuna koeficijenata ocijenjena najpovoljnijom, bez navođenja drugih razloga temeljem kojih je ocjenjeno da tužitelj ispunjava uvjete i kriterije propisane dokumentacijom. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela odbijena je ponuda zainteresirane osobe kao neuredna nakon što je u provedenom postupku ispitana istinitost sadržaja izjave zainteresirane osobe u pogledu korištenja pomorskog dobra i utvrđeno da je zainteresirana osoba koristila pomorsko dobro bez pravne osnove, te da do trenutka podnošenja prijave nije podmirila naknadu štete za korištenje pomorskog dobra bez prave osnove.

10.              Rješenjem tuženika usvojena je žalba zainteresirane osobe te je poništena odluka i rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak. Iz sadržaja obrazloženja rješenja proizlazi da je tuženik odluku o davanju koncesije ocijenio nepravilnom zbog čega je poništeno i rješenje o odbijanju ponude zainteresirane osobe koje je prema mišljenju tuženika doneseno temeljem te odluke. Pri tom tuženik kao razloge iz kojih ocjenjuje odluku o davanju koncesije nepravilnom navodi isključivo razloge koji se odnose na isključenje zainteresirane osobe iz postupka davanja koncesije. Tuženik ocjenjuje neosnovanim zaključak prvostupanjskog  upravnog tijela prema kojem zainteresirana osoba nije platila naknadu štete za bespravno korištenje predmetne luke, te zbog činjenice da pozitivnim materijalnim propisima nije propisan trenutak do kojeg se plaća ta naknada, kao i činjenice da je zainteresirana osoba u tijeku žalbenog postupka s Županijskim državnim odvjetništvom sklopila nagodbu radi plaćanja naknade štete zbog korištenja pomorskog dobra bez valjane osnove, zaključuje da se radi o pouzdanom ponuditelju. Stoga smatra da se u odnosu na njegovu ponudu ima primijeniti odredba članka 24. Zakona o koncesijama, odnosno iznimke od razloga za isključenje gospodarskog subjekta iz postupka davanja koncesije.

11.              Prema mišljenju ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog tijela prema kojem svi ponuditelji u trenutku dostavljanja dokumentacije, odnosno u trenutku predaje ponude moraju ispunjavati sve uvjete propisane natječajnom dokumentacijom. Navedeno je u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16), koji se temeljem odredbe članka 7.7. Dokumentacije za nadmetanje primjenjuje u postupku davanja koncesije za sve što nije navedeno u toj dokumentaciji, kao i ostali zakoni i podzakonski propisi kojima je uređeno područje koncesije na pomorskom dobru i području javne nabave.

12.              Osnovanim se ukazuju žalbeni navodi tužitelja prema kojima su se ostvarili uvjeti propisani naprijed citiranom točkom 6.7. Dokumentacije za nadmetanje za isključenje zainteresirane osobe iz postupka dodjele koncesije, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno (obavljenim nadzorom od strane Ministarstva financija, Carinske uprave) da je zainteresirana osoba koristila pomorsko dobro bez pravne osnove, za koje korištenje nije platila naknadu štete, a što proizlazi i iz utvrđenja tuženika prema kojem je zainteresirana osoba s Županijskim državnim odvjetništvom sklopila nagodbu radi plaćanja naknade štete zbog korištenja pomorskog dobra bez valjane osnove. Navedeno proizlazi i iz navoda zainteresirane osobe koja je na ročištu održanom dana 8.  listopada 2021. na zapisnik izjavila kako sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nije u obvezi podmiriti obveze zbog korištenja pomorskog dobra bez pravne osnove prije dostave ponude, već prije sklapanja ugovora o koncesiji, a koju obvezu je nesporno ispunila. Stoga je pravilno prvostupanjsko upravno tijelo odbilo njenu ponudu jer u trenutku predaje ponude nije ispunjavala sve uvjete za davanje koncesije u smislu odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Dokumentacije za nadmetanje. 

13.              Iako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno odredbi članka 6. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 69/17) na isti način trebalo ocjenjivati sve dostavljene ponude, odnosno u slučaju sumnje ispitati i sadržaj izjave tužitelja u svezi raspolaganja odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima za ostvarenje koncesije navedenih u studiji gospodarske opravdanosti, presudom prvostupanjskog suda povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Ovo stoga što prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima nije otklonio temeljne prigovore tužitelja u pogledu zakonitosti osporenog rješenja tuženika, prema kojima su se ostvarili uvjeti za isključenje zainteresirane osobe iz postupka odabira propisani naprijed citiranom zakonskom odredbom i točkom 6.7. dokumentacije za nadmetanje, već se kako to pravilno ukazuje tužitelj isključivo bavio valjanosti ponude tužitelja.

14.              Stoga će u nastavku postupka tuženik, koji u obrazloženju osporenog rješenja nije naveo razloge iz kojih je odluku o dodjeli koncesije ocijenio nepravilnom i nije otklonio žalbene navode zainteresirane osobe u pogledu ispunjavanja propisanih uvjeta i kriterija dokumentacije, prilikom odlučivanja o žalbi zainteresirane osobe ocijeniti pravilnost provedenog postupka davanja koncesije, ispunjavanje uvjeta i kriterija propisanih dokumentacijom, te pravilno otkloniti sve žalbene razloge. Pri tom je potrebno ukazati kako niti odluka prvostupanjskog tijela ne sadrži obrazloženje u pogledu razloga iz kojih je ocjenjeno da tužitelj ispunjavanja sve uvjete i kriterije dokumentacije.

15.              Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu tužitelja, radi čega je trebalo žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu.

16.              Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom primjenom odredbe članka 79. stavka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) ocijenjen je osnovan zahtjev za opravdane troškove upravnog spora koji se sastoje od: sastava tužbe prema Tbr. 23./1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15, dalje: Tarife) u iznosu od 414,76 EUR-a/ 3.125,00 kn, pristupa na ročište od 8. listopada 2021. sukladno Tbr. 23/2. i 42. Tarife u iznosu od 414,76 EUR-a /3.125,00 kn i sastava žalbe sukladno Tbr. 23./3. i 42. Tarife u iznosu od 518,45 EUR-a/ 3.906,25 kn, što ukupno iznosi 1.347,97 EUR-a/ 10.156,25 kuna. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 27. studenog 2020. i 2. prosinca 2020. jer je navode iz navedenih podnesaka mogao iznijeti u tužbi, te sastav podneska od 25. studenoga 2020., obzirom da mu je priznat trošak pristupa na ročište na kojem se mogao očitovati na navode iz odgovora na tužbu što je i učinio. Nadalje, ovaj Sud zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude nije ocijenio opravdanim izdatkom koji bi trebali pasti na teret suprotne stranke, obzirom da se sukladno načelu učinkovitosti propisanim odredbom članka 8. Zakona o upravnim sporovima upravni spor treba provesti brzo uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

17.              Žalba protiv rješenja prvostupanjskog upravnog suda nije osnovana.

18.              Pravilno je prvostupanjski upravni sud postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, obzirom da tužitelj ničim nije dokazao da su ostvareni razlozi za izdavanje privremene mjere propisani odredbom članka 47. Zakona o upravnim sporovima, a tužitelj u žalbi nije niti naveo razloge zbog kojih osporava rješenje prvostupanjskog upravnog suda.

19.              Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci presude, dok je primjenom odredbe članka 67. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Zagrebu 9. svibnja 2024.

 

 

 

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner,v.r.